Od prosjaka do najbogatije žene u Engleskoj

Priredio: Abdusmed Nasuf Bušatlić

Od prosjaka do najbogatije žene u Engleskoj zikrullahHalid el-Ezheri je, u toku svojih studija na Univerzitetu El-Azhar u Kairu, bio zadužen da se brine za mnogobrojne lampe na Univerzitetu, da u njih sipa gaz i da ih naveče pali. Jedne noći Halid je ponio flašu gaza da naspe u lampu u univerzitetskoj džamiji. Međutim, pošto je već bio pao mrak, on se spotakao na nekog čovjeka koji je ležao u mesdžidu i gaz se prolio po njemu. Ljut zbog onoga što mu se desilo, čovjek mu je cinično i podrugljivo dobacio: “Pazi kud hodaš, šejhu-l-Azhar!” Halid nije reagirao na tu provokaciju, već je u sebi rekao: “Ako Bog da, ja ću i bit šejhu-l-Azhar!” Nije prošlo mnogo vremena, a Halid je, nakon što je završio školovanje, postao Šejhu-l-Azhar.

Najpoznatiji pisac detektivskih priča, Agata Kristi, u djetinjstvu je imala velikih poteškoća sa izgovorom pojedinih glasova i s mukom je učila i razumijevala gramatiku. Međutim, ona je, uz pomoć i podršku roditelja i porodice, prebrodila ta iskušenja i napisala i odštampala 500 miliona detektivskih priča koje su se čitale diljem svijeta.

Kada je Guglielmo Marconi (1874.-1937.), izumitelj radija, objavio je da je otkrio način slanja poruka zrakom, bez žica i bilo kakvih drugih fizičkih sredstava i pomagala komunikacije, posjetili su ga njegovi prijatelji i predložili mu da hitno ode na pregled u bolnicu za mentalno oboljele. No, Marconi je bio siguran u sebe i svoje sposobnosti i nije obraćao pažnju na njihovo ismijavanje. Tako je on 1896. godine izumio radio, a 1901. godine on je prvi uspio predati i prenijeti radio signal između Irske i Argentine, nekih 10.000 km. Sve je to, uz ogromni trud i odricanje, uradio čovjek kojeg su prijatelji smatrali ludim.

Isto se desilo i sa braćom Rayt, izumiteljima aviona. Naime, kada su njih dvojica počeli govoriti o mogućnosti pravljenja stroja za letenje, ljudi su ih smatrali luđacima, kao i neke avantursite koji su pisali o mogućnosti putovanja na Mjesec.

Iz Medine u Egipat zbog jednog hadisa

Ebu Ejub el-Ensari, r.a., prevalio je put od Medine do Egipta da vidi Ukbeta ibn Nafia’, r.a., i da ga pita za jedan hadis koji je čuo od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Kada je došao pred kuću Mesleme ibn Mahleda el-Ensarija, namjesnika Egipta, Mesleme mu je izrazio toplu dobrodošlicu, a zatim ga je upitao: “Ebu Ejube, šta te je dovelo u Egipat?” Odgovorio je: “Došao sam zbog jednog hadisa koji sam čuo od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a saznao sam da je taj isti hadis čuo i Ukbe ibn Nafi’, pa želim da potvrdim da li se radi o istom hadisu, jer osim mene i njega niko više ne prenosi taj hadis.” Namjesnik mu je pokazao kuću u kojoj je stanovao Ukbe ibn Nafi’, i nakon što se Ebu Ejub sreo i poselamio s njim, odmah ga je pitao za spomenuti hadis. Ukbe mu je odgovorio: “Čuo sam Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada je rekao: ‘Ko pokrije sramotu bratu muslimanu, Allah će pokriti njegovu sramotu na Sudnjem danu.’ Ebu Ejub je rekao: “Istinu si rekao! Isti taj hadis sam i ja čuo od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.” Nakon što je potvrdio da se radi o istom hadisu, Ebu Ejub je istog trenutka krenuo put Medine.

Kakvo samo začuđujuće strpljenje, ustrajnost na istini i kakva zadivljujuća nada je vodila te učenjake kroz život!

