AkidaISTAKNUTO

Nepromjenjivi i promjenjivi kader – sudbina

22pregledi

Neki ljudi ne razumiju najbolje neke ajete iz Allahove Knjige, kao ni hadise Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, njihovo shvatanje čini im se problematičnim, pa govore: “Ukoliko je Uzvišeni Allah znao sve šta će se desiti, a potom sve to i zapisao u Knjizi sudbine, pa kako onda shvatiti sljedeći ajet:

Allah briše (dokida) šta hoće, a utvrđuje (šta hoće)… (Er-Ra‘d, 39)?”

Oni pitaju: “Ukoliko je opskrba već propisana, a životni vijek svakom stvorenju unaprijed preciziran, i ako ni nafaku ni život niko nije u stanju povećati, produžiti ili skratiti, pa kako onda razumjeti riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji je kazao: ‘Koga raduje da mu se njegova opskrba poveća ili da mu smrtni čas bude odgođen[1], neka obilazi svoju rodbinu’?”[2]

Kako bi odgovor na ovo pitanje bio jasan, treba znati da se kader dijeli na dvije vrste:

  1. Opći, nepromjenjivi ili neopozivi kader. To je ono što je zapisano u Ummul-Kitabu, tj. u Glavnoj, praizvornoj knjizi ili Levhi-mahfuzu, odnosno Ploči pomno čuvanoj, i sve što se nalazi u ovoj Knjizi ostaje kako je zapisano, bez bilo kakvih promjena.
  1. Uvjetovani ili ograničeni kader. To je ono što je zapisano u knjigama meleka i kod ove vrste kadera može doći do brisanja, tj. dokidanja ili pak potvrđivanja zapisanog. Što se tiče nastupanja smrtnog časa, obilnosti opskrbe ili dužine nečijeg života, sve su to stvari koje su zapisane u Ummul-Kitabu, tj. u Glavnoj, praizvornoj knjizi, i kod njih ne dolazi do promjene ili bilo kakve izmjene, međutim, u onome što je zapisano u knjigama meleka može doći do dokidanja ili potvrđivanja, odnosno do povećavanja ili smanjivanja (ako je riječ o opskrbi).

 Šejhul-islam Ibn Tejmijja, Allah mu se smilovao, kaže: “Možemo kazati da postoje dvije vrste edžela[3] i to: (1) opći ili apsolutni edžel, koji ne poznaje niko osim Uzvišenog Allaha, i (2) ograničeni edžel. Iz ove podjele postaje nam jasno kako razumjeti riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji je kazao: ‘Koga raduje da mu se njegova opskrba poveća ili da mu smrtni čas bude odgođen, neka obilazi svoju rodbinu.’

Dakle, Uzvišeni Allah naredio je meleku da čovjeku zapiše edžel, a potom kao da je rekao: ‘Ukoliko bude obilazio rodbinu, Ja ću mu produžiti život za toliko i toliko…’, međutim, meleki ne znaju da li će čovjekov život uistinu biti produžen ili ne, već je znanje o tome da li će melekovo pisanje edžela biti potvrđeno ili ne – isključivo kod Uzvišenog Allaha, a nakon što nastupi apsolutni edžel, on ni za tren neće biti prolongiran.”[4]

Na drugom mjestu, nakon što je na sličan način upitan o opskrbi, tj. da li se ona povećava i smanjuje, Ibn Tejmijja kazao je: “Dvije su vrste opskrbe. Prva vrsta je opskrba koju je Uzvišeni Allah odredio, ali je znanje o tome zadržao samo za Sebe i kod nje nema nikakve promjene. Druga vrsta je opskrba koju je Uzvišeni Allah propisao Svome robu i melekima otkrio znanje o tome, i ova vrsta povećava se i smanjuje, a sve u zavisnosti od okolnosti i djela koja čovjek bude činio.”[5]

Ibn Hadžer, Allah mu se smilovao, kazao je: “(To biva na način) što meleku kao da bude kazano da će određeni čovjek, ukoliko bude obilazio svoju rodbinu, živjeti stotinu godina, a ako je zanemari i s njom prekine odnose, živjet će šezdeset godina. Međutim, Uzvišeni je Allah već od praiskona znao kako će dotični čovjek postupati, tj. hoće li posjećivati rodbinu ili ne; a ono što je potvrđeno Allahovim sveznanjem, to se ne može ni ubrzati ni usporiti, dok kod onoga što je otkriveno melekima može doći do izvjesnih promjena, tj. povećavanja ili smanjivanja. Na to ukazuju riječi Uzvišenog Allaha:

Allah briše (dokida) šta hoće, a utvrđuje (šta hoće) i kod Njega je Glavna knjiga (Er-Ra‘d, 39).

Dakle, brisanje ili potvrđivanje koje se spominje u ovom ajetu odnosi se na ono što znaju meleki, a što se tiče onoga što je zapisano u Glavnoj knjizi, to je ono što je prethodilo u Allahovom sveznanju i ništa od toga ne može biti izbrisano. To se još zove i konačni ili neopozivi kader, dok se prva vrsta koju smo spomenuli zove uvjetovani ili uslovljeni kader.”[6]

