Komentar Džibrilovog hadisa (2. dio) – “O Muhammede, obavijesti me o islamu!”

Priredio: Nermin Avdić

Komentar Džibrilovog hadisa (2. dio) - “O Muhammede, obavijesti me o islamu!” hadis“Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Islam je da svjedočiš da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik, da obavljaš namaz, daješ zekat, postiš ramazan i da obaviš hadždž ako si u mogućnosti.’ Čovjek reče: ‘Istinu si rekao.’ Na to smo se začudili: pita ga i potvrđuje mu…”

“…i reče: ‘O Muhammede…’”, a nije rekao: “O Allahov Poslaniče”,

kako bi pomislili da je pustinjak, jer su pustinjaci Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, oslovljavali ličnim imenom, a stanovnici grada su ga oslovljavali imenom kojim su mu pripisivali vjerovjesništvo ili poslanstvo, kao npr. Allahov Poslanik ili Allahov Vjerovjesnik.

Stubovi islama

1. Svjedočenje da nema drugog istinskog božanstva osim Allaha i svjedočenje da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, Njegov rob i poslanik,

2. obavljanje namaza,

3. davanje zekata,

4. post mjeseca ramazana i

5. obavljanje hadždža po mogućnosti.

1. Svjedočenje da nema drugog boga osim Allaha i svjedočenje da je Muhammed Njegov rob i poslanik

Pod ovim se podrazumijeva da čovjek smatra i verbalno i srčano očituje da nema istinskog božanstva osim Allaha Uzvišenog.

Svjedočenje podrazumijeva priznanje i potvrdu srcem i izgovor riječima jer je svjedočenje izgovaranje i obavijest o onome što se nalazi u srcu.

Stoga, ako onaj koji svjedoči prizna u srcu, a nijem je, nije u stanju da izgovori svjedočenje riječima, bit će mu dovoljno priznanje srcem zbog nemogućnosti i nesposobnosti potvrđivanja riječima.

Međutim, svjedočanstvo samo jezikom nije dovoljno, a dokaz tome jeste što i licemjeri (munafici) svjedoče Allahovu jednoću, ali oni to čine samo jezikom bez prihvatanja srcem, te im to neće koristiti. Tako su dolazili Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, potvrđujući mu da oni svjedoče da je on poslanik, ali Allah Uzvišeni, i pored toga, svjedoči da su takvi ljudi lažljivci.

Pitanje:

Kako nema drugog boga osim Allaha kad postoje ljudi koji obožavaju različite bogove kao što su: Sunce, kipovi, Isa, alejhis-selam (Isus), krava, miš i sl.?

Zar i Allah Uzvišeni ne spominje druge bogove…?

Da, Uzvišeni kaže: “I kad bi pala naredba Gospodara tvoga, ništa im nisu pomogla božanstva njihova koja su mimo Allaha molili, samo bi im propast njihovu povećali.” (Hud, 101)

Također: “Zar će ih njihova božanstva, a ne Mi, odbraniti? Ta ona sama sebi ne mogu pomoći, i niko ih od Naše kazne ne može pod okrilje uzeti” (El-Enbija, 43), i: “I ne moli, pored Allaha, drugog boga. Nema boga osim Njega!” (El-Kasas, 88).

To su božanstva koja se obožavaju mimo Allaha, ali su ona lažna i ništavna, nisu prava božanstva. Ona nemaju pravo da budu obožavana. Kaže Uzvišeni: “To je zato što je Allah istina, a oni koje oni, pored Allaha, mole – laž, i zato što je Allah Uzvišen i Veliki.” (El-Hadždž, 62)

Ibn Kesir, Allah mu se smilovao, kaže da je Allah, “tj. Gospodar Jedini dostojan obožavanja, a sve što je mimo Allaha – laž je, jer ne može donijeti niti štetu niti korist.”

Allah: ime Gospodara Uzvišenog i Veličanstvenog, i niko se ne naziva tim imenom osim Njega. To je temelj i osnova svih ostalih Njegovih imena, te zbog toga ostala Njegova imena slijede ime Allah.

Pitanje:

Da li ovaj šehadet uvodi čovjeka u islam?

Da, ovaj šehadet uvodi čovjeka u islam, čak ako bismo mislili da je izgovorio prividno tražeći utočište, pa čak ako bismo mislili da je izgovorio lažno, u tom slučaju bit će zaštićen njegov život i imetak.