Postala bogatija od engleske kraljice

Dugo vremena je bila nezaposlena. Nije čak imala dovoljno sredstava za život dostojan čovjeka, ali se njeno stanje, bukvalno preko noći, promijenilo, tako da je postala najbogatija žena u Engleskoj.

Tako bi se u jednoj rečenici mogao opisati život Joanne Kathleen Rowling, autorice serijala od sedam romana o Haryju Potteru. Da li se radilo o slučajnosti ili možda o nekoj “ludoj” sreći? Nikako! J.K. Rowling nudila je svoj roman dvanaesterici izdavača i svi su odbili štampati njezin roman. Tek je trinaesti izdavač, Barry Cunningham, koji je imao poseban odjel za štampanje knjiga za omladinu, prihvatio da štampa roman o pustolovinama Haryja Pottera.

A prije toga, šta je bilo mnogo godina prije toga? J.K. Rowling suočila se sa mnogim iskušenjima još kao dijete. Naime, dok je pohađala osnovnu školu, jedna od njenih učiteljica  rasporedila ju je sa najslabijim učenicima, smatrajući da je to njen nivo i da ona ne može postići ništa značajno u životu. Tada je J.K. Rowling imala devet godina, ali se osjetila uvrijeđenom i poniženom,  i odlučila je da se osveti učiteljici. Čvrsto je odlučila da bude najbolji učenik. Tako je i bilo, već u drugom polugodištu, Rowling je bila najbolji učenik u svom razredu. Nakon završenog osnovnog i srednjeg obrazovanja, ona se upisala na University of Exeter, Odsjek za jezike. Diplomirala je 1986. godine, i u ranim devedesetim ona odlazi u Portugal da podučava strance engleskom jeziku. Ubrzo joj je dosadilo u Portugalu, pa se odatle zaputila u Škotsku. Putovanje iz jedne zemlje u drugu ostavilo je traga na nju tako da je u određenim vremenskim intervalima prolazila kroz psihološku krizu i patila je od depresije. I taman kada je htjela da počne pisati svoj roman, umrla joj je majka, čija smrt je ostavila duboku ranu na srcu mlade Jeanne. Godine 1991. ona se ponovo vraća u Portugal da na jednom privatnom koledžu podučava engleskom jeziku, ostavljajući godinu punu tugu iza sebe. U Portugalu joj se ponovo vraća nada u bolje sutra, jer u toku dana je predavala engleski jezik, a naveče se mogla posvetiti pisanju svog romana. Osim toga, ona je stekla nova poznanstva, a između ostalih, upoznala je jednog studenta žurnalistike za kojeg se kasnije i udala. Međutim, muž joj je bio bolesno ljubomoran i njihov život se brzo pretvorio u konflikt, svađe i nasilje. Kada je saznala da je trudna njena nada se pomiješala sa očajem, a sreća s tugom, jer je bila svjesna da će njihovo dijete odrastati u tom nezdravom ambijentu. Kćerku Jessicu rodila je u julu 1993. godine. U novembru, iste godine, u nastupu bijesa i ludila, muž ju je izbacio iz kuće. Bila je prisiljena da se vrati kući, u Edinburg. Pošto nije bila u mogućnosti da uzdržava sebe i dijete, otišla je u jedan ured za socijalnu pomoć i tražila da joj plaćaju kiriju za stan i ostale režije dok ne nađe neki posao. Na žalost, nije uspjela. Toliko dugo je tražila posao da joj je spomenuta socijalna ustanova poslala upozorenje da će, ukoliko ne nađe posao, izgubiti pravo na socijalnu pomoć. Tada je ponovo počela pisati svoj roman o Haryju Potteru, inspirirana idejama iz mitoloških priča koje je slušala u djetinjstvu ili ih je sama pročitala. Najčešće je to radila u jednom kafiću, daleko od galame i uznemiravanja svoje kćerkice. No, ni tada ona nije mogla zamisliti da će pisanje knjiga riješiti njene finansijske probleme, pogotovo što ju je Barry Cunningham u više navrata uvjeravao da ona nikada neće uspjeti zaraditi novac od pisanja dječijih priča. Međutim, to nije umanjilo njene ambicije niti joj je ubilo volju za pisanjem.

