Pismo neudatim sestrama

U ime Allaha, Neka je salavat i selam na posljednjeg Allahovog Poslanika, odabranog, najboljeg od ljudi, njegovu porodicu, ashabe i sve one koji ih slijede.

Drage sestre u Islamu, pišem vam ovo pismo sa željom da vam poklonim riječi koje bi vas, Allahovom voljom, učvrstile na putu sabura kojim idete. Jer, poznajem taj taj put, a najbolje vas razumjeti može onaj ko je tim istim putem već kročio.
Pa, poslušaj sta imam da ti kažem… Nadam se da će moje riječi, u ime Allaha, pronaći put do tvoga srca i tebi donijeti olakšanje onoliko koliko Allah odredi, a meni nagradu na budućem svijetu.

Sestro moja, znam da su ti došle godine u kojima se na brak gleda nekim drugim očima, znam kakva su tvoja maštanja i težnje po tom pitanju. To je normalno, to je naša fitra.
Znam da misliš kako više ne pripadaš domu svojih roditelja, jer se osjećaš kao ptica koja je spremna da raširi svoja krila i poleti, u želji da sama s nekim sličnim njoj, izgradi novo gnijezdo. Gnijezdo, u kojem bi ona imala drugu ulogu: ulogu odrasle žene, supruge, majke.

Zaista su tvoje želje vrijedne pohvale, jer si odabrala da budeš drugačija od onog što nam društvo i vrijeme nameću, u kojem nam kažu da je brak kraj naše slobode, da je to nešto što treba doći tek kada se dobro „provedemo“ kroz život. Lažu nas, to znamo. Allah nam je podario uputu i Njemu pripada svaka zahvala.

Zaista te razumijem kada se osjećaš tužno i nemirno jer dani prolaze, mjeseci, godine, a ti si još uvijek kod svojih roditelja i čekaš. Ti znas o čemu pričam.
I znam da ti dođe pa se povučeš u sebe, povučeš od društva u kojem te svi pitaju:
„Kada ćeš se udati, vrijeme ti je?!“ -a ti ne voliš to pitanje jer i sama ga sebi često postavljaš i ne znaš odgovor na njega.

Sestro moja, nije vrijeme onda kada drugi kažu da jeste, niti je tvoje vrijeme onda kada je za druge žene bilo vrijeme. Tvoje vrijeme je onda kada ti je Uzvišeni Allah propisao, još davno prije.
Pa neka je tvoje srce smireno, Allahova odredba ne može da te mimoiđe.
Dakle, prvo i najbitnije jeste da prihvatiš Allahovu odredbu i budeš sigurna da će tvoja nafaka doći samo tebi i da je ne može uzeti niko. Sigurno si čula riječi: „I ljubav je nafaka, šta je tvoje – doći će.“ – pa smiri svoje srce i vjeruj svome Gospodaru.

Također znam, sestro moja, da dane ili dobar dio njih, provodiš samo misleći o tome. Gdje se god okreneš, sve se svodi na isto. Misliš kako ćeš nakon udaje promjeniti neke stvari kod sebe, kako ćeš nakon udaje steći neke nove navike, i kako ćeš početi sa nekim novim ciljevima, kako će se tvoj život promjeniti.
Tačno je da brak sa sobom donosi promjene u naš život, mi neminovno postajemo „druge osobe“, jer brak za sobom povlači obaveze, pa nas to čini na neki način zrelijim, savjesnim itd.
Ali, to nikako nije razlog da mnoge stvari u svome životu odlažeš za „kad se udam“.
A zašto ne sad, pitam te ?
Zašto svoje vrijeme ne iskoristiš ulažući u sebe, dok nisu došle druge obaveze, a ujedno da skreneš misli i smanjiš maštanja koja te, sigurna sam, često čine tužnom i nevoljnom.
Sestro moja, vrijeme koje sad imaš, i stvari koje u tom vremenu mozes uraditi, neće se više vratiti. Pa iskoristi ga, uživaj u njemu.
To mi dođe kao ono kad smo bili mali, pa maštali da odrastemo i trudili se da to budemo i prije vremena, a kasnije kada smo odrasli, nedostaje nam bezbrižno djetinjstvo.
Živi samo ovaj dan, voli sve ono sto sad imaš i uživaj u tome. Iskoristi svoje vrijeme, počni sa navikama koje si ostavila za „kad se udam“ odmah sad.
Čitaj, uči, pomaži roditeljima, posveti se svome Gospodaru, uči hifz, promijeni navike koje ne voliš kod sebe, odgajaj se, preodgajaj, izgradi svoju ličnost sama. Ne treba ti za to muž. Znam onu priču: „Ja želim da me on uči, da mi on pomaže…“
To je lijepo, i tako svakako treba da bude, ali još je ljepše da učite i jedno od drugog, da se međusobno pomažete u hajru.
Zapamti da je brak veza u kojoj obje strane daju svoj doprinos. Ne očekuj da samo on daje.

