U okrilju bračne ljubavi

Potakni muževu plemenitost

11pregledi

Hamza b. Abdul-Muttalib, Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, amidža, u vremenu prije nego što će primiti islam, običavao je da napusti područje Mekkanskog harema[1] te da ode u lov na divljač. Kada bi se vratio iz lova, ukoliko bi naišao pored skupine Kurejšija koji su inače vrlo često sjedili na brežuljcima Saffa i Merva, po običaju bi ih obavijestio koliko je strijela ispalio i koliki je učinak postigao, tj. koliko je divljači uspio pogoditi, a potom bi otišao svojoj kući. Jednog dana vraćao se iz lova i naiđe na ženu koja povika: “O Oče Ammarin[2], da samo vidiš šta je tvoj bratić Muhammed doživio od strane Ebu Džehla! On ga psuje, omalovažava i vrijeđa…”. Čuvši šta je rekla, Hamza ovu ženu priupita: “A da li ga je neko vidio kako se ponaša?” “Da, tako mi Allaha, vidjeli su ga mnogi!”, odgovori ona.

Hamza se žurno uputi na mjesto događaja i ubrzo dođe do te skupine ljudi o kojoj ga je obavijestila ona žena. Ovi ljudi su sjedili u blizini Saffe i Merve, a među njima se nalazio i Ebu Džehl. Nakon što se naslonio na svoj luk, Hamza poče sa svojim uobičajenim izvještajem i reče: “Ispalio sam toliko i toliko strijela, a pogodio sam toliko i toliko puta.” Zatim je objeručke uzeo svoj luk i njime žestoko mlatnuo Ebu Džehla po glavi, nanijevši mu tim udarcem bolnu i ozbiljnu ranu, a onda rekao: “Ovaj put sam te udario lukom, a drugi put ću sabljom!”

Vidjevši šta se desilo, na noge skočiše mnogi ljudi porijeklom iz klana Benu Mahzum[3] te htjedoše navaliti na Hamzu kako bi pomogli i zaštitili Ebu Džehla. Oni uglas povikaše: “I ti si se izgleda preobratio[4]!”

“A ko će me u tome spriječiti?”, upita ih Hamza i nastavi: “I ja sada, na osnovu svega onoga što sam od njega[5] vidio, jasno mogu posvjedočiti da je on uistinu Allahov poslanik i da je on od Allaha donio jasnu istinu. A vi, ako samo smijete i ako vam je do toga baš toliko stalo, pokušajte me u tome spriječiti!”

Hamza, radijallahu anhu, prije nego što će Ebu Džehl ispsovati i izvrijeđati njegovog bratića, tj. Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, predvodnika i prvaka cijelog čovječanstva, uopće nije ni bio musliman, međutim, nakon što je Ebu Džehlovo drsko ponašanje u njemu probudilo emocije i nagon da svim silama štiti pripadnika svoje porodice, on se odjednom odlučio da primi islam.  

 

Probudi njegove emocije

Poštovana suprugo, potrudi se i iskoristi plemenite motive i poticaje koji su već duboko ukorijenjeni u duši tvoga muža, razbudi ih i razdraži, i iskoristi na najbolji način. Uspiješ li u tome, vidjet ćeš da će on, uz Allahovu pomoć, vrlo brzo udovoljiti tvojim zahtjevima bez obzira što on uopće, po određenom  pitanju, ne dijeli tvoje mišljenje niti se s tobom oko njega slaže, jer emocije vrlo efikasno ruše sve barijere, uklanjaju sve prepreke i skidaju koprenu sa očiju naših oponenata. Buđenjem emocija i osjećanja kod naših trenutnih neistomišljenika, uspijevamo ih, barem metaforički, staviti u naš položaj iz kojeg će najbolje osjetiti naše brige i tegobe. Primjena ove metode naročito je uspješna ukoliko su trenutni neistomišljenici međusobno povezani iskrenom ljubavlju, kakav je slučaj sa bračnim drugovima.

Neka žena je došla kod kadije i optužila svoga muža da joj je dužan pet stotina dinara mehra – vjenčanog dara, koje joj navodno nije isplatio, što je muž oštro negirao. Kadija se obrati mužu i upita ga: “Dovedi svjedoke koji će potvrditi da si joj isplatio mehr!”

