Poslanikov hadž

Piše: mr. Rusmir Čoković

Poslanikov hadž hadzSvaki vjernik koji se iskreno, radi Allaha, uputi na hadž, želi da ovaj obred obavi propisno.

Slično namazu, osim općih smjernica, u Kur’anu nije podrobno opisan način obavljanja hadža. No, budući da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, taj koji je u djelo pretočio kur’anske smjernice, onda, kao i u namazu, gledamo na koji je način on obavio hadž kako bismo, slijedeći njega u tome, ispravno postupali. Na to nas je uputio Božiji Poslanik, alejhis-salatu ves-selam, kada je rekao: “Uzmite od mene način kako se obavljaju obredi hadža.”[1]

Iako je veoma teško obaviti hadž bez vodiča, ipak je neophodno da hodočasnik poznaje način obavljanja ovog obreda i da razumije njegove osnovne propise.

Mnogo je hadisa u kojima se opisuju obredi hadža, ali za jedan od njih, s obzirom na njegov sadržaj, može se reći da je najobuhvatniji, a to je poznati hadis koji bilježi imam Muslim u svojoj zbirci vjerodostojnih hadisa, a u kojem ashab Džabir b. Abdullah, radijallahu anhuma, opisuje hadž[2] Allahovog Poslanika, alejhis-salatu ves-selam[3]:

“Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ostao je u Medini devet godina (nakon hidžre) a da nije obavio hadž. Desete godine oglasio je ljudima da će te godine obaviti hadž, tako da je u Medinu došlo mnogo ljudi i svaki od njih nastojao je da slijedi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i da obavi hadžske obrede povodeći se za njim.

Krenuli smo sa Poslanikom [nakon što je pustio kosu, stavio po njoj ulja i obukao izar i ogrtač, a tako su postupili i njegovi ashabi][4] i kada smo stigli do Zul-Hulejfe,

Esma bint Umejs rodila je Muhammeda, sina Ebu Bekrovog, te je poslala nekoga da upita Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako će dalje postupiti, a on je rekao: ‘Okupaj se, poveži se odjećom i zanijeti ulazak u obrede hadža.

Nakon toga, Božiji Poslanik, alejhis-salatu ves-selam, klanjao je u mesdžidu [tu je podigao glas izgovarajući telbijju][5], a onda je uzjahao Kasvu. Kad je njegova deva stigla na ravnicu kod (mjesta) Bejda, pogledao sam i dokle mi pogled dopire i ispred njega (tj. Poslanika) vidio sam jahače i pješake, a s njegove desne i lijeve strane prizor je bio isti, a i iza njega. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio je okružen nama i tada mu je objavljivan Kur’an i on je znao njegovo značenje. Sve što je radio, radili smo i mi. Počeo je hadžske obrede izgovarajući telbijju: ‘Odazivam Ti se, Allahu, odazivam! Odazivam Ti se, Ti nemaš nikakvog sudruga, odazivam Ti se! Doista, sva pohvala i sve blagodati Tebi pripadaju, i vlast, Ti nemaš nikakvog sudruga!’

Ljudi su izgovarali telbijju onako kako su to dotad običavali činiti, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije prigovarao njihovoj telbijji.

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, neprestano je izgovarao (svoju) telbijju…”

Džabir dalje kazuje: “Zanijetili smo hadžske obrede i nismo ništa znali za umru (da je propisana u mjesecima hadža).

Kada smo s njim došli do Kabe [uzimanje abdesta bilo je prvo što je uradio kada je došao][6], dotakao je Crni kamen, pa je [otkrivši desno rame][7] užurbanim hodom obišao oko nje tri puta, a običnim hodom ostala četiri puta [nije dodirivao ništa osim jemenskog ugla i ugla gdje se nalazi Crni kamen][8]. [Između njih je govorio: ‘Gospodaru naš, podaj nam dobro i na ovome i na onome svijetu, i sačuvaj nas patnje u Ognju!’][9].

Zatim je kroz gužvu došao do Mekamu Ibrahima i proučio ‘Neka vam mjesto na kojem je stajao Ibrahim bude prostor iza kojeg ćete molitvu obavljati!’ (El-Bekara, 125), a Mekamu Ibrahim bio je između njega i Kabe. Na dva rekata koja je klanjao kod Mekamu Ibrahima proučio je: ‘Reci: On je Allah – Jedan!’ (El-Ihlas), i: ‘Reci: ‘O, vi nevjernici…’ (El-Kafirun).