Prvi put su čitatelji upoznali njenog Haryja Pottera, u junu 1997. godine. To je bio prvi korak do slave, a svaki novi nastavak njenog romana štampan je u mnogo većem tiražu od prethodnog. Njenoj sreći nije bilo kraja kada je magazin New York Times objavio tekst o njenim romanima, opisujući ih kao pravo književno remek djelo. Tako je ipak s knjigama došao i novac. Joanne Rowling je za deset godina postala najbogatija žena u Engleskoj.

Siromaštvo, nezaposlenost, razvod braka, dvanaest odbijenica za štampanje knjige, ismijavanje s njenim projektom – sva ta iskušenja i nevolje nisu bacili u očaj ovu ženu, koja je, nakon što je godinama živjela od socijalne pomoći, postala bogatija od engleske kraljice.

Kraljeve cipele

Pripovijeda se da je neki kralj imao ogromno kraljevstvo koje je odlučio obići pješice. Sa napornog putovanja, a zbog neprohodnih i kamenitih puteva, vratio se ranjenih i krvavih nogu. Nakon toga okupio je svoje dvorjane i naredio im da sve puteve kojima se kretao i kojima se namjerava kretati, pokriju kožama. Jedan njegov mudri dvorjanik predložio mu je pametniju i jednostavniju ideju. Naime, on je predložio da se, umjesto steranja koža po putevima, kraljeve noge zamotaju u kožu kad krene na put i na taj način će moć bezbjedno putovati. Kažu da je upravo na osnovu te ideje, kasnije pokrenuta proizvodnja cipela.

Ako želiš da živiš na ovom svijetu, ne pokušavaj da promijeniš cijeli svijet, već prvo promijeni sebe, a onda u pojavnom svijetu vrši promjene koliko možeš.

Slijepac i oglas

Jedan slijepac je po cijeli dan sjedio nasred ulice, moleći pomoć od ljudi. Ispred sebe je imao šešir u koji su prolaznici stavljali novac, kao i manju oglasnu ploču na kojoj je pisalo: “Ja sam slijep, molim vas, pomozite mi!” Tako je radio svaki dan, ali nije uspijevao sakupiti osim malo sitniša koji bi poneki prolaznik ubacio u njegov šešir. Jedanput je pored njega naišao čovjek koji se inače bavio marketingom. Stavio je nekoliko novčića u sljepčev šešir, a zatim je, pošto je vidio da je šešir skoro prazan, uzeo ploču i napisao novi oglas, i otišao. Nedugo zatim, slijepac je osjetio da je njegov šešir pun novca. Shvatio je da je promjena uslijedila nakon što je onaj čovjek nešto napisao na ploči, pa je prvog prolaznika zamolio da mu pročita šta je to neznani prolaznik napisao. Čovjek je poslušao, uzeo je ploču i pročitao novi oglas sljedećeg sadržaja: “Sad je proljeće, ali ja ne mogu da vidim njegove ljepote i čari!”

Dakle, kada stvari ne idu kako treba, to je znak da trebaš promijeniti sredstvo ili metodu rada. Kada se sjetiš prošlosti onda se sjeti nekog pozitivnog događaja koji će te razveseliti, kada razmišljaš o sadašnjosti, onda razmišljaj o uspješnom poslu koji si uradio, kako bi povratio samopouzdanje, kada razmišljaš o budućnosti, onda razmišljaj o lijepim snovima koji bi se mogli ostvariti, kako bi sa optimizmom gledao na budućnost.

Ne strahuj od izazova, jer, zaista se lav neustrašivo suočava s krdom deva, i ne strahuj od poteškoća, jer magarac stalno nosi teret i ne jada se.

