ljubav3

Nositelji istine najmilostiviji su prema drugima

Piše: mr. Fahret Kadrić

Živimo u vremenu smutnje kad mnogi istinu vide kao neistinu, dok zabludu prihvataju kao apsolutnu istinu. Živimo u vremenu poremećenih vrijednosti u kojem su nosioci istine etiketirani kao zabluđivači, dok su bakljonoše laži i zablude okarakterizirani kao dobročinitelji i pomagači. Obično muslimansko oko vrlo često je zamagljeno i ne vidi jasno ko su stvarni nosioci istine, a ko su, s druge strane, istinski zabluđivači. Jedna vrlo delikatna osobina krasi stvarne nositelje istine i jasno ih razdvaja od onih koji preko sile, žestine i grubosti nastoje svoju zabludu predstaviti istinom. Samilost prema ljudima osobina je pravih nositelja istine. Takvi su bili najodabraniji Allahovih robovi, Njegovi poslanici, neka je Allahov mir i spas na njih.

 

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, darovana milost čovječanstvu

Biti milostiv prema nekome onda kada je taj neko milostiv prema tebi i nije toliko teško. Biti milostiv prema onima koji te vrijeđaju i uznemiravaju prava je poteškoća. Međutim, naš Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uči nas da je istinska vrijednost i veličina upravo u tome da se samilost pokaže onima koji na nas ne gledaju blagonaklono. Na kakva je uznemiravanja Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nailazio na putu pozivanja k Allahu, ali je i pored toga prema onima koji su ga vrijeđali i uznemiravali pokazao istinsku samilost, ponajbolje vidimo u slučaju kada ga je njegova supruga Aiša, radijallajhu anha, upitala: “Allahov Poslaniče, da li si doživio teži dan od dana Bitke na Uhudu?”, pa je odgovorio: “Od svoga naroda doživio sam mnogo, ali najteže mi je bilo na dan El-Akabe kada sam zatražio zaštitu kod Ibn Abdulejla b. Abdulkelama pa mi je nije pružio. Odatle sam se potišten zaputio, ne obazirući se dokle sam stigao, sve dok ne dođoh do prijevoja Es-Se‘alib, tu sam podigao glavu i zapazio da sam u hladu, pogledao sam, a Džibril je stajao i kazao mi: ‘Allah je čuo ono što je tvoj narod rekao tebi, pa ti je poslao meleka zaduženog za brda, da mu narediš šta želiš da uradi s njima.’ Melek zadužen za brda pozvao me, nazvao mi selam i rekao: ‘O, Muhammede, Allah je zaista čuo ono što je tvoj narod kazao tebi. Ja sam melek zadužen za brda, Allah me poslao tebi, pa mi naredi šta želiš! Ako želiš, zdrobit ću ih sa dva brda.’ Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao mu je: “Ja želim da Allah iz njihovih kičmi izvede potomstvo koje će samo Allaha obožavati i neće Mu širk činiti.” (Buhari, br. 3231; Muslim, br. 1795.)

Milost prema stvorenjima, uz pridržavanje za istinu, odlike su svih vjerovjesnika, kao što možemo zapaziti iz kazivanja o njima. Primjer za to nalazimo u hadisu koji prenosi Ibn Mesud, radijallahu anhu, koji kaže: “Kao da sada gledam Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako nam priča o jednom vjerovjesniku kojeg je njegov narod udario toliko da mu je potekla krv, a on, brišući krv sa svoga lica, govori: ‘Allahu, oprosti mom narodu jer oni ne znaju!’” (Buhari, br. 3477; Muslim, br. 1792)

 

Istinski sljedbenici Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, su najmilostiviji

Putem samilosti i praštanja te saosjećanja s drugima kročili su istinski sljedbenici Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Divan je primjer dao Ebu Umama el-Bahili koji je, kada je vidio sedamdeset odrubljenih haridžijskih glava u Damasku, izgovarajući riječi istine, kazao: “Slavljen neka je Allah, kako se šejtan samo poigrava sa sinovima Ademovim! Ovo su psi Džehennema, najgora stvorenja pod svodom nebeskim!”, zatim je zaplakao i rekao: “Zaplakao sam zbog milosti prema njima kada sam ih vidio jer su nekoć bili pripadnici islama.” (Šatibi, El-I‘tisam, 1/71–73; Ibn Muflih, El-Adab eš-Šer’ije, 2/24) Ovako su istinski sljedbenici Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, saosjećali s onima koji su zastranili u vjerovanju. O tome kako su se stvarni sljedbenici Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, odnosili prema onima koji su živjeli u njihovom okruženju govori nam i primjer Uvejsa el-Karnija, Allah mu se smilovao, koji je, kada bi pala noć, običavao podijeliti sve što mu je ostalo od hrane i pića, a zatim je govorio: “Allahu, nemoj me kazniti za onoga koji preseli od gladi, niti za onoga ko preseli bez odjeće od hladnoće.” (Sifetu-safve, 3/54)

