zzz3

Pokušaj “atentata” na ličnost i djelo Elvedina Pezića

Piše: Abdullah Mujić

Raditi za islam nije lahko jer na tom putu postoji mnogo prepreka koje usporavaju, otežavaju ili sprečavaju napredak, bez obzira bio taj rad u domenu individualnog ili kolektivnog zalaganja, a ove su prepreke još veće i teže tim prije što mogu dolaziti i od muslimana i od nemuslimana. Žalosno je kada te prepreke dolaze od muslimana.

Jedna od čestih i već uobičajenih prepreka jeste izvršenje “atentata” na onoga koji radi u korist islama, bez obzira na koji dozvoljeni način radi za poboljšanje muslimanske zajednice. Ovaj “atentat” nije usmjeren na ubijanje tijela, već karaktera. Upravo tako, “atentat” na karakter ima za cilj uništiti ugled osobe, ustanove, zajednice ili nacije koja radi za islam.

Razlozi koji nekoga navode da pribjegne “atentatu” na karakter, između ostalih, jesu neznanje, zlonamjernost, zavist, mržnja prema islamu i sunnetu, nemar, sklapanje prijateljstava na osnovu zajedničkog denominatora itd.

Počinitelji “atentata” na karakter koriste razne metode kako bi postigli svoje ciljeve, kao što su: ismijavanje, podizanje lažne optužbe, iniciranje i širenje glasina, nemimet, gibet, zatim izbjegavaju pronaći opravdanje i ostaviti mogućnost pokajanja onima koje optužuju, nastoje manipulirati informacijama, govoreći ono što im ide u prilog ili skrivajući ono što im ne koristi, plasirajući poluistine, i želeći na taj način osobu na koju su se obrušili predstaviti u pogrešnom svjetlu.

Svakom pojedincu na koji je usmjeren, “atentat” na karakter može izazvati razne probleme, i to ne samo njemu nego i njegovoj porodici, a najizraženiji problemi s kojima se ovakva osoba susreće jesu: prekidanje kontakta od strane njegove zajednice, porodice ili poznanika, daljnje ismijavanje i sl. Ova vrsta napada na čovjekovu ličnost veoma se teško ispravlja, a proces može doslovno da bude sličan oduzimanju ljudskog života. Posljedice ovog čina mogu biti dugoročnosg karaktera, a kada je u pitanju javna, poznata i utjecajna ličnost, onda posljedice mogu trajati i vijekovima nakon njene smrti.

Sve prethodno navedeno izrečeno je s jednim ciljem – da se ukaže na neprimjeren članak koji je nastao kao odgovor profesoru Elvedinu Peziću na isječak iz njegovog video predavanja u kojem se profesor Pezić dotakao tekija i derviša:

https://www.youtube.com/watch?v=VlApk_29Ji0

Naravno, svakome su otvorena vrata konstruktivne kritike i svako ima pravo da kulturno i primjereno reagira na nešto za što smatra da nije ispravno ili da je greška, pa makar i navodeći u tu svrhu apokrifni ili daif hadis i ukazujući tako na eventualnu pogrešku predavača. Međutim, zaista je i više nego nisko dati odgovor u kojem u prvi plan izbija namjera kompromitiranja ličnosti i djelovanja uvaženog profesora Pezića, što se sasvim jasno može uočiti u odgovoru iz kojeg izdvajamo samo dijelove koji to jasno potvrđuju:

“Pred ogromnim mikrofonom i okrenut publici željnoj smijeha upakovanog u ambalažu vjere, stand-up daija u maniru najprimitivnijeg lakrdijaša…”

“…Jedino gore od ovog katastrofalnog i skandaloznog pokušaja da se bude duhovit na račun islama, jeste izgled i facijalana ekspresija stand-up daije. Vrišti, galami, kruži glavom, mlatara rukama.”

Ovakvo neprimjereno reagiranje najbolje možemo ilustrirati primjerom fudbalera koji, kada ne može drugom igraču da oduzme loptu, tada udari i faulira tog igrača sa namjerom da na taj način ostvari svoj cilj.