Noćne more zbog ubistva Seida ibn Džubejra

Poznati učenjak i pobožnjak iz generacije tabiina, Seid ibn Džubejr, posjedovao je istinoljubiv i bridak jezik i pobožno i čisto srce. Nikada nije prešutio istinu, ma koliko ga to koštalo. Živio je u vrijeme okrutnog emevijskog namjesnika, Hadžadža ibn Jusufa. Neki pokvarenjak je oklevetao Seida ibn Džubejra kod Hadžadža, kako je navodno govorio loše o Hadžadžu, pa je Hadžadž naredio da ga uhapse. Okrutni namjesnik je posebno prezirao i mrzio ljude poput Seida ibn Džubejra, i kako bi ih se riješio, on ih je ili mučio ili ubijao. Želio je tako učiniti i sa Seidom ibn Džubejrom. Međutim, bez obzira na okrutne metode koje je primjenjivao, Hadžadž nije mogao ušutiti Seidov jezik da ne govori istinu. Jednostavno, on je pred sobom imao čovjeka koji je znao da su smrt i život u Allahovoj ruci i da niko osim Allaha njima ne može upravljati.

Kad su ga doveli pred Hadžadža, on mu je odmah počeo prijetiti smrću. Ovako je tekao njihov razgovor:

Hadžadž: “Teško tebi Seide!”

Seid ibn Džubejr: “Teško onom ko ne uđe u Džennet, već bude bačen u vatru!”

Hadžadž: “Na koji način želiš da te ubijem?”

Seid ibn Džubejr: “Izbor je tvoj, Hadžadže, jer, tako mi Allaha, na koji god način me ubiješ, ti ćeš tako biti ubijan na ahiretu.”

Hadžadž: “Možda želiš da ti se smilujem i da ti oprostim?”

Seid ibn Džubejr: “Oprost je od Allaha, ti s time nemaš ništa.”

Hadžadž: “Vodite ga i ubijte!”

Kad su ga poveli, Seidov sin i jedan njegov prijatelj, počeli su plakati. On je upitao svog prijatelja: “Zašto plačeš?” Odgovorio mu je: “Zbog nesreće koja te je zadesila.” Na to mu je Seid ibn Džubejr rekao: “Ne plači, ovo je kod Allaha davno zapisano.” Zatim je proučio ajete: Nema nevolje koja zadesi Zemlju i vas, a koja nije, prije nego što je damo, zapisana u Knjizi, – to je Allahu, uistinu, lahko – da ne biste tugovali za onim što vam je promaklo, a i da se ne biste previše radovali onome što vam On dade. Allah ne voli nikakve razmetljivce, hvalisavce, koji škrtare i od ljudi škrtost traže. (El-Hadid, 22.-24.), i nasmijao se. Oni oko njega čudili su se takvom postupku, pa su obavijestili Hadžadža o tome. Hadžadž je naredio da ga ponovo dovedu, pa su nastavili razgovor:

Hadžadž: “Šta te je nasmijalo?”

Seid ibn Džubejr: “Nasmijala me tvoja drskost prema Allahu i Allahova blagost prema tebi.”

Hadžadž: “Ubijte ga!”

Seid ibn Džubejr: “Ja okrećem lice svoje, kao pravi vjernik, prema Onome koji je nebesa i Zemlju stvorio, ja nisam od onih koji Njemu druge ravnim smatraju.” (El-En’am, 79.).

Hadžadž: “Okrenite ga mimo Kible!”

Seid ibn Džubejr: “A Alllahov je istok i zapad; kuda god se okrenete, pa tamo je Allahova strana.”  (El-Bekare, 115.).

Hadžadž: “Lice mu na zemlju položite!”

Seid ibn Džubejr: “Od zemlje vas stvaramo i u nju vas vraćamo i iz nje ćemo vas po drugi put izvesti.” (Ta-ha, 55.) .

Hadžadž: “Zakoljite ga!”

Seid ibn Džubejr: “Što se mene tiče, ja svjedočim da nema drugog istinskog božanstva osim Allaha, i da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, Njegov rob i Njegov poslanik. Uzmi i zapamti ovaj moj šehadet, Hadžadžu, dok se ne sretnemo pred Allahom na Sudnjem danu! Zatim je proučio dovu: “Moj Allahu, ne dozvoli mu da nakon mene ubije ijednog čovjeka!”

Seid ibn Džubejr, preselio je kao šehid, 95. godine po Hidžri, u pedeset i sedmoj godini.

Nakon njegovog ubistva Hadžadž je zapao u teško psihičko stanje, osjećao je strahove i doživljavao priviđenja. Često je govorio: “Ne znam šta mi je! Kad god legnem da spavam osjećam da me Seid ibn Džubjer vuče za nogu.”