Dokaz tome je događaj u kojem je jednog mnogobošca u bitki sustigao Usame ibn Zejd, Allah bio zadovoljan njime, te mu je mušrik pobjegao. Nakon što ga je ponovo stigao i zamahnuo sabljom, mnogobožac je rekao: “La ilahe illellah – nema boga osim Allaha!” Ali Usame ga ubi misleći da je to izgovorio samo kako bi se spasio smrti. Potom je o tome obavijestio Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a on mu na to poče ponavljati: “Zar si ga ubio nakon što je izgovorio da nema drugog boga osim Allaha?” Usame reče: “Allahov Poslaniče, on je to izgovorio tražeći utočište”, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nastavi ponavljati: “Zar si ga ubio nakon što je izgovorio da nema drugog boga osim Allaha?” Usame kaže: ”Poželio sam da nisam prihvatio islam prije ovog dana”, zbog težine i žestine koja ga je snašla, Allah bio zadovoljan njime.[1]

Ruknovi (stubovi) “la ilahe illellah” (nema boga osim Allaha)

1. negacija (nema boga),

2. potvrda (osim Allaha)

Dokazi:

– “U vjeru nije dozvoljeno silom nagoniti – Pravi put se jasno razlikuje od zablude! Onaj ko ne vjeruje u šejtana, a vjeruje u Allaha – drži se za najčvršću vezu, koja se neće prekinuti. – A Allah sve čuje i zna.” (El-Bekare, 256)

– “Mi smo svakom narodu poslanika poslali: ‘Allahu se klanjajte, a kumira se klonite!’” (En-Nahl, 36)

“I Allahu se klanjate i nikoga Njemu ravnim ne smatrajte” (En-Nisa, 36)[2]

Šarti (uvjeti) “la ilahe illellah” (nema boga osim Allaha)

1. Ilm (znanje), tj. negiranje i potvrđivanje, da srce zna šta jezik izgovara.

– “Znaj da nema boga osim Allaha!” (Muhammed, 19)

– “Oni kojima se oni, pored Njega, klanjaju – neće moći da se za druge zauzimaju; moći će samo oni koji istinu (šehadet) priznaju, oni koji znaju.” (Ez-Zuhruf, 86)

“Ko umre a zna da nema boga osim Allaha, ući će u Džennet” (bilježi Muslim), tj. da nema istinskog božanstva koje zaslužuje da se obožava, osim Allaha Uzvišenog.

2. Jekin (ubjeđenje), tj. potpuno znanje o tome bez ikakvog vida sumnje.

“Pravi vjernici su samo oni koji u Allaha i Poslanika Njegova vjeruju, i poslije više ne sumnjaju, i bore se na Allahovom putu imecima svojim i životima svojim. Oni su iskreni!” (El-Hudžurat, 15)

– Od Ebu Hurejre, Allah bio zadovoljan njime, prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Svjedočim da nema boga osim Allaha i da sam ja Njegov rob i poslanik. Nijedan rob neće sresti Allaha sa ove dvije riječi, ne sumnjajući u njih, a da neće ući u Džennet.” (Bilježi Muslim)

3. Kabul (prihvatanje), tj. moguće je da onaj koji poznaje njegovo značenje poziva, ali da čovjek ne prihvata taj poziv iz oholosti.

– “Kad im se govorilo: ‘Samo je Allah Bog!’ – oni su se oholili i govorili: ‘Zar da napustimo božanstva naša zbog jednog ludog pjesnika.’” (Es-Safat, 35-36)

4. Inkijad (pokoravanje), tj. pokoravanje njegovim pravima i obavezama koje proističu, a to su obavezna djela koja se moraju raditi radi Allaha Uzvišenog.

– “I povratite se Gospodaru svome i pokorite Mu se prije nego što vam kazna dođe – poslije vam niko neće u pomoći priskočiti.” (Ez-Zumer, 54)

5. Sidk (iskrenost u izgovoru), a to je preventiva (zaštita) od licemjerstva.

– “Misle li ljudi da će biti ostavljeni na miru ako kažu: ‘Mi vjerujemo!’, i da u iskušenje neće biti dovedeni? A Mi smo u iskušenje dovodili i one prije njih, da bi Allah sigurno ukazao na one koji govore istinu i na one koji lažu. ”

(El-Ankebut, 2-3)

– Od Muaza ibn Džebela, Allah bio zadovoljan njime, prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nema nikog da posvjedoči da nema drugog boga, osim Allaha i da je Muhammed Njegov poslanik, iskreno iz srca, a da ga Allah neće zabraniti Vatri.” (Bilježe Buharija i Muslim)

