ashabi12

O vrlinama Muavije, radijallahu anhu

Priredio: Abdullah Nasup

Allah, dželle šanuhu, učinio je ovaj ummet boljim od svih koji su se ikad pojavili ili će se pojaviti na Zemlji. Prvu generaciju ummeta (ashabe) učinio je boljom od svih drugih generacija i bilo kojeg pojedinca iz kasnijih generacija, ma koliko taj bio vrijedan i značajan. Jer, kada bi neko od nas udijelio zlata koliko je brdo Uhud, to ne bi dostiglo vrijednost ni pola pregršta koji je udijelio jedan od časnih ashaba, radijallahu anhum.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, preselio je na ahiret zadovoljan svojim ashabima, naredivši ummetu da ih poštuje i da ih ne omalovažava. Zaista, samo ih vjernik može voljeti, a samo licemjer i pokvarenjak može ih mrziti.

Jedan od velikana koji pripadaju toj časnoj generaciji jeste Muavija b. Ebu Sufjan, radijallahu anhuma. Nažalost, on je kroz historiju islama konstantno izložen napadima i potvorama pokvarenjaka različitih vrsta. Posljednjih godina i u Bosni i Hercegovini sve je prisutnija tendencija omalovažavanja ashaba, radijallahu anhum, posebno Muavije, radijallahu anhu. U tom kontekstu ovaj je članak kratko podsjećanje na njegove vrline i odlike, te pohvale koje se odnose na njega ili su izrečene o njemu.

 

Vrline Muavije, radijallahu anhu

Vrline i pohvalna svojstva koji se odnose na sve ashabe, odnose se i na Muaviju, radijallahu anhu, a možemo ih podijeliti na vrline navedene u Kur’anu i one navedene u hadisima.

Vrline ashaba spomenute u Kur’anu

a) Muavija, radijallahu anhu, jedan je od vjernika koji su učestvovali u Bitki na Hunejnu o kojima je Allah, dželle šanuhu, kazao:

“Zatim je Allah od Sebe smiraj spustio na Poslanika Svoga i na vjernike, i vojske je poslao koje vi niste vidjeli, a one koji nisu vjerovali kaznio – to je ono što su zaslužili nevjernici.”[1]

Dakle, Muavija, radijallahu anhu, jedan je od vjernika koji su bili sa Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, na Hunejnu, a na koje je Allah, dželle šanuhu, spustio smiraj.[2]

b) Muavija, radijallahu anhu, jedan je od onih kojima je Allah, dželle šanuhu, obećao lijepu nagradu. Rekao je Uzvišeni Allah:

“Nisu isti oni od vas koji su udjeljivali prije pobjede i borili se – oni su na većim stepenima od onih koji su udjeljivali kasnije i borili se, a Allah im je svima lijepu nagradu obećao. A Allah zna šta radite.”[3]

Ovaj ajet odnosi se i na Muaviju, radijallahu anhu, jer je on udjeljivao i borio se na Hunejnu i Taifu.[4]

Vrline ashaba spomenute u hadisu

a) Ebu Burda prenosi od svoga oca Ebu Musaa el-Eš‘arija, radijallahu anhu, da je rekao: “Klanjali smo akšam-namaz sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, i pomislili: ‘Kada bismo sjedili sve dok ne klanjamo i jacija-namaz s njim!’ Tako smo sjedili kad se Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, pojavio pred nama. Rekao je: ‘Još ste ovdje!’ Odgovorili smo: ‘Allahov Poslaniče, klanjali smo s tobom akšam-namaz, pa smo pomislili: –Sjedit ćemo sve dok ne klanjamo i jacija-namaz s tobom.’ Na to je Poslanik rekao: ‘Lijepo ste postupili’ (ili: ‘ispravno ste postupili’).’ Zatim je podigao svoju glavu prema nebesima, a često bi dizao glavu prema nebesima. Nakon toga, rekao je: ‘Zvijezde predstavljaju sigurnost za nebesa, pa kada odu zvijezde, nebesima će doći obećano! Ja predstavljam sigurnost za svoje ashabe, pa kada ja odem, mojim ashabima doći će obećano! Moji ashabi predstavljaju sigurnost za moj ummet, pa kada odu moji ashabi, mome ummetu doći će obećano!’” (Muslim, 2531)

b) Imran b. Husajn, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Najbolja generacija iz moga ummeta jeste moja generacija, zatim onā poslije nje, a zatim onā poslije nje.” (Buhari, 3650; Muslim, 2535)

