vandoorn

Neodoljivi zov Allahove upute – boreći se protiv islama postao musliman

Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Uzvišeni Allah, dž.š., objavio je u Kur’anu: Onome koga Allah želi da uputi – On srce njegovo prema islamu raspoloži, a onome koga želi da u zabludi ostavi – On srce njegovo stegne i umornim učini kao da čini napor da na nebo uzleti. Eto, tako Allah one koji ne vjeruju bez podrške ostavi. (El-En’am, 125.)Prenosi se od Ebu Hurejre, r.a., da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Svako dijete rađa se u čistoj i autentičnoj prirodi (fitra), kao što životinja rađa skladno mladunče (bez ikakvih nedostataka i mahana), pa ga onda roditelji učine jevrejom, kršćaninom ili vatropoklonikom.” (Buharija i Muslim) U drugoj predaji stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: ”Uzvišeni Allah je rekao: ‘Ja stvaram ljude u čistoj, prirodnoj vjeri, pa ih šejtan zavede i zabrani im ono što sam im dozvolio, i naredi im da, mimo Mene, obožavaju one o kojima im nikakav dokaz nije objavljen.” (Muslim)

 

Kao što je prije više od godinu dana, vijest o primanju islama Daniela Streicha, bivšeg člana Švicarske narodne stranke (SVP), i pokretača kampanje protiv izgradnje minareta i džamija u Švicarskoj, senzacionalno odjeknula u cijelom svijetu, sličnu senzaciju izazvalo je i nedavno primanje islama Arnouda van Doorna, nekadašnjeg člana holandske desničarske stranke PVV, na čijem čelu je poznati islamofob i ekstremista Geert Wilders. Svjetskoj javnosti poznato je da su njih dvojica, kroz holandski parlament i mimo njega, sijali smutnju i mržnju prema Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, islamu i islamskim vrijednostima i na sve načine radili na stigmatizaciji muslimana i oduzimanju njihovih temeljnih ljudskih prava. Danas je, eto, Arnoud van Doorn postao musliman, branitelj islama i njegov promotor.

 

Ovo je početak mog novog života

 

U intervjuu za Al-Džaziru, na pitanje zašto je i kako primio islam, Van Doorn je odgovorio: ”Družeći se s mojim prijateljem muslimanom koji je član državnog parlamenta u Holandiji, i nakon dugih rasprava s njim o vjeri i drugim životnim temama, odlučio sam primiti islam. Učinio sam to potpuno svjesno i dragovoljno.” A govoreći o svom članstvu u Wildersovoj stranci i antiislamskom djelovanju, kazao je: ”Svaki čovjek u životu pravi greške i povlači pogrešne poteze, no i pored toga valja kazati da svaki posao i svako životno iskustvo ima svoj cilj i određene koristi.  Ja sam iz toga mnogo naučio i vjerujem da mi je to iskustvo na neki način pomoglo da izaberem islam za svoju vjeru i svoj životni put. Ovo je novi početak u mom životu i molim Allaha da me učvrsti na putu islama.”

 

Ono što u ovoj, pomalo bajkovitoj, priči o Van Doornovom primanju islama predstavlja poseban kuriozitet, jeste činjenica da je on svoje primanje islama obznanio i javno posvjedočio u džamiji ”Es-Sunne” u Den Hagu, koja je nekada bila njegova i Wildersova meta, kada su od holandskih vlasti tražili da se ta džamija zatvori i da se njen imam, Fevaz Džunejd protjera iz Holandije.

 

Na osnovu ovog i njemu sličnih slučajeva, mnogi će se sigurno zapitati: šta se to zapravo desi u glavama ljudi koji su do jučer s tolikim žarom napadali islam i za koje su ljudi mislili da su posljednje osobe koje bi mogle postati muslimani? Na ovo pitanje islam ima jasan i nedvosmislen odgovor. Naime, fenomen sve učestalijeg konvertiranja u islam, a posebno ljudi koji su bili njegovi ljuti protivnici, potvrđuje da je islam prirodna vjera koja je urođena svakom čovjeku i kojoj teži svaka ljudska duša, kako nam to poručuju hadisi s početka hutbe. Tu prirodnost islama i urođenu potrebu ljudske duše za njim, primijetili su čak i neki nemuslimanski intelektualci, poput francuskog mislioca Džeka Burka (Jack Burke) koji je rekao: ”Islam je nužnost i on će se jednoga dana sam nametnuti, jer je istinita vjera. Kad bi islam imao prave pozivače u vjeru, svijet bi živio u miru za kojim žudi. Islam je nužna istina, inače ne bi bio napadan, jer gdje god je snaga tu su i oni koji na nju navaljuju. Nesreća ljudskog uma u ovom vremenu leži u pojavi da uvijek napada ono što je blisko srcu.”

