Nesvakidašnji primjer bogobojaznosti i strpljenja

Nesvakidašnji primjer bogobojaznosti i strpljenja savjetovaliste2Pitanje: Majka sam dječaka, jetima, čiji je otac preselio dok je on još bio mali. Oduvijek sam se sama brinula o njemu, rodbina nije bila u mogućnosti da nam pomogne, a i moj sin je prolazio kroz fazu kada nikoga drugog nije ni prihvatao. Bilo je veoma teško objasniti mu, pomoći mu da prebrodi tu traumu, bio je često bolestan, doktori ponekad nisu znali šta mu je, govorili su da je od stresa. Njegovo ponašanje bilo je nepodnošljivo, savjetovala sam se sa psihologom… Doktor mi je rekao da se radi o nadarenom djetetu, te da takva djeca spadaju u skupinu djece s posebnim potrebama… Njegove potrebe su bile zaista velike, bio je, mašallah, inteligentan, napredan, ali veoma zahtjevan. Znala sam dane potpuno provesti u igri i razgovoru s njim, a noću bih kuhala i sređivala. Uz sve to, nisam mogla da radim, svaki pokušaj da ide u vrtić brzo bi se završio, niko od rodbine nije nam mogao pomoci, pričuvati ga…

Tako da oduvijek živimo od porodične penzije. Elhamdulillah, živimo skromno, ali imamo sve potrebno.
Ono što mene brine jeste činjenica da se veći dio penzije odnosi na moga sina, kao i primanja poput dječijeg dodatka, jedan dio penzije dobijam i ja, ali samo zato što imam dijete, zbog godina, nemam pravo na penziju.
Bojim se, brinem se, je li meni halal tako se izdržavati?

Većina tog novca ode na hranu i režije, ali svaki put kada dođem u situaciju da moram kupiti nešto lično za sebe, odjeću ili obuću npr., brinem se… Pomislim šta se u Kur’anu kaže za onoga ko troši imetak jetima…
I ne znam imam li pravo od tog novca davati sadaku, npr. mislim, to su mali iznosi, mi nismo u mogućnosti da damo puno, ali ne znam kako je ispravno postupiti?!
Moj sin je sada veći, elhamdulillah, i puno bolji, zdraviji… Nadala sam se da ću možda naći posao, ali sada sam ja prešla tridesetu, sa hidžabom, bez radnog iskustva, pa poslodavci nisu bas zainteresirani da zaposle takve osobe…

Još nešto, što me isto tako brine…

Elhamdulillah, moje dijete ne pravi nikakve probleme, mašallah, veoma je napredan, fizički i psihički, ali zadnju godinu na njemu primjećujem promjene… On je u tom nekom ‘’predpubertetskom“ periodu, javljaju se simpatije, odjednom mama postaje dosadna, zaostala… sve rezultira da počinje grubo prema meni da se ponaša. Žali se na naš život, znam, nedostaje mu otac, mi smo skoro uvijek sami, u kući mu je dosadno…

Zaista imam strpljenja za njega, ali ponekad na njegovo ponašanje moram reagirati oštrije, obično tako što mu uskratim neku aktivnost, npr. trening. Postaje nemoguće odgajati ga samo primjenom metode blagosti. Veoma mi je teško sačuvati svoj autoritet nad njim…

Svaki put kada galamim na njega, bude teže meni nego njemu… Ponekad se sakrijem i isplačem, da on ne vidi, jer pokušavam ostati čvrsta, sabrana, i jaka, makar prividno…

On je još mali, i ja ga puno sažalijevam zbog toga što nema oca, što mu ne mogu pružiti ljepši život, što je sam sa mnom, i još svašta nešto… Ali, osjećam da je moja dužnost da ga odgajam, makar to podrazumijevalo da ponekad i zagalamim, nešto mu zabranim, rasplačem ga… Je li mi to grijeh?

On je veoma inteligentan i nekada primijetim da me pokušava izmanipulirati s tim sažaljenjem… Istovremeno se borim sa vlastitom samoćom, depresijom, tugom, pritiscima, strahom… Da nisam vjernica, odavno bih posustala…

Znam da mu bude teško, nastojim da mu olakšam, ali ne mogu dozvoliti da svaku frustraciju istresa na meni… Balansiram između tolerantnog i nepopustljivog roditelja, trudim se, radim… ali se bojim, kada ga rasplačem… čitala sam hadis, ne znam koliko je vjerodostojan, kako se Milostivi rasrdi na onoga koji rasplače jetima…

Cijenila bih vaše mišljenje, ili savjet, bilo kakav odgovor…

Čitala sam raznu literaturu… Samo, meni je veoma teško biti objektivna kada je moje dijete u pitanju, zato i tražim vaše mišljenje…

Da vas Allah dragi nagradi za odgovor, džezakellahu hajren!

