Dawa

Podrška zajednici muslimana…

14pregledi

Priredio: Sead ef. Jasavić

Ono u šta nema nikakve sumnje jeste to da svaki poziv, svaka da’ava, svaka ideja, ideologija, plan ili program – ne bitno kakav je, je u potrebi je za džematom i skupinom ljudi koji će stati za njime i pomoći ga. Postojanje džemata i to iskrenog i jakog je osnovni faktor u opstojnosti da’aveta Islama i njegovog napredovanja na bolje. Postojanje džemata i određene skupine ljudi koji bi pomogli istinu svim svojim kapacitetima – to je prvi faktor utemeljivanja da’aveta islama i sigurnih i kvalitetnih rezultata u budućnosti.

Allah dž.š., u Svojoj plemenitoj Knjizi, spominje da je postojanje vjerničkog džemata koji pomaže i koji se za istinu zalaže – da je to pomoć od Njega koju samo On daje kao vid podrške pozivu Istine, i da je to jedan od glavnih i najočitijih razloga ostvarenja uspjeha i pobjede. Allah dž.š., kaže: „A ako te htjednu  prevariti –  pa, tebi je doista dovoljan Allah; On te podržava Svojom pomoći i vjernicima!” (el-Enfal, 62.)

Džemat koji je primarni faktor napredovanja islama, poziva istine i pobjede, mora ispunjavati dva uslova

1. Da bude džema’at mu’mina – iskrenih vjernika.

2. Da bude džema’at koji iskreno pomaže Allahovu vjeru.

Ako neki džema’at izgubi ova dva svojstva ili jedan od njih, ili bude slaba u njima – pomoć, uspjeh i pobjeda će utoliko i kasniti, bez obzira na to što se smatraju sljedbenicima Allahovog dina, a na ovo nam najbolje ukazuje slučaj koji se desio za vrijeme poslanika Musa a.s., i njegovog brata Haruna a.s., koji su pokušali ubjediti svoj narod da uđu u zemlju koju im je Allah dž.š., odredio i dao. Allah dž.š., kaže: „O narode moj, uđite u Svetu zemlju, koju vam je Allah dodijelio, i ne uzmičite nazad, pa da se vratite izgubljeni.“ (el-Ma’ida, 21.)

I pored ovog Božijeg obećanja i odredbe da je u pitanju nešto što je od Boga određeno da će biti njihovo – možemo primjetiti kako se Musaov a.s., džemat prepao i počeo opravdavat i ispričavat, ostavši bez oslonca i pouzdanja u Allahovo obećanje i obećanje Njegova Poslanika, loše se ophodeći prema Allahu dž.š., i Njegovim poslanicima, pa: „Rekoše: “O Musa, u njoj je nemilosrdan narod i mi u nju nećemo ući, dok god oni iz nje ne iziđu; pa ako oni iz nje iziđu, mi ćemo onda, sigurno, ući.” & Dva čovjeka koja su se Allaha bojala i kojima je On darovao milost Svoju – rekoše: “Navalite im na kapiju, pa kad kroz nju prođete, bićete, sigurno, pobjednici; a u Allaha se pouzdajte, ako ste vjernici!” & “O Musa,” – rekoše oni – “dok god su oni u njoj mi nećemo u nju ulaziti! Hajde ti i Gospodar tvoj pa se bijte, mi ćemo ovdje ostati!” (el-Ma’ida, 22-24.)

Kada džemat vjernika ne dadne podršku sa svoje strane zapisano obećanje kasni sa ostvarenjem pa makar bio i Musa a.s., u pitanju sa svojim sljedbenicima. Kada se džematlije prepadnu i uplaše i podršku svoju uskrate i ne žrtvuju se na Allahovom dž.š., putu imecima svojim i životima svojim radi Allaha dž.š., Njegove Objave i Njegova raziluka – uspjeh i pobjeda će utoliko i kasniti! Musa a.s., dalje nastavlja pa kaže: “Gospodaru moj,” – reče Musa – “ja osim sebe imam moć samo nad bratom svojim; zato presudi nama i ljudima grješnim!” & “Četrdeset godina oni će zemljom lutati” – reče On – “jer će im Sveta zemlja zabranjena biti, a ti ne tuguj za narodom grješnim!” (el-Ma’ida, 25-26.)

Šta znači kada su džematlije odani principima vjere i spremni za nju se žrtvovati najbolje možemo vidjeti na primjeru Isa a.s., i vjernika iz njegovog doba: „A kada se Isa uvjerio da oni neće da vjeruju, uzviknuo je: “Koji će biti pomagači moji na Allahovom putu?” – “Mi” – rekoše učenici – “mi ćemo biti pomagači Allahove vjere, mi u Allaha vjerujemo, a ti budi svjedok da smo mi muslimani – poslušni Njemu. & Gospodaru naš, mi u ono što Ti objavljuješ vjerujemo i mi poslanika slijedimo, zato nas upiši među vjernike!” & I nevjernici počeše smišljati spletke, ali ih je Allah otklonio, jer On to umije najbolje. & I kada Allah reče: “O Isa, dušu će ti uzeti i k Sebi te uzdignuti i spasiću te od nevjernika i učiniću da tvoji sljedbenici budu iznad nevjernika sve do Smaka svijeta. Meni ćete se, poslije, svi povratiti i Ja ću vam o onome u čemu se niste slagali presuditi: & one koji ne budu vjerovali na strašne muke ću staviti i na ovome i na onome svijetu i niko im neće moći pomoći.”… & a onima koji budu vjerovali i dobra djela činili, On će njima punu nagradu dati. – Allah ne voli nasilnike. & Ovo što ti kazujemo jesu ajeti i Kur’an mudri.“ (Alu Imran, 52-58.)