 

Nositelji istine opraštaju drugima

Imam Zehebi, govoreći o iskušenjima imama Ahmeda, kazao je: “Nevjerovatna je njegova privrženost istini koja zahtijeva snagu i iskrenost. Onaj koji je iskren, ali bez snage, ne može biti nositelj istine. S druge strane, onaj koji ima snagu, ali nije iskren, na koncu biva ponižen i poražen. Stoga, onaj ko upotpuni oboje, postaje jedan od pravednika (siddik). Onome ko je slabašan preostaje da srcem negira, a to je najmanji vid imana, poslije kojeg imana više i nema, a snaga je samo kod Allaha.” (Sijeru e‘alamin-nubela, 9/234) I pored svega što je preživio od halife: udarce, bičevanje i zatvor, imam Ahmed kaže: “Opraštam svakome ko me spomene. Ebu Ishaku (halifa El-Muatesim) sam oprostio jer sam vidio da Allah kaže: ‘Neka im oproste i ne zamjere! Zar vama ne bi bilo drago da i vama Allah oprosti.’ (Nur, 24) Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio je Ebu Bekru, radijallahu anhu, da oprosti Mistahu, a zatim rekao: ‘A kakvu korist imaš ti da Allah zbog tebe kazni tvoga brata muslimana?’” (Sijeru e‘alamin-nubela, 9/261; Džuvejni, Menakib el-imam Ahmed, str. 221)

 

Nositelji istine su saosjećajni i dobroćudni

Postoje i drugi primjeri predvodnika ehli-sunneta, kao što je primjer šejhul-islama Ibn Tejmijje koji je potvrđivao akidu ispravnih prethodnika i svojim jezikom se borio protiv devijantnih grupacija. Odgovarao je sljedbenicima Knjige i opovrgavao njihove laži, raspravljao sa sufijama i filozofima, a sve to u cilju obznanjivanja i dostavljanja istine ljudima. U isto vrijeme, Ibn Tejmijja je bio najsaosjećajniji i najdobroćudniji, a primjer koji slijedi to najbolje potvrđuje: Njegov učenik Ibn Kajjim kaže: “Došao sam jednog dana do njega (Ibn Tejmijje) želeći ga obradovati smrću jednog od njegovih najljućih i najžešćih neprijatelja, pa me on ukorio, a zatim momentalno otišao do kuće preminulog da iskaže saučešće i žalost njegovoj porodici, te im kazao: ‘Vi kod mene uvijek imate mjesta, nemojte se ustručavati da zatražite pomoć u onome u čemu vam mogu pomoći.’ Kad su čuli ove riječi, oni su se obradovali i dovili su za njega.” (Medaridžu-salikin, 2/345) Kada je Ibn Tejmijja bio na samrtnoj postelji, jedan od onih koji su ga uznemiravali ušao je kod njega tražeći halala, pa mu je šejhul-islam rekao: “Ja sam ti halalio, i ne samo tebi, nego svima koji su se neprijateljski odnosili prema meni, a nisu znali da sam ja na istini. Ja sam također halalio i velikom presvijetlom vladaru koji me u zatvor stavio jer se on, ipak, za mišljenjem nekog drugog poveo.” (El-E‘alam el-Ulije, str. 82)

Nositelji istine jasno se razlikuju od drugih. Njihove osobine, ponašanje, samilost, praštanje, saosjećajnost i dobroćudnost, ponajbolje govore o njima. Stoga, ako želiš da saznaš ko su pravi nositelji istine, onda gledaj u djela, a ne obraćaj pažnju na kićene besjede koje čuješ, ako ih djela ne prate. Prizivati sebi epitete istinskih nositelja istine mogu mnogi, ali samo oni pravi i iskreni djelima pokazuju da su zaista takvi.

 

El-Asr, br. 60.

 

 

 

Print Friendly  Nositelji istine najmilostiviji su prema drugima pf button both



X