HUTBE

Podsticanje na iskrenost i ukazivanje na opasnost laži

Preveo: Salih Haušić
Hvala Allahu koji je svim vjernicima naredio iskrenost i iskrene odlikovao u svim svjetovima, a lašce ponizio i učinio da se njihovo ime spominje samo u lošem kontekstu. Svjedočim da nema istinskog boga osim Allaha, Jednog Jedinog. On nema sudruga, Njemu pripada vlast, On je pravedan i samo je On istinski i stvarni Vladar. Svjedočim da je Muhammed Allahov poslanik i jedan od najiskrenijih Allahovih robova, salavat i selam neka je na njega, njegovu porodicu, ashabe, i sve one koji njih slijede do Dana sudnjeg.
A zatim:
O ljudi, bojte se Uzvišenog Allaha, budite uz one koji su iskreni i budite iskreni prema Allahu i prema Allahovim robovima. Allahov Poslanik, s.a.v.s. , rekao je: “Budite iskreni! Iskrenost vodi ka dobročinstvu, a dobročinstvo u Džennet. Čov¬jek će, govoreći istinu i pridržavajući se nje, biti upisan kod Allaha kao iskren… I klonite se laži! Laž vodi bestidnosti, a bestidnost vodi u Džehennem. Čovjek će, lažući i postupajući po laži, biti upisan kod Allaha kao lažac.” (Buhari i Muslim)
O ljudi, bojte se Uzvišenog Allaha i budite uvijek iskreni; budite iskreni u robovanju Allahu i ništa od ibadeta Mu ne činite da bi to drugi vidjeli. Pokorite se Njegovim odredbama, nastojeći da time steknete Njegovu naklonost i nagradu. Klonite se onoga što vam On zabranjuje, zbog straha da vas On od Sebe ne udalji i ne kazni vas. Ne očekujte da vas ljudi hvale zbog ibadeta koji Allahu činite, niti da ljudi vide kako ste dobri i pobožni, jer Poslanik, s.a.v.s. , prenosi od svog Gospodara: ”Ja sam nezavisan od toga da Mi neko pridruži saučesnika, pa ko uradi neko djelo u Moje i u ime nekog drugog, ostavit ću i njega i djelo njegovo!’’  (Muslim)
Budite iskreni u slijeđenju Poslanika, r , i javno i tajno. Ne zapostavljajte njegov sunnet i njegovom sunnetu ne dodajite ono što je u suprotnosti sa njim.
Budite iskreni i prema ljudima, a kada s njima poslujete, samo istinu govorite i obavijestite ih o suštini onoga o čemu govorite. To je iskrenost koju vam naređuju Allah i Njegov Poslanik. Uzvišeni Allah kaže:

”O vjernici, bojte se Allaha i budite s onima koji su iskreni!” (Et-Tevbe, 119.)
Vjerovjesnik, s.a.v.s. , rekao je: ”Budite iskreni, jer iskrenost vodi dobročinstvu, a dobročinstvo vodi u Džennet. Čovjek će biti iskren i težiti iskrenosti sve dok kod Allaha ne bude upisan kao ‘siddik’ (iskreni).” (Hadis bilježi Ibn Madže, a Albani ga ocjenjuje vjerodostojnim.)
Allahov Poslanik, r ,obavijestio je u ovom hadisu da iskrenost ima svoj cilj, a iskreni poseban ugled. Cilj iskrenosti je dobročinstvo i preko nje Džennet, a ugled iskrenih je postizanje stepena na kome se nalaze iskreni, a to je stepen koji slijedi iza stepena vjerovjesništva, kao što kaže Uzvišeni Allah:

”Oni koji su poslušni Allahu i Poslaniku bit će u društvu vjerovjesnika, i pravednika, i šehida, i dobrih ljudi, kojima je Allah milost Svoju darovao. A kako će oni divni drugovi biti!” (En-Nisa, 69.)
Istinoljubiv čovjek je ugledan među ljudima i za života, a i poslije svoje smrti. Njemu ljudi vjeruju kada ih o nečemu obavijesti i kada sa njima posluje, zahvalni su mu dok je živ, a poslije smrti mu rahmet predaju.
Braćo, čuvajte se neiskrenosti, a posebno je se čuvajte kada činite ibadet. Ne činite ibadet da bi vas ljudi vidjeli, da bi čuli kako ste pobožni, varajući tako ljude i čineći licemjerstvo.  Čuvajte se neiskrenog odnosa prema Allahovom Poslaniku, r ,ne uvodite novotarije u njegov šerijat i ne suprotstavljajte mu se. Čuvajte se neiskrenosti spram drugih ljudi i ne govorite im onako kako nije, i ne odnosite se spram njih nekorektno. Vjernik nikada ne laže, i laž je nespojiva sa njim. Laž je osobina munafika, kako Uzvišeni Allah kaže:

”…a Allah tvrdi i da su licemjeri pravi lašci” (El-Munafikun, 1.)