 “Povodi koji bivaju uzrokom (povećanja) opskrbe svakako spadaju u ono što je Uzvišeni Allah Svojim kaderom već odredio i zapisao, pa tako, ako je kaderom propisano da će čovjek biti opskrbljen radi svoga truda i privređivanja, Uzvišeni Allah nadahne ga i omili mu trud i djela koja ga vode ka takvom načinu stjecanja nafake. Dakle, ono što je Allah propisao da će čovjek ostvariti svojim trudom i zalaganjem ne može se ni na koji drugi način ostvariti osim kroz čovjekov trud i zalaganje, a što se tiče onoga što mu je od opskrbe određeno, bez obzira da li se on u tom pogledu trudio ili ne, poput smrti onoga od koga će naslijediti imetak i sl., ta opskrba doći će mu svakako, bez obzira na njegov eventualni trud i zalaganje.”[7]

U spomenutom, dakle, nema nikakve kontradiktornosti jer je “Allahovo apsolutno znanje svemu prethodilo, pa je Uzvišeni Allah, znajući šta će se desiti, odredio i uzroke koji će dovesti do određenih posljedica, tj. rezultata. Tako je On odredio sitost i napojenost, ali je odredio i povode koji će do toga dovesti, a to su jedenje hrane i pijenje tekućine. Također, Allah je odredio rođenje djeteta, ali je odredio i uzrok koji će dovesti do toga, a to je intimni odnos, odredio je i ubiranje plodova, ali je odredio i ono što će dovesti do tog ubiranja, a to je sijanje usjeva itd. Na kraju se pitamo kako ijedan pametan i razuman čovjek može povezivanje posljedica sa uzrocima koji su do njih doveli, na bilo koji način smatrati problematičnim i držati da je takvo nešto u koliziji sa činjenicom da je Uzvišeni Allah Svojim sveznanjem sve predodredio?”[8]

Ovdje valja napomenuti da smo ranije već govorili o tome da vjerovanje u kader nije u koliziji sa ulaganjem truda i poduzimanjem odgovarajućih koraka na putu ostvarenja određenog cilja.[9]

Nastaviće se…

____________________________

Naslov originala: El-Imanu bil-kada’i vel-kader

Naslov prijevoda: Vjerovanje u Allahovo određenje i sudbinu

Autor: Muhammed b. Ibrahim el-Hamed

Knjigu pregledao i svojim komentarima i opaskama popratio: Abdulaziz b. Abdullah b. Baz

Recenzija prijevoda: prof. dr. Zuhdija Hasanović.

Preveo: Amir Durmić

____________________________________-

[1] U komentaru ovog  hadisa, Ibn Hadžer navodi i drugačije tumačenje od ovoga koje će ovdje spomenuti autor. Shodno tom tumačenju, produženje životnog vijeka, koje se spominje u ovom hadisu, u neku je ruku metaforičko, a ne stvarno. Ukratko, obilaženje rodbine i dobročinstvo prema njoj povodi su koji čovjeka vode ka intenzivnijoj pokornosti Uzvišenom Allahu i udaljavaju ga od grijeha i zabranjenih djela, što bude uzrok da takvog čovjeka ljudi po dobru spominju i nakon njegove smrti, tako da se čini kao da nije umro, već da je još uvijek živ. Vidjeti: Ibn Hadžer, Fethul-Bari, 10/416. (op. prev.)

[2]     Muttefekun alejhi. Buhari, Sahih, br. 5985, i Muslim, Sahih, br. 2557. Za komentar hadisa vidjeti: Ibn Hadžer, Fethul-Bari, 10/429, i Nevevi, Šerhun-Nevevi ala Sahihi Muslim, 16/114. Vidjeti: dr. Omer Eškar, El-Kadau vel-kader, str. 66.

[3]     Edžel možemo prevesti kao smrtni čas, ali i kao životni vijek. (op. prev.)

[4]     Ibn Tejmijja, Medžmuul-fetava, 8/517.

[5]     Ibn Tejmijja, Medžmuul-fetava, 8/517.

[6]     Ibn Hadžer, Fethul-Bari, 10/430. Također vidjeti: Ibn Kutejba, Te’vilu muhtelefil-hadis, str. 89, Nevevi, Šerhun-Nevevi ala Sahihi Muslim, 16/114, i Sujuti, Ifadetul-haberi bi nassihi fi zijadetil-umuri ve naksih.

[7]     Ibn Tejmijja, Medžmuul-fetava, 8/540–541.

[8]     Ševkani, Tenbihul-efadili ala ma verede fi zijadetil-umuri ve nuksanihi mined-delail, str. 32. Također vidjeti Ibn Sa‘dijev komentar ajeta: “Allah briše (dokida) šta hoće, a utvrđuje (šta hoće)…”, u njegovom Tefsiru, 4/116–117.

[9]     Na ovom mjestu, u kontekstu onoga što je prethodilo, uvaženi šejh Abdulaziz b. Baz nadovezao se sljedećim riječima: “Ispravnije je kazati da se sve vrste kadera nalaze u Ummul-Kitabu, tj. u Glavnoj, praizvornoj knjizi, pa će se predodredba čije je izvršenje uvjetovano ispunjenjem određenih uzroka,   izvršiti nakon što se ostvare spomenuti uzroci, a ona predodredba koja ničim nije uvjetovana ostvarit će se u trenutku kada joj je to i određeno, bez ikakvog odgađanja ili požurivanja. Čovjeku je naređeno da poduzima  korake koji odgovaraju datoj situaciji, da izvršava naredbe i kloni se zabrana, a svakome je olakšano ono zbog čega je stvoren, baš onako kako je to kazao Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, nakon što je spomenuto pitanje vjerovanja u kader i nakon što su ga njegovi ashabi upitali: ‘Pa zbog čega onda radimo (i djela činimo)?’, a on im je odgovorio: ‘Radite, jer svakome je olakšano (ono što mu je određeno).’ A Allah je najbolji Upućivač.”

X