Odgovor:


Uvažena sestro, kao što je vaše pitanje veliko i opširno, isto tako da bi odgovor bio potpun, trebao bi da bude opširan i dug. Stoga, trudit ću se da vam navedem najbitnije stvari.

Prvo, vaša briga o sinu, trud koji ulažete na tom putu i vaša bogobojaznost su za svaku pohvalu. Ne mogu da sakrijem svoju radost pred činjenicom da u današnjem vremenu ima takvih majki, koje su spremne toliko da žrtvuju samo kako bi svoje dijete podigle, odgojile i uputile na pravi put. S druge strane, koliko je djece u našem podneblju koja imaju oba roditelja, ali su u odgojnom smislu jetimi. Njihovi roditelji su ih prepustili ulici, ili obdaništu, ili nekome drugom da ih “odgaja” ne znajući kolika je odgovornost roditelja u pogledu odgoja djeteta. Blago li se vama kada vas je Allah uputio na takvo razumijevanje i zato budite sigurni da to što činite zna Uzvišeni Allah, i vaš trud sigurno će biti dobro nagrađen.

Drugo, nema sumnje da je bespravno jedenje (što podrazumijeva bilo koji bespravni način uzimanja imetka jetima) jetimskog imetka jedan od velikih grijeha. To nam potvrđuju mnogi kur’ansko-hadiski argumenti. Kazao je Uzvišeni Allah: “Oni koji nepravedno jedu imetke jetima – doista jedu ono što će ih u Vatru dovesti i oni će u ognju gorjeti.” (En-Nisa, 10) U drugom ajetu stoji: “A od imetka siročeta – što dalje! Osim ako ga želite  unaprijediti, sve dok ne postane punoljetno. I ispunjavajte obavezu, jer će se za obavezu, zaista odgovarati!” (El-Isra, 34)

Allahov Poslanik je u više hadisa zabranio bespravno jedenje jetimskog imetka. Kazao je Allahov Poslanik: “Čuvajte se sedam grijeha koji će uništiti njihove počinioce: …jedenje jetimskog imetka.” (Buharija i Muslim od Ebu Hurejre, r.a.)

Treće, nema sumnje da je bespravno rasplakivanje jetima, kao i druge djece, grijeh. Ali koliko mi je poznato, ne postoji vjerodostojan hadis koji ukazuje na poseban grijeh rasplakivanja jetima. Da, postoji više hadisa koji govore o tome, ali su islamski učenjaci te hadise ocijenili slabim (daif) ili apokrifnim. Ako bismo i kazali da postoji, onda se to sigurno odnosi na onoga ko bi to činio bespravno, a ne na nekoga ko to čini želeći tom jetimu dobro, želeći da ga na taj način vaspita i odgoji. Mnogo je učenjaka koji su spomenuli da nema smetnje da se i jetim vaspita na način što će se, shodno potrebi, koristiti strožije metode. Kada učenjaci govore  o odrednici kada i kako je staratelju jetima dopušteno da ga istuče, kažu da mu je to dopušteno onako kako je dopušteno da čini sa svojom djecom. Kazao je poznati hanefijski učenjak Ibn Abidin: “Dozvoljeno mi je da istučem jetima za ono zbog čega bih istukao i svoje dijete.” (Hašijetu Ibn Abidin, str. 4/78)
U Stalnoj komisiji za fetve kazali su: “Dozvoljeno je istući jetima s ciljem odgoja, pod uvjetom da to bude bez nanošenja štete i bez ponižavanja.” (str. 14/250, broj fetve: 18327)

Četvrto, jedenje jetimskog imetka koje je zabranio islam jeste bespravno jedenje, dok ako se radi o uzimanju imetka s pravom, onda nema sumnje da to ne potpada pod spomenutu zabranu, naročito ako je staratelj jetima njegova majka, koja ako je siromašna, a njeno dijete posjeduje imetak, djetetu postaje obaveza da je izdržava.
Kazao je Uzvišeni Allah: “I provjeravajte siročad dok ne stasaju za brak; pa ako ocijenite da su zreli, uručite im imetke njihove. I ne žurite da ih rasipnički potrošite dok oni ne odrastu. Ko je imućan – neka se uzdrži, a ko je siromašan – neka onoliko koliko mu je, prema običaju, neophodno troši. A imetke im uručujte u prisustvu svjedoka. A dosta je to što će se pred Allahom račun polagati.” (En-Nisa, 6)
U

drugom ajetu stoji: “I pitaju te o siročadi. Reci: ‘Bolje je imanja njihova unaprijediti!’ A ako budete s njima zajedno živjeli, pa oni su braća vaša, a Allah umije razlikovati pokvarenjaka od dobročinitelja. Da je Allah htio, mogao vam je propisati ono što vam je teško; On je, doista, silan i mudar.” (El-Bekare, 220)

