HUTBE

O ogovaranju i prenošenju tuđih riječi s namjerom zavađanja ljudi

Preveo: Salih Haušić
Uistinu, Allahu pripada svaka hvala. Njega hvalimo, od Njega pomoć i oprost tražimo, Njemu se utječemo od zla naših duša i naših loših djela. Koga Allah uputi, nema nikoga ko ga može na stranputicu okrenuti, a koga ostavi u zabludi, njemu nema nikoga ko će ga uputiti. Svjedočim da nema istinskog boga osim Allaha, Jednog Jedinog, koji nema sudruga, i svjedočim da je Muhammed Allahov rob i poslanik, koga je Allah poslao sa Uputom i istinskom vjerom. Poslanik,s.a.v.s. , vjerno je dostavio povjereni mu emanet, Allahov blagoslov neka je na njega, njegovu porodicu, ashabe, tabiine, i sve koji njega slijede do Sudnjeg dana.
Braćo po vjeri, naša tema su dvije ružne osobine i loše navike od kojih se malo ko sačuva. Neki ljudi ta dva svojstva smatraju normalnim pojavama, a oni su kod Allaha veliki grijesi. Sa njima se otpočinje svaki razgovor i postale su poslastica na sijelima. Međutim, ta pojava je ozbiljna bolest i deformacija koja društvu šteti više nego gladni vukovi u stadu napuštenih ovaca. Te dvije bolesti su gibet – ogovaranje i nemimet – prenošenje tuđih riječi radi zavađanja ljudi. Na opasnost gibeta i nemimeta ukazao je Kur’an, a onima koji ih čine žestoko se prijeti. Nažalost, malo je onih koji te prijetnje ozbiljno shvataju. A ako se ne boje Allahove prijetnje, pa čije će se onda bojati!? Vjerovjesnik, s.a.v.s. , koji je istinski savjetovao i pouzdani upućivač bio, također je zabranio gibet i nemimet. Zato, brate po vjeri, otvori svoje srce za ajete časnog Kur’ana i pažljivo slušaj upute Vjerovjesnika, s.a.v.s. Uzvišeni Allah je rekao:

”…I ne uhodite jedni druge i ne ogovarajte jedni druge! Zar bi nekome od vas bilo drago da jede meso umrloga brata svoga…”  ( El-Hudžurat, 12.);

”Teško svakom klevetniku-podrugljivcu.”   (El-Humeze, 1.)
Uzvišeni Allah, opisujući jednog nevjernika, kaže:

”…i ne slušaj nijednog krivokletnika, prezrena, klevetnika, onoga koji tuđe riječi prenosi.” ( El-Kalem, 10-11.)
Allahov Poslanik, s.a.v.s. , mnogo je ukazivao na tu opasnu društvenu pojavu i žestoko je osudio. Dovoljno je to što je u jednom hadisu zabranio atak na život druge osobe i na njen imetak i čast. Na Oprosnom hadždžu je rekao: ”Zaista su vam vaši životi i vaši imeci i vaša čast sveti kao što vam je svet ovaj dan u ovome gradu i u ovom mjesecu. Jesam li vas obavijestio!”   (Hadis bilježe Buharija i Muslim.)
Ako su tuđi život i tuđi imetak sveti, onda je sveta i njihova čast.
Ti koji jutrom i večeri od Allaha tražiš da te zaštiti od kaburskog azaba, zar ne znaš da su od uzroka kaburskog azaba i gibet i nemimet!

