Post onoga ko osvane džunup (Ramazanska besjeda 16. dio)

Uzvišeni Allah rekao je: “Dozvoljava vam se da se u noćima dok traje post sastajete sa svojim ženama… Zato se sada sastajte sa njima u želji da dobijete ono što vam je Allah već odredio. Jedite i pijte sve dok ne budete mogli razlikovati bijelu nit od crne niti zore; od tada postite sve do noći…” (El-Bekara, 187)

Od Aiše i Ummu Seleme, radijallahu anhuma, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, znao dočekati zoru u stanju džunupluka, jer je tokom noći imao spolni odnos sa svojom suprugom, a potom bi se okupao i postio. Bilježe ga El-Buhari i Muslim.

U Muslimovoj predaji od Ummu Seleme, radijallahu anha, navodi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, znao dočekati zoru u stanju džunupluka uzrokovanog spolnim aktom, a ne polucijom u snu, pa ne bi prekidao post niti bi taj dan napaštao.[1]

Muslim je zabilježio predaju od Ebu Bekra b. Abdurrahmana, Allah mu se smilovao, u kojoj kaže: “Čuo sam Ebu Hurejru, radijallahu anhu, da je rekao: ‘Ko dočeka zoru u stanju džunupluka, neka ne posti!’ Spomenuo sam to Abdurrahmanu ibnul-Harisu, svome ocu, pa je to negirao. Potom sam krenuo sa Abdurrahmanom do Aiše i Ummu Seleme, radijallahu anhuma, pa ih je Abdurrahman upitao o tome. Obje su rekle: ‘Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, znao je osvanuti džunup a da nije imao poluciju (u snu, tj. imao je spolni akt sa suprugom), pa bi potom postio.’ Tada smo otišli Mervanu, kojem je Abdurrahman to spomenuo, a on je rekao: ‘Želim da opet odeš do Ebu Hurejre i ponovo ga upitaš o tome.’” Abdurrahman je otišao Ebu Hurejri, a Ebu Bekr je cijelo vrijeme bio s njim. Ebu Bekr dalje kazuje: “Abdurrahman je Ebu Hurejri prenio šta je čuo, a on ga upita: ‘Jesu li ti to njih dvije stvarno rekle?’ ‘Jesu’, odgovori Abdurrahman. Na to je Ebu Hurejra, radijallahu anhu, rekao: ‘Njih dvije bolje znaju’, a zatim je pojasnio da je svoj stav utemeljio na onome što je čuo od Fadla b. Abbasa, rekavši: ‘To sam čuo od Fadla, a nisam čuo od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem.’ Nakon toga, Ebu Hurejra je odustao od dotadašnjeg stava, a ja sam upitao Abdul-Melika: ‘Jesu li to njih dvije rekle i za ramazanski post?’, a on je odgovorio: ‘I tada je znao osvanuti džunup, ali ne usljed polucije u snu, pa bi postio.’” Bilježi ga Muslim.[2]

Od Aiše, radijallahu anha, prenosi se da je neki čovjek došao Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, da traži fetvu, a ona je iza vrata čula kako govori: “Allahov Poslaniče, vrijeme namaza (sabaha) zatekne me u stanju džunupluka, pa da li ću postiti?” Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: “I mene vrijeme namaza zatekne u stanju džunupluka pa postim.” “Ali ti nisi poput nas, Allahov Poslaniče”, reče, “tebi je Allah oprostio sve grijehe, i prošle i buduće.” Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče mu: “Tako mi Allaha, od svih vas ja sam najbogobojazniji i najbolje poznajem ono čega se trebam čuvati.” Bilježi ga Muslim.[3]