Kada je klanjao dva rekata, vratio se do Crnog kamena i dotakao ga [I više se nije približio Kabi dok se nije vratio sa Arefata na dan Bajrama][10], a potom je izašao na vrata i uputio se prema Safi učeći: ‘Safa i Merva su Allahova časna mjesta[11], a zatim je rekao: ‘Počinjem (sa‘j) s mjesta odakle je Allah počeo (u Svom Govoru).’ Počeo je sa‘j od Safe na koju se popeo toliko da je mogao vidjeti Kabu, okrenuo se prema Kibli i, nakon što je proučio tehlil (la ilahe illallah) i tekbir (Allahu ekber), rekao je: ‘Nema boga osim Allaha Jedinog, koji nema sudruga, Njemu pripada sva Vlast i sva pohvala i On sve može! Nema boga osim Allaha Jedinog, ispunio je Svoje obećanje i pomogao je Svoga roba, i sâm je porazio saveznike.’ U međuvremenu je dovio i sve to ponovio je tri puta. Zatim se zaputio prema Mervi i kada je stigao u srednji dio doline, potrčao je, a onda se počeo penjati običnim hodom dok nije došao do Merve. Na Mervi je uradio isto što je uradio i na Safi. Kada je završio sa‘j na Mervi, rekao je: ‘Da nisam već ovako uradio kako sam uradio, ne bih sa sobom poveo hedj – kurban, i učinio bih da mi ovo bude umra. Stoga, onaj ko sa sobom nije poveo hedj – kurban, neka se oslobodi ihrama i neka mu ovo bude umra.’

Tada je ustao Suraka b. Malik b. Džu’šum i upitao: ‘O, Allahov Poslaniče, je li to samo (važi) ove godine ili stalno?’, a Božiji Poslanik, alejhis-salatu ves-selam, isprepleo je prste i rekao: ‘Umra je ušla u (sastav) hadža (tj. može se obavljati u mjesecima hadža)’, ponovivši to dva puta, a zatim je rekao: ‘Ne, nije samo sada, već zauvijek.’

Alija, radijallahu anhu, došao je iz Jemena vodeći deve Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i vidio je da se Fatima, radijallahu anha, oslobodila ihrama i da je obukla odjeću u boji, pa je to osudio, a ona mu reče: ‘Doista mi je moj otac ovo naredio.’ Alija je u Iraku govorio: ‘Otišao sam Božijem Poslaniku, alejhis-salatu ves-selam, ljutit na Fatimu zbog onoga što je uradila i upitao sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o onome što je ona spomenula da joj je rekao, te sam mu rekao da sam osudio ono što je uradila.’ Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: – Istinu je rekla! Istinu je rekla! Šta si ti rekao kad si zanijetio hadž?, a Alija odgovori: ‘Rekao sam: O, Allahu, ja Ti se odazivam onako kako Ti se odaziva Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem (tj. počinjem obred onako kako počinje Poslanik).’ Na to mu Poslanik reče: ‘Ja imam hedj – kurban, pa ti se nemoj oslobađati ihrama.’”

Džabir dalje kazuje: “Ukupan broj kurbana, zajedno sa onima koje je Alija, radijallahu anhu, doveo iz Jemena i sa onima koji su bili uz Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, iznosio je stotinu. Svi ljudi oslobodili su se ihrama i skratili kosu, osim Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, i onih koji su sa sobom poveli hedje – kurbane.

Kad je došao dan tervijje (osmi dan zul-hidžeta), uputili su se prema Mini i podignutim glasom izgovarali telbijju (nijeteći ulazak u) hadžske obrede. Allahov Poslanik, alejhis-salatu ves-selam, jahao je devu i došao do Mine gdje je klanjao podne, ikindiju, akšam, jaciju i sabah-namaz.

Ostao je još malo dok sunce nije izašlo i naredio je da mu se na Nemiri (do Arefata) postavi šator od kože. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, krenuo je, a Kurejševići nisu sumnjali da će stati na Mešaril-haramu (brdu na Muzdelifi) gdje su i oni boravili u džahilijetu, ali Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nastavio se kretati sve dok nije došao do Arefata gdje je zatekao postavljen šator na Nemiri, pa je tu i odsjeo.

