Impress your next Christmas party with a stylish cake that both delicious creative.. True sneaker heads treat their sneakers the way women treat those little dogs, we clean, walk and show our sneakers off to everyone. Following scientific investigation, the snake will be mounted for exhibition at the museum for about five years, and then returned for exhibition at Everglades National Park. cheap jerseys MaryJane stil skor har varit i stil i rtionden, och sm flickor br dem mer i r n ngonsin. She was waiting to sing about a different star. wholesale nba jerseys It was never sloppy, just about ease.. A stated progressive discipline program becomes a contract between the employer and the employee. cheap nfl jerseys In the latter phases, Kallis was involved in series wins across the cricketing world, including back to back triumphs in England and Australia. This was just an empty tin, it wouldn say anything to me. You heard me correctly, three dimensional shoes. cheap mlb jerseys Yet others argue that the cost of conservation is not a cost at all, rather, that it can prove to be quite lucrative. Of course while there are two ways for a team to rebuild, through the draft is the traditional way. cheap nfl jerseys We prefer not to see great numbers of shocking or tragedy porn threads and feel that this isn't the most appropriate forum for those types of topics. wholesale nba jerseys As one half of the legendary Texas rap outfit UGK and after more than two decades in the music industry, Bun B is still considered one of the most influential contemporary rappers. cheap Super Bowl jerseys It just a forlorn, heartbreaking image that tells the reality of what happening.

wholesale mlb jerseys

On the day of a game, players gather in the morning for a hour shoot around and also to review film of that night's opponent. Curabitur malesuada eros libero, vitae pellentesque turpis ullamcorper ut. Not just the vehicle, it the complete system that has to be set up for something like this to be useful. wholesale mlb jerseys "We pride ourselves in trying not to turn the ball over and not make penalties," he said.

cheap nba jerseys

Tralee on Saturday last with 3 teams competing the Kerry, Limerick 'B' and West Tipperary. cheap nba jerseys Pan Pan leads the independent sector for its bold production of Beckett's Embers, and its director Gavin Quinn is nominated for two shows: Embers and Opera Theatre Company's Carmen. This is classic referred pain, where the pain coming from an internal organ, the heart, is shifted or referred to an external location, the left arm or the shoulder. wholesalejerseysi Our EMT thus far in January was 5 on January 1st and, looking at the models in your weather blog on Thursday, January 10th, it looks like we might not get much colder than that, which would be our first zone 6 winter, with the highest EMT on my 50 year graph and perhaps in history.". Here are some additional tips you should keep in mind when shopping for shoes.. wholesale mlb jerseys Chelsea are yet to improve on their 20m bid for Fiorentina winger Juan Cuadrado.. cheap jerseys "The quality of RONE is exceptional," he says. wholesale jerseys I could go on. Sending the right message was as easy as shopping in the "career woman" section.. Rashid Ghazi, a partner in the Paragon Marketing Group that selects and promotes high school games for ESPN, said the Jordan connection was a factor in selecting the game, but it also matches two of the top three or four teams in their respective states. I'm Rosalyn and that's how you can become a better cheerleader..

Osamnaest godina od početka Oružane agresije i genocida u RBiH

Hatib: Nezim Halilović Muderris
Braćo i sestre u islamu! Danas 17. rebiu-l-ahira 1431. god. po H., 2. aprila 2010. godine, hutbu sam naslovio sa Osamnaest godina od početka oružane agresije i genocida u Republici Bosni i Hercegovini. Za spomenutu temu sam se opredijelio iz razloga što se za četiri dana, 6. aprila, navršava osamnaest godina od početka oružane agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu od strane krnje Jugoslavije, a godinu dana poslije i od strane Republike Hrvatske. Pojmovi „oružana agresija“ i „genocid“ su kodovi moderne historije Bošnjaka, kodovi koje ne smijemo zaboraviti kako se isto ne bi ponovilo našoj djeci i kasnijim potomcima, pa i nama samima…
Braćo i sestre, podsjećam sebe i vas na dio 217. ajeta Sure El-Bekare:
 
…Oni će se neprestano boriti protiv, dok vas ne odvrate od vjere vaše, ako budu mogli…

Ova kur’anska istina ostaje sve do Sudnjega dana i o njoj nema polemike, a najčudnije je i najbolnije kada se ove kur’anske istine iskuse u vlastitim životima i iz toga se ne izvuče pouka.