Pouke i propisi

  1. U noćima ramazana dozvoljeno je imati spolni odnos sa ženom, dok je suzdržavanje od toga (iz navodne opreznosti i pobožnosti) praksa suprotna poslaničkoj uputi, osim kada je u pitanju onaj ko boravi u itikafu zadnjih deset dana ramazana.
  2. Ko u noći ramazana bude imao spolni odnos ili doživi poluciju u snu, pa gusul odgodi dok ne nastupi zora, nastavit će sa postom i u tom smislu neće snositi nikakve posljedice. O ovom pitanju postoji konsenzus učenjaka.[4]
  3. Hadis ukazuje na vrijednost majki vjernika, neka je Allah zadovoljan njima, u ovom ummetu, koja se ogleda u tome što su sačuvale i drugim muslimanima prenijele dragocjeno znanje o Vjerovjesnikovom, sallallahu alejhi ve sellem, porodičnom i bračnom životu.
  4. Kada je u pitanju Vjerovjesnikov, sallallahu alejhi ve sellem, porodični i bračni život, tada se prednost daje govoru majki vjernika, radijallahu anhunne, u odnosu na govor drugih ashaba, jer s tim segmentom Poslanikovog života one su bile najbolje upoznate.[5]
  5. Odgađanje gusula (kupanja) poslije spolnog akta nakon pojave zore nije Vjerovjesnikova, sallallahu alejhi ve sellem, privilegija, već je propis koji vrijedi za cijeli ummet.
  6. Riječi Ummu Seleme, radijallahu anha, o tome da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, “znao osvanuti u stanju džunupluka uzrokovanog spolnim aktom, a ne polucijom u snu”, sadrže dvije pouke: prva, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u noćima ramazana imao spolni akt sa suprugama i da je gusul odgađao do pojave zore kako bi pojasnio dozvoljenost tog postupka; druga, to se dešavalo zbog spolnog akta, a ne zbog polucije u snu. Polucije u snu su od šejtana, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio je sačuvan od njega.[6]
  7. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, bio je najbogobojazniji čovjek i najbolje je poznavao ono čega se treba čuvati.
  8. Iz spomenutih hadisa možemo shvatiti da je post ispravan ženi koja se od hajza ili nifasa očisti prije zore, ali se okupa tek nakon što je zora već nastupila, bez obzira da li je kupanje odgodila iz zaborava ili svjesno i bez obzira da li je imala opravdan razlog ili ne. U ovoj situaciji za nju važi propis koji važi i za džunupa.[7]
  9. Hadis podstiče na slijeđenje Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, i osuđuje cjepidlačenje i pretjerano izbjegavanje dozvoljenih stvari, kao i bespotrebno detaljiziranje prilikom postavljanja pitanja.[8]

10.Ispravnost posta džunupa i žena u hajzu i nifasu koji se okupaju nakon nastupanja zore, podrazumijeva svaki post, kako ramazanski tako i drugi. U tome nema razlike između obaveznog, zavjetnog i dobrovoljnog posta ili napaštanja.

11.U slučaju da se desi spor oko određenog pitanja, obaveza je obratiti se onome za koga vjerujemo da posjeduje znanje o tome. Zato je Ebu Hurejra, radijallahu anhu, rekao: “Njih dvije bolje znaju”, misleći na Aišu i Ummu Selemu, radijallahu anhuma, jer one su bile najbolje upoznate sa ovim pitanjima.

12.U hadisu se jasno naznačava da je Vjerovjesnikov, sallallahu alejhi ve sellem, sunnet konačna istina i neoboriv dokaz u rješavaju svakog razilaženja.

13.Hadis nas uči da svako ko pogriješi treba priznati grešku i postupiti pravedno kada čuje dokaz, kao što je i Ebu Hurejra, radijallahu anhu, priznao da dotični propis nije čuo od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, već od druge osobe.

 

Neke odlike posta

Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Post je štit.” Bilježe ga El-Buhari i Muslim.[1]

U Ahmedovoj predaji navodi se: “Post je štit i jaka utvrda koja štiti od Vatre.”[2]

Od Džabira, radijallahu anhu, prenosi se da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Post je štit kojim se Allahov rob štiti od Vatre.”[3]

Od Osmana b. Ebu Asa es-Sekafija, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: “Čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da kaže: ‘Post je štit od Vatre poput štita koji koristite u borbi.’”[4]

Od Ebu Ubejde ibnul-Džerraha, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: “Čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da kaže: ‘Post je štit dok ga (postač) ne probije.’”[5]

Štit spomenut u hadisima odnosi se na zaštitu i zastor, i znači da je post zastor od Vatre.[6]

Pouke i propisi

  1. Iz citiranih hadisa saznajemo da post obuzdava strasti koje ljude odvode u Vatru, i zato je on zastor od Vatre. El-Iraki je rekao: “Post je štit od Vatre jer suzbija strasti, a Vatra je okružena strastima.”[7]
  2. Hadis ukazuje na vrijednost posta i na to da musliman treba što više postiti dobrovoljni post, ako ga podnosi, ali da ne dozvoli da ga on odvrati od drugih djela koja su vrednija, poput džihada.
  3. Post će biti štit od Vatre ako se ne bude činilo ništa što će umanjiti ili u potpunosti anulirati njegovu vrijednost i nagradu, poput ogovaranja, prenošenja tuđih riječi, laži i psovki. U tom smislu zabilježena je predaja od Ebu Ubejde, radijallahu anhu, u kojoj se navodi: “Post je štit dok ga (postač) ne probije.” Ovaj štit probija se činjenjem zabranjenih djela. Stoga postač, kako bi mu post bio zastor od Vatre, svoj post treba čuvati od svih loših djela koja će umanjiti ili u potpunosti anulirati njegovu vrijednost i nagradu.
  4. Hadisi nam kazuju da je post propisan s ciljem odgoja duše i poboljšanja vjernikovog srca, a ne zbog pukog suzdržavanja od jela i pića.