Muž je uistinu doveo svjedoke koji će posvjedočiti njegove tvrdnje, a kadija pozva jednog od njih te mu reče: “Pogledaj u ovu ženu i uvjeri se da li je to ista ona žena koja je primila potpuni mehr od svoga muža.”

Svjedok je ustao ispred svih prisutnih, a kadija se obrati ovoj ženi koja je inače nosila nikab, tj. pokrivala svoje lice, i reče joj: “Ustani!”

Njen muž tada upita kadiju: “A šta želiš od nje?”

“Svjedok mora vidjeti tvoju ženu! Ona mora otkriti svoje lice pred njim kako bi je prepoznao i uvjerio se da je to ista osoba”, odgovori mu kadija.

Tada se u muževom srcu probudi ljubomora koja mu nije dozvoljavala da strancu dopusti da gleda u njegovu ženu te reče: “Svi vi ovdje prisutni budite svjedoci da ja na sebe uzimam obavezu da ću svojoj supruzi isplatiti mehr koji je zahtijevala.”

Kada je čula šta je i kojim je to povodom njen muž rekao, supruga povika: “A ja tebe, o kadija, uzimam za svjedoka da svome mužu poklanjam mehr koji sam tražila, i da mu ga halalim i na ovom i na budućem svijetu!”

Iz ovog divnog primjera vidimo kako je kadija mudro i pronicljivo probudio emocije muža, kao što je i muž potom iskoristio emocije svoje žene, te njihove osjećaje, motive, lična uvjerenja i principe iskoristio na najbolji mogući način, što je rezultiralo da se svako od njih odrekne stava koji je u startu kategorički zastupao.

U godini u kojoj će biti sklopljen čuveni Hudejbijski sporazum ili Primirje na Hudejbijji[6], Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zaputio se iz Medine ka Mekki s namjerom da obavi obrede ‘umre. Kada su se Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovi ashabi približili Mekki i ulogorili nedaleko od nje, Kurejšije im poslaše izaslanika koji će biti njihov zastupnik u pregovorima. Ovaj izaslanik imao je zadatak da Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, po svaku cijenu odvrati od obavljanja ‘umre, a kada se susreo s njim i obavio razgovor, on se Kurejšijama vrati s porukom da Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, ne želi odustati od svoje namjere.[7] Kako ovaj prvi nije uspio, Kurejšije Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, drugi put kao izaslanika poslaše čovjeka porijeklom iz plemena Kinane[8], inače poglavara arapskih plemena koja su bila u savezu s njima (tj. Kurejšijama) kako bi se direktno susreo s Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, i iznio mu kurejšijske prijedloge i zahtjeve, te ga uvjerio da su ti zahtjevi sasvim razumni i da na njih treba pristati, jer ukoliko na njih ne pristane, on, sallallahu alejhi ve sellem, treba znati da će sva arapska plemena stati na stranu Kurejšija i da će se, ukoliko dođe do borbe, ona zajedno s njima boriti protiv muslimana.

Inače, ovaj Kinanija[9] izuzetno je poštovao svetost Harema i osjećao je veliko poštovanje pred žrtvenim životinjama koje su bile namijenjene kao poklon i žrtva Kabi. Kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ugledao ovog novog izaslanika za kojeg je znao da drži do svetosti Kabe, odlučio se za mudar korak koji je imao za cilj da kod njega probudi već ukorijenjene pozitivne emocije i motive te pokrene njegove suptilne osjećaje kao i Bogom dato strahopoštovanje koje se krilo u njegovom srcu.

Tim povodom, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče svojim ashabima: “Ovo je čovjek koji dolazi iz naroda koji cijeni i veliča žrtvene životinje pa ih potjerajte pred njim neka ih vidi.” Potom im je naredio da mu krenu u susret obučeni u ihrame, a da ispred sebe tjeraju kurbane namijenjene kao poklon Kabi. Uistinu, oni tako i uradiše. Kada su ga susreli, glasno su izgovarali telbiju, a bilo ih je oko hiljadu i četiri stotine. Svud uokolo gromko je odjekivala telbija: “Lebbejke Allahumme lebbejk, lebbejke la šerike leke lebbejk, innel-hamde ven-ni‘mete leke vel-mulk, la šerike leke” – Odazivam Ti se, Allahu, odazivam, odazivam Ti se, Ti nemaš (nikakvog) sudruga, odazivam Ti se; uistinu svaka zahvala, sve blagodati i sva vlast pripadaju samo Tebi, Ti nemaš (nikakvog) sudruga.