Na tom mjestu ostao je dok sunce nije izašlo iz zenita (kad nastupa podne) i tada je naredio da mu dovedu devu koja se zvala Kasva. Kada su je doveli, krenuo je i došavši do do srednjeg dijela doline, zaustavio se i na tom mjestu ljudima održao hutbu u kojoj je rekao: ‘Vaši životi i vaši imeci uistinu su sveti kao što je svet ovaj vaš dan, u ovom vašem mjesecu, u ovom vašem mjestu. Zar nisam dokinuo paganske običaje? Doista prva krvarina koju poništavam jeste naša krvarina (traženje odmazde za Ibn Rebia b. El-Harisa koji je bio dojen u plemenu Benu Sa‘d pa ga je ubilo pleme Huzejl). I doista, prva kamata koju poništavam jeste naša kamata, kamata Abbasa b. El-Muttaliba; ona je u potpunosti poništena. Bojte se Allaha kada su u pitanju vaše žene! Vi ste se njima oženili uz Allahovu garanciju i, Allahovom riječju, postale vam dozvoljene za spolni odnos. Vi, kada je o njima riječ, imate pravo da od njih zahtijevate da u vaše kuće ne puštaju nikoga s kime niste zadovoljni, pa ako to ipak urade, blago ih udarite. Njihovo pravo jeste da ih hranite i oblačite u skladu sa vašim mogućnostima. Ostavljam vam nešto, pa ako se toga budete čvrsto držali, nećete zalutati: Allahovu Knjigu. Vi ćete biti pitani o meni pa šta ćete reći?’ Oni rekoše: ‘Svjedočimo da si dostavio, da si ispunio zadato i da si pojasnio.’ Tada je Poslanik podigao svoj kažiprst prema nebesima i, pokazujući prema ljudima, rekao: ‘O, Allahu, budi svjedok! O, Allahu, budi svjedok!’, ponavljajući to tri puta.

Zatim je (Bilal) proučio ezan, a potom ikamet, pa je klanjao podne, a onda je proučen ikamet, pa je klanjao ikindiju, a između ova dva namaza nije ništa klanjao (od dobrovoljnih namaza).

Nakon toga, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uzjahao je devu i išao sve dok nije došao do Arefata (kod Brda milosti). Stomak svoje deve Kasve okrenuo je prema stijenama, a put kojim idu pješaci bio je ispred njega, te se okrenuo prema Kibli i ostao na tom mjestu (sjedeći na devi i doveći) sve dok sunce nije zašlo.

Allahov Poslanik, alejhis-salatu ves-selam, stavio je Usamu b. Zejda iza sebe na jahalicu, a već je bio pritegao povodac Kasve toliko da je gotovo dodirivala njegovo sedlo (da ne bi išla brzo), a desnom je rukom pokazivao i govorio: ‘O, ljudi, budite smireni! Budite smireni!’ Svaki put kada bi došao do neke uzbrdice, malo bi joj popustio (uzde) dok se ne bi popela, i sve tako dok nije došao do Muzdelife gdje je klanjao akšam i jaciju sa jednim ezanom i dva ikameta, a između njih nije klanjao ništa (od dobrovoljnih namaza).

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, potom je legao (da spava i tako je ostao) sve do zore. Kada se ukazala zora, klanjao je sabah-namaz sa jednim ezanom i ikametom.

Zatim je uzjahao Kasvu i išao sve dok nije došao do Mešaril-harama, okrenuo se prema Kibli, proučio dovu Allahu, učio je tekbir i tehlil te je tako ostao dok se nije dobro razdanilo, a onda je krenuo prije izlaska sunca stavljajući sa sobom na jahalicu Fadla b. Abbasa koji je bio čovjek lijepe kose, bijela i vedra lica.

Kada je krenuo, pored njega su užurbano prošle žene koje su bile na jahalicama, pa je Fadl počeo gledati u njih, a Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, stavi mu ruku na lice. Tada se Fadl okrenuo na drugu stranu da ih gleda, pa je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sa druge strane stavio svoju ruku na Fadlovo lice okrećući mu lice na drugu stranu.

[Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, neprestano je učio telbijju dok nije došao do džemreta.][12]

Kada je došao do sredine Muhassira (dolina između Muzdelife i Mine), požurio je, a zatim se zaputio srednjim putem koji vodi prema velikom džemretu. Došavši do džemreta koje se nalazi kod drveta, bacio je sedam malih kamenčića (koji stanu između palca i kažiprsta) izgovarajući tekbir prilikom bacanja svakog kamenčića. Bacao je iz sredine doline (tako da mu je Mina bila sa desne, a Meka sa lijeve strane).

Zatim je otišao na mjesto klanja gdje je svojom rukom zaklao trideset šest deva, a potom je to prepustio Aliji, radijallahu anhu, koji je zaklao što je preostalo i učinio ga je saučesnikom u svom hedju – kurbanu.

Naredio je da se od svake deve uzme komad, stavi u lonac i skuha, pa su obojica jeli od tog mesa i pili mesnu čorbu.