”Njihova srca su bolesna, a Allah njihovu bolest još povećava; njih čeka bolna patnja zato što lažu”  (El-Bekare, 10.)
”Usuđuju se da laži izmišljaju samo oni koji u Allahove riječi ne vjeruju, i oni su pravi lažljivci.” (En-Nahl, 105.)
Ebu Derda, r.a. , kazuje da je upitao Božijeg Poslanika, s.a.v.s. : ”Može li se desiti da vjernik ukrade?”
– Da! – odgovorio je Allahov Poslanik, s.a.v.s..
– Može li se desiti da vjernik počini blud? – upitao je Ebu Derda.
– Može! – odgovorio je Poslanik,  iako se to Ebu Derdau i ne dopadalo.  
– A može li vjernik biti lažac? – opet je upitao Ebu Derda.
– Ne može! Laž izmišlja samo onaj ko ne vjeruje… – odgovorio je Poslanik, s.a.v.s.. (Hadis bilježi Taberani u djelu Tehzibul-asar.)
Laž nije svojstvena vjerniku i za nju ne postoji opravdanje, zato što musliman vjeruje u Allahove ajete i vjeruje Njegovom Poslaniku, koji je rekao: ”Laž vodi bestidnosti, a bestidnost vodi u Džehennem. Čovjek će, la¬žući i postupajući po laži, biti upisan kod Allaha kao lažac.”
Kako je odvratno ono čemu laž vodi i kako je bijedan položaj osobe koja laže! Laž vodi ka razvratu i bestidnosti, a razvrat i bestidnost vode u Džehennem, a kako je loše boravište stanovnika Džehennema! Lažac je jadan zato što je kod Allaha na spisku lažova, a ružan je to opis. Čovjek prezire da neko pred ljudima za njega kaže da je lažac, pa kako onda može dopustiti da kod svoga Stvoritelja bude upisan kao lažac!? Lažac je na gubitku i na ovom svijetu, ljudi od njega vijest ne prihvataju, kada sa njim posluju ne vjeruju mu, poslije smrti ga po lošem spominju, i Uzvišeni Allah spominje laž pri spomenu obožavanja kipova. Uzvišeni Allah kaže:

”…budite što dalje od kumira poganih i izbjegavajte što više govor neistiniti.” (El-Hadždž, 30.)

Pa zar da vjernik, poslije svega spomenutog, laž uzme sebi za svojstvo i način ponašanja u životu!?
Predislamski Arapi su u periodu neznaboštva prezirali laž i nisu se njome koristili u ostvarenju dunjalučkih ciljeva, nego su laž smatrali manjkavošću i niko od njih nije je opravdavao. Prenosi se da je Ebu Sufjan prije prihvatanja islama otputovao s kurejševićkom trgovačkom karavanom u Šam. Kada je za njih čuo kralj Bizantije, Heraklije, pozvao ih je da ih upita za Vjerovjesnika, s.a.v.s. , koji se pojavio. Ebu Sufjan kazuje: ”Tako mi Boga, da me nije bilo stid da me uhvate u laži i opišu kao lašca, ja bih lagao o Muhammedu.”
Eto, tako su postupali neznabošci u džahilijjetu. Nisu sebi dopustili da lažu, jer bilo ih je stid da ih opišu kao lažljivce. Pa zar da to sebi dopustite vi koje je Uzvišeni Allah počastio ovom potpunom vjerom u kojoj vam naređuje iskrenost, na nju vas podstiče i ukazuje vam na lijepe posljedice i plodove iskrenosti, a zabranjuje vam laž, upozorava vas na nju i na njene pogubne posljedice i plodove. Ebu Sufjan prezirao je laž još dok je bio idolopoklonik, i nije dopustio sebi da samo jednom u životu slaže, iako je, po njegovom mišljenju, laž u toj prilici bila za njega korisna; on nije mogao reći neistinu o Poslaniku, s.a.v.s., iako je tada bio njegov neprijatelj.