Posebne vrline i odlike Muavije, radijallahu anhu

a) Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uputio je dovu za Muaviju, radijallahu anhu.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Allahu moj, učini ga (Muaviju) upućivačem koji slijedi Pravi put i posredstvom njega druge upućuj.”[5]

Također, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Allahu moj, poduči Muaviju Knjizi i računanju, i sačuvaj ga od kazne.”[6]

b) Riječi: “Allah ne zasitio njegov stomak”, koje je Poslanik izrekao u vezi s Muavijom, dokaz su odlikovanosti ovog časnog ashaba.

Muslim bilježi da je Abdullah b. Abbas, radijallahu anhu, rekao: “Igrao sam se sa dječacima kada je došao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, te sam se sakrio iza vrata. On mi je prišao, potapšao me po ramenu i rekao: ‘Otiđi i pozovi mi Muaviju.’ Otišao sam, a potom se vratio i kazao: ‘On jede.’ Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ‘Otiđi i pozovi mi Muaviju.’ Otišao sam, vratio se i rekao: ‘On jede.’ Na to Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Allah ne zasitio njegov stomak!’”[7]

U komentaru ovoga hadisa, Nevevi je rekao: “Imam Muslim, Allah mu se smilovao, iz ovoga je hadisa razumio da se Muavija ne ubraja u one koji zaslužuju da se protiv njih uči dova te je zbog toga ovaj hadis stavio u ovo poglavlje[8], a drugi su učenjaci ovaj hadis navodili kao dokaz Muavijine odlikovanosti jer je ova dova u suštini hajr za njega.”[9]

Imajući u vidu navedeno, Ibn Asakir je rekao: “Hadis u kojem je Poslanik u vezi s Muavijom rekao: ‘Allah ne zasitio njegov stomak’, najvjerodostojnija je predaja o vrlinama i odlikovanosti Muavije…, a zatim hadis: ‘Allahu moj, poduči ga Knjizi…’, te hadis: ‘Allahu moj, učini ga upućivačem koji slijedi Pravi put i posredstvom njega druge upućuj.’”[10]

U komentaru hadisa: “Allah ne zasitio njegov stomak”, Zehebi je rekao: “Može se kazati da je to jedna od vrlina Muavije, s obzirom na to da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Allahu moj, koga prokunem ili izgrdim, podari da mu to bude čišćenje i milost.’”[11]

Albani je rekao: “Neke sekte zloupotrebljavaju ovaj hadis u svrhu napada na Muaviju, radijallahu anhu, ali u tome im ovaj hadis nije od pomoći. A kako bi i bio kad se u njemu nalazi dokaz da je Muavija bio Vjerovjesnikov, sallallahu alejhi ve sellem, pisar.”[12]

Također, u vezi sa Poslanikovim riječima: “Allah ne zasitio njegov stomak”, neki učenjaci kazali su da su te riječi tadašnji Arapi koristili kao uzrečicu i da te riječi nemaju doslovno značenje, kao što su Arapi znali reći: “Allah ga ubio, kako je plemenit”, ili: “Jadni mu majka i otac, kako je darežljiv”, što jasno ukazuje na to da prvi dio rečenice nisu shvatali bukvalno.[13]

c) Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, izrazio je zadovoljstvo muslimanskom mornaricom u kojoj se nalazila Ummu Haram bint Milhan.