Ibn Abbas, r.a. ,u dva Sahiha prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s. , prošao pored dva kabura i rekao: ”Njih dvojica se kažnjavaju, ali se ne kažnjavaju zbog velikih stvari. Jedan od njih kažnjava se zbog toga što se nije čuvao mokraće, a drugi zbog prenošenja tuđih riječi.” U Buharijinoj predaji se kaže: ”Naprotiv, oni se kažnjavaju zbog nečega velikog: jedan je ogovarao, a drugi se nije čuvao od mokraće.” a u predaji:“ Nije se zaklanjao od pogleda“
Islamski učenjaci kažu da je Allahov Poslanik, s.a.v.s. ,rekao: ”…ne kažnjavaju zbog velikih stvari”, tj. po njihovom mišljenju, ili onoga što im nije bilo teško ostaviti. Ako je u ovom hadisu nemimet naveden kao uzrok kaburskog azaba, gibet je spomenut u drugoj predaji hadisa koju bilježe Et-Tajalisi i Ahmed i to u predaji koja je dobra, što je dovoljan pokazatelj da su gibet i nemimet uzroci zbog kojih će čovjek biti kažnjavan u kaburu. Allaha molimo da nas i ostale muslimane sačuva od kaburskog azaba.
Braćo muslimani! Oni koji kaljaju ugled drugih muslimana i tragaju za njihovim nedostacima uistinu su zaslužili skoru Allahovu kaznu i mogu očekivati da ih Uzvišeni Allah osramoti u njihovoj kući. El-Bera b. Azib, r.a., kazuje: ”Allahov Poslanik, s.a.v.s. , držao nam je govor tako jako da su starice u svojim kućama čule njegov govor. Rekao je: ’O skupino koja je povjerovala svojim jezikom, a kojoj iman (prava vjera) još nije ušao u srce, ne ogovarajte muslimane i ne istražujte njihove mahane, jer ko bude istraživao njihove mahane, Allah će istraživati njegove mahane, a čije mahane Allah bude istraživao, osramotit će ga u njegovoj kući.”’    (Hadis bilježi Tirmizi, a Albani ga ocjenjuje kao sahih – vjerodostojan.)
Brate, ako ti nije drago da gledaš uznemiravajuće prizore i groziš se od neprijatnih mirisa – što je sasvim prirodno – onda ne uznemiravaj svoju braću muslimane ogovaranjem jer je to ravno jedenju njihovog mesa. Dok ogovaraš svoju braću, ti kao da jedeš meso umrlih ljudi, ili se gušiš u neprijatnim mirisima. Ne dopusti to sebi, nakon što čuješ riječi svoga Gospodara:

”…i ne ogovarajte jedni druge! Zar bi nekome od vas bilo drago da jede meso umrloga brata svoga…” ( El-Hudžurat, 12.)
Pogledajte jedan slikovit i praktičan primjer kako je Poslanik, s.a.v.s. , postupio s jednim svojim ashabom. Kada je Allahov Poslanik, s.a.v.s. , naredio kamenovanje Maiza, zbog počinjenog bluda, jedan čovjek rekao je svome prijatelju: ”Ovaj umire kao što pas crkava.” Na to im je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prolazeći pored leša od magarca, rekao: ”Zagrizite od lešine ovog magarca!” ”Zar da jedemo krepalinu?”, upitaše oni. ”Ono što ste maloprije pojeli od vašega brata, smrdljivije je od jedenja ovog leša”, reče Poslanik s.a.v.s. (Hadis bilježi Ebu Davud, a lanac prenosilaca je dobar – džejjid.) .   
Braćo vjernici, ogovaranje je velik i opasan grijeh, a sačuvati se od kaljanja muslimanske časti nije nimalo lahko. Opasnost se krije u nepoznavanju ili pretvaranju da nam nije poznato šta je gibet. Neki misle da u ogovaranje ne spada ako pri govoru o časti brata muslimana kažu ono što je istina, iako čovjek ne voli da se tako o njemu priča, i po njihovom mišljenju ogovaranje je samo ako se o drugoj osobi kaže ono što nije tačno.

Najbolju definiciju ogovaranja dao je Allahov Poslanik, s.a.v.s. , Od Ebu Hurejre, r.a. , prenosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s.: ”Znate li šta je ogovaranje?” Rekli su: ”Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju.” Rekao je: ”Da spomeneš svoga brata po onome što on ne voli.” Neko upita: ”A šta ako o svome bratu reknem ono što je istina?” Allahov Poslanik, s.a.v.s. , mu odgovori: ”Ako rekneš o njemu ono što je istina, tada si ga ogovorio, a ako rekneš o njemu ono što nije istina, onda si ga potvorio.” (Hadis bilježi imam Muslim.)  
Sada je jasno koliki je grijeh govoriti loše o bratu muslimanu, u njegovom odsustvu, ono što njemu nije drago, pa i kada je to tačno. Islamska ulema dodatno pojašnjava pojam ogovaranja, pa kaže da je ogovaranje spominjanje čovjeka po onome što on ne voli, ticalo se to njegove vjere, života, ličnosti, morala, izgleda, imetka, djece, roditelja, žene, sluge, roba i sl., i bez obzira da li to o njemu izgovara, piše, iskazuje određenim pokretima, migom oka, upiranjem prsta, pokretom glave ili na bilo koji drugi način.
Kako je veličanstvena ova vjera koja štiti svetinje ljudi, skriva njihove nedostatke i kako je divan vjernik koga krasi takva vjera i islamski moral. Kako je divna zajednica u kojoj svaki pojedinac poštuje i čuva prava drugih, jer tada je zajednica snažna, ali kada se sa svih strana podriva, tada je zajednica ugrožena i lahko se ruši. Prijeko je potrebno da zbijemo svoje saffove, daleko od međusobnog ismijavanja, ponižavanja, ogovaranja i prenošenja tuđih riječi radi zavađanja ljudi.
Pripadnici islama, da bismo se oslobodili ove zle pojave, moramo upoznati njene uzroke i ono što na nju potiče, kako bismo pokušali da to prevaziđemo i da prilaze zatvorimo.