Nažalost, i među muslimanima ima onih koji sebi dopuštaju laž, smatrajući je sitnim prijestupom, ili pak, zbog iskrivljenog vjerovanja misle da ona nije zabranjena ako ne doprinosi nepravednom uzurpiranju tuđeg imetka, a ima i onih koje na laž potiče pohlepa za dunjalukom ili slijepo slijeđenje, što je opasna obmana i zabluda.
Upuštanje u laži je adresa svakog zla. Jedna laž može porušiti branu koja čovjeka odvaja od svijeta laži i odvesti ga u svijet lažova. Smirena i zadovoljna vjernička duša strahuje od svakog grijeha, pa i od laži, ali ako ga učini jednom, taj grijeh za nju postane manji, a ako ga uradi i drugi put, on postaje još beznačajniji, sve dok se na njega potpuno ne navikne i ne postane sastavni dio njegovog života. Tako čovjek počne lagati i postupati po laži sve dok laž ne postane njegova nerazdvojna osobina, te kod Allaha bude upisan kao lažac.
Laž je haram i kada se njome, na nepravedan način, ne uzima imetak drugih, jer se zabranjenost laži, nigdje u Allahovoj Knjizi i sunnetu Njegovog Poslanika, ne uvjetuje bespravnim uzimanjem tuđeg imetka. Međutim, ako neko laže da bi na nepravedan način došao do tuđeg imetka, onda je to još veći grijeh i kazna za njega je veća.
Abdullah b. Amr,r.a. , prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s. , u velike grijehe ubrajao lažnu zakletvu el-jemin el-gamus, pa su ga upitali: ”Šta je lažna zakletva?”, a on je odgovorio: ”Da se čovjek lažno zakune i na takav način uzurpira  imetak svoga brata. ” (Muslim)
Ebu Umame, r.a. , prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: ”Ko svojom (lažnom) zakletvom prisvoji pravo nekog muslimana, Allah mu je Vatru učinio obaveznim boravištem, a zabranio mu je boravak u Džennetu.” Jedan čovjek ga upita: ”A ako bi to bilo nešto neznatno, Allahov Poslaniče?” ”Makar bilo kao grančica drveta eraka (koje se upotrebljava za misvak)”, odgovori Poslanik, s.a.v.s. (Muslim)

Ima ljudi koji lažu da bi nasmijali druge, pa im to postane drago i svojstveno zbog smijeha ljudi, a Božiji Poslanik, s.a.v.s. , rekao je: ”Teško onome ko izmišlja nešto kako bi nasmijao ljude. Teško njemu! Teško njemu!” (Hadis bilježe Ebu Davud i Tirmizi.)
Neki, pak, lažu djeci zato što ih djeca zbog toga nikada neće koriti, i tako čine veliki grijeh, a i djecu poučavaju laganju. Prenosi Abdullah ibn Amir,r.a..: ”Jedne prilike dok je Allahov Poslanik,s.a.v.s. , sjedio kod nas, pozva me majka: ‘Dođi da ti nešto dam!’ Poslanik, s.a.v.s. , upita: ‘Šta si željela da mu daš?’, a ona reče: ‘Htjela sam da mu dam datulu.’ Poslanik, s.a.v.s. ,reče: ‘Kada mu ne bi dala ništa, na teret bi ti bila stavljena laž.”’  (Hadis bilježi Ebu Davud, a Albani ga ocjenjuje vjerodostojnim.)
Brate, boj se Allaha za sebe, za svoju zajednicu, svoju vjeru. Zar ne znaš da se vjera manifestira kod njenih sljedbenika! A gdje je islam ako u zajednici muslimana budu rašireni laž, slijepo oponašanje drugih i jedenje tuđih imetaka na nepravedan način?! Gdje je tu islam!?