Početkom 1992. godine srpski nacionalisti su odlučili provesti u djelo Memorandum SANU (Srpske akademije nauka i umjetnosti) iz Beograda, sačinjen 1986. godine, koji je naglašavao “nužnost nacionalnog ujedinjenja srpskog naroda, bez obzira gdje se nalazili” – razumijevajući to kao historijsko i demokratsko pravo srpskog naroda. Glavni redaktor Memoranduma, Srpski nacionalista Dobrica Ćosić ističe da je “ujedinjenje svih Srba u jednu državu historijski cilj srpskog naroda”. U cilju stvaranja “Velike Srbije” izvršena je kompleksna politčko-psihološka priprema masa za ratna osvajanja, uz famozne mitinge i “događanja naroda”.

Nakon agresije na Sloveniju i Hrvatsku, uslijedila je duga i teška oružana agresija na Republiku Bosnu i Hercegovinu, koju su provodili: takozvane JNA jedinice MUP-a krnje Jugoslavije, paravojne formacije krnje Jugoslavije u vidu: Arkanovaca, Šešeljevaca i drugih te izdajničkih srpskih snaga iz Republike Bosne i Hercegovine. Pošto Srbi u Republici Bosni i Hercegovini nisu bili locirani na jednom području, već su bili disperzirani na većem prostoru Republike Bosne i Hercegovine, preduzete su zločinačke akcije ubijanja, hapšenja, silovanja, mučenja i protjerivanja Bošnjaka.  

Četnici su partizanske spomenice, kojima su se okitili poslije Drugog svjetskog rata, zamijenili kokaradama, koje su bile njihovo trajno obilježje. Okrvavljene kame, kojima su s koljena na koljeno klani Bošnjaci i kojima su parane utrobe trudnica, bile su iznova naoštrene i spremne za krvavi pohod. Svo oružje i oruđe takozvane JNA, kao i oružje Teritorijalne odbrane Republike Bosne i Hercegovine, koje smo mi građani Republike Bosne i Hercegovine kupili, stavljeno je na raspolaganje četnicima, koji su pokrvavljenih očiju jurišali na sve što je ikada imalo veze s islamom i muslimanima. I uživali su u svome zločinu smatrajući to velikom čašću, podvigom i pobjedom srpskoga naroda – a jadni li su narodi i pojedinci koji na zločinu gradiše vlastitu slavu!?!  

Agresori na Republiku Bosnu i Hercegovinu nisu pravili razliku između: vjernika i ateiste, člana SDA i Pokreta za Jugoslaviju, manje pobožnog i više pobožnog, trijeznog i pijanice, onoga koji je jeo krmetinu i drugoga koji je nikada nije probao, onoga ko je udavao za njih i koji se ženio od njih i onoga koji to nije činio, onoga koji je bludničio i onoga koji je čuvao svoju čast, onoga koji je psovao svetinje i onoga koji to nije činio, onoga koji se zaklinjao u Jugoslaviju i bratstvo i jedinstvo i onoga koji je znao da je to farsa prisutna samo u bošnjačkim glavama… Svi su Bošnjaci pred agresorima i domaćim izdajnicima i zločincima bili isti i svi su trebali biti poubijani na što svirepiji način. Kada srbijanski zločinci u Bijeljni nisu mogli razlikovati, Bošnjaka od nebošnjaka, ubijali su sve osunećene muškarce. Silovane su djevojčice od devet godina i nene od osamdeset godina, a zločinci su bili svjesni da je “udariti na čast žene muslimanke” teže  i od samog ubistva. Za Bošnjakinje je čin silovanja bio i ostao težim od ubistva. Toga su zločinci bili svjesni te su projekat silovanja sistematski provodili na čitavom okupiranom teritoriju Republike Bosne i Hercegovine. Zločinci su silovali djevojčice na oči njihovih roditelja, braće, deda i nena. U usijane rerne su pred očima majki stavljali njihovu dojenčad. Na Višegradskoj ćupriji, vakufu Mehmed-paše Sokolovića, zločinci su Bošnjake žive nabijali na kolac, a potom pekli na ražnju. Korištene su i druge najgnusnije metode zločina nad kojima um staje…  

U tim okolnostima su naivni Bošnjaci očekivali efikasnu vojnu i humanitarnu pomoć međunarodne zejadnice, koja je bila obavezna zaštititi svoju novu članicu UN-a, ali te pomoći nije bilo. Naprotiv, uveden je embargo na uvoz oružja – što je bilo klasično vezanje ruku žrtvi, dok je agresor na raspolaganju imao silnu tehniku i dobro obučeno ljudstvo. U embargu na uvoz oružja u Republiku Bosnu i Hercegovinu se ogleda licemjerstvo međunarodne zajednice i saučesništvo u zločinu.  