 

Zato, sva silna propaganda, hajka i antiislamska kampanja, u koju se danas ulažu milijarde dolara, sve spletke, podmetanja, potvore i laži protiv islama, sve prijetnje, torture i nasilje nad muslimanima, padaju u vodu pred urođenom čežnjom ljudske duše za istinom, za prirodnom vjerom po kojoj je Allah sve ljude stvorio. Iako savremeni mediji i silna mašinerija ljudi i tehnike koja je uključena u antiislamsku propagnadu, mogu čak ponekad zbuniti i ljudski um i učiniti ga svojim vojnikom i poslušnim robom, oni ne mogu upravljati ljudskim srcima, jer srcima upravlja Allah, koji ih poziva u prirodnu vjeru i na čiji poziv čista ljudska srca ne mogu biti ravnodušna:  Ti upravi lice svoje vjeri, kao pravi vjernik, djelu Allahovu, prema kojoj je On ljude načinio, – ne treba da se mijenja Allahova vjera, ali većina ljudi to ne zna. (Er-Rum, 30.)

 

Komentirajući ovaj ajet, poznati komentator Kur’ana, Ibn Ašur, veli: ”Fitra (priroda) ovdje znači cjelokupnost i totalitet vjere (džumletu-d-din) po kojoj je stvoren čovjek, u fizičkom, intelektulanom i duhovnom smislu. Tako je hodanje na nogama u skladu sa fitrom (prirodno je), a pokušaj hodanja na rukama je u suprotnosti sa fitrom i zakonitošću po kojoj je Allah stvorio čovjeka. Deriviranje i izvođenje zaključaka na osnovu premisa, kao i posljedica na osnovu uzroka, prirodno je i u skladu sa razumom, dok je stav da posljedice nemaju svojih uzroka, suprotan prirodi, odnosno, u koliziji je sa zdravim razumom. Opisivanje islama terminom ‘fitra’ (priroda) znači da su temelji na kojima počiva islam prirodni i da su dio općeg reda, poretka i harmonije koju je Allah uspostavio.”

 

A šejhul-islam, Ibn Tejmijja u komentaru dijela hadisa s početka hutbe: ”Svako dijete rodi se u čistoj i autentičnoj prirodi (fitra)”, veli: ”Mi ne kažemo da dijete kad izađe iz majčine utrobe zna vjeru islam, jer, Allah nas izvodi iz trbuha naših majki i mi ništa ne znamo, već se misli na fitru koja podrazumijeva urođeni osjećaj i potrebu za islamom i njegovom spoznajom. Potpuno je pogrešno mišljenje onih koji tvrde da su ljudi stvoreni kao ‘čista ploča’ (tabula rasa), koja prihvata da se po njoj podjednako ispisuje vjerovanje i nevjerovanje, bez urođenog osjećaja šta je dobro a šta zlo, šta istina a šta zabluda. To bi onda značilo da, u odnosu na fitru, prirodu po kojoj je sve stvoreno, nema razlike između dobra i zla, istine i zablude, odnosno između idolopoklonstva, jevrejstva i kršćanstva, s jedne, i islama, s druge strane, pa bi onda zadnja rečenica hadisa mogla glasiti: ‘Pa ga roditelji učine muslimanom, jevrejom, kršćaninom ili vatropoklonikom’.”

 

Islam me je vratio u život, kao što hladna voda oživi žednog čovjeka

 

Stoga treba kazati da fenomen konvertiranja u islam od strane njegovih ljutih protivnika, nije specifičan samo za naše doba, već on ima svoju potvrdu kroz cjelokupnu ljudsku povijest. Naprimjer, Kur’an spominje primjer sihirbaza (čarobnjaka) iz vremena Musaa, a.s., koji su, na poziv egipatskog faraona, došli da se svojim sihrom, čarolijom, vradžbinom, opsjenom i varkom, suprotstave prirodnoj vjeri, čistom tevhidu i monoteizmu, s kojim je došao Allahov poslanik, Musa, a.s. Ali, kada je njihova magija, koju su pokazali pred okupljenom svjetinom,  poražena i ”progutana”, čarobnjaci su pali na sedždu i uzviknuli: ”Mi vjerujemo u Gospodara svjetova” – povikaše – ”Gospodara Musaova i Harunova!” (El-‘Araf, 121.) Sihirbazi su postali iskreni vjernici i ostali su dosljedni u vjeri i pored faraonove prijetnje da će ih poubijati. Zatim, u povijesti islama poznat je slučaj Omera ibn el-Hattaba, r.a., koji je sa isukanom sabljom pošao da ubije Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, ali, kada je u kući svoje sestre, koja je već bila primila islam, poslušao veličanstvene ajete iz kur’anske sure Taha, Omerovo srce je prepoznalo neodoljivi zov Allahove upute i umjesto da ubije Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, on je postao musliman i jedan od njegovih vjernih sljedbenika i ashaba pod čijim