Ako se takve pojave rašire u zajednici muslimana, to će drugima dati ružnu sliku o islamu i udaljavati ih od njega, i muslimani će brzo postati lahak plijen neprijateljima koji će tada muslimane samo ismijavati i omalovažavati. Tako je to kada posvuda nailazimo na laž: laž u pisanoj formi, iznevjeru emaneta u životu, kršenje dogovora u poslovanju i bestidan govor u raspravama. Kada neprijatelji vide muslimane kako ih u svemu oponašaju, pa i u razvratu i haramima, oni se time ponose. Kako je žalosno gledati muslimane kako se sramote i ponižavaju pred svojim neprijateljima, slijede put koji ih vodi u propast i udaljavaju se od puta onih kojima je Uzvišeni Allah darovao Svoje blagodati: od vjerovjesnika, iskrenih vjernika, šehida i dobrih ljudi.
Od Allaha oprosta tražim za sebe i za vas, pa i vi molite Allaha za oprost mojih i svojih grijeha… Spašeni su oni koji mole za oprost…

Drugi dio hutbe

Zaista sva hvala pripada Allahu, jer On je zaslužan da se hvali. On iskrene nagrađuje zbog iskrenosti i obasipa ih Svojom milošću i dobrotom, a zbog Njemu znane mudrosti i pravednosti kažnjava lašce. Svjedočim da nema istinskog boga osim Allaha, Jednog Jedinog, koji nema sudruga u vlasti, i svjedočim da je Muhammed Njegov poslanik i jedan od Njegovih najboljih robova, neka je salavat na njega, njegovu časnu porodicu i sve njegove ashabe.

A zatim:
Braćo muslimani! Sve vrste iskrenosti i istinoljublja su pohvalne, a oni koji samo istinu govore dragi su Uzvišenom Allahu i ljudima, i Allah uvećava njihov ugled i nagradu. Najbolji dokaz je to što ljudi hvale one koji istinu govore i na ovom svijetu, a i poslije njihove smrti, od njih svaku vijest prihvataju bez ikakve sumnje, a kada im se nešto u emanet dadne, nema straha od pronevjere. Iskreni su zaista uspjeli, a lašci su na gubitku.

Najbolji dokaz da je iskrenost korisna je primjer Ka’ba ibn Malika, r.a. , koji je bio iskren prema Allahu i Njegovom Poslaniku, s.a.v.s. , i zbog toga je Allah uzdigao njegov ugled i  u vezi s njim objavio kur’anski ajet koji će se učiti do Sudnjeg dana.
Neopravdano je izostao iz bitke na Tebuku u kojoj je učestvovao i Allahov Poslanik, s.a.v.s. . Kada se Poslanik, s.a.v.s., vratio iz bitke, dolazili su mu munafici s raznim isprikama i on bi njihove izgovore prihvatio i njihove skrivene razloge izostanka iz bitke predavao Allahu. Zatim je došao Ka’b ibn Malik, r.a. , a Poslanik, s.a.v.s.  , ljutito mu se osmjehnu i upita ga: “Šta te spriječilo, zar nisi kupio jahalicu?”

