riza

O ponosu i riži – primjeri pogrešno prevedenih hadisa

Piše: Amir Durmić

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Mudra riječ je izgubljena stvar vjernika – gdje god da je pronađe, on je najpreči da je i uzme.” (Tirmizi, Sunen, br. 2687; Ibn Madža, Sunen, br. 4169, i drugi) Iako ovaj poznati hadis, shodno ocjeni hadiskih stručnjaka, nije vjerodostojan, njegovo je značenje ispravno, na što ukazuju drugi, opći šerijatski argumenti. Dakle, iako musliman prednost uvijek prvenstveno daje riječima Uzvišenog Allaha i Njegovog Poslanika, kao i riječima ashaba, tabiina i islamskih učenjaka iz prvih i potonjih generacija muslimana, nema nikakve šerijatske zapreke u tome da sasluša, citira i primijeni mudre i istinite riječi i savjete drugih ljudi, bez obzira ko ih je izgovorio, naravno, pod uvjetom da u njima nema ništa što oponira općim islamskim pravilima i propisima. Recimo, Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, citirao je stih poznatog pjesnika Lebida b. Rebie el-Amirija, koji je ovaj izgovorio još u vremenu džahilijeta, dakle, prije nego što će primiti islam, iz jednostavnog razloga što je poruka tog stiha apsolutno tačna i istinita. Tom prilikom, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao je: “Najistinitije riječi koje je izrekao neki pjesnik jesu riječi Lebida koji je rekao: ‘Sve osim Allaha prolazno je.’” (Buhari, Sahih, br. 3841) Također, jedan od najučenijih ashaba i definitivno najbolji poznavalac tumačenja Kur’ana, Abdullah b. Abbas, radijallahu anhu, ponekad bi, tumačeći leksičko značenje nekih kur’anskih riječi i sintagmi, što je vrlo značajno za razumijevanje suštinske poruke ajeta, kao dokaz za stav koji preferira, navodio i stihove predislamskih arapskih pjesnika, uglavnom idolopoklonika, a ponekad i kršćana. Tako je, naprimjer, tumačeći riječ el-vesila u trideset petom ajetu sure El-Maida, Ibn Abbas, radijallahu anhu, kao dokaz za značenje koje je smatrao ispravnim, naveo stih poznatog predislamskog pjesnika Antare b. Šeddada koji je umro kao mušrik. (Vidjeti: Taberi, Džamiul-bejan fi te’vilil-Kur’an, 10/290; Sujuti, Ed-Durul-mensur, 3/71) Vođeni ovim općim šerijatskim pravilom da se istina, mudrost i lijepa riječ uzimaju i prihvataju od svakoga, mnogi savremeni muslimanski aktivisti, koristeći društvene mreže, gotovo svakodnevno, pored ajeta, hadisa, izreka ashaba, tabiina i islamskih učenjaka, publiciraju i kratke misli i poruke drevnih ili potonjih mudraca koji nisu bili muslimani, i tako kod ljudi postepeno bude osjećaj za dobro i lijepo, te kod njih potiču kreativnost i optimizam. Popularni websajt citati.hr, po ugledu na druge, svjetski poznate webportale sa identičnom tematikom, na jednom mjestu svim ljubiteljima mudrosti pruža uvid u veliki broj izreka, misli i ideja poznatih i manje poznatih ljudi iz daleke prošlosti, ali i novije historije, kao i citate savremenih pisaca, naučnika, političara i drugih istaknutih pojedinaca svih nacija i religija od kojih su mnogi još uvijek živi i aktivni. Iz čiste radoznalosti i želje da saznam da li se na dugoj listi poznatih ličnosti čiji se citati nalaze na ovom sajtu nalazi i ime našeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u tražilicu sam unio ime “Muhamed”. a rezultat koji se već narednog trenutka pojavio, bio je poražavajući. Naime, od više hiljada Vjerovjesnikovih, sallallahu alejhi ve sellem, hadisa od kojih veliki broj njih sadrži univerzalne mudrosti i poruke čija bezvremenska dimenzija ljepote izražaja i snage sadržaja može pozitivno utjecati na cijelo čovječanstvo, administratori stranice potrudili su se da navedu samo dvije Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, izreke i to u nekakvoj “mutiranoj”, tj. neautentičnoj verziji, tako da su i izvorna forma, a i suština tih hadisa djelimično ili u potpunosti promijenjeni. Prva izreka glasi: “Ne budite tlačitelj, ali ne budite ni tlačeni” i kao takva, prošla je prvenstveno formalnu preobrazbu te odstupila od svoje izvorne verzije. Naime, koliko nam je poznato, hadis u tom obliku nije zabilježen niti u primarnim niti u sekundarnim hadiskim zbirkama, međutim, vjerovatno je posrijedi modificirana verzija poznatog hadisa u kojem je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: “Pomozi svome bratu, bio on tlačitelj ili potlačeni.” Tada ga ashabi upitaše: “Allahov Poslaniče, potlačenom pomažemo, ali kako da pomognemo tlačitelju?!”, a on odgovori: “Tako što će te ga uhvatiti za ruku (tj. spriječiti ga da tlači).” (Buhari, Sahih, br. 2444) Ipak, ako se u obzir uzmu opći šerijatski postulati o zabrani činjenja nasilja, ali i o zabrani mirenja sa poniženjem i potlačenošću, onda ova izreka u svojoj suštini nije u koliziji sa općim principima islama, ali je, naravno, i pored toga, nije dozvoljeno pripisivati Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, i tvrditi da ju je on izgovorio.

