Poslanikov, s.a.v.s., san u kojem je pouka za razumom obdarene

Preveo: Amir Durmić

Koliko se družimo s Kur’anom i kakav je naš odnos prema njemu? Prespavljujemo li propisane namaze? Spadamo li među one koji šire neprovjerene informacije za koje se vrlo često utvrdi da nisu ništa drugo do čiste laži i izmišljotine? Ako se bilo ko od nas prepoznao u nečem od pobrojanog, krajnje je vrijeme da se Uzvišenom Allahu pokajemo i popravimo svoj odnos prema Njemu i prema Njegovim stvorenjima. Hadis koji slijedi to najbolje potvrđuje:

Semura b. Džundub, radijallahu anhu, pripovijeda: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, često je svoje ashabe znao upitati: ‘Da li je neko od vas usnio kakav san?’ Tada bi mu neko od prisutnih ispričao ono što je Allah htio da mu ispriča. Jednog jutra nam je rekao: ‘Sinoć su mi (u snu) došla dvojica posjetilaca[1] koji mi rekoše: ‘Pođi!’, pa sam pošao s njima. Došli smo do jednog čovjeka koji je bio u ležećem položaju, dok je drugi[2] stajao iznad njega i držao veliki kamen, a potom ga pustio, tako da mu je kamen razmrskao glavu i onda se otkotrljao. Ovaj što drži taj kamen svaki bi put otišao do tog kamena da ga uzme, ali se ne bi vratio nazad sve dok glava onog čovjeka u potpunosti ne bi zacijelila i dok opet ne bi postala onakva kakva je i bila. Onda bi mu opet prišao i uradio sve isto kao što je uradio i prvi put. Onoj dvojici (meleka koji ga vode) rekoh: ‘Subhanallah – slavljen neka je Allah! Ko su ova dvojica?’, a oni mi rekoše: ‘Idi dalje, idi dalje!’ Pošli smo i kretali se sve dok nismo došli do nekog čovjeka koji je ležao potiljkom okrenutim prema dolje, dok je drugi stajao iznad njega držeći željeznu kuku kojom bi mu zahvatio jednu stranu lica pa bi je, vukući (kuku) ka potiljku, u potpunosti raskomadao. Tako bi uradio i sa njegovom nozdrvom i sa okom (na toj strani lica). Zatim bi zakačio drugu stranu njegovog lica i učinio isto ono što je učinio i sa prvom. Sa tom stranom ne bi ni završio, a ona bi već postala zdrava i čitava, baš onakva kakva je bila prije toga. Potom bi ponovno ispočetka uradio sve što je uradio i prvi put. Ja im rekoh: ‘Subhanallah – slavljen neka je Allah! Ko su ova dvojica?’, a oni mi rekoše: ‘Idi dalje, idi dalje!’, pa smo i nastavili dalje sve dok nismo došli do nečega što je nalikovalo na peć.’” Ovdje prenosilac kaže: “Čini mi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ovdje rekao: ‘…a u njoj (toj peći) vika i galama’, pa smo u nju zavirili i ugledali potpuno gole muškarce i žene, koje je vatra pržila odozdo. Kada god bi ih zahvatili vatreni plamenovi, oni bi silno zapomagali. Ja upitah: ‘Ko su ovi?’, a njih dvojica mi rekoše: ‘Idi dalje, idi dalje!’ Nastavili smo dalje i tako stigli do jedne rijeke…’” Ovdje prenosilac kaže: “Čini mi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ovdje rekao: ‘…koja je bila crvena poput krvi.’” “…U toj rijeci plivao je neki čovjek, a na njenoj obali stajao je drugi čovjek pred kojim je bila gomila kamenja. Ovaj bi plivač plivao neko vrijeme, a potom bi prišao onom čovjeku na obali pred kojim je bila gomila kamenja, pa bi mu on otvorio usta i u njih, baš poput zalogaja, ubacio kamen. Ovaj što pliva otišao bi dalje plivati, a potom bi se nakon nekog vremena opet vratio onom čovjeku s kamenjem, koji bi mu, svaki put kada bi mu došao, opet u usta, baš poput zalogaja, stavio kamen. Ja upitah onu dvojicu: ‘A ko su ova dvojica?’, a