Pesimista u jednom danu umre stotinu puta

Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Pesimista u jednom danu umre stotinu puta 16jyRazum je kao njiva, svaka ideja o kojoj smo dugo vremena razmišljali zahtjeva da se pretvori u djelo, jer, u suštini mi nećemo požnjeti osim ideje koje smo posijali, bile one dobre ili loše. Ono što pravi razliku između dvojice ljudi jeste zdrav i ispravan pogled na stvari. Mnoge izgubljene bitke nauče ljude kako će dobiti rat. Ključ neuspjeha je u tome da pokušaš udovoljiti svakoj osobi koju poznaješ. Nije sve u uspjehu, već u želji da se uspije. Sve što vidimo veliko i znamenito u svijetu, počelo je kao neznatna ideja. Uvjek postoji bolji put da se neki posao temeljito uradi, obaveza nam je da pokušamo pronaći taj put.

Dobro djelo je nemjerljivo mnogo puta bolje od dobrog govora.

Natjecanje sa samim sobom je najbolje natjecanje, jer kad god se čovjek natjeće sam sa sobom napredovat će barem toliko da mu danas neće biti isto kao juče, niti sutra kao danas.

Kada zaposliš službenike i stručnjake koji su pametniji od tebe i ostvariš svoj cilj, ti si time pokazao da si zapravo pametniji od njih.

Najsretniji trenuci u životu čovjeka su oni u kojima ostvari nešto za šta su ljudi govorili da je to nemoguće.

Čovjek neće napredovati dok ne bude probao ono što se smatra nemogućim.

Neuspjeh nije najgore što nam se može desiti, najgori neuspjeh je ne pokušati.

Čovjekov završetak nije sa neuspjehom, već sa bježanjem s ‘’bojnog’’ polja.

Ništa veliko ne može se ostvariti bez emocija.

Na kraju, pobjedu će slaviti onaj ko je imao više snage da trpi i sabura.

Čovjek ne treba pokušavati da bude uspješan, već treba pokušavati da bude neko ko zavrijeđuje pažnju, a onda će uspjeh sam od sebe doći.

Čovjek treba da sanja o zvjezdama, ali istovremno ne smije zaboraviti da nogama stoji na zemlji.

Riječnik uspjeha ne sadrži u sebi riječi: kad i ali.

Ogromna je razlika između bježanja i povlačenja.

Nema ljepšeg osjećaja od toga da napraviš dobar potez, pa makar se sav svijet digao protiv tebe.

Pobjedio očaj i postao najbogatiji čovjek na svijetu

Bil Gejts, osnivač Microsofta, smatra se danas jednim od najpoznatijih i najbogatijih ljudi na svijetu, a njegova korporacija Microsoft je najpoznatija u proizvodnji softvera za kompjuterske programe. Kao i druge tvrtke i Microsoft je utemeljen na ideji, ali to nije bila obična ideja, već ideja koja je najviše ličila na neostvarivi san.

Bil Gejts rođen je u Sijetlu u SAD-u, 1952. godine u vrlo bogatoj porodici, ali je i pored toga odbio da iskoristi i jedan jedini dolar iz tog silnog porodičnog bogatstva za vlastitu naobrazbu i napredovanje. Njegov cilj je bio da napreduje i da se izdržava vlastitim radom. Bio je odličan učenik u osnovnoj školi, a posebno je volio matematiku i prirodne nauke. Zbog toga su ga roditelji sa trinaest godina upisali (prebacili) u najbolju osnovnu školu u Sijetlu,  Lejksajd, koju su pohađala samo muška djeca. Kada je bio osmi razred škola je kupila ASR terminal i zakupila vrijeme na računaru General Elektrika. On i njegovi drugovi: Pol Alen i Kent Evans ponudili su korporaciji Computer Center da pronađu kvarove u softveru u zamjenu za slobodno korištenje njihovih računara. U vrlo kratkom roku oni su bolje naučili i razumjeli rad računara od njihovih nastavnika, što im je prouzrokovalo mnoge probleme sa nastavnicima. Zbog rada na računarima bili su čak zapostavili i redovnu nastavu u školi.