Ako želiš da se pokriješ, staviš nikab, ili bilo sta slično, pogotovo nemoj čekati da se udaš. Znam za probleme koje mnoge sestre prolaze po tom pitanju, od strane roditelja, pa izlaz traže upravo u tome da se udaju. Ali, bitno je da probaš duboko u sebi razriješiti da li je zaista problem mimo tebe ili se ipak samo sa tim zavaravaš, pa kazeš: „Nije do mene.“
Jednostavno, nemoj na brak gledati kao na šansu za novim životom, jedinu šansu za promjene, za nove navike. Ti to mozeš i sada, vjeruj Allahu pa se usudi i pokušaj.
Nemoj da ti dani prolaze tek tako, jer već na ovom svijetu ćeš žaliti za njima kada prođu a uvidiš da su samo potraćeni na maštanje o budućnosti.

Sestro moja, nemoj da te ta nemoć i tuga odvedu sa puta Allahovog zadovoljstva, pa stvari uzmeš u svoje ruke i kreneš „u potragu“ za budućim mužem, upuštajući se u stvari koje je Uzvišeni Allah zabranio, pa da se reklamiraš na društvenim mrežama, da čataš sa muškarcima koji se inače predstavljaju kao onaj kojeg si baš ti čekala.
Sestro, čuvaj svoju ljepotu, zaštiti se, sakrij se. Hidžabom koji štiti tvoje tijelo i ukrase, ali isto tako hidžabom koji štiti tvoj moral. Ne otkrivaj o sebi ništa; svoje osjećaje. Neka se o tebi malo zna. Izbjegavaj mnoga komentarisanja po društvenim mrežama, iznošenje svojih ličnih mišljenja, svojih osjećaja, neka se o tebi ne može ništa naslutiti.

Razmišljaš: „Kako ću se udati kada niko ne zna za mene, moram se predstaviti negdje na društvenim mrežama da kažem da postojim, da kažem ko sam i šta sam…“ Bojim se da je to pogrešan izbor.
Ko se na Allaha osloni, On mu je dosta.
Da si sama u pustinji, bez igdje ikoga, kada Allahova odredba treba biti sprovedena, on će se pojaviti.

Vjeruj mi da si ti posebna, i vjeruj Allahu da će ti On poslati nekoga posebnog.

Vjerovatno znaš onu priču da su žene kao jabuke; one najbolje se nalaze na vrhu stabla, i mnogi od straha da će pasti, zadovoljit će se s jabukama koje je lakše dohvatiti, a samo onaj ko je dovoljno hrabar popet će se na vrh krošnje za onu najbolju jabuku.
Pa ne misli da s tobom nešto nije u redu, misli da si posebna i da se treba pojaviti neko hrabar.

Gospodaru moj, poudaj naše neudate i oženi naše neoženjene, a ako su siromašni, pa Ti ćeš im iz obilja svoga dati. Amin!

Sestra A.R.

 

Podijelite ovaj sadržaj…

Print Friendly  Pismo neudatim sestrama pf button both



X