Oholost i ponos, ima li razlike?

Što se tiče druge izreke koja se na sajtu citati.hr pripisuje Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, ona glasi: “Tko u srcu ima makar i rižino zrno ponosa, neće ući u Raj”, i kao takva sadrži dvije nedopustive greške. Obje je vjerovatno (ne)svjesno načinio prevoditelj, a razlog je loše poznavanje arapskog jezika, ukoliko je hadis uopće izvorno i preveden sa ovog jezika. Ispravan prijevod ovog poznatog Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, hadisa koji prenosi Abdullah b. Mesud, radijallahu anhu, u punoj verziji glasi ovako: “U Džennet neće ući osoba koja u svome srcu bude imala koliko jedan trun oholosti!” Neko od prisutnih reče: “Čovjek voli da mu odjeća i obuća budu lijepi (pa da li je to oholost)?”, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovori: “Allah je lijep i voli ljepotu. Oholost je odbijanje istine i ponižavanje ljudi.” (Muslim, Sahih, br. 91) Prva greška jeste prevođenje izraza oholost kao ponos, jer razlika između njih je ogromna. Shodno islamskom svjetonazoru, oholost nikada ne može biti pozitivna osobina, dok ponos itekako može. Suštinu oholosti pojasnio je sam Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u prethodnom hadisu, a ona, pored odbijanja jasne i očite istine i omalovažavanja drugih, u sebi objedinjuje i drskost, umišljenost, bahatost, aroganciju i neograničeni egoizam, a sve navedeno islamski tekstovi najstrože osuđuju. Moguće je da je iskrivljenu verziju prijevoda ovog hadisa načinio neki kršćanski teolog ili barem neko ko se u životu drži kršćanskog svjetonazora, jer, shodno mnogim tumačenjima biblijskih citata koja se mogu pronaći na internetskim stranicama i forumima koji promoviraju kršćanstvo, neznatna je razlika između ponosa i oholosti, gotovo zanemarljiva. Tako, recimo, na jednom kršćanskom forumu, diplomirani teolog kršćanstva tvrdi da su “ponos i oholost dvije strane jednog te istog novčića”, te da obje osobine zaslužuju prijekor i osudu. Također, na pitanje: ”Šta Biblija kaže o ponosu”, u jednom dijelu odgovora kaže: “Kroz celo Sveto pismo nailazimo na stihove koji govore o posledicama ponosa. Priče 16:18-19 govore da ‘oholost dolazi pred pogibao, i ponosit duh pred propast. Bolje je biti poniznog duha s krotkima nego deliti plen s oholima’. Sotona je zbog ponosa bio zbačen s neba (Isaija 14:12-15).” (Izvor: http://www.gotquestions.org) Što se tiče muslimana, njima osjećaj ponosa ni u kojem slučaju ne daje pravo da budu arogantni, umišljeni, bahati ili egoistični, nego im ne samo da dozvoljava već im stavlja u obavezu da, u granicama koje je definirao šerijat, vole i poštuju sebe, svoju vjeru, porodicu i domovinu, i da se zbog toga osjećaju ponosnim, te da nikada, pa ni po cijenu gubitka imetka, položaja, ugleda pa čak i života, ne dopuste da bilo šta od spomenutog bude omalovaženo ili ponižavano.

Da li je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, jeo rižu?

Druga greška nije teološke, već materijalne prirode, a odnosi se na prijevod sintagme miskālu zerra (bukvalno: težina praške, mrvice, truna…) koju je bahati prevodilac potpuno pogrešno preveo kao “rižino zrno”. Pored brkanja pojmova zerra (trunčić) i urz (riža), prevodilac nije bio upoznat ni sa činjenicom da se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, za svoga života sa rižom uopće nije ni susreo, tako da ovu žitaricu nije koristio ni u ishrani, ali ni u vokabularu. Ashabi će se s rižom po prvi put susresti dvanaeste godine po Hidžri, dakle, dvije godine nakon Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, preseljenja na ahiret, tako da je smiješno i pomisliti da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, u svojim hadisima spominjao ovu u arapskom svijetu danas toliko popularnu i omiljenu žitaricu. O prvom susretu muslimana s rižom, zabilježen je i interesantan događaj koji ovdje prenosimo u cijelosti.