Na osnovu spomenutog, smatram da ne postoji zapreka da vi od spomenutog imetka kupite sebi one stvari koje su vam neophodne. Zašto? Zato što u osnovi vi u spomenutoj penziji imate dio tog imetka, tako da ako biste rekli da ste to kupili iz svoga imetka, sigurno ne biste pogriješili, jer je vaš dio penzije sigurno toliko velik da možete sebi priuštiti da kupite osnovne stvari. Drugo, kada biste kazali da vaš udio u tom imetku nije dovoljan da to sebi kupite, tada je vašem sinu obaveza da vam to priušti, jer je on u mogućnosti, a vi ste u potrebi.

Treće, zato što vi sve svoje vrijeme provodite u odgoju djeteta, što vas sprečava da zarađujete, nakon čega je logično da vam postaje dozvoljeno da uzmete iz njegovog imetka ono što vam je potrebno. Jer, ako je Uzvišeni Allah u prethodno spomenutom ajetu dozvolio da staratelj jetima potroši shodno potrebi, pa da to učini majka, koja je i njegov staratelj i koja se posvetila njegovom odgoju, onda je mnogo preče.

Peto, po mišljenju sva četiri mezheba (pravne škole), staratelju jetima nije dozvoljeno davati sadaku iz jetimskog imetka. Svoj stav su argumentirali općim dokazima u kojima se zabranjuje bespravno uzimanje jetimskog imetka. Stoga vam savjetujem da, ako već želite da izdvojite sadaku, onda to činite iz onog dijela novca za koji mislite da dolazi na vaše ime.

Šesto, savjetujem vam da nastavite sa odgojem svoga sina. Ne smijete sada posustati, jer period adolescencije, koji je sada pred njim, možda je mnogo bitniji nego period koji je prošao. Sada se formira njegova ličnost. Stoga vam savjetujem da nastavite da se družite i razgovarate s njim, da mu ukazujete na ono što je dobro i na ono što je loše, kako se ne bi desilo da u vodu padne sav trud koji ste dosada žrtvovali u podizanju vašeg sina, što sigurno niko ne bi volio.
Isto tako, morate ga odgajati tako da cijeni vas i trud koji ste uložili kako biste njega podigli, tako da mu bude  jasno da mu na cijelom svijetu nema nikog prečeg od vas, što na kraju treba da se odrazi na njegovom ponašanju prema vama. Smatram da nije pametno da mu mnogo popuštate pod izgovorom da je jetim, i nemojte se bojati da ćete mu time nanijeti nepravdu kao jetimu, jer vi to činite želeći njemu dobro. Vremena u kojim živimo su teška, stoga smatram da vaš sin treba iz vašeg ponašanja prema njemu da shvati da ste mu vi pretpostavljeni čije smjernice nikako ne smije da krši. Stoga, ako to ponekada iziskuje, shodno potrebi, i strogoću, smatram da nema smetnje da se tome pristupi.

Sedmo, nikako ne smatrajte da je vaš sin unaprijed osuđen na propast zato što je jetim i što nema oca. Historija islama prepuna je primjera najvećih učenjaka koji su bili jetimi i koje su odgojile njihove majke, a svaki od njih je bio zaseban ummet: Zubejr ibn Avvam, r.a., Ebu Hurejre, r.a., imam Buharija, Sufjan es-Sevri, Kadi Ebu Jusuf, imam Šafija, imam Ahmed ibn Hanbel, a od učenjaka današnjice, to je bio Ibn Baz, šejh Ahmed Jasin i mnogi drugi. (Na arapskom jeziku napisana je knjiga pod naslovom “Jetimi koji su promijenili tok historije” u kojoj autor Abdullah ibn Salih el-Džuma govori o velikim svjetskim ličnostima, a svako od njih je odrastao kao jetim.) Na čelu te kolone velikana nalazi se najveći insan koji je kročio Zemljom, Allahov Poslanik, alejhis-selam. Nerijetko jetimstvo biva razlogom da se dijete od rane mladosti uči da živi samostalno, što mu često koristi kada odraste, pošto se od malih nogu nauči da radi i da se snalazi u svakodnevnom životu.

Molim Allaha da vas nagradi neizmjernom nagradom za vaše strpljenje, trud koji ste uložili u podizanju vašeg sina i da vašeg sina učvrsti na Pravom putu! Amin!

A Allah najbolje zna!

Odgovorio: Elvedin Pezić

Print Friendly  Nesvakidašnji primjer bogobojaznosti i strpljenja pf button both



X