Ka’b odgovori: ”O Allahov Poslaniče, da sam sjeo kod nekog drugog stanovnika dunjaluka, mimo tebe, smatrao bih da se mogu spasiti opravdanjem, jer znam diskutirati. Ali, tako mi Allaha, znam ukoliko bih danas razgovarao s tobom govoreći ti laž, da bi Allah ubrzo učinio da budeš ljut na mene, a ukoliko bih s tobom razgovarao iskreno, bojim se da ćeš mi zamjeriti. Zato se nadam da izlaz iz ovoga bude oprost od Allaha. Tako mi Allaha, nemam opravdanja i, tako mi Allaha, nikad nisam bio slobodniji i spremniji nego kad sam izostao iza tebe.”
Poslanik, r , rekao je: ”Ovaj je iskren. Udalji se dok ti Allah ne presudi.”
Tada Ka’b ustaje i za njim ljudi iz plemena Benu Seleme koji ga nagovaraju da se opravda Poslaniku, kako bi Poslanik zatražio oprost za njega.
U čemu Ka’b traži izlaz iz ovakve situacije?
U tom trenutku pita: “Da li je još nekoga, osim mene, isto zadesilo?”
Spominju mu Muraru ibn Er-Rebia i Hilala ibn Umejja.
”Spomenuli su mi dva dobra čovjeka koji su učestvovali na Bedru. Mogao sam se ugledati na njih.”
Nedugo nakon toga, dolazi prva naredba – zabranjuje se muslimanima razgovor s njima trojicom. Ljudi se pokoravaju Poslaniku mijenjajući svoje ponašanje prema njima:
”…A i onoj trojici koja su bila izostala.”
Kakvi su osjećaji trojice ashaba?
“Zemlja po kojoj sam hodao postala mi je tijesna, kao da nije ona koju sam poznavao”, opisuje Ka’b ostajući u takvom stanju pedeset dana. Niko mu se ne obraća.
Na koji način postupaju trojica ashaba?
Dvojica Ka’bovih drugova sjedili su u kućama i plakali, a Ka’b je klanjao sa muslimanima i hodao po pijacama, s tim da niko nije govorio s njim. Zašto?
Dolazi Poslaniku poslije namaza selameći ga i pitajući samog sebe: ”Odgovara li na moj selam, miču li se njegove usne ili ne? Klanjam blizu njega gledajući ga kradom. Kada bih pristupio namazu, pogledao bi prema meni, a kada bih se okrenuo prema njemu, on bi skinuo svoj pogled s mene.”
Kada se Ka’bu odužilo izbjegavanje od strane muslimana, popeo se na zid vrta Ebu Katade, koji je bio njegov bliži rođak i njemu najdraži.
”Poselamio sam ga. Tako mi Allaha, nije mi odvratio”, prenosi Ka’b.
Zašto? Pa, niko ih ne vidi. Rekao sam mu: ”O Ebu Katade, kunem te Allahom, zar ne znaš da ja volim Allaha i Njegovog Poslanika?” Ebu Katade šuti. ”Ponovio sam, zaklinjući ga Allahom, a on i dalje šuti! Opet sam ponovio zaklinjući ga Allahom, a on odgovori: ”Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju.”
”Ispuniše mi se oči suzama, pa sam se udaljio prelazeći zid.
Dok sam prolazio Medinom, dođe mi zemljoradnik iz Šama koji je došao da prodaje hranu. Nakon što su mu ljudi pokazali na mene, preda mi pismo od vladara Gassana u kojem mi se obraća: ‘Saznao sam da se tvoj drug oštro postavio prema tebi. Nije te Allah učinio u mjestu poniženja i u stanju u kojem se gubi tvoje pravo, i naša je obaveza da ti pomognemo.”’
Kako je Ka’b ovo doživio? Izlazom iz teške situacije ili, kako on reče: ”Nakon što sam ga pročitao, rekao sam: ‘I ovo je također iskušenje’, te sam ga potom spalio.”
Kada je prošlo četrdeset noći, dolazi nova naredba – udaljavanje od žena!
Ka’b šalje suprugu njenoj porodici dok Allah ne presudi. Hilalova žena traži dopuštenje da ga služi jer je starac. Poslanik joj dopušta, s tim da joj se ne približava u postelji. Supruga savjetuje Ka’ba da isto postupi, a on joj odgovara: ”Tako mi Allaha, neću zatražiti dozvolu jer ne znam šta će mi Poslanik reći, a ja sam i mladić.”
A potom, nakon što se navršava pedeset noći:

”Onaj koji se nevoljniku, kada Mu se obrati, odazove, i koji zlo otklanja.” (En-Neml, 62.)
Gdje je Ka’ba zatekla radosna vijest? Poslušajmo to od njega samog:
”Nakon što sam klanjao sabah-namaz na krovu kuće i sjedio u stanju koje je Allah spomenuo o nama, stijesnila mi se duša i zemlja mi je postala tijesna koliko god da je bila prostrana. Tada sam čuo nekoga kako viče sa brda Sel’a najjačim glasom: ‘O Ka’be, sine Malikov! Raduj se!'” Čemu da se raduje, moj Gospodaru?
Govori Ka’b: ”Pao sam na sedždu jer sam znao da je došao izlaz.”
Vidite li kako se zahvaljuje na iskušenju i izlazu iz njega!!!
”…A i onoj trojici koja su bila izostala.”
Poslanik obznanjuje, poslije sabah-namaza, Allahov oprost trojici iskušanima. Kako postupaju ashabi?
Dolaze da obraduju trojicu ashaba. Sačekaj! Zar to nisu isti oni ashabi koji su ih izbjegavali? Da, ali u pitanju je Allahova naredba.
Ka’b nastavlja pripovijedati: ”Zaputili su se prema drugoj dvojici ashaba oni koji su ih htjeli obradovati, a prema meni se zaputio jahač i drugi čovjek koji se popeo na brdo Sal’a i povikao, tako da je glas bio brži od jahača. Dolazi mi jahač kojem je prethodio glas. Ogrćem ga svojom odjećom iako ne posjedujem drugu. Potom iznajmljujem drugu i zapućujem se Poslaniku, s.a.v.s..”
Ljudi mu, susrećući ga, čestitaju u skupinama na Allahovom oprostu: ”Blago tebi na Allahovom oprostu.” Ponovo se Ka’b susreće sa Poslanikom, s.a.v.s.,  ali ovaj put u drugačijim uvjetima i s drugim osjećajima.
Ulazi u mesdžid gdje ga dočekuje Talha ibn Ubejdullah, r.a., trčeći prema njemu. Selami Ka’b i Poslanika koji sjedi, a ljudi oko njega. Njegovo lice blista od radosti.
”Raduj se danas dobru koje ti nije došlo otkako te majka rodila”, reče mu Poslanik, s.a.v.s..
”Allahov Poslaniče, je li od tebe ili od Allaha?”, upita Ka’b, r.a. .
”Svakako od Allaha”, odgovori Poslanik, s.a.v.s..
A kada bi Poslanik bio radostan, blistalo bi njegovo lice kao da je dio mjeseca.
Zaista, Tebi, moj Gospodaru, pripada svaka zahvala.
“…A i onoj trojici koja su bila izostala.”
Na koji način zahvaljuje Ka’b, r.a.?
“Pošto sam sjeo ispred Poslanika, s.a.v.s.,  poljubio sam mu ruku i koljeno, i obratio mu se: ‘O Allahov Poslaniče, dat ću sav svoj imetak kao sadaku Allahu i Njegovom Poslaniku.”’
Poslanik, s.a.v.s.  ,reče: ”Zadrži za sebe nešto od imetka!”
”Onda ću zadržati samo svoj udio na Hajberu”, reče Ka’b.
I na kraju jedna vrlo važna poruka, na koju nam sâm Ka’b ukazuje: ”O Božiji Poslaniče, zaista me Allah spasio zbog iskrenosti, i Allahov oprost meni ogleda se u tome da govorim samo iskreno do kraja svog života. Tako mi Allaha, nisam namjerno pribjegao laži od kada sam to rekao Poslaniku pa sve do ovog dana, i molim Allaha da me sačuva toga do kraja mog života.” (Tefsir Ibn Kesir, Buharija, 4418, Muslim, 2769 – 53.)
Braćo muslimani, ovo je, Allaha mi, dar na kojem se treba zavidjeti i velika blagodat. Pogledajte slučaj ove trojice ashaba koji su bili iskreni prema Allahu, pa ih je Uzvišeni Allah odgojio tako što ih je izolovao u društvu. Napuštaju svoje najbliže, pokoravajući se naredbi Allahovog Poslanika, s.a.v.s.. Kada je njihovo stanje postalo nepodnošljivo, došao je izlaz od Allaha. Allah im je oprostio i u Svojoj Knjizi obznanio da im je oprostio, u ajetima koji će se učiti sve do Dana sudnjeg. A za munafike koji su lagali, objavio je:

”Kad se među njih vratite, zaklinjat će vam se Allahom, samo da ih se okanite, pa okanite ih se jer su oni pogan i prebivalište njihovo bit će Džehennem kao kazna za ono što su radili! Oni vam se zaklinju da biste bili zadovoljni njima. Ako vi budete zadovoljni njima, Allah sigurno nije zadovoljan narodom nevjerničkim.”  (Et-Tevbe, 95-96.)
Braćo muslimani, ova trojica ashaba imala su priliku da odaberu. Kakav će biti vaš izbor? Uzmite pouku iz ovih kur’anskih ajeta… Vjernik se može zadovoljiti samo time da bude iskren i bogobojazan.
Bože moj, udalji nas od loših postupaka, loših djela, zabranjenih strasti i raznih bolesti. Bože moj, daj da naše ponašanje bude lijepo, a naša djela dobra. Omili nam vjerovanje i njime ukrasi naša srca, a omrazi nam nevjerovanje, razvrat i nepokornost. Bože, daj da budemo od onih koji su upućeni!
Allahu, blagoslovi Svoga roba i vjerovjesnika Muhammeda, r ,njegovu porodicu i sve njegove ashabe!

Print Friendly  Podsticanje na iskrenost i ukazivanje na opasnost laži pf button both



X