Nakon što je Kinanija ugledao ovaj veličanstveni i dirljivi prizor, preplavili su ga osjećaji ushićenosti i oduševljenja te se odmah iz istih stopa vratio nazad Kurejšijama a da prethodno s Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, uopće nije ni razgovarao. Kada se susreo s Kurejšijama, on im odlučno reče: “Allaha mi, nije lijepo niti vam priliči da onog čovjeka (tj. Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem) odvraćate od Kabe! Dozvolite mu da posjeti Kabu i pustite ga da obavi ‘umru!”

Dakle, ovaj čovjek se odjednom stavlja na stranu Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, a suprotstavlja se Kurejšijama, a sve zahvaljujući tome što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u njemu uspio probuditi emocije i kod njega pokrenuti suptilne osjećaje.

Plemenita suprugo, iz ovih i sličnih primjera vidimo da emocije mogu biti vrlo efikasno sredstvo kojim ćeš opčiniti i pridobiti srce svoga muža. Ovdje ne mislim da glumiš i da ridaš od plača pred njim, već da budeš pronicljiva i pametna i da iznađeš načine i metode kojima ćeš probuditi njegove osjećaje, a potom iste iskoristiti u svojim nastojanjima da on odbaci svoje i prihvati tvoje mišljenje ili tvoje prijedloge.  

Kada se desio spor između Hutajea[10] i Zibrikana b. Bedra[11], Zibrikan je otišao Omeru b. Hattabu, radijallahu anhu, koji je u tom vremenu bio halifa i požalio mu se na Hutajea. Nakon što je Zibrikan predočio dokaze koji su potvrdili da ga je ovaj izvrijeđao, Omer, radijallahu anhu, strpao ga je u zatvor. Hutaje je nastojao kod Omera, radijallahu anhu, izazvati emocije i uporno ga je molio da mu se smiluje i da ga pusti iz zatvora, ali je Omer, radijallahu anhu, bio neumoljiv, sve dok Hutaje, kao vrstan i vješt pjesnik, nije izrecitirao:

 

A šta ćeš reći ptićima, samim nasred stepe

Golovrati još su, od žeđi i gladi strepe[12]

 

Njihovog si hranitelja u jamu mračnu bacio

Halali mi, Omere, Allah ti se smilov’o!

 

Kada je čuo ove stihove, Omer mu se smilovao i pustio ga, ali mu je tom prilikom rekao: “Da nikada više nisi smišljao pjesme rugalice i tako vrijeđao ljude!”

Cijenjena suprugo, kako bi muža ubijedila da je ono što ti zagovaraš ispravan i dobar izbor, pokušaj u njemu probuditi emocije, ili drugim riječima, obrati se direktno njegovom srcu.

Pripovijeda Ummu Abdullah: “U trenucima kada smo kao muhadžiri kretali u Abesiniju, moj muž je otišao da obavi još neke obaveze kad se odjednom odnekud pojavi Omer b. Hattab, radijallahu anhu, koji nam je inače pravio probleme i ružno se odnosio prema nama, a bilo je to prije nego što će primiti islam. Stao je pored mene i upitao me: ‘Krećete na put, o Ummu Abdullah?!’

‘Da’, odgovorila sam mu. Allahom se kunem, da ćemo otići i na Allahovoj zemlji potražiti sigurno utočište. Vi ste nas uznemiravali i na muke nas stavljali, i uspjeli ste nas nadvladati, pa zbog toga odlazimo ne bi li nam Allah dao kakav izlaz iz ove situacije.’

Omer joj na to reče: ‘Neka vas prate mir i sigurnost!’”

