Oni kojima će se Milostivi smilovati…

Piše: Smail L. Handžić
Oni kojima će se Milostivi smilovati... hadisOd Abdullaha ibn Amra ibn el-Asa, radijallahu ‘anhuma, se prenosi da je rekao: „Rekao je Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem: „Oni koji su milostivi, njima će se Milostivi smilovati! Budite milostivi prema onima koji su na Zemlji, smilovat će vam se onaj koji je na nebesima!“ (Ebu Davud, 4941; et-Tirmizi, 1924; Hadis su šejh Albani i drugi, ocijenili da je sahih)

Milostivost prema svim Allahovim stvorenjima je pohvalna i preporučljiva osobina onih koji istinski vjeruju u Allaha i u onosvjetski život, Ahiret. Uvijek je krasila sve Allahove poslanike i vjerovjesnike, njihove nasljednike u znanju (ulemu) i pobožnjake!

Od Abdullaha ibn Mes’uda, radijallahu ‘anhu, se prenosi da je rekao: „Kao da sada vidim Vjerovjesnika, sallallahu ‘alejhi we sellem, kako govori o jednom vjerovjesniku koga je njegov narod izudarao i raskrvario, pa on, brišući krv sa svoga lica, govori: „Allahu moj, oprosti mom narodu, jer oni neznaju!“¨(Buhari, 3218; Muslim, 213)

Uzvišeni je rekao: „Došao vam je Poslanik, jedan od vas, teško mu je što vas muke pogađaju, izuzetno je brižljiv prema vama, a prema vjernicima je blag i milostiv.“ (Et-Tewbeh, 128)

Milostivost se često javlja kao urođena osobina kod ljudi, a ponekad se, u slučaju da čovjek nije milostiv, mora i steći sa marljivim navikavanjem i vježbom. Čovjekovo navikavanje da bude milostiv spada u ibadet, jer je njegov Gospodar Milostiv i voli one koji su milostivi prema drugima.

ZNAČENJE RIJEČI HADISA

Šta je to, zapravo, milostivost? Rekao je el-Džurdžani: „Milostivost (ar. er-rahmeh) je želja za činjenjem dobra.“ (Et-Ta’rifat, 110) El-Džahiz ju je definisao, rekavši: „Milostivost je moralna osobina koja se sastoji iz ljubavi i sažaljenja… Odatle, milostivost predstavlja ljubav prema onome prema kome smo milostivi, uz prisutnost sažaljenja zbog njegovog stanja u kojem se nalazi i zbog čega smo prema njemu milostivi.“ (Tehzibu-l-ahlak, str. 24)

Riječi Allahovog poslanika, sallallahu ‘alejhi we sellem: „Oni koji su milostivi…“, su podstrek na postizanje osobine milostivosti, i odnose se na osobe koje su svojom milošću dobrostive i sažaljive prema svim živim bićima, poput sinova Ademovih i životinja. Njihov način ophođenja i komunikacija sa njima se vrši sa izuzetnom blagošću, sa nježnošću i dobročinstvom. To je zbog toga što im iskreno žele dobro, i što su prema njima sažaljivi.

„njima će se Milostivi smilovati“, odnosno, prema njima će se Uzvišeni Allah lijepo ponijeti i ukazat će im Svoju veličanstvenu milost i dobrotu, a koje to još stvorenje na ovom dunjaluku nije u prijekoj potrebi za Allahovom milošću, kako u njegovom trenutnom, tako i u ahiretskom životu.

Valja kazati da je Allahova milost uveliko ovisna o čovjekovom pridržavanju uputa Kur’ana i Sunneta, te da se eventualno sprovođenje šerijatskih kazni, ili postojanje srdžbe i ljutnje zbog narušavanja islamskih svetinja ne suprostavlja činjenici da je neko milostiv.

Riječi: „Budite milostivi prema onima koji su na Zemlji…“, su imperativ, odnosno Poslanikova naredba. Rekao je et-Tajjibi: „Izgovorio ih je općenito kako bi njima obuhvatio svaku vrstu stvorenja; pa će se zbog toga biti milostivo i prema dobročinitelju i prema griješniku, prema onom koji može govoriti, kao i onom koji to nije u stanju, kako prema grabežljivim životinjama, tako i prema pticama…“ (Tuhfetu-l-ahvezi, 5/339)

Od Džerira ibn Abdullaha, radijallahu ‘anhu, se prenosi da je Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem, rekao: „Allah se neće smilovati onome ko nije milostiv prema ljudima!“ (Buhari, el-Feth: 13/7376; Muslim, 2319)

„…smilovat će vam se onaj koji je na nebesima!“ Tj. smilovat će vam se Uzvišeni Allah. A u djelu: „Es-Siradžu-l-Munir“ se kaže: „Prenosi se i predaja sa riječima: „Budite milostivi prema stanovnicima Zemlje, smilovat će vam se stanovnici nebesa!“ A pod stanovnicima nebesa se misli na meleke. Njihova milosti prema stanovnicima Zemlje se ogleda u činjenju dova za milost i oprost za njih…“ (Vidi: Avnu-l-ma’bud, 8/279)

ALLAH JE MILOSTIV I VOLI MILOSTIVE

Ovaj hadis je jedan od brojnih šerijatskih dokaza koji ukazuju na jednu od veličanstvenih osobina Uzvišenog Allaha, na Njegovu milost. Njegova milost je apsolutno potpuna i savršena, i nemože se pojmiti ljudskim razumom. Čak i najsnažnije izražena milost ukazana na dunjaluku, samo je jedan mali dio od ukupne Allahove milosti.

