Onima koji su prevazišli neprevaziđeno

Priredio: Mithad R. Ćeman

Onima koji su prevazišli neprevaziđeno allah15Često tragamo za djelima koja će nas približiti Allahu i udaljiti od Vatre, a pritom zaboravljamo na vrijednost i važnost djela koja obavljamo i u kojima učestvujemo. Poznato nam je da se djela cijene prema namjerama i ukoliko nemamo jasnu i iskrenu namjeru, može se desiti da za djela ne bivamo nagrađeni nagradom koju smo mogli steći sa potpunim nijjetom. Poznato nam je, također, da kada bismo imali iskrenu i ispravnu namjeru bili bismo nagrađeni i za san i odmor, a to su stanja i situacije kada ništa ne radimo, a kamoli za nešto drugo.

U današnjem vremenu kod jednog dijela muslimana primjetno je izbjegavanje i omalovažavanje islamskih predavanja i naučnih kružoka, a kao osnovni razlog takvog stanja ovi muslimani navode da su već prevazišli taj stadij i da su posjećivali predavanja kao prijelazne faze tokom svog (vjerskog) sazrijevanja.

Zbog te pojave želim podsjetiti i sebe i vas da je slušanje korisnih predavanja i savjeta jedan od najveličanstvenijih ibadeta kojim se približavamo Uzvišenom Allahu.

Učenje i traženje znanja istovremeno je i cilj i sredstvo. Učenje i stjecanje znanja je cilj jer je naređeno i donosi posebnu nagradu, a sredstvo jer nas treba podučiti i odvesti prema činjenju djela, što je pravi razlog i suština ove vjere.

Mnogobrojni su dokazi i tekstovi iz Kur’ana i sunneta koji pojašnjavaju ovu činjenicu i koji podstiču vjernike na traganje za znanjem i edukacijom. Od tih mnogobrojnih tekstova želim da spomenem predaju o razgovoru između Allaha, Gospodara svih svjetova, i meleka o skupini ljudi koji su se okupili radi spominjanja Allaha, a spominjanje Allaha je srž islamskih predavanja. Na predavanjima se govori o Allahovoj veličini, našoj potrebi i obavezi prema Njemu i na predavanjima se donosi salavat na najbolje stvorenje koje je ikada hodalo Zemljom, na Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.

Ovaj hadis nam prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, i kaže da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:

”Allah ima posebne meleke koji putuju tražeći skupove gdje se zikr čini. Kada nađu takav skup, dozovu jedni druge i sjednu s njima i zatim taj skup obaviju svojim krilima i tako se redaju dok ne ispune prostor između ovozemaljskog neba i zemlje. Kada se ljudi raziđu s tih skupova, meleki se uzdižu i penju na nebesa. Pošto se raziđu sa skupa, Allah ih tada pita, a On najbolje poznaje Svoje robove: ‘Šta kažu Moji robovi?’“

U tim trenucima kada se vraćamo i napuštamo takva sijela, časni meleki upravo nas spominju. Kada se meleki sa tih halki uzdignu kod Vladara svih vladara, Silnog, Gospodara nebesa i Zemlje, On ih ne pita o onome što su ljudi izgradili na dunjaluku, niti o onima koji su se uzdigli dunjalukom, niti o bogatima, niti o utjecajnima i velikanima, već pita o onima koji su sjedili u skupini gdje se Allah spominje, o onima koje su okružili meleki, o onima na koje će se spustiti Allahova milost, o onima koji su došli trgovati sa Allahom.

Allah pita Svoje meleke, pokorne i čestite o onima koji sjede, radi stjecanja znanja, u jednoj od Allahovih kuća. Ne sjede tu radi dunjaluka, niti radi prodaje ili kupovine. Nisu  tu zbog uzimanja ili davanja, niti radi pjesništva ili poezije, niti radi natjecanja. Sjede tu kako bi naučili nešto što će ih približiti Allahu.

Kaže Allah melekima: “Odakle ste došli?”, a oni odgovaraju: “Dolazimo od Tvojih robova sa Zemlje, oni Te slave – čine Ti tesbih, veličaju Te – uče tekbir, potvrđuju Tvoju jednoću – izgovaraju tehlil (la ilahe illallah), tehmidom Ti zahvaljuju i traže od Tebe.”

Zatim ih Allah pita: ‘’Šta traže (mole) od Mene? Šta traže (mole) od Mene? Ko su oni (ti ljudi)? Šta je to što im treba?“ Allahu ekber!

Jesi li se ikada prisjetio kada si sjedio sat ili dva sata, da Allah pita Svoje meleke o tebi dok sjediš u skupu gdje se stječe znanje? Kao što si zavolio znanje i učene ljude, tako si se približio svome Gospodaru i svom Stvoritelju upravo preko tog znanja.