Prvi susret Arapa s rižom

Prilikom osvajanja teritorija u Iraku na kojem će kasnije biti utemeljen grad Basra, ashabi su se po prvi put susreli s rižom. Jedan od direktnih učesnika događaja, ashab po imenu Nafi‘ b. Haris b. Kelda, pripovijeda događaj prilikom osvojenja jedne od perzijskih utvrda koje su se nalazile na tom području i kaže: “Kada su nas spazili stražari koji su čuvali dvorac, pobjegli su glavom bez obzira, nakon čega smo ušli u njega i smjestili se. Utba b. Gazvan, koji je bio naš zapovjednik u toj vojnoj akciji, reče nam: ‘Potražite nam šta da jedemo!’ Mi uđosmo u neki šiprag (u dvorištu dvorca) i tu nađosmo dvije povelike pletene korpe sa hranom. U jednoj od njih nalazile su se datule, a u drugoj riža u klasovima (koju tada nismo poznavali). Uzeli smo i ponijeli te dvije korpe i unijeli ih u dvorac, gdje smo izvadili ono što je bilo u njima. Utba b. Gazvan reče: ‘Ova je biljka vjerovatno otrov koji nam je neprijatelj ostavio da se njime otrujemo, zato se tome ne približavajte!’ Što se tiče datula, njih smo, nakon što smo ih izvadili iz korpe, počeli jesti, međutim, tada se odnekud pojavi konj koji se otrgnuo sa konopca kojim je bio privezan, te priđe klasovima riže i poče ih jesti. Mi se latismo svojih noževa i potrčasmo prema njemu da ga zakoljemo prije nego što umre od trovanja, međutim, njegov vlasnik reče nam: ‘Ostavite ga da prenoći barem jednu noć, pa ako vidite da pokazuje znakove skore smrti, zakoljite ga!’ Noć je prošla, a mi ujutro vidjesmo da je konj živ i zdrav i da se ponaša normalno. Tada moja sestra (koja je s njima bila u pohodu) reče: ‘Brate moj, čula sam našeg oca kako kaže da otrov izgubi svoju djelotvornost ako se skuha (na vatri). Potom ona naloži vatru te nad njom u loncu skuha klasove riže, nakon čega se zrna odvojiše iz svojih ljuspica, tako da ostadoše samo bijela zrna. Potom ona nastavi ukuhavati rižu sve dok zrna ne nabubriše, odnosno dok se ne skuha, nakon čega smo je izasuli na pladanj. Tada Utba b. Gazvan reče: ‘Spomenite Allahovo ime i jedite!’ Ljudi počeše jesti i vidješe da se radi o lijepoj i ukusnoj hrani. Nakon toga rižu smo redovno kuhali, a ja sam je lično pripremao svome sinu.” Jakut el-Hamevi, Mu‘džemul-buldan, 1/431.

Zaključak

Ipak, imajući u vidu da su ove hadise, samo Allah zna u kakvim okolnostima i sa kakvim pobudama, najvjerovatnije prevodili nemuslimani, ovim namjernim ili pak nenamjernim lapsusima i pogreškama nije se ni čuditi. Mnogo više zabrinjava činjenica da se u mnogim knjigama koje su sa arapskog na naš jezik preveli prvenstveno svršenici islamskih fakulteta, često može naići na djelimično ili potpuno pogrešno prevedene hadise. Da se razumijemo, lapsus i greška mogu se desiti svakom čovjeku, pa tako i najsposobnijem prevodiocu, bez obzira koliko on učen i sposoban bio, međutim, opravdanje pred Allahom za eventualni propust i previd prevodilac će imati samo u slučaju da je u nastojanju da ispravno shvati i prevede riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koje se smatraju vidom objave, uložio maksimalan trud i sav svoj fizički i umni potencijal. To prije svega podrazumijeva dobro poznavanje arapskog jezika, ali i jezika na koji se prevodi, upućenost u materiju i opću šerijatsku terminologiju, intenzivno konsultiranje stručne literature, prvenstveno komentara hadiskih zbirki (ar. šuruhul-hadis) i djela u kojima se pojašnjavaju manje poznate riječi i termini upotrijebljeni u hadisima (ar. garibul-hadis), ali i mnogo vremena i strpljenja, kao i konsultacije sa stručnim i iskusnim osobama. Gledajući dugoročno, koliko loših posljedica u vidu pogrešnih akaidskih uvjerenja i šerijatski neutemeljene prakse može uzrokovati samo jedan pogrešno preveden ili interpretiran hadis, najbolje bi trebali znati prevodioci i redaktori, pa se od njih i očekuje da ovom poslu prilaze ekstremno oprezno i profesionalno. U suprotnom, bojimo se da bi se Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Ko na mene namjerno slaže, neka sebi pripremi mjesto u Vatri” (Buhari, Sahih, br. 110; Muslim, Sahih, br. 4), mogle odnositi i na one koji nisu adekvatno osposobljeni za ovaj posao, ali se ipak njime bave, ili su pak za njega osposobljeni, ali mu prilaze krajnje neprofesionalno i brzopleto s ciljem da ga u najkraćem mogućem roku završe i naplate honorar, bez veće želje da široj čitalačkoj publici riječi posljednjeg Allahovog Poslanika ponude u što kvalitetnijoj i autentičnijoj formi.

 

El-Asr, br. 63

 

 

Print Friendly  O ponosu i riži – primjeri pogrešno prevedenih hadisa pf button both



X