[Obrijao je glavu.][13] [I Aiša mu je stavila miris.][14]

Potom je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uzjahao devu i išao sve dok nije došao do Kabe i učinio tavaf, i u Meki je klanjao podne. Prišao je članovima plemena Benu Abdulmuttaliba koji su pojili ljude zemzemom, pa je rekao: ‘(Izvlačite vodu) i pojite hadžije, sinovi Abdulmuttalibovi! Da se ne bojim da će vam to ljudi preuzeti, i ja bih (izvlačio) s vama i pojio hadžije!’ Tada su mu dali jednu posudu iz koje se napio zemzema.”[15]

[Zatim se vratio na Minu i na njoj boravio (po noći) u danima tešrika (11.–13. zul-hidžeta), bacao je kamenčiće na džemreta kada je sunce krenulo prema zapadu, na svako džemre bacio je sedam kamenčića i prilikom svakog bacanja izgovorio bi: “Allahu ekber”, stajao je kod prvog i drugog džemreta i dugo i usrdno učio dovu (podignutih ruku okrenut prema Meki), i bacao je kamenčiće na treće džemre, ali se nije zadržao kod njega][16].

Posljednje što je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio hadžiji da obavi prije napuštanja Meke jeste oproštajni tavaf. Abdullah b. Abbas, radijallahu anhu, rekao je: “Ljudima je naređeno da im posljednji od obreda bude tavaf, osim što su te obaveze oslobođene žene u menstrualnom ciklusu.”[17]

Molim Uzvišenog Allaha da hadžije ispravno obave hadž i da im ga primi, da nam svima oprosti grijehe i uvede nas u Džennet!

_________________________________________

[1] Hadis bilježi Muslim, br. 1297, od Džabira b. Abdullaha, r. a.

[2] U ovom hadisu nije spomenuto nekoliko Poslanikovih postupaka tokom obavljanja hadža, a koje je važno navesti, tako da sam ih izdvojio i naveo u uglastim zagradama u okviru teksta hadisa koji prenosi Džabir.

[3] Muslim, Sahih, br. 1218.

[4] Hadis bilježi Buhari, br. 1545, od Abdullaha b. Abbasa, r. a.

[5] Hadis bilježe Buhari, br. 1541, i Muslim, br. 1186, od Abdullaha b. Omera, r. a.

[6] Hadis bilježe Buhari, br. 1641, i Muslim, br. 1235, od Aiše, r. a.

[7] Hadis bilježe Ebu Davud, br. 1883, i Tirmizi, br. 859, od Ja‘le b. Umejja, r. a. Tirmizi kaže da je ovaj hadis hasen-sahih (dobar-vjerodostojan), a šejh Albani u svojoj knjizi Sahih Ebi Davud, 6/133, br. 1645, ocijenio je da je hasen – dobar.

[8] Hadis bilježi Muslim, br. 1269, od Ibn Abbasa, r. a.

[9] Hadis bilježi Ebu Davud, br. 1892, od Abdullaha b. Es-Saiba, r. a. Vjerodostojnim su ga ocijenili Ibn Huzejma, navodeći ga u svom Sahihu, 4/215, br. 2721, Ibn Hibban, navodeći ga u svom Sahihu, 9/134, br. 3826, i Hakim, navodeći ga u svom El-Mustedreku, 1/455, i kaže da ispunjava uvjete imama Muslima, a šejh Albani u svojoj knjizi Sahih Ebi Davud, 6/141, br. 1653, ocijenio je da je hasen – dobar.

[10] Hadis bilježi Buhari, br. 1625, od Abdullaha b. Omera, r. a.

[11] El-Bekara, 158.

[12] Hadis bilježi Buhari, br. 1686, od Abdullaha b. Abbasa, r. a.

[13] Pogledati hadis Abdullaha b. Amra, r. a., koji bilježe Buhari, br. 1736, i Muslim, br. 1306.

[14] Hadis bilježe Buhari, br. 1754, i Muslim, br. 1189, od Aiše, r. a.

[15] Ovdje je kraj hadisa koji prenosi Džabir, r. a.

[16] Hadis bilježi Ebu Davud, br. 1973, od Aiše, r. a. Vjerodostojnim su ga ocijenili Ibn Huzejma, navodeći ga u svom Sahihu, 4/311, br. 2956, Ibn Hibban, navodeći ga u svom Sahihu, 9/180, br. 3868, i Hakim, navodeći ga u svom El-Mustedreku, 1/477, a takvim ga je ocijenio i šejh Albani u svom djelu Sahih Ebi Davud, 6/213, br. 1722.

[17] Hadis bilježi Buhari, br. 1755.

 

Print Friendly  Poslanikov hadž pf button both



X