 

Nastavit će se inšaAllah…

Iz knjige: El-Munteka lil hadis fi ramadan – Odabrane besjede o ramazanu

Autor: Dr. Ibrahim b. Muhammed El-Hukajl     

Preveo: Fahrudin ef. Haseljić



[1]    El-Buhari, 1795, i Muslim, 1151.

[2]    Ahmed, 2/402.

[3]    Ahmed, 3/396.

[4]    Ahmed, 4/22, En-Nesai, 4/167, i Ibn Madža, 1639. Vjerodostojnim su ga ocijenili Ibn Huzejma, 2125, i Ibn Hibban, 3649.

[5]    En-Nesai, 4/167, Ahmed, 1/195, Et-Tajalisi, 227, Ebu Ja‘la, 878, i Ed-Darimi, 1732. Dobrim ga je ocijenio El-Munziri, 2/940, br. 1643, a vjerodostojnim šejh Ahmed Šakir, 1690. U senedu hadisa nalazi se Bešar b. Ebu Sejf el-Džurmi za kojeg je samo Ibn Hibban rekao da je pouzdan. Albani je ovaj hadis u knjizi Daif Sunen En-Nesai ocijenio slabim, vjerovatno zbog spomenutog prenosioca. Međutim, ovaj hadis pojačan je drugim sličnim hadisima.

[6]    El-Kurtubi, nakon što je ustvrdio da riječ “sijam” – post, sama po sebi znači zastor, u vezi sa značenjem riječi “džunna” – štit, spomenuo je:

  1.     da je post štit u smislu propisanosti, pa bi značenje hadisa bilo da postač treba čuvati svoj post od svega što ga kvari, i na to značenje ukazuju Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “…neka ne govori bestidno…”;
  2.     da je post štit u smislu koristi koju donosi, a to je slabljenje strasti, i na to ukazuje hadis: “Postač ostavlja svoju hranu i piće zbog Mene”;
  3.     da je post štit u smislu nagrade, i na to jasno ukazuje hadis: “Ko isposti jedan dan na Allahovom putu, Allah će njegovo lice udaljiti od Vatre sedamdeset godina.”

 

[7]    Tarhut-tesrib fi šerhit-takrib, 4/90.

 



[1]    El-Buhari, 1825, i Muslim, 1109.

[2]    Ovo je Muslimova predaja, 1109, u kojoj Ebu Hurejra, radijallahu anhu, spominje da ga je čuo od El-Fadla, dok se u predaji koju bilježi En-Nesai navodi da je to čuo od Usame b. Zejda. Vidjeti: Es-Sunenul-Kubra, 2931. Iz svega možemo razumjeti da je on to čuo od obojice. Vidjeti: Šerh En-Nevevi, 7/222, El-Mufhim, 3/168, i Šerh Ibn El-Mulekkin, 5/197.

[3]    Muslim, 1110, Malik, 1/289, i Ibn Hibban, 3495.

[4]    Ibn Bettal, Šerh ala El-Buhari, 4/49, Ibn El-Mulekkin, Šerhul-Umda, 5/195, Ibn Hadžer, Fethul-Bari, 4/147, i Eš-Ševkani, Nejlul-evtar, 4/91.

[5]    Vidjeti: Fethul-Bari, 4/144.

[6]    Vidjeti: El-Mufhim, 3/167, i Fethul-Bari, 4/144. U tom smislu zabilježena je slaba predaja od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, u kojoj kaže: “Nijedan vjerovjesnik nikad nije polucirao u snu, jer je ta polucija od šejtana.” Predaju bilježi Et-Taberani u El-Kebiru, 11/225, br. 11564, i u El-Evsatu, 8062, međutim, u lancu prenosilaca nalazi se Abdul-Aziz b. Ebu Sabit kojeg su učenjaci jednoglasno proglasili nepouzdanim, kako to spominje El-Hejsemi u Medžmeuz-zevaidu, 1/267. En-Nevevi je dao prednost stavu da su vjerovjesnici sačuvani polucije u snu, a hadis je protumačio rekavši da se želi reći kako je znao osvanuti džunup zbog spolnog akta, a ne zbog polucije u snu jer je od nje u osnovi bio sačuvan, analogno riječima Uzvišenog Allaha kada kaže: “…i što su vjerovjesnike bespravno ubijali…” (El-Bekara, 61), a poznato je da ubijanje vjerovjesnika ne može biti opravdano. Vidjeti: Šerh ala Muslim, 7/222, i Šerh Ibn El-Mulekkin, 5/201.

[7]    Vidjeti: El-Istizkar, 10/48, Šerh En-Nevevi, 7/222, i Šerh Ibn El-Mulekkin, 5/200.

[8]    Et-Temhid, 17/420, i Fethul-Bari, 4/149.

Print Friendly  Post onoga ko osvane džunup (Ramazanska besjeda 16. dio) pf button both



X