Bil Gejts se u potpunosti posvetio računaru i većinu svog vremena je provodio pored tog čudnog aparata, a radni dan mu je počinjao u četiri sata ujutro. Tada se Gejts posebno zainteresirao za sistem GE u BASIC-u. Međutim, Gejts je proučavao izvorne kodove za pokretanje programa u sistemu, ne samo u BASIC-u, već i u Fortranu, Lispu i u mašinskom jeziku. On i njegov drug Alen su za nekoliko sedmica uspjeli razviti emulator Altera za mikroračunare, a zatim i BASIC interpretator. Microsoft BASIC je postao popularan među ljudima koji su se bavili računarima.

Sa 14. godina Gejts i Alen su napravili  brojače prometa zasnovane na procesoru Intel 8008. Prve godine zaradili su 20.000 dolara, ali im je posao propao zbog toga što su bili maloljetni. Međutim, on se nije razočarao niti je klonuo duhom. Njegova deviza bila je: ‘’Budi uporan, poboljšavaj proizvodnju i ostvari veliki profit!’’ Bil Gejts je prvi milion dolara zaradio kada je Microsoft brojao samo 13 radnika. Posebno je revolucinarno bilo Microsoftovo izbacivanje na tržište Windowsa koji je bio dodatak i alternativa Dosu i time postao konkurencija drugim stvaraocima sličnog sistema. Nova verzija Windowsa 3.0, 1990. godine bila je prodata u 10 miliona kopija za samo dvije godine. Danas je Bil Gejts na drugom mjestu po bogotastvu u svijetu, a njegovo bogatstvo iznosi 46. milijardi dolara. Dakle, Bil Gejts je počeo sa idejom u koju je čvrsto vjerovao, i bez obzira na poteškoće i prepreke na koje je nailazio u svom naučnom radu, on nije očajavao niti je odustao od svoje ideje, već je čvrsto odlučio da je pretoči u djelo ma kakve prepreke na tom putu imao.

Ejub a.s. – simbol strpljivosti i pouzdanja u Allaha

Ova priča je općenito najbolji primjer ljudske strpljivosti i odbacivanje očaja u pogledu Allahove milosti. To je blagodat koja se pokazuje u trenucima najvećih iskušenja, kao što je rečeno: ‘’Strpljivost je dar koji ne prestaje.’’ Allahov poslanik, Ejub a.s. upravo je paradigma strpljivosti. Nakon što je doživio strašna iskušenja, on je održao praktični ders iz strpljivosti, pouzdanja u Allaha i zadovoljstva Allahovom odredbom.  Ejub a.s. je živo sa svojom suprugom i djecom u velikom bogatstvu i izobilju u Šamu. Bio je, kako spominju učenjaci tefsira i povijesti, izrazito bogat, ali istovremeno i darežljiv, samilostan i bogobojazan. Pomagao je siromašne, jetime i hudovice, ugoščavao goste, zahvaljivao je Allahu na blagodatima koje mu je podario, a njegova supruga se ponosila tim blagodatima i također bila zahvalna Allahu na mnogobrojnim sinovima i kćerima i obilnoj nafaki koju im je Allah podario.

A onda su počela iskušenja. Najprije su Ejubu a.s. umrla sva djeca, zatim je iskušan teškom bolešću koja mu je uništila cijelo tijelo osim jezika i srca, dva organa kojima je veličao Allaha i bio strpljiv u svim iskušenjima i nedačama. Danonoćno je spominjao i veličao Allaha, međutim, njegova bolest je potrajala i zbog te bolesti napustili su ga i ostavili rođaci i prijatelji i sa njim nije ostao niko osim njegove žene koja je bila slabog stanja i sa vrlo malo imetka, tako da je čak i noću radila kao nadničar kako bi obezbjedila hranu svome mužu. Što se Ejubov a.s. bol više povećavao, istovremeno se povećavo i njegov sabur i zahvalnost Allahu na Njegovoj odredbi. To isto važi i za njegovu spurugu koja je bila uz njega i brinula se o njemu 18 godina i postala primjer poslušne i odane supruge.