Prenosi se da je jedan musliman sanjao Hadžadža nakon njegove smrti, i upitao ga: “Šta je Allah učinio s tobom?” Hadžadž je odgovorio: “Za svakog muslimana, Allah me je ubio jedanput, a za Seida ibn Džubejra ubio me je sedamdeset puta.”

Ovo je primjer da iskreno vjerovanje, lijepo mišljenje o Allahu i nada u Allahovu milost i pravednu vagu koja nikoga zakinut neće, ne dozvoljavaju da vjernik poklekne i da ga nadvladaju strahovi zbog prijetnji zulumčara.

Raduj se Allahovom oprostu!

Čovječe, zar se tvoje grudi ne rasprostrane, zar ne nestane tvoje brige i tuge, i zar te sreća ne obuzme nakon što čuješ Allahove riječi: Reci: “O robovi Moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti. On, doista, mnogo prašta i On je milostiv.” (Ez-Zumer, 53.).

Allah se u ovom ajetu obraća ljudima, riječima: O Moji robovi, kako bi im se srca smirila i duše obradovale, i to onima koji su prešli sve granice grijeha, pa šta onda misliš o drugim ljudima!? I najvećim grješnicima Allah zabranjuje očajavanje u pogledu Allahove milosti i oprosta i obaviještava ih da je On onaj koji sigurno prašta i koji je milostiv.

Čovječe, zar se ne raduješ Allahovim riječima:

I za one koji se, kada grijeh počine ili kad se prema sebi ogriješe, Allaha sjete i oprost za grijehe svoje zamole – a ko će oprostiti grijehe ako ne Allah?- i koji svjesno u grijehu ne ustraju. (Ali Imran, 135.). Zatim: Onaj ko kakvo zlo učini ili se prema sebi ogriješi pa poslije zamoli Allaha da mu oprosti, naći će da Allah prašta i da je milostiv. (En-Nisa’, 110.)

Prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Allah pruža Svoju ruku noću da oprosti onima koji su griješili danju, i pruža svoju ruku danju da oprosti onima koji su griješili noću, i tako će biti sve dok sunce ne izađe sa zapada.”

U hadisi kudsiju stoji: “O robovi Moji, vi griješite noću i danju, a Ja sam Onaj koji sve grijehe oprašta, pa tražite oprost, oprostit ću vam.”

U vjerodostojnom hadisu stoji: “Tako mi Onoga u čijoj ruci je moj život, kada vi ne biste griješili, Allah bi umjesto vas stvorio druge ljude koji bi griješili i tražili oprost, da bi im Allah oprostio.”

Od gradića Unejze do Wall Streeta

On je rođen kao izraziti siromah i u izrazito siromašnoj sredini, a pored toga nije bio ni obrazovan niti je bio iz prestižnih društvenih krugova. Međutim, postao je jedan od najbogatijih ljudi na svijetu, i njegovo bogatstvo iznosi više od 8 milijardi dolara. Basnoslovno bogatstvo, ovaj čovjek, koji je počeo kao obični radnik čija je dnevnica iznosila 5,1 rupija, nije dobio na lutriji, niti kroz sumnjive veze, niti pak kroz zloupotrebu položaja, mito i korupciju, već je ono stečeno kroz desetljeća napornog rada i hektolitre prolivenog znoja. Desetljeća koja su svjedok teškog životnog puta dječaka koji je iz rodne Unejze otišao u Bahrejn da upiše osnovnu školu, da bi se nakon toga zaposlio u kompaniji Bahrejn-petrol na mjerenju protoka nafte, zatim je prešao u veliku svjetsku naftnu kompaniju, prije nego je ona dobila ime, Aramco, gdje je bio zadužen za cisterne i kamione kojima se distribuirala nafta. Nakon toga bio je poslovođa u velikim naftnim skladištima. Zapravo je to skladište nafte bila njegova glavna škola i njegov fakultet. U njemu je, kroz dugogodišnji rad, naučio trgovački posao, pa je krenuo s malim privatnim biznisom. Postao je jedan od nižih poslodavaca kompanije Aramco. A onda je počeo otkrivati nova naftna polja i poduzimati sve veće i teže korake, sve dok mali poslodavac nije postao veliki biznismen. Njegova naftna imperija je sve više rasla i širila se dok nije postala jedno od najvećih poslovnih carstava na svijetu. U čemu je tajna? Gdje je ključ uspjeha? Ključ uspjeha zove se disciplina, disciplina i opet disciplina. Skoro da se cijela biografija Sulejmana el-Ulejana može sažeti u jednu riječ – disciplina! Uz disciplinu idu mnogobrojne stvari. Uz disciplinu ide težak rad od jutra do mraka, uz disciplinu ide usredotočenje na cilj kojem se teži, kao i želja za saradnjom s poslovnim partnerima itd. Borbeni i nadareni čovjek počeo je od nule dok se nije popeo na vrh, stepenicu po stepenicu. I nikakva prepreka ga nije zaustavila na putu do velikog cilja. Zato se mirne duše može reći da je zaslužio ono što je ostvario.