6. Ihlas (iskrenost u djelima)

– “Iskreno ispovijedanje vjere dug je Allahu!” (Ez-Zumer, 3)

– “…a naređeno im je da se samo Allahu klanjaju, da Mu iskreno, kao pravovjerni, vjeru ispovijedaju.” (El-Bejjine, 5)

– Od Ebu Hurejre, Allah bio zadovoljan njime, prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Najsretniji čovjek s mojim šefatom (zauzimanjem) na Sudnjem danu bit će onaj koji je najiskrenije rekao: ‘La ilahe illellah’.” (Bilježi Buharija)

7. Mehabbeh (ljubav) prema ovoj riječi i prema onome na što ona upućuje, te zadovoljstvo i radost s njom.

– “Ima ljudi koji su umjesto Allaha kumire prihvatili, vole ih kao što se Allah voli, ali pravi vjernici još više vole Allaha.” (El-Bekare, 165)

 

Ruknovi (stubovi) svjedočenja: “Muhammedu resulullah”:

1. Da čovjek posvjedoči da je Muhammed rob (a to je odgovor kršćanima)

2. Da posvjedoči da je Muhammed Allahov poslanik (odgovor židovima)

Svjedočenje da je Muhammed Allahov Poslanik, tj. svjedočenje da je poslan svim stvorenjima (ljudima i džinnima), a poslanik je čovjek kojem je Allah Uzvišeni objavio šerijat i naredio mu da ga dostavi.

Jer, ljudi prije Nuha, alejhis-selam, bili su jedan narod te im nije bio potreban poslanik, a zatim su se razmnožili i počeli međusobno razilaziti pa su bili u potrebi za poslanikom, a onda im je Allah Uzvišeni poslao poslanika, kao što kaže:

“Svi ljudi su sačinjavali jednu zajednicu, pa je Allah slao vjerovjesnike da donose radosne vijesti i opomenu, i po njima je slao Knjigu sa Istinom, da po njoj sudi ljudima u onome u čemu su se oni razilazili.” (El-Bekare, 213)

Poslanici su bili poslani onda kada su se ljudi počeli razilaziti kako bi im presudili po istini, tako je prvi poslanik bio Nuh, alejhis-selam, a posljednji Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem. Obaveza je vjerovati da je on posljednji u nizu poslanika.

Greška je što neki tvrde da je prije Nuha, alejhis-selam, bilo poslanika, jer Allah Uzvišeni kaže: “Mi objavljujemo tebi kao što smo objavljivali Nuhu i vjerovjesnicima poslije njega.” (En-Nisa, 163)

U hadisu o šefatu (zauzimanju) na Sudnjem danu rečeno je da će ljudi doći kod Nuha, alejhis-selam, te će mu reći: “Ti si prvi poslanik kojeg je Allah poslao stanovnicima Zemlje.”[3]

A onaj ko bi pozivao u to da je vjerovjesnik poslije Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, propis za takvog je da je nevjernik, zbog riječi Uzvišenog: “Nego je Allahov Poslanik i posljednji vjerovjesnik.” (El-Ahzab, 40)

Važno je napomenuti da nije dovoljno samo jezikom izgovoriti šehadet (svjedočenje) nego je obaveza slijediti Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, što je jedan od uvjeta da bi djelo bilo primljeno kod Allaha Uzvišenog.

 

O obaveznosti slijeđenja Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, Uzvišeni kaže:

“O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i nadređenim između vas!” (En-Nisa, 59),

“O vjernici, pokoravajte se Allahu i Njegovom Poslaniku, i ne napuštajte ga, ta vi slušate šta on govori” (El-Enfal, 20),

“O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku, i ne ništite djela svoja!” (Muhammed, 33) i drugi ajeti.[4]

 

(Ovo je 2. dio komentara Džibrilovog hadisa, a u narednom tekstu slijedi nastavak, uz Allahovu pomoć)

 



[1] Bilježe imami Buharija i Muslim.

[2] I slični ajeti, kao što su: El-Isra, 23, i Ali Imran, 64.

[3] Bilježe imami Buharija i Muslim.

[4] Kao npr. Alu Imran, 132, En–Nur, 54 i sl.

Print Friendly  Komentar Džibrilovog hadisa (2. dio) - “O Muhammede, obavijesti me o islamu!” pf button both



X