Uprkos teškoj bolesti i iskušenju, Ejub a.s. je srce ispuni strpljivošću i zadovoljstvom, i nije se srdio na sudbinu ni jednog trenutka, zbog čega je zaslužio da ga Allah u Kur’anu ovako opiše: ‘’Mi smo znali da je on strpljiv, divan je rob on bio i mnogo se kajao.’’ Sufjan Es-Sevri je upitan koji od dvojice ljudi je bolji, onaj kojeg Allah iskuša nekom nedačom, pa se on strip ili onaj kojeg iskuša blagodatima, pa bude zahvalan Allahu? Odgovorio je: ‘’Oni su jednaki, jer ih je Allah jednako opisao u Kur’anu. Za Ejuba a.s., koji je doživio veliko iskušenje i nedaču, rekao je: ‘’Divan je on rob bio i monogo se kajao’’, a za Sulejmana a.s., kojem je Allah na dunjaluku dao što nije nikome, ni prije ni kasnije, i koji je bio zahvalan na tim blagodatima, također je kazao: ‘’Divan je on rob bio i monogo se kajao’’

Nakon što je prošlo mnogo vremena od nevolje koja ga je zadesila, Ejub a.s. obratio se svome Gospodaru iskrenom dovom, tražeći od Njega da mu otkloni iskušenje i nedaču, učeči dovu: ‘’Mene je nevolja snašla, a Ti si od milostivih najmilostiviji!’’ (El-Enbija, 83.) Zatim: ‘’Šejtan me na zlo navraća i misli lažne mi uliva!’’ (Sad, 41.) I Allah je uslišao njegovu dovu i otklonio od njega veliku nevolju. Nakon dove došla je pomoć i olakšanje koje je Allah u Kur’anu ovako opisao: ‘’Udari nogom o zemlju, – eto hladne vode za kupanje i piće!’’ (Sad, 42.) Allah je naredio Ejubu a.s. da udari nogom o zemlju i na tom mjestu je provrio čisti izvor s kojeg je pio i izliječio sve bolesti koje su mu bile razorile organizam, odnosno njegovu nutrinu, a zatim se tom vodom okupao i nestalo je tragova vanjskih bolesti (gnoja, krasti i sl.) od kojih mu se tijelo počelo raspadati. Nakon toga, on se vratio svojoj supruzi potpuno zdrav i vitalan. Međutim, kad ga je ona vidjela nije ga mogla prepoznati, pa ga je pitala da li je možda vidio njenog bolesnog i nepokretnog muža. Usput mu je spomenula kako on mnogo liči na njenog muža dok je bio zdrav. Onda joj je rekao da je on zapravo Ejub a.s., njen muž, kojeg je Allah izliječio od svih bolesti. Zatim mu je Allah vratio blagodati koje mu je bio oduzeo, i to duplo više nego što je imao, pa mu se tako uduplala porodica i imetak, kao što stoji u Kur’anu: ‘’I Mi smo mu iz milosti Naše čeljad njegovu darovali i još toliko uz njih, da bude pouka za one koji imaju pameti.’’ (Sad, 43.)