oni mi rekoše: ‘Idi dalje, idi dalje!’, nakon čega smo nastavili. Došli smo do nekog čovjeka izuzetno ružnog i odvratnog izgleda, toliko ružnog, da tako ružnog nikada niste vidjeli. Pored njega je bila vatra koju je raspirivao i trčao oko nje. Ja upitah onu dvojicu: ‘Ko je ovo?’, a oni mi rekoše: ‘Idi dalje, idi dalje!’, nakon čega smo krenuli i išli sve dok nismo došli do jedne izuzetno bujne bašte u kojoj je bilo svih vrsta cvijeća. U njoj se nalazio neki izuzetno visok čovjek kojem od silne visine, koja je dopirala do nebesa, skoro da ni glavu nisam mogao vidjeti. Oko njega se nalazilo toliko mnogo djece da nikada do tada toliko nisam vidio. Ja upitah: ‘Ko je ovo?’, a ona dvojica mi rekoše: ‘Idi dalje, idi dalje!’, nakon čega smo krenuli dalje. Došli smo do jednog ogromnog drveta[3] od kojeg nikad veće ni ljepše drvo nisam vidio. Ona dvojica mi rekoše: ‘Penji se na njega!’, pa smo se svi zajedno uspinjali na to drvo dok ne dođosmo do grada koji je bio sazidan od zlatnih i srebrenih cigli. Došli smo do kapije tog grada i zatražili dozvolu da uđemo. Kapija se otvori i mi uđosmo u taj grad. Sreli smo ljude čija je jedna polovica tijela bila izuzetno lijepa, da takvu ljepotu nikada niste vidjeli, a druga polovica toliko ružna da takvu ružnoću nikada niste vidjeli. Ova dvojica im rekoše: ‘Bacite se u tu rijeku!’, a to je bila rijeka čija je voda bila bijela poput nepromiješanog mlijeka. Oni se baciše u tu rijeku, a potom se vratiše k nama, a sva prethodna ružnoća s njih je iščezla i sada su u cijelosti bili u najljepšem liku. ‘Ovo je Džennet Adn[4], a ono tamo je tvoje prebivalište’, rekoše mi ona dvojica, nakon čega se moj pogled podiže visoko ka gore i ja ugledah dvorac koji je izgledao poput bijelog oblaka. ‘Ono tamo je tvoj stan’, rekoše mi njih dvojica, a ja odgovorih: ‘Allah vas blagoslovio! Dopustite mi da uđem u njega!’ ‘Sada ne možeš ući u njega’, odgovoriše mi, a ja im rekoh: ‘U ovoj noći vidio sam razna čuda! Zbilja, o čemu se zaista radi?’ ‘Sve ćemo ti pojasniti’, odgovoriše mi, te nastaviše: ‘Što se tiče onog prvog čovjeka kojeg si sreo, kojem kamenom razbijaju glavu, to je čovjek koji se prihvatio Kur’ana, a potom ga odbacio[5] i koji je prespavljivao propisane namaze. Onaj drugi čovjek na kojeg si naišao, kojem vilicu zajedno sa nozdrvom i okom trgaju i vuku prema potiljku, to je čovjek koji rano ujutro izađe iz svoje kuće, te osmisli i proširi laž koja se proširi do velike daljine. Oni goli muškarci i žene koji se nalaze u prostoru sličnom peći, to su bludnici i bludnice. Što se tiče čovjeka kojeg si vidio kako pliva u rijeci i koji biva natjeran da guta kamenje, to je čovjek koji se hranio kamatom. Čovjek izuzetno ružnog izgleda koji je bio pored vatre koju raspiruje i hoda oko nje, to je Malik, čuvar Džehennema. Onaj izuzetno visoki čovjek u bašti, to je (poslanik) Ibrahim, a ona djeca oko njega, to su sva ona djeca koja su umrla u stanju fitre.’” U verziji ovog hadisa koju bilježi Burkani, na ovom mjestu se umjesto riječi: “…to su sva ona djeca koja su umrla u stanju fitre”, kaže ovako: “…to su sva djeca rođena u fitri.” “Neki od prisutnih muslimana upitaše: ‘Allahov Poslaniče, a jesu li tu i djeca idolopoklonika?’, a on odgovori: ‘I djeca idolopoklonika’, i nastavi: ‘A oni ljudi čija je jedna polovica bila lijepa, a druga ružna, to su oni koji su pomiješali dobra djela sa lošim, ali im je Allah oprostio.’” (Buhari)