Ovakvo ponašanje je zabrinjavajuće zato što se jedni muslimani smiju ismijavati, diskriminirati i potvarati, a da niko od predstavnika muslimana ne reagira, a razlog za to jeste što, izgleda, nema odgovornog tijela koje nadzire rad predstavnika muslimana, pa se mogu, slobodno i bez ikakvih posljedica, krijući se iza institucije, obračunavati s kim i kako hoće.

Ovdje je vrlo bitno istaknuti jednu činjenicu: Ako nema odgovornog tijela, ima Allah. Čovjek snosi veliku odgovornost za svoj jezik, ruke i ostale organe tijela. Svakom čovjeku dodijeljena su dva meleka koja bilježe sve što izgovori, bez obzira bilo dobro ili loše to što je rekao. Kaže Uzvišeni Allah: “On ne izusti nijednu riječ, a da pored njega nije prisutan onaj koji bdije.” (Kaf, 18)

Dakle, čovjek je odgovoran za svoj jezik i ostale organe i za sve ono što njegove ruke urade od dobra i zla, a riječ sa najvećim posljedicama jeste ona koju napiše svojim prstima, pa je objavi da je ljudi čitaju. Čovjek koji napiše ili izgovori nešto što je pogrešno ili neispravno, dajući pri tome pristrasne analize događaja ili ih komentirajući pogrešno, pa se to proširi među širokim narodnim masama, vara ljude u bitnim pitanjima i stvarima, i takvome je obećana najstrašnija kazna. U hadisu koji prenosi Semura b. Džundub, radijallahu anhu, navodi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, svojim ashabima opisao kakve je sve vrste kazne vidio, a jedna od njih jeste i sljedeća: “…Što se tiče drugog čovjeka kojeg si sreo, kojem vilicu trgaju i vuku je zajedno sa nosnicom i okom, prema potiljku, to je čovjek koji izađe iz svoje kuće i izgovori laž koja se daleko proširi.” (Buhari)

Oni koji, preko raznih medija ili raznoraznih sredstava, iznose laži na muslimane, spadaju u ovu kategoriju. Isto tako, čast muslimana ni u kojem slučaju ne smije biti predmet profitiranja, ismijavanja, potvaranja i klevete. Enes, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kad sam uzdignut na Miradž, prošao sam pored naroda koji su imali nokte od bakra kojima su parali svoja lica i prsa, pa sam upitao: ‘Džibrile, ko su ovi?’, a on mi je odgovorio: ‘Ovo su oni koji jedu ljudsko meso i kaljaju njihovu čast.’” (Ahmed i Ebu Davud)

Onima koji ne vjeruju u Allaha i ne misle na odgovornost za svoja djela na Sudnjem danu i na njihove posljedice još na ovom svijetu, nije se čuditi kada iz svoje zlobe i mržnje iznose laži na muslimane i kad se sa njima ismijavaju, ali čuđenje itekako izazivaju oni koji to rade pod plaštom islama.

Musliman uvijek vodi računa o svojim riječima i stalno se preispituje da li je izrekao neku tešku tešku riječ, razmišlja o mogućim posljedicama onoga što je izgovorio ili napisao, i o tome kako će se to odraziti na njegov ovosvjetski i ahiretski život. Bilal b. Haris el-Muzeni, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Doista čovjek izgovori riječ kojom je zadvoljan, ne misleći da će dosegnuti ono što je dosegnula, zbog čega mu Allah upiše Svoje zadovoljstvo do Sudnjeg dana. Doista čovjek izgovori i riječ kojom izazove Allahovu srdžbu, ne misleći da će dosegnuti ono što je dosegnula, zbog čega mu Allah upiše Svoju srdžbu do dana kada će se sa Njim susresti.” (Malik, Ahmed i Tirmizi)

Ovim tekstom želim upozoriti na na pojavu olahkog ismijavanja, neispravnog načina popravljanja ljudi i želim skrenuti pažnju svim muslimanima da u takvim situacijama ne nastupaju emotivno i da na evidentno nanesenu nepravdu muslimanu i ismijavanje ne uzvrate na isti način.

Molim Allaha da popravi stanje muslimana i da zbliži njihova srca!

Print Friendly  Pokušaj “atentata” na ličnost i djelo Elvedina Pezića pf button both



X