Buhari bilježi od Enesa b. Malika da je njegova tetka s majčine strane Ummu Haram bint Milhan, radijallahu anha, rekla: “Jednog dana Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zaspao je u mojoj blizini. Probudio se s osmijehom te sam upitala: ‘Šta te nasmijalo?’, a on je kazao: ‘Ljudi iz moga ummeta koji su mi prikazani kako u vojnom pohodu plove morem poput kraljeva na prijestoljima.’ Na to sam mu rekla: ‘Moli Allaha da budem s njima’, te je uputio dovu da budem s njima. Potom je opet zaspao, pa se probudio na isti način, i ja sam mu postavila isto pitanje, a kada je on dao isti odgovor, kazala sam: ‘Moli Allaha da budem s njima.’ Na to mi on reče: ‘Ti ćeš biti sa onima prvima.’” Kada su muslimani prvi put zaplovili morem u vojnom pohodu koji je predvodio Muavija, ona je pošla s njima u pratnji svoga muža Ubade b. Samita[14]. Na povratku iz pohoda doveli su joj jahalicu da uzjaše, ali jahalica ju je oborila te je tako poginula.”[15]

Ibn Hadžer je rekao: “Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: ‘Ljudi iz moga ummeta koji su mi prikazani kako u vojnom pohodu plove morem’, ukazuju na to da se smijao zato što je bio zadovoljan ashabima koje je usnio i radostan zbog visokih stepena nagrade koje je vidio da će im pripasti.”[16]

d) Muavija je prvi osnovao muslimansku mornaričku flotu

Buhari bilježi od Ummu Haram bint Milhan, radijallahu anha, da je rekla: “Čula sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: ‘Prvoj vojsci iz moga ummeta koja krene u pohod na moru obavezan je Džennet.’ Rekla sam: ‘Allahov Poslaniče, i ja želim biti s njima?’, a on je odgovorio: ‘Ti ćeš i biti s njima’, te je dodao: ‘Prvoj vojsci iz moga ummeta koja napadne grad Kajsara[17] oprošteni su grijesi.’ Rekla sam: ‘Allahov Poslaniče, hoću li i ja biti s njima?’, a on odgovori: ‘Nećeš.’”[18]

Komentirajući ovaj hadis, Muhelleb[19] je rekao: “Ovaj hadis ukazuje na jednu od vrlina Muavije, radijallahu anhu, jer je on prvi koji je pokrenuo muslimanski pohod na moru.”[20]

e) Muavija, radijallahu anhu, bio je pisar Objave.

 

Osim navedenoga, Muavija, radijallahu anhu, bio je pisar Objave[21], a pisao je i Poslanikova pisma upućena poglavarima plemena.[22]

Zapisivanje Objave pružilo je Muaviji, radijallahu anhu, posebnu priliku da u tom periodu nakon oslobođenja Meke do smrti Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, često boravi u njegovoj blizini i uči direktno od njega te je sasvim očekivano da je časni Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ostavio dubok trag na njegovu ličnost.[23]

Neke izreke islamskih učenjaka o Muaviji, radijallahu anhu

1. Upitan je Abdullah b. Mubarek: “Je li bolji Muavija b. Ebu Sufjan ili Omer b. Abdulaziz?”, pa je kazao: “Tako mi Allaha, prašina koja je ušla u nos Muavije dok je bio s Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, hiljadu je puta vrednija od Omera b. Abdulaziza! Muavija je klanjao za Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, i kada je izgovorio: ‘Semi‘allahu li men hamideh! (Allah čuje onoga ko Ga hvali)’, Muavija je kazao: ‘Rabbena ve lekel hamd! (Gospodaru naš, Tebi pripada svaka hvala)’, pa, šta hoćeš više!?”[24]

2. Ebu Usamu su upitali: “Je li bolji Muavija ili Omer b. Abdulaziz?”, a on je odgovorio: “Niko se ne može porediti sa ashabima Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem!”[25]

3. Abdullah b. Mubarek kazao je: “Muavija je za nas ispit na kojem se vidi odnos prema ashabima. Ko na Muaviju gleda s podozrenjem, optužujemo ga da ima loše mišljenje o svim ashabima!”[26]