U drugoj verziji ovog hadisa, koju također bilježi Buhari, navodi se ovako[6]: “Sinoć sam u snu vidio dvojicu ljudi koji su mi došli i odveli me u Svetu zemlju. (…) Pošli smo i došli do neke rupe u zemlji koja je bila poput peći čiji je gornji dio bio uzak, a donji širok i prostran. Ispod te peći loži se vatra, pa kada se ona (plamteći) podigne, i ljudi u njoj se podignu do te mjere da se čini da će iz nje izaći, a kada vatra splahne, oni se opet vrate naniže u peć. U njoj se nalaze goli muškarci i žene.” U ovoj verziji također se navodi: “…pa smo došli do rijeke od krvi…”, dakle, prenosilac ovdje ne sumnja kao u prethodnoj verziji. Također, u ovoj se verziji navodi: “Jedan čovjek je stajao na sredini te rijeke, a drugi je stajao na obali i ispred njega se nalazilo kamenje. Čovjek koji je bio u rijeci krenuo je naprijed, pa kada je htio da iz nje izađe, čovjek sa obale bi ga kamenom pogodio u usta i tako ga vratio na mjesto sa kojeg je i krenuo. Ovako bi učinio svaki put kada bi ovaj pokušao da izađe, te bi ga svaki put kamenom pogodio u usta i vratio ga tamo odakle je i došao.” U ovoj verziji navodi se i sljedeće: “Zatim su me podigli na stablo i uveli me u kuću koja je bila toliko lijepa da od nje ljepšu nikada nisam vidio. U njoj je bilo i staraca i mladića….” Također se navodi: “Onaj čovjek kojem razguljuju vilice, to je veliki lažov koji bi ispričao laž koju bi od njega prenijeli i raširili na sve strane. Onako kako si vidio, sa njim će se postupati sve do Sudnjega dana….” Također se u toj verziji kaže: “Onaj čovjek kome se razbija glava, to je čovjek kojeg je Allah podučio Kur’anu, ali ga on nije učio noću, niti je po njemu postupao danju, pa će se onako s njim postupati do Sudnjega dana. Prva kuća u koju si ušao jeste kuća svih vjernika općenito, a ova kuća u kojoj se sada nalaziš kuća je šehida. Ja sam Džibril, a ovo je Mikail. Podigni svoju glavu!” Ovdje Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: “Ja podignuh glavu i ugledah nešto poput oblaka.” “To je tvoj stan”, rekoše obojica. “Pustite me onda da uđem u svoj stan!”, rekoh im, a oni odgovoriše: “Ostalo ti je još života koji nisi upotpunio, a da jesi, ušao bi u svoj stan.” (Buhari)

 

___________________________________________________

[1] Radilo se o dvojici meleka.

[2] Također se radilo o meleku.

[3] U nekim verzijama ovog hadisa umjesto “ogromnog drveta” navodi se “do ogromne bašte”.

[4] Tj. ovaj grad u kojeg smo došli je Džennet Adn.

[5] Postoji više tumačenja ovih Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi. Neki kažu da se misli na čovjeka koji je znao cijeli ili dosta Kur’ana napamet, a potom to bezrazložno zapostavio i zaboravio, a drugi kažu da se misli na osobu koja je spoznala kur’anske, tj. šerijatske propise, a potom ih zapostavila, tj. ne drži ih se niti se vlada po njima.

[6] Ovdje su uglavnom citirani samo dijelovi ovog hadisa koji se u ovoj verziji razlikuju od prethodne verzije.

Print Friendly  Poslanikov, s.a.v.s., san u kojem je pouka za razumom obdarene pf button both



X