Uzroci ogovaranja su mnogi, a neki od njih su:
1.    Ljutnja i srdžba. Kada se u čovjeku rasplamsa ljutnja, nastoji da spominje sve negativnosti onoga ko ga je naljutio. Srdžba može prerasti u teški oblik mržnje. Tako srdžba i mržnja čovjeka mogu poticati na ogovaranje, a protiv toga se treba boriti. Stoga se trudi da se ne ljutiš i da ne mrziš. Allaha molimo da nam u tome pomogne, a On je najbolji pomagač.

2.    Dodvoravanje društvu i saglasnost sa vršnjacima, zbog bojazni da će ga odbaciti ako osudi njihovo ogovaranje i smatrati ga nepoželjnim. Tako on sluša njihova ogovaranja i sam u njima učestvuje, ne bi li bio prihvatljiv, a to je prvi znak slabosti njegove vjere. Musliman drugog muslimana mora braniti i njegov ugled štititi, umjesto da njegovu čast ruši, a za to je zagarantirana velika nagrada. Poslanik, s.a.v.s. , kaže: “Koji god musliman drugog muslimana ostavi bez podrške u situaciji kada se narušava njegova čast i skrnavi njegova svetinja, Allah će ga ostaviti na cjedilu u situaciji kada mu je potrebna Njegova pomoć. A koji god čovjek pomogne muslimana u situaciji kada se narušava njegova čast i skrnavi njegova svetinja, Allah će ga pomoći u situaciji kada mu je potrebna Njegova pomoć.”  ( Hadis bilježi Ebu Davud, a Albani ga svrstava u sahih hadise.) Imajte ovaj hadis uvijek na umu kada se nađete u društvu u kome se kalja ugled drugog muslimana, i tražite da vam Allah u tome pomogne.

3.    Samoodbrana ili samoopravdanje, tj. kada je čovjek za nešto optužen i želi da se oslobodi krivice i onoga ko je to učinio spominje po zlu, a njegovo pravo bilo je samo da sebe opravdava i da ne spominje onoga ko je to učinio po zlu. Njegova je obaveza da to prešuti i u tome je svako dobro.

4.    Izvještačenost i nadmetanje. To je situacija kada sebe uzdiže tako što će druge omalovažiti, kao da kaže: Taj i taj je neznalica, slabo shvata i slabo govori, nastojeći da time sebi pripiše vrijednost kako bi nadmašio svoje vršnjake.
5.    Zavidnost; ima ljudi koji ne podnose da se neko drugi pred njima hvali, i kada ljudi nekoga zavole i počnu ga hvaliti, on počne priželjkivati da blagodat zbog koje ga hvale pri njemu nestane. Pošto u tome ne uspijeva, on pribjegava kritici i spominjanju te osobe pred drugima po nečemu ružnom kako bi umanjio njen ugled kod njih. To je prava zavidnost. Allaha molimo da nas sačuva od zavisti koja dobra djela uništava kao što vatra uništava drva.

6.    Igra,  šala, zabava i traćenje vremena u smijehu. Iznose se tuđi nedostaci kako bi se prisutni nasmijali. Ljudi to čine zato što nisu svjesni kako je to velik grijeh.

7.    Ismijavanje i ponižavanje drugog čovjeka u njegovom prisustvu. Razlog za takvo ponašanje je oholost i ubjeđenje da je osoba s kojom se ismijava manje vrijedna.