4. Rebi‘ b. Nafi‘ el-Halebi kazao je: “Muavija je zastor koji štiti Muhammedove, sallallahu alejhi ve sellem, ashabe i čovjek koji skine zastor, neće se ustručavati da povrijedi one koji su sklonjeni iza njega!”[27]

5. Abdulmelik b. Abdulhamid el-Mejmuni upitao je Ahmeda b. Hanbela: “Zar Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, nije rekao: ‘Svaka rodbinska i tazbinska veza bit će prekinuta (na Sudnjem danu), osim moje rodbine i moje tazbine?’, a on je odgovorio: ‘Jeste.’ Zatim sam upitao: ‘Vrijedi li to za Muaviju?’ ‘Da’, odgovorio je, ‘on je (Vjerovjesnikova, sallallahu alejhi ve sellem) i rodbina i tazbina.’”[28]

6. Ebu Talib je upitao Ebu Abdullaha (Ahmeda b. Hanbela): “Mogu li reći da je Muavija daidža vjernika i da je Abdullah b. Omer daidža vjernika?”, a on je odgovorio: “Možeš. Muavija je brat Ummu Habibe, Vjerovjesnikove, sallallahu alejhi ve sellem, supruge, a Ibn Omer je brat Hafse, Vjerovjesnikove, sallallahu alejhi ve sellem, supruge.’ Opet ga upitah: ‘I mogu reći: Muavija je daidža vjernika!?’, a on odgovori: ‘Možeš!’”[29]    

 

 

[1] Et-Tevba, 26.

[2] El-Fetava, 4/458.

[3] El-Hadid, 10.

[4] El-Fetava, 4/495.

[5] Adžurri, Eš-Šeriatu, 5/2437. Sened hadisa je sahih.

[6] Hejsemi, Mevariduz-zaman, valorizacija: Husejn ed-Darani, 7/249. Sened hadisa je hasen.

[7] Muslim, Sahih, br. 2604.

[8] Naziv ovog poglavlja jeste: “Poglavlje o onima koje je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, prokleo ili izgrdio ili uputio dovu protiv njih, a oni nisu zaslužili da se te negativne riječi ostvare”.

[9] Nevevi, Šerhu Sahih Muslim, 16/165.

[10] Tarihu Dimišk, 62/24.

[11] Sijeru ‘alamin-nubela, 14/130.

[12] Es-Silsiletus-sahiha, 1/165.

[13] En-Nahije an ta‘ni emiril-mu’minine Muavije, str. 69.

[14] Bilo je to u vrijeme Osmanovog, radijallahu anhu, hilafeta dok je Muavija, radijallahu anhu, bio namjesnik Šama.

[15] Fethul-Bari ala Sahihil-Buhari, 6/22.

[16] Fethul-Bari ala Sahihil-Buhari, 11/76.

[17] To jest Konstantinopol. Vidjeti: Fethul-Bari, 6/120.

[18] Fethul-Bari, 6/22.

[19] Muhelleb (Muhellib) b. Ahmed b. Ebu Sufra el-Esedi el-Endelusi napisao je komentar na Sahihul-Buhari, a umro je 435. h. g. Vidjeti: Sijeru ‘alamin-nubela, 17/589, i Mervijat hilafeti Muavija min Tarihit-Taberi, str. 27.

[20] Fethul-Bari, 6/120.

[21] El-Bidaje ven-nihaje, 11/396.

[22] El-Isabe fi temjizis-sahabe, 3/434.

[23] Ed-Devletul-emevijjetul-muftera alejha, str. 145.

[24] Ibn Hallikan, Vefejatul-E‘ajan, 3/33.

[25] Adžurri, Eš-Šeria, 5/2465. Sened je sahih.

[26] El-Bidaje ven-nihaje, 8/139.

[27] El-Bidaje ven-nihaje, 8/139.

[28] Hallal, Es-Sunne, br. 654. Sened je sahih.

[29] Ibid., broj 657. Sened je sahih.

Print Friendly  O vrlinama Muavije, radijallahu anhu pf button both



X