28.06286

Objašnjenje džihada

Prevela: Ummu Muaz Čaušević
U lingvističkom smislu, arapska riječ ”džihad” znači ”borba” ili ”pokušavanje”, i odnosi se na svaki trud pojedinca. U ovom slučaju, student se bori i pokušava da završi svoje školovanje, radnik pokušava da bude uspješan u svome poslu i da održi dobre odnose sa svojim poslodavcem, političar nastoji da održi ili uveća svoju popularnost među narodom i tako dalje. Ovaj izraz pokušavanja ili borbe može se upotrijebiti za muslimane kao i za nemuslimane. Naprimjer, Allah, jedan jedini Bog, kaže u Kur’anu:
“Mi smo svakog čovjeka zadužili da bude dobar prema roditeljima svojim. Ali, ako te oni budu nagovarali da Meni nekoga ravnim smatraš, o kome ti ništa ne znaš, onda ih ne slušaj” (29:8), i također: ”A ako te budu nagovarali da drugog Meni ravnim smatraš, onoga o kome ništa ne znaš, ti ih ne slušaj i prema njima se, na ovom svijetu, velikodušno ponašaj, a slijedi put onoga koji se iskreno Meni obraća; Meni ćete se poslije vratiti i Ja ću vas o onome što ste radili obavijestiti” (31:15).
 
U ovim kur’anskim ajetima govori se o roditeljima koji su nemuslimani, koji se bore (u džihadu) da povrate svoju djecu muslimane natrag u njihovu vjeru.
Što se tiče Zapada, džihad se obično prevodi kao “sveti rat”, čemu su doprinijeli mediji. Po islamskim učenjima, nije sveto započeti rat, međutim neki od ratova su neminovno opravdani u ovom smislu. Ako prevedemo riječi “sveti rat” na arapski jezik, naići ćemo na izraz “harbun muqaddasatun” ili “za sveti rat”.
 
Pozivamo svakog istraživača ili akademika da pronađe značenje riječi “džihad” kao ”sveti rat” u Kur’anu ili bilo kojem autentičnom hadisu, ili u djelima rane islamske literature.  Po nesreći, neki muslimanski pisci i prevodioci Kur´ana, hadisa i ostale islamske literature su ovaj izraz “džihad” preveli kao “sveti rat” pod utjecajem zapadnjačke propagande.
Ovo je odraz kršćanske upotrebe riječi “sveti rat” koje se odnose na krstaške ratove od prije hiljadu godina. Međutim, arapske riječi za “rat” su “harb” ili “qital”, a koje se navode u Kur’anu i u hadisima.
Za muslimane izraz džihad se koristi za sve forme borbe i također ovaj izraz se razvio u specijalna značenja kroz vrijeme. Izvori za ovaj razvoj su u Kur’anu (Božije riječi koje su poslane poslaniku Muhammedu, alejhis-selam, i hadisima koji su učenja Poslanika, alejhis-selam). Kur’an i hadisi koriste riječ “džihad” u nekoliko različitih konteksta koje ćemo navesti:

1. Spoznaja Stvoritelja i neizmjerna ljubav prema Njemu

U ljudskoj prirodi je da voli ono što je vidljivo okom i što se osjeća osjećanjima više nego nevidljivu stvarnost. Stvoritelj svemira je jedan Bog, Allah. On je nevidljiva stvarnost za koju imamo tendenciju da ignorišemo i ne prepoznajemo. Kur’an se bavi onima koji za sebe tvrde da su vjernici:
“O vjernici, ne prijateljujte ni sa očevima vašim ni sa braćom vašom ako više vole nevjerovanje od vjerovanja. Onaj od vas ko bude s njima prijateljevao, taj se doista prema sebi ogriješio.
Reci: ‘Ako su vam očevi vaši, i sinovi vaši, i braća vaša, i žene vaše, i rod vaš, i imanja vaša koja ste stekli, i trgovačka roba za koju strahujete da prođe neće imati, i kuće vaše u kojima se prijatno osjećate – miliji od Allaha i Njegova Poslanika i od borbe na Njegovom putu, onda pričekajte dok Allah Svoju odluku ne donese. A Allah grješnicima neće ukazati na pravi put'” (9:23, 24).

I doista, velika je borba da se Allah stavi ispred naših voljenih, našeg bogatstva, naših dunjalučkih ambicija i naših sopstvenih života. Posebno se nemuslimanima koji prihvate islam dešava da se nađu u velikoj nedoumici zbog svojih porodica, prijatelja i društva.

2. Otpornost na pritiske roditelja, prijatelja i društva

Kada osoba čvrsto odluči da stavi Stvoritelja svemira ispred svega ostalog, bude izložena ogromnom pritisku sredine u kojoj živi. Nije lahko oduprijeti se takvom pritisku i ostati predan Allahu i voljeti Ga više od svega ostalog. Osoba koja se vratila islamu iz neke druge religije, može biti izložena pritisku kojim će drugi pokušati da je povrate u prijašnju religiju kojoj je pripadala. U Kur’anu stoji:
“Zato ne čini nevjernicima ustupke i Kur’anom se svim silama protiv njih bori” (25:52).