Od Ebu Hurejre, radijallahu ‘anhu, se prenosi da je rekao: „Čuo sam Allahovog poslanika, sallallahu ‘alejhi we sellem, kako kaže: „Allah je učinio da Njegova milost bude od stotinu dijelova. Zadržao je kod Sebe devedeset i devet, a na Zemlju je spustio samo jedan dio. Od toga dijela potiče i samilost među svim stvorenjima, pa čak i kada životinja podigne svoju nogu bojeći se da nenagazi svoje mladunče.“ (Buhari, el-Feth – 10/6000; Muslim, 2317)

Od Ebu Se’ida el-Hudrija, radijallahu ‘anhu, se prenosi da je rekao: „Rekao je Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem: „Kad bi ste znali veličinu Allahove milosti, oslonili bi ste se!“ Mislim da je rekao: „… na nju!“ (El-Hejsemi je rekao: „Bilježi ga el-Bezzar, sa dobrim lancem!“ Medžme’u-z-Zeva’id, 10/213)

Allah posjeduje dvije vrste milosti, ona koja je sveobuhvatna i koja je dar svim ljudima u ovosvjetskom životu (er-Rahman – Svemilosni), i ona koja je namjenjena isključivo vjernicima na Ahiretu (er-Rahim – Samilosni).

Rekao je el-Hattabi, Allah mu se smilovao: „Većina islamskih učenjaka smatra da je riječ er-rahman“ nastala od riječi rahmet (milost). Njeno značenje je Onaj koji ima neograničenu milost kojoj nema premca.“ Nakon toga je rekao: „Er-Rahman, to je Onaj koji posjeduje sveobuhvatnu milost za sva stvorenja, a er-Rahim se posebno odnosi za vjernike.“ (Tehzibu-l-ahlak, str. 24)

Prenosi se da su el-Hasan i Katadeh, za riječi Uzvišenog: „…a Moja milost sve obuhvata!“ (El-‘Araf, 156), rekli: „Sve obuhvata u ovosvjetskom životu, i dobročinitelje i grešnike, a na Sudnjem danu će ona biti posebna samo za one koji su bili bogobojazni!“ (Tefsiru-t-Taberi, 6/81)

Sufijan ibn ‘Ujejneh, Allah mu se smilovao, je rekao: „Vatra je stvorena da bude milost! Sa njom Allah plaši Svoje robove, ne bi li prestali (sa lošim djelima)!“ (Tefsiru-t-Taberi, 7/275)

Ko nije bio milostiv, neće mu se milost ukazati! Allahovu milost će zaslužiti samo oni koji su bili prema drugima milostivi! Tome nas uči ovaj hadis! Upravo ljudska dobrota, nježnost i sažaljenje prema svim stvorenjima doprinose pojavi Allahove ljubavi i milosti, ali i ljubavi svih ljudi prema milostivom. Analogno tome, grubost i osorost donose suprotne i neželjene rezultate!

Od Aiše, radijallahu ‘anha, se prenosi da je Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem, rekao: „Ispravno postupajte, nepretjerujte i obveseljujte druge, jer nikoga u Džennet neće uvesti njegova djela! Rekoše: Zar ni tebe o Allahov poslaniče? Reče: Ni mene, osim ako me Allah obaspe sa Svojim oprostom i milošću!“ (Buhari, el-Feth: 11/6467; Muslim, 2816)

PRAKTIČNI PRIMJERI ISPOLJAVANJA MILOSTI

Primjeri Allahove milosti koju ukazuje ljudima još u njihovom ovosvjetskom životu, su zaista mnogobrojni. Među njima su, svakako, i spuštanje kiše i rast rastinja, milodar Šerijata koji je uputstvo i vodič za harmoničan i sretan čovjekov život, oprost od grijeha, stavljanje na raznolika životna iskušenja kako bi se ljudi popravili i umanjili terete svojih grijeha, i sl.

Rekao je šejh es-Sa’di, Allah mu se smilovao: „Čitav Šerijat je zasnovan na milosti, kako u svojim temeljima i u ograncima, tako i u svakoj naredbi u kojoj se zahtjeva izvršenje neke dužnosti, svejedno bila ona vezana za Allaha ili za stvorenja; a Allah doista ne opterećuje nikog mimo njegovih mogućnosti. Ako bi razmislio o onome što je Uzvišeni Allah vjerozakonom propisao, u odredbe vezane za međuljudske odnose, prava supružnika, roditelja, rođaka, komšija, i sve ostalo što je propisano, shvatio bi da se sve temelji na milosti…“ (Rijadu-n-nadireh, str. 61)

Koliko je danas muslimana čija su srca toliko osora i tvrda, i čija je gruba komunikacija i žestoko ophođenje sa ljudima izazvalo velike probleme općem projektu islamskog otrežnjavanja i buđenja? Koliko li je samo momaka koji su, pod plaštom „slijeđenja Sunneta“, da li iz svog neznanja, ili pak, nahuškani od strane onih u koje imaju povjerenje, zaprljalo sliku istinskog sljedbenika Sunneta koji, između ostalog, treba da bude milostiv i blag, ali i vrijedan i općekoristan član svoje društvene zajednice?

Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem, je najbolji uzor za sve one koji teže za blještavim primjerima milostivosti i dobročinstva. Uzvišeni je rekao: „Vi u Allahovom poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onom svijetu, i koji često Allaha spominje.“ (El-Ahzab, 21) Obzirom da je poslan kao milost svim svjetovima, razmislimo o slijedećim primjerima ophođenja Allahovog poslanika, sallallahu ‘alejhi we sellem, prema stvorenjima.

Jednom mu je došao jedan momak tražeći od njega da mu dozvoli da počini bludnu radnju, zinaluk. Ashabi se, čuvši za ovu gnusnu i odvratnu želju, uskomešaše i počeše ga grditi, međutim, onaj koji je poslan kao milost svim svjetovima, sallallahu ‘alejhi we sellem, mu reče: „Priđi mi malo bliže!“ Kada mu je prišao, Poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem, ga upita: „Da li bi volio da takvo što neko uradi sa tvojom majkom?“ Reče: „Ne, tako mi Allaha!“ Reče Poslanik: „Tako ni ostali ljudi ne bi voljeli da se to čini sa njihovim majkama!“ Upita ga: „A da li bi volio da to neko učini sa tvojom kćerkom?“ Reče: „Ne, Allahov poslaniče! Ne tako mi Allaha!“ Nakon toga ga je Allahov poslanik upitao za njegovu sestru, amidžinicu i tetku, da li bi mu bilo drago da neko i sa njima počini ovaj gnusni i zabranjeni čin, a ovaj je uvjek, grozeći se, odgovarao da ne bi to volio. Naposlijetku je Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem, stavio svoju ruku na njegova prsa, te proučio dovu: „Allahu moj, oprosti njegov grijeh, očisti njegovo srce i zaštiti njegov polni organ!“ Prenosi se da, od tog momenta, ovaj momak više nikada nije imao naklonost da počini zinaluk! (Ahmed, hadis je vjerodostojan)

U ratu protiv neprijatelja je Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi we sellem, bio milostiv, i zabranjivao je da se ubijaju žene i djeca, starci i svečenici, bolesnici i ranjenici, osim ako bi bili direktni učesnici rata. (Vidi: El-Mugni, 13/175-179) Zabranjivao je da se bespotrebno ubijaju životinje, pale drveća, pustoše njive i polja, zakopavaju bunarevi i izvori vode, ruše kuće… (Tefsi Ibn Kesir, 1/227)

Bio je izuzetno milostiv, čak i onda kada su ga idolopoklonici kamenjem okrvavili i kada je imao mogućnost da im se, sa punim pravom, osveti. Naime, vraćajuči se tužan i izranjavan iz Taifa, Allah mu je poslao meleka zaduženog za brda i planine, koji mu je rekao: „Ako želiš, na njih ću zdrobiti dva brda!?“ Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi we selleme, reče: „Naprotiv, nadam se da će Allah iz njhovih kičmi izvesti one koji će Ga obožavati, Njega Jedinog, ne pripisujući Mu pri tome nikoga…“(Buhari, 3/1180, broj 3059; Muslim, 3/1420, broj 1795)

Mnogo je volio siromahe; prisustvovao je njihovim dženazama i obilazio one koji bi se razboljeli. Nije potcjenjivao siromaha zbog njegove oskudice, niti bi respektovao vladara zbog njegove vlasti. Išao je sa siromahom, sa udovicom, i robom, sve kako bi udovoljio njihovim potrebama. Kada bi prolazio pored djece koja bi se u igri zabavljala, poselamio bi ih. Ni prema kome nije bio grub a prihvatao je isprike onoga ko bi mu se izvinuo. Na loš postupak ne bi uzvraćao zlim, nego je praštao, i bio velekodušan i blag.

Enes, radijallahu ‘anhu, je rekao: „Služio sam Vjerovjesniku, sallallahu ‘alejhi we sellem, deset godina. Kada ne bih završio potrebu po koju bi me poslao, samo bi kazao: „Da je bilo određeno, dogodilo bi se!“ ili „Da je bilo suđeno, desilo bi se!“ (Ahmed, 1/352) Šta bismo mi rekli?

Molim Uzvišenog Allaha, Gospodara Arša Veličanstvenog, da poveća naše znanje, da nam oprosti grijehe, popravi naše bratske odnose i da bude sa nama zadovoljan!

Print Friendly  Oni kojima će se Milostivi smilovati... pf button both



X