Najljepši primjer iskrenosti džema’ata i odanosti vjeri daju nam ashabi Muhammeda s.a.w.s., uoči pohoda na Bedr, što možemo vidjeti kroz riječi Mikdada r.a., kada je rekao: “O Allahov Poslaniče, izvrši ono što ti Allah naređuje, mi smo uz tebe! Mi tebi nećemo reći kao što su Musau rekli Izraelćani: ‘Idite ti i tvoj Gospodar pa se borite, a mi ćemo ovdje čekati’, nego ti kažemo: ‘Idite ti i tvoj Gospdar pa se borite, a mi ćemo poći s vama u borbu!’”

Vjerovjesnik mu uputi lijepe riječi i dovu da mu Allah podari svako dobro, ali je i ovaj put htio čuti mišljenje ensarija jer su oni činili glavninu vojske, a na Akabi su dali zavjet da će braniti Vjerovjesnika u Medini, i nije bilo spomena o borbi izvan nje. To su prozreli ensarijski prvaci pa se javi Sa’d b. Muaz. Sa’d između ostalog reče: “Mi smo povjerovali u tebe i posvjedočili da si došao sa istinom, dali smo ti o tome zavjete i ugovore na vjernost i pokornost, stoga nas povedi gdje želiš! Mi smo s tobom, Allahov Poslaniče!” Vjerovjesnika obradovaše ove riječi pa reče: “Krenite i radujte se, jer Allah mi je obećao jednu od dvije skupine. Tako mi Allaha, kao da vidim mjesta pogibije njihovih poglavara.” (Muhtesaru Siret-Ibn Hišam, str. 125-126)

Vjernici mora da budu spremni na neprijateljstvo i mržnju nevjernika i pravovremeno na nju da odreaguju i da se na vrijeme brane i odbrane, jer šejtan, zakleti neprijatelj vjernika, je dao obećanje da ih nikada neće ostaviti na miru. Uz veliko i neskriveno neprijateljstvo i mržnju koju će nevjernici pokazivati prema vjernicima – moramo se uvjek nadati i očekivati izdaju i hijanet u našim redovima koju je doživio sami Isa a.s., koji je pred njihovim očima oživljavao mrtve uz Allahovu dozvolu, liječio gubavce i gluhonijeme, ali i pored toga izdajnici su išli na to da Isa a.s., bude uhapšen i razapet. Ovo svaki vjernik treba da ima na umu; svako ko poziva Allahu dž.š., bez obzira na ajete i dobrotu koju ima pri sebi što nas nikako ne smije poljuljati u stavu „mi ćemo biti pomagači Allahove vjere!“ – što ćemo iz dubine srca i iz sveg glasa izgovarati svakome da dobro upamti i zna – bez obzira na neprijateljstvo kafira ili izdaju i hijanet munafika.

Allah dž.š., kaže: „I sjetite se kada vas je bilo malo, kad ste na Zemlji bili potlačeni – bojali ste se da vas ljudi ne pohvataju, pa vam je On sklonište dao i Svojom pomoći vas pomogao i plijenom vas opskrbio da biste bili zahvalni.“ (el-Enfal, 26.)

Ovaj ajet uvjek trebamo imati na umu, i da čvrsto primimo k znanju da je ono čemu nas Poslanik s.a.w.s., poziva – život u pravom smislu te riječi. Ovo uvjek moramo imati na umu kako ne bi zaboravili da su džematlije i vjernici prvi borci protiv svake vrste zuluma, nasilja i nepravde, ne bitno sa čije strane dolazila. Ovaj ajet trebamo imati na umu kako u momentima straha i slabosti, tako i u momentima sigurnosti i snage.

Allah dž.š., traži od vjernika da pomažu vjeru Njegovu, obećavajući im pomoć, pobjedu i uspjeh, riječima: „O vjernici, ako Allaha pomognete, i On će vama pomoći i korake vaše učvrstiti.“ (Muhammed, 7.); “O vjernici, pomozite Allahovu vjeru, kao što su učenici rekli: “Mi ćemo pomoći Allahovu vjeru!” – kad ih je Isa, sin Merjemin, upitao: “Hoćete li me pomoći Allaha radi?” I neki od sinova Israilovih su povjerovali, a drugi nisu, pa smo Mi one koji su povjerovali – protiv neprijatelja njihova pomogli, i oni su pobijedili.” (el-Saff, 14.)

 

Priredio: Sead ef. Jasavić, prof.fikha

Imam „Sultanija“ džamije, Plav, Sandžak, CG

 

X