Pa pogledaj gdje je tvoje mjesto!

Kaže Allah (melekima): “Šta traže od Mene?”,  a oni odgovaraju: “Traže od Tebe Tvoj Džennet.”

On kaže: “Da li su vidjeli Moj Džennet?” Oni odgovaraju: “Ne, tako nam Tebe, nisu ga vidjeli.”

Allah kaže: “Kako bi ga tek tražili da su ga vidjeli?” Oni odgovaraju: “Kada bi ga vidjeli, želja bi im se povećala, više bi ga tražili i više bi za njim čeznuli. I od Tebe traže zaštitu.”

Allah kaže: ”Od čega traže Moju zaštitu?“, a oni odgovaraju: ”Od Tvoje Vatre, Gospodaru.“

Allah ih pita: ”Jesu li oni vidjeli Moju Vatru?“, a oni odgovaraju: ”Ne!“

Allah ih pita: ”Kako bi tek tražili zaštitu od nje da su je vidjeli!?“, a oni odgovaraju: ”I oprost, istigfar od Tebe traže.”

Tada im Allah kaže: ”Već sam im oprostio i dao ono što su tražili i spasio ih onoga od čega su zaštitu tražili.”

Gospodaru naš, uvedi nas u Svoj Džennet  jer mi znamo za njega iako ga nismo vidjeli i, Gospodaru, sačuvaj nas od Vatre jer se pribojavamo iako je nismo vidjeli, i, Gospodaru naš, oprosti nam jer bez Tvog oprosta i bez Tvoje milosti, mi smo od propalih, a Ti si Onaj koji uvodi u Džennet, spašava od Vatre i voli da prašta grijehe.

A na kraju hadisa, Allah kaže: ‘’Oprostio sam im’’, a meleki kažu: ‘’Gospodaru, s njima je neki čovjek, grješnik, koji ima mnogo grijeha. Prolazio je pored njih, vidio ih da sjede pa je i on sjeo.’’

Uzvišeni odgovara: ‘’I njemu sam oprostio, oni su narod u čijem društvu ne može niko biti nesretan.’’ (Bilježe Buharija i Muslim)

Ovo je Allahovo svjedočenje iznad sedam nebesa da onaj koji traži znanje nije nesretan i da naša druženja nisu uzaludna.

Ovo sam spomenuo kako bih čestitao onima koji ustrajavaju u posjećivanju predavanja i kako bih ostale podstakao na ozbiljan pristup njima. Ukoliko u vašem mjestu ima korisnih predavanja u džamijama, ili u drugim javnim objektima gdje se održavaju javna predavanja, tu smo najpreči da budemo, uživo, slušajući savjet i izravno posmatrajući predavača, svjesni prisustva meleka.

Ali pored toga želim skrenuti pažnju na jednu stvar, a riječ je o izreci Muhammeda b. Sirina, rahimehullah, u kojoj se kaže:

إنَّ هذا العلم دينٌ فانظروا عمَّن تأخذون دينكم

“Doista je ova stvar (znanje) vjera, pa dobro pogledajte od koga uzimate vjeru.” (Bilježi Muslim u uvodu svoga Sahiha, Et-Tirmizi, Ibn Ebi Hatim i El-Hatib)

Ovo je temelj ispravnih prethodnika po pitanju prenošenja vjere i po pitanju morala onih koji je prenose i tumače. Budite svjesni i ubijeđeni da slušalaštvo diktira kvalitet predavanja i akademsku razinu i spremnost predavača i dobro moramo paziti ko su ti koji nam se obraćaju kako sutra ne bismo žalili što smo bili žrtve pogrešne ideologije.

 

P.S. Sirin, otac Muhammeda b. Sirina, oslobođeni je rob Enesa b. Malika, radijallahu anhu. Spada u prvake tabiina jer se susreo sa velikanima iz generacije ashaba poput Ebu Bekra, radijallahu anhu, a njegovoj svadbi prisustvovala je velika grupa najodabranijih ashaba, među njima i osamnaest učesnika Bitke na Bedru, brak je sklopio pisar Objave Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, Ubejj b. Ka’b, a mladoženji su mladu za svadbu spremile i dopratile tri Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, supruge, majke pravovjernih. Iz ovog blagoslovljenog braka, dvije godine pred kraj hilafeta vladara pravovjernih Osmana b. Affana, radijallahu anhu, rodio se dječak koji je dvije decenije kasnije postao jedan od najpoznatijih tabiina i najučeniji musliman svoga vremena, Muhammed b. Sirin. Murid el-Idžli za njega je rekao: ‘’Nisam vidio čovjeka da je toliko oštrouman u svojoj pobožnosti, niti da je toliko pobožan u svome fikhu kao što je Muhammed b. Sirin.”

Print Friendly  Onima koji su prevazišli neprevaziđeno pf button both



X