3. Ustrajnost na pravom putu

Allah kaže u Kur’anu: “…i borite se, Allaha radi, onako kako se treba boriti! On vas je izabrao i u vjeri vam nije ništa teško propisao…”  (22:78);
“A onaj ko se bori – bori se samo za sebe, jer Allah sigurno može bez svih svjetova biti” (29:6).

Svima onima koji se trude i bore da žive kao pravi muslimani, a kojima živote otežavaju njihovi protivnici svojim osuđivanjem, preporučuje da učine hidžru u mirnija i tolerantnija mjesta i da nastave svoju borbu u ime Allaha. Allah kaže u Kur’anu:
“Kad budu uzimali duše onima koji su se prema sebi ogriješili, meleki će upitati: ‘Šta je bilo s vama?’ – ‘Bili smo potlačeni na Zemlji’ – odgovorit će. – “Zar Allahova Zemlja nije prostrana i zar se niste mogli nekud iseliti?” (4:97)
“Oni koji vjeruju i koji se isele i bore na Allahovom putu, oni se mogu nadati Allahovoj milosti. – A Allah prašta i samilostan je…” (2:218)
Allah iskušava vjernike i njihovu vjeru i njihovu čvrstinu:
“Zar mislite da ćete ući u Džennet, a da Allah ne ukaže na one od vas koji se bore i na one koji su izdržljivi?” (3:142)
“Mi ćemo vas dovoditi u iskušenje malo sa strahom i gladovanjem, i time što ćete gubiti imanja i živote, i ljetine, a ti obraduj izdržljive.” (2:155)

Znamo da su mušrici izložili poslanika Muhammeda, alejhis-selam, i njegove drugove socijalnom i ekonomskom bojkotu duže od tri godine da bi ga prisilili da prekine sa svojim misionarstvom i da napravi kompromis sa paganima, ali on je uspješno davao otpor i ostvario je moralnu pobjedu.

4. Težnja za činjenjem dobrih djela

Allah objavljuje u Kur’anu: “One koji se budu zbog Nas borili, Mi ćemo, sigurno, putevima koji Nama vode uputiti; a Allah je, zaista, na strani onih koji dobra djela čine!“ (29:69)

Kada se nađemo u situaciji gdje moramo birati između dvije stvari, suočavamo se sa džihadom kako odabrati pravi izbor, kao što objašnjavaju sljedeći hadisi.

Aiša, supruga Poslanika, alejhis-selam, pitala je: “O Allahov Poslaniče, vidimo da je džihad najbolje djelo, pa zar nećemo (mi žene) ići u džihad?” On je odgovorio: “Najbolji džihad za vas je  upotpunjen i ispravno obavljen hadždž.” (Sahih Buhari, 2784)

Jedne druge prilike, neki čovjek je upitao poslanika Muhammeda, alejhis-selam: “Da li bih trebao poći u džihad?”, a on ga je pitao: “Da li ti imaš roditelje?” Čovjek je odgovorio: “Da!” Na to je Poslanik, alejhis-selam, rekao: “Onda se vrati svojim roditeljima i pazi na njih i lijepo se ponašaj prema njima!” (Sahih Buhari, 5972)

Također, jedan čovjek je pitao Allahovog Poslanika: “Koji džihad je najbolji?” On je odgovorio: “Reći istinu u lice nepravednom vladaru!” (Sunan Nesai, 4209)

Allahov Poslanik, alejhis-selam, rekao je: “…mudžahid (onaj koji je u džihadu) je onaj koji se bori protiv sebe zarad Allaha i poslušnosti Allahu, a muhadžir (onaj koji se preseli) je onaj koji napušta zla djela i grijehe.” (Sahih Ibn Hibban, 4862)

5. Hrabrost i upornost u širenju islama

U Kur’anu se nalaze svjedočenja o iskustvima velikog broja poslanika i dobrih ljudi koji su stradali i bili izloženi velikim iskušenjima dok su pokušavali da šire Allahovu poruku čovječanstvu, kao naprimjer ajeti 26:1-190, 36:13-32.
Također, Allah u Kur’anu posebno hvali one koji se bore da šire Njegovu riječ:
“A ko govori ljepše od onoga koji poziva Allahu, koji dobra djela čini i koji govori: ‘Ja sam doista musliman!'” (41:33)
 U teškim uvjetima je teže opstati kao musliman, teže je deklarisati se kao musliman i pozivati druge u islam. U Kur’anu piše: “Pravi vjernici su samo oni koji u Allaha i Poslanika Njegova vjeruju, i poslije više ne sumnjaju, i bore se na Allahovom putu imecima svojim i životima svojim. Oni su iskreni!” (49:15)

6. Odbrana islama i zajednice

Allah kaže u Kur’anu: “Dopušta se odbrana onima koje drugi napadnu, zato što im se nasilje čini – a Allah je, doista, kadar da ih pomogne…”
“…onima koji su ni krivi ni dužni iz zavičaja svoga prognani samo zato što su govorili: “Gospodar naš je Allah!” A da Allah ne suzbija neke ljude drugima, do temelja bi bili porušeni manastiri, i crkve, i havre, a i džamije u kojime se mnogo spominje Allahovo ime. A Allah će sigurno pomoći one koji vjeru Njegovu pomažu – ta Allah je zaista moćan i silan.” (22:39-40)

A Allah najbolje zna.

Autor: Dr. M. Amir Ali, Ph.D.

Print Friendly  Objašnjenje džihada pf button both



X