Komentirajući ovaj Omerov postupak, Ummu Abdullah je rekla: “Tom prilikom sam kod Omera vidjela toliku dozu saosjećanja i milosti da kod njega ranije nikada ništa slično nisam vidjela.”

Kada je došao njen muž Amir b. Rebi‘a, ona mu ispriča šta se dogodilo, a on je upita: “Ti kao da priželjkuješ da Omer primi islam?”, a ona mu odgovori: “Da, u pravu si.” Muž joj na to uzvrati sljedećim riječima: “Prije će magarac Omerovog oca Hattaba primiti islam nego Omer!”

Međutim, nakon vrlo kratkog vremena, Omer je uistinu i primio islam te kasnije postao treća osoba po važnosti u islamskoj državi.

Iskrene emocije i suptilnost koju pokažemo navest će drugu stranu da opet dobro razmisli o svojim dosadašnjim stavovima i svojim mišljenjima, te će potražiti način da revidira te stavove i stavi se na našu stranu. Zato i ti, plemenita suprugo, pokušaj primijeniti ovu metodu u svojim nastojanjima da goropadnog i svojeglavog muža navedeš da se složi s tobom i prihvati tvoje mišljenje, pa ćeš, uz Allahovu pomoć, u tome i uspjeti.

 

Pripremi teren i probudi i potakni njegove emocije.

Nastaviće se inšallah…

 

Naslov originala: Hakeza istesleme zevdži el-‘anid li re’ji (هكذا استسلم زوجي العنيد لرأيي)

Serijal: U okrilju bračne ljubavi

Knjiga br. 4

Autor: Adnan Abdul-Kadir

Preveo: Amir Durmić

Redaktura prijevoda: mr. Ahmed Purdić, hfz. Fahrudin Haseljić

 



[1] U kojem je inače lov i ubijanje divljači zabranjen. (op. prev.)

[2] Nadimak Hamze b. Abdul-Muttaliba, radijallahu anhu. (op. prev.)

[3] Iz kojeg je Ebu Džehl vodio porijeklo. Ovi ljudi su, dakle, bili njegova šira rodbina. (op. prev.)

[4] Kada bi neko primio islam, mušrici u Mekki bi za njega pogrdno rekli da se preobratio (ar. sabe’te), tj. da je promijenio vjeru, a ne da je primio islam. (op. prev.)

[5] Tj. od Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. (op. prev.)

[6] Bilo je to u mjesecu zul-ka‘de šeste godine po Hidžri. (op. prev.)

[7] Prvi izaslanik kojeg su Kurejšije poslale Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, zvao se Mikrez b. Hafs b. El-Ahjef i bio je vrlo loš i nezgodan čovjek. (op. prev.)

[8] Ovaj čovjek se zvao El-Hulejs b. Alkame i bio je poglavar takozvanih Ehabiša, a Ehabiš je zajednički naziv za više beduinskih plemena koja su bila u savezništvu sa Kurejšijama. Navodno su naziv dobili po brdu Habeš, gdje je ovaj savez nekada u prošlosti i sklopljen. (op. prev.)

[9] Tj. pripadnik plemena Kinane, a radilo se o već spomenutom El-Hulejsu. (op. prev.)

[10] Hutaj(e) je nadimak poznatog arapskog pjesnika koji se svojom provokatorskom i uvredljivom poezijom pročuo još prije islama. Primio je islam u vrijeme dok je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, bio još živ, a potom se nakon njegove, sallallahu alejhi ve sellem, smrti odmetnuo, a zatim se opet pokajao i vratio u islam. Pravo ime mu je Džervel b. Evs b. Malik el-Abesi. Nadimak Hutaj(e), što znači kepec ili čovječuljak, dobio je zbog svog malog rasta. (op. prev.) 

[11] Pravo ime mu je bilo El-Husajn b. Bedr b. Imrul-Kajs. Nadimak Zibrikan, što inače znači uštap tj. pun mjesec, dobio je zbog svog izuzetno lijepog lica. Primio je islam u vremenu dok je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio još živ. (op. prev.)

[12] Golovrati, tj. toliko su mali da im još ni perje na vratu nije niklo. Ovim stihom je metaforički htio kazati da ima malu djecu o kojoj se nema ko brinuti. (op. prev.)

X