Zato pogledaj, ti, čovječe, koji očajavaš i živiš u beznađu, i dobro razmisli, da li je tebe snašla nevolja kakva je snašla Allahovog roba i poslanika, Ejuba a.s.? Da li si u jednom trenutku izgubio svu svoju porodicu? Da li si izgubio kompletan svoj imetak i ostao bez igdje ičega? Da li si u potpunosti izgubio svoje zdravlje i obolio od teških bolesti koje su te učinile nepokretnim i od kojih ti se cijelo tijelo u gnojnu ranu pretvorilo? Da li su te zbog toga svi prijatelji i rođaci odbacili i napustili? Da li si to iskušenje trpio i podnosio godinama, nadajući se Allahovoj nagradi?

Priznat ćeš da nisi doživio ništa od ovoga, a opet očajavaš. Zar onda ne smatraš da si obavezan da se pokaješ, evo sad, ovog trenutka, i da podigneš ruke prema nebu i zatražiš oprost od Allaha zbog toga što si, nakon malog iskušenja, pao u očaj i izgubio nadu u Allahovu milost. Skrušeno usmjeri pogled svoj prema nebu i reci: Ja Rabb! Podari mi nadu u Tvoju milost i spasi mi teškog udarca sudbine, jer Ti jedini to možeš! I reci kao što je rekao strpljivi Allahov rob Ejub a.s.: ‘’Mene je nevolja snašla, a Ti si od milostivih najmilostiviji!’’

Poslušaj savjete mudrih ljudi i primjeni ih u životu

‘’U većini slučajeva uspjeh je saveznik onih ljudi koji su smjeli i odvažni u svom poslu, a rijetko kad je uspjeh saveznik  kolebljivaca, koji se boje ući u životnu bitku i koji strahuju od njenog ishoda.’’ (Džavaharlal Nehru)

Mi padamo da bi ponovo ustali, gubimo bitke da bi se pripremili za konačnu pobjedu, isto kao što spavamo da bi bili zdraviji i da bi prikupili novu snagu za naše aktivnosti.

Uspješan je onaj čovjek koji traga za poslom i inovacijama i nakon što se zaposli i dobije položaj.

‘’Neuspješni ljudi dijele se u dvije skupine: oni koji razmišljaju, a ništa ne rade, i oni koji rade, a nikad ne razmišljaju.’’ (John Charles Salak)

Ljudi neće stići u mirisnu bašću uspjeha, a da prije toga ne prođu močvaru umora, neuspjeha i očaja, ali onaj ko posjeduje snažnu volju, ne zadržava se puno u toj močvari.

Budi siguran u sebe, jer ako ti nisi siguran u sebe, kako će drugi biti sigurni u tebe.

Šta god se ostvari i dobije bez truda i odricanja, to nema neku vrijednost.

Ako nikada ne doživiš neuspjeh, nikad se nećeš ozbiljno posvetiti poslu.

Šta je drugo neuspjeh do kratkotrajni poraz koji čovjeku pruža novu priliku.

Bježanje je temeljni razlog neuspjeha; zato znaj da nećeš biti neuspješan dok god ne odustaneš od pokušaja.

Veća je korist od toga da potrošiš sedam sata u razmišljanju i planiranju nego da potrošiš sedam dana bez planiranja i pravog cilja.

Osobine koje jednog direktora čine uspješnim su odvažnost u promišljanju, smjelost u poslu i smjelost u suočavanju sa neuspjehom.

Pravi vođa je onaj čovjek koji je spreman ponijeti odgovornost, onaj koji neće reći: ‘’Poraženi su moji ljudi’’, već će reći: ‘’Ja sam kriv za neuspjeh.’’ To je istinski čovjek!

Bolje je da stigneš prije na tri sata, nego da zakasniš samo jednu minutu.

Suština je u broju ostvarenih ciljeva, i to se gleda, a ne gleda se ko ih je ostvario.

Najviše grešaka koje čovjek napravi u životu posljedica su pogrešnog stava, pa je zbog toga, onda kada je obavezno bilo kazati: Ne!, rekao: Da!

Čestitost i moralnost su temelji snage. Možda čovjek koji je dosljedan, iskren i koristan član društva neće nikada postat poznat, ali će sigurno biti omiljen kod svih poznanika, jer je udario temelje koji vode do uspjeha, i on će kad tad kušati njegove plodove.

Mnogi ljudi prihvataju savjet, ali se samo mudri njime okoriste.

‘’Jedini odgovor na poraz jeste – pobjeda.’’ (Vinston Čerčil)

Eh, taj Pepsi

Ko od nas nije kušao okus Pepsi-Cole? Ovo osvježavajuće piće koje je kušalo i pilo milione ljudi, i skoro da na svijetu nema države a da nije uvoznik ovog pića, zapravo je nastalo kao ideja jednog apotekara koji je pokušavao načiniti lijek protiv loše probave. Međutim,  umjesto toga, on je napravio i otkrio ukusno i osvježavajuće piće koje se danas obavezno nalazi u frižideru i na stolu kod većine ljudi, uz jelo, prije i poslije jela, i koje podjednako piju djeca i odrasli. Kako je zapravo Caleb Davis Bradham (1867-1934)  došao do ovog otkrića? Naime, on je 1898. godine,  kada je imao svega 22 godine, uspio napraviti smjesu od voćnog sirupa i soda vode, ne sluteći da je, umjesto ciljanog lijeka, napravio recept za ukusno piće. Svoj izum je ponudio kolegama farmaceutima koji su ga ocjenili kao vrhunsko osvježavajuće piće, koje će mu kasnije donijeti ogromno bogatstvo.  Odlučio je da tom izumu da naziv Pepsi-Cola, jer je on imao namjeru da napravi smjesu ili lijek za lošu probavu koja se u medicinskoj terminologiji naziva dispepsija, tj. poremećaj u organima za varenje (želucu i crijevima), naročito slabo varenje želuca usljed poremećaja u lučenju sokova za varenje.

Pepsi-Cola je za kratko vrijeme stekla ogromnu popularnost, što je navelo Bradhama, da objavi da je otkrio i proizveo  novo osvježavajuće gazirano piće. Odlučio je da otvori tvornicu koja će prozvoditi ovo piće i da sa njim izađe na tržište. Tako je on 1902. godine osnovao tvornicu Pepsi-Cola čije sjedište je bilo u stražnjoj prostoriji njegove apoteke. Dobio je licencu za svoj izum i otvorio je tvornicu koja je ujedno bila i prodavnica, odnosno market. Godine 1903., u januaru, on je uspio prodat 7968 galona Pepsija koji je točio u male staklene boce, da bi nakon toga iz njegovog malog marketa, distribuirao piće po svim marketima u Americi, pakujući ga u limenke i staklene boce. 1905 imao je još dvije tvornice, a 1906. godine, imao ih je 15, 1907. godine, imao je već 40 svojih poslovnica, a do kraja 1910. godine,  Pepsi-Cola je imala svoje poslovnice u 24 američke države, tako da je godišnja prozvodnja bila premašila cifru od 100.000 galona.

Međutim, nakon 17 godina uspješnog poslovanja došao je Prvi svjetski rat koji je ostavio negativan trag i na tvrtku Pepsi-Cola. Jedan od najlošijih Bradhamovih poslovnih poteza bio je onaj kada je u vihoru Prvog svjetskog rata otkupio velike količine šećera nadajući se da će njegova cijena rasti i da će on na tome profitirati. Međutim, desilo se obrnuto, cijene šećera su munjevitom brzinom padale tako da je Bradham bio primoran na određene poslovne rizike kako bi sačuvao fabriku i nastavio proizvodnju Pepsija. Ni to mu nije pomoglo. Nakon tri godine grčevite borbe morao je objaviti bankrot i krah njegove velike firme koja je 1924. godine imala još samo dvije tvornice.

Bradham se vratio svom starom poslu, u svoju apoteku, ali je njegov brend zadržao stari naziv, Pepsi-Cola. Tvrtka je, poslije Bradhama, imala četvoricu novih vlasnika, ali ni jedan od njih nije uspio da je spasi i da ponovo pokrene prozivodnju. Sve dok se nije pojavio uspješni proizvođač slatkiša, Charles G. Guth koji je imao ulogu spasitelja Pepsi-Cole, što mu je na kraju uspjelo, tako da je, nakon 15 godina od kraha Bredhama, tvrtka ponovo stala na svoje noge. Prozvodnju Pepsi-Cole nije toliko poremetio ni Drugi svjetski rat, a tek nakon rata tvrtka je doživjela pravi procvat. Danas je Pepsi-Cola najpoznatiji svjetski brend u kategoriji bezalkoholnih gaziranih pića.

Jednostavna ideja i želja jednog apotekara da načini lijek za probavu, otkrili su crno piće koje se pije na cijeloj zemaljskoj kugli, a od proizvedenih i popijenih količina tog pića mogla bi se napraviti velika rijeka. Eto, to se zove odlučnost da se uspije uprkos mnogobrojnim krizama, padovima, bankrotima i neuspjesima.

Ne budi pesimista i zloslutnik

Pesimizam znači gledati na život s prezirom i zlom slutnjom. Pesimista uvjek stvari vidi crnim, pa je tako za njega najljepši cvijet zapravo bodljikavi trn, dok je kiša za njega vatra, a palmu vidi kao gorku tikvicu, itd. Pesimista je uvjek naboranog čela, namrštenog lica i pun tjeskobe. Kod njega nema ni tračka nade, nema izlaza, nema olakšanja. On smatra da će noć vječno trajati, da siromaštvo nikada neće proći, da bolest nikada neće biti izliječena. U njegovom vokabularu glavni termini su: ‘’smrt, bolest, propast, neuspjeh i pad, jer takvi misle ‘’da je svaki povik protiv njih.’’ (Kur’an) Pesimista u jednom danu umre stotinu puta, i kad je sit on se osjeća gladnim, boji se siromaštva i kad je bogat, jer se on pokorava šejtanu: ‘’Šejtan vas plaši neimaštinom i naređuje vam razvrat i griješenje.’’ (Kur’an) Pesimist ne zna za Allahove riječi: ‘’A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno blizu.’’ (El-Bekare, 186.)

Allah je blizu: čuje i uslišava dove, svoje blagodati daruje onome ko mu se ibadetom približava i onome koji se udaljava od Njegove milosti.

Allah je blizu: pomaže unesrećenom, hrani gladnog, poji žednog, a dobročinstvo mnogostruko nagrađuje.

Allah je blizu: Njegovo darivanje je obilno, Njegovo dobro ne prestaje, Njegova vrata su uvjek otvorena, On je plemeniti dobročinitelj.

Allah je blizu: Njega doziva utopljenik na moru, izgubljeni u pustinji, zatvorenik u tamnici, kao što ga moli Njegov rob u pećini.

Allah je blizu: Njegovo olakšanje stiže u jednom trenu, Njegova pomoć dolazi koliko je treptaj oka, poraženi, kad Ga doziva, postane pobjednik, ljudi mu javno griješe, a On ih pokriva, zna za sve grijehe svojih robova, ali ih oprašta, za iskreni ibadet samo Njemu jedinom, uzvraća zahvalnošću i obiljem.

Allah je blizu: Poziva griješnike da mu se iskreno pokaju i vrate, otvora vrata onima koji oprost traže, opskrbljuje svoje robove bez računa.

Zato, iskreno upitaj sebe, a onda isto tako iskreno odgovori: Da li ćeš, i nakon svekolike dobrote i milosti tvoga Gospodara, i dalje ostati pesimista i zloslutnik? (Po knjizi  Hakeza hezemu-l-je’se, autorice Selve el-Udjedan)

Saff br. 314.

Print Friendly  Pesimista u jednom danu umre stotinu puta pf button both



X