Genocid nad Bošnjacima na koncu XX stoljeća, od 1992. do  1995. godine, je jedan u nizu pokušaja srpskog i hrvatskog agresora da Republiku Bosnu i Hercegovinu međusobno podijele, te da je etnički očiste od Bošnjaka kao autohtonog naroda koji islam baštini kao vjeru. Dogovor u Karađorđevu između Miloševića i Tuđmana je potvrda tome. Srpski i hrvatski agresori su u ime velikosrpskih i velikohrvatskih ciljeva počinili zločin nad onima koji su za njih poturice, balije ili Muslimani – Bošnjaci.

Genocid nad Bošnjacima, na cijelom prostoru Republike Bosne i Hercegovine, a posebno u takozvanim zaštićenim zonama: Srebrenici, Žepi, Goraždu i Bihaću, događao se na očigled cijeloga svijeta i to Bošnjaci ne smiju zaboraviti, jer zaborav je jedan od najsvirepijih i najbezdušnijih neprijatelja jednoga naroda. Bošnjaci su samo zato što su muslimani, a ne npr. kršćani ili višebošci, bili predmetom neviđenog genocida koji je imao za cilj njihovo biološko istrijebljenje kao i zatiranje njihovih: vjerskih, kulturnih i svih drugih obilježja. Sve to nije mogla da “čuje i vidi” “gluha i ćorava” Evropa, koja se tješila da je humanitarna pomoć koju šalje potpuno amnestira, bez obzira što se u toj pomoći ponekad moglo naći i onoga bez čega su Bošnjaci mogli da opstanu, kao što su četkice i paste za zube, čačkalice i slično. Mojim hrabrim Žepljacima su u akciji padobran bacane i Biblije, te lanč-paketi sa svinjetinom…

Evropa i Zapad su zasigurno pali na ispitu kada su bezdušno posmatrali kako se Bošnjaci, jedan od najstarijih evropskih naroda, ubija i kako se ruše kulturna blaga, kojima bi se trebala ponositi Evropa i cijeli svijet. U Sarajevu i Bosni i Hercegovini prije pet stoljeća, u vrijeme kada se kršćanska Evropa dičila svojom prljavštinom, bila su: javna kupatila, javne česme, javne besplatne bolnice, hanovi, karavan-saraji, učilišta, biblioteke. U to vrijeme su se na najboljim lokacijama, u blizinama džamija, od državnih novaca pravile crkve i sinagoge i nikada se niko od muslimana nije protivio jačini crkvenih zvona, i nikada niko nije ni pomislio da kaže koju ružnu riječ nemuslimanu, jer je pravo svakog čovjeka da vjeruje u što želi.  

A u toj istoj “civiliziranoj i demokratskoj” Evropi, na početku XXI stoljeća u većini zemalja nema džamija, niti će ih biti, jer se, navodno, ne uklapaju u regulacione planove, a da ne govorimo o ezanu…   
U Republici Bosni i Hercegovini je proveden strašan genocid, a na njegovim temeljima je priznata i genocidna tvorevina dejtonska Republika srpska, u čemu međunarodna zajednica ima velike zasluge.

Braćo i sestre! Ne zaboravimo agresiju na Republiku Bosnu i Hercegovinu i genocid nad Bošnjacima! Budimo budni i oprezni! Trudimo se da u svojim životima budemo dosljedni nosioci baklje islama, rađajmo, odgajajmo i školujmo našu djecu i nikada više ne dozvolimo da stojeći u redovima, čekamo milost koljača!

Gospodaru, učvrsti nas na putu islama, ne dozvoli da pod tegobama pokleknemo, učini nas sigurnim za veličanje Tvoga imena! Sačuvaj nas od zla Tvojih i naših neprijatelja! Uputi našu djecu i potomke, budi nam Milostiv na Sudnjem danu i počasti nas u Džennetu društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!

Sarajevo: 17. reibu-l-ahir 1431. god. po H. /  02. april 2010. god.                            
Hutba: Džamija “Kralj Fahd”
Hatib: Nezim Halilović Muderris
 

Print Friendly  Osamnaest godina od početka Oružane agresije i genocida u RBiH pf button both