Ako sam lud nisam glup

Jedan mladić je kupio novo auto i odlučio je da s njim obiđe poznata mjesta i gradove. Vozio je vrlo brzo i u jednom trenutku je izgubio kontrolu i zamalo se nije prevrnuo. Nekako je uspio održati kontrolu nad vozilom, ali, na njegovu nesreću, otpao mu je jedan točak.  No, to ne bi bio veliki problem, jer je imao rezervni točak, da nije izgubio šarafe sa točka. Razmišljao je šta da uradi i kako da popravi auto, ali mu nikakvo rješenje nije naumpalo. Nedaleko od mjesta gdje se nalazio, bila je zgrada na kojoj je pisalo “Bolnica za mentalne bolesti”, a ispred nje je sjedio čovjek i posmatrao je sve što se mladom vozaču dogodilo. Mladić je prišao tom čovjeku, a on mu je odmah dao prijedlog kako će riještiti svoj problem, rekavši: “Tvoj problem je lahko riješiti. Uzmi po jedan šaraf sa preostalih točkova i možeš bez problema nastaviti putovanje.” Obradovan tim prijedlogom, mladić je upitao tog pronicljivog čovjeka: “Jesi li ti možda ljekar u ovoj bolnici?” Odgovorio je: “Ne, ja sam jedan od stanara ove zgrade.” Mladić se iznenadio takvim odgovorom, pa je u nevjerici upitao: “Ludak!?” Čovjek je odgovorio: “Da, ja jesam lud, ali nisam glup.”

Tvoje danas je tvoj najveći kapital

Ne osjećaj tjeskobu zbog iskušenja, jer ona čeliče istinske ličnosti, aktiviraju razum i raspaljuju težnje i ambicije.

Programiranje je put uspjeha, stavljanje svake stvari na mjesto koje joj pripada je zahtjev uspješnih, dok je anarhija svojstvo neuspješnih.

Mirisno drvce uda neće zamirisati dok se ne zapali, tako je i sa iskušenjima, u njima se krije dobro i blagodat za ljude.

Jelo je najukusnije nakon što se dobro ogladni, voda je najpitkija nakon što se dobro ožedni, san je najbolji nakon velikog umora, uspjeh je najslađi nakon žrtve i odricanja.

Jučer, to je umrlo, danas, to još traje, a sutra, to još nije rođeno. Zato iskoristi svoj sadašnji trenutak, jer on je tvoje najveće bogatstvo i najbolji plijen.

Onaj koji ti je otklonio jučerašnje brige, dovoljan ti je i za sadašnje i buduće brige i iskušenja, pa se u Njega pouzdaj. Ako On bude s tobom, čega da se bojiš, a ako On bude protiv tebe, pa čemu da se nadaš?

Naš problem je u tome što smo nemoćni da riješimo naše sadašnje probleme, a opterećujemo se prošlošću. Zapostavljamo danas, a vodimo brigu o sutra koje nije došlo, pa gdje je pamet i mudrost?

Autor: Sevla el-Udejdan

 

Saff br. 330

 

 

Print Friendly  Od prosjaka do najbogatije žene u Engleskoj pf button both



X