Brate u vjeri, kada pomisliš nešto loše o drugom muslimanu, znaj da je to vesvesa koju ti donosi šejtan. U to nipošto ne vjeruj, jer šejtan je najveći grješnik. Uzvišeni Allah je rekao:

”O vjernici, ako vam nekakav nepošten čovjek donese kakvu vijest, dobro je provjerite, da u neznanju nekome zlo ne učinite, pa da se zbog onoga što ste učinili pokajete.”   (El-Hudžurat, 6.)
Šejtanu ne smiješ nikada vjerovati. Ako ti neka pouzdana osoba govori ružno o bratu muslimanu, njoj nemoj ni vjerovati, a ni to što ona govori poricati, kako ne bi ružno postupio prema jednom od njih dvojice. I ma šta ti ružno palo na pamet o drugoj osobi, ti to ne iznosi, nego joj još više čini dobro i iskazuj počast, jer to šejtana čini nesretnim i udaljava ga od tebe. Ne dopusti da te šejtan zavara i navede da ogovaraš braću i sestre po vjeri. I ma koliko mahana kod drugoga znao i bio siguran u njihovo postojanje, ti ga samo nasamo posavjetuj. Nemoj da ti je drago što si saznao za njegove mahane, a kada ga budeš savjetovao, čini to na blag i mudar način.

Allahu, blagoslovi Svoga roba i vjerovjesnika Muhammeda, s.a.v.s. ,njegovu porodicu i sve njegove ashabe!

Drugi dio hutbe
Zaista sva zahvala pripada Allahu, Gospodaru svjetova, i On, zaista, zaslužuje da Mu budemo zahvalni. Svjedočimo da nema istinskog boga osim Allaha, Jednog Jedinog, koji nema sudruga u vlasti, i svjedočim da je Muhammed, s.a.v.s. , Njegov rob i poslanik i jedan od Njegovih najboljih robova, neka je salavat na njega, njegovu časnu porodicu i sve njegove ashabe.
Braćo muslimani, kao što vam je zabranjeno ogovarati, tako vam je zabranjeno i slušati i potvrđivati ogovaranje. Ako neko počne ogovarati, vaša je dužnost da ga spriječite u tome, ili pak, da umanjite štetnost tog ogovaranja, a ako se bojite osobe koja ogovara, onda to srcem prezrite, to društvo napustite ili njegovo ogovaranje drugim govorom prekinite.
Braćo po vjeri, naša nesreća na skupovima je kurtoazija koja prelazi granice dozvoljenog.  Neko od prisutnih govori ono u čemu nema nikakve vrijednosti, ili pak tim govorom šteti drugima, a niko se ne usuđuje da to osudi ili usmjeri razgovor u drugom smjeru, daleko od rušenja ugleda drugih muslimana, njihovog negativnog kritiziranja i vrijeđanja. Allah se smilovao Omeru, r.a. , koji je rekao: ”Allahu mnogo zikr činite, jer je to lijek, a ružnog govora o drugim ljudima se klonite, jer to je bolest.”
Moja čestita braćo, razmislite o riječima Hasana, Allah mu se smilovao: ”Tako mi Allaha, gibet brže uništava vjeru vjernika nego što gangrena uništava ljudsko tijelo.”

Braćo muslimani, kao što postoje izuzeci kod laži, tako postoje izuzeci i u ogovaranju. Ogovaranje se dozvoljava ako postoje šerijatom opravdani razlozi i ciljevi za takvo nešto, a ne postoji drugi način da se dođe do njih.

Takvi slučajevi su sljedeći:

1. Kada se tužimo na nečiju nepravdu. Dozvoljeno je onome kome je nanesena nepravda žaliti se vlastima i kadiji na onoga ko mu je nasilje učinio, ili pred bilo kojom osobom koja je na položaju ili je na neki način zadužena za sprovođenje pravde. Njemu je dozvoljeno da spomene da mu je taj učinio nepravdu i sa njim postupio tako i tako.

2. Traženje pomoći u sprečavanju zla i povratku grješnika na pravi put, tako što ćemo stranu koja ima vlasti nad tom osobom podrobno upoznati sa slučajem, kako bi dotičnu osobu spriječila u činjenju prijestupa.

3. Traženje odgovora na pravno pitanje (fetvu) – dozvoljeno je osobi kojoj je nanesena nepravda, a traži fetvu od muftije po pitanju vraćanja svoga prava, da npr. kaže: ”Nanio mi je nepravdu taj i taj” – ili otac, ili brat, ili muž – ”tako što mi je uradio to i to… Da li je on to imao pravo, kako da ga se riješim i otklonim nepravdu od sebe?” U takvim prilikama dozvoljeno je imenovati osobu koja je nepravdu učinila, a bolje je govoriti uopćeno.

4. Upozoravanje muslimana na određeno zlo, što može imati različite forme, kao npr. , spominjanje biografija negativno ocijenjenih prenosilaca hadisa. Od ove vrste dozvoljenog gibeta je i obavještavanje o osobi s kojom se želi sklopiti brak i njenoj porodici, ili o osobi s kojom se trguje i sl. U takvim prilikama onome ko je upitan za nešto dozvoljeno je da radi savjetovanja spomene sve ono što zna o određenoj osobi i što drugima nije poznato.  

5. Ogovaranje onoga koji javno čini grijehe ili novotarije, kao onaj ko javno pije alkohol, uznemirava žene, uzima mito, nepravedno uzurpira tuđe imetke, zagovara nepravde i sl. Takve osobe dozvoljeno je spominjati po onome što javno čine i rade, ali ne i po stvarima za koje ne znamo da li rade ili ne!

6. Kada nekoga želimo identificirati, a radi obaveznog navođenja podataka dotične osobe, poput: Krivonogi, Plavi, Žuti, Mali, Ćoravi, Ćopavi, ali bez želje za ismijavanjem osobe, već samo radi upoznavanja nekog sa biografijom dotične osobe, a ako se u mogućnosti izbjeći takve opise, to bi bilo ljepše!
Braćo muslimani, bojte se Allaha u onome što znate i onome što tvrdite. Znajte da vas On vidi i kada mirujete i kada nešto radite, i da je put ka pokajanju od ogovaranja isti kao i kajanje od bilo kojeg drugog grijeha: napuštanje grijeha, kajanje zbog njegovog činjenja i odluka da se nikada tom grijehu nećeš vratiti. Tevbi od gibeta treba pridodati i četvrti šart, a to je da od osobe koju si ogovorio tražiš da ti oprosti. Allahov Poslanik, s.a.v.s. , rekao je: ”Ko je nekome učinio kakvu nepravdu, po pitanju časti ili imetka, neka od njega traži halala (oprost) danas, prije negoli ne bude više dinara niti dirhema. Ako bude imao dobrih djela, uzet će mu se od njih, shodno veličini nepravde koju je uradio. A ako ne bude imao dobrih djela, uzet će se loših djela od onoga kome je nepravdu učinio i njemu se natovariti.”   (Hadis bilježi imam Buharija.)
Međutim, ako čovjek zna ili vjeruje da će njegovo traženje halala izazvati neprijateljstvo ili ga produbiti, ili doprinijeti kidanju veza među njima, onda on neće tražiti halala od osobe koju je ogovorio, nego će od Allaha tražiti oprosta, a osobu koju je ogovorio spominjat će po dobru, i na sijelima na kojima je spominju po lošem, on će je hvaliti.

Bože moj, blagoslovi Muhammeda, s.a.v.s. , i rod Muhammedov, s.a.v.s.  ,  kao što si blagoslovio  Ibrahima, a.s. ,  i rod Ibrahimov, a.s. , zaista si Ti hvaljen i slavljen. Bože moj, obaspi blagodatima Muhammeda, s.a.v.s.  , i rod Muhammedov, s.a.v.s.  , kao što si blagodatima obasuo Ibrahima, a.s.,   i rod Ibrahimov, a.s.,  zaista si ti hvaljen i slavljen!

Bože, oprosti grijehe vjernicima i vjernicama, muslimanima i muslimankama, živima i umrlima. Bože, pokrij mahane muslimana i daj da oni budu sigurni. Bože, pomozi islam i muslimane u svim krajevima svijeta. Bože, Svoju pomoć im pruži! Allahu naš, mi drugog boga osim Tebe nemamo, spusti nam plodonosnu kišu i nemoj nam je uskratiti. Bože, pomozi ljude i ostale robove Svoje. Bože, nemoj nam, na ovom mjestu, ostaviti nijednog grijeha neoproštenog, niti brige a da je ne otkloniš, niti duga a da ga ne vratimo, niti teškoće a da je ne olakšaš. Bože, učini naša prsa prostranim, olakšaj nam, uputi nas da činimo dobra djela, jer tome niko osim Tebe ne može uputiti. Naša posljednja dova su riječi: ”Hvala Allahu, Gospodaru svjetova!”

Print Friendly  O ogovaranju i prenošenju tuđih riječi s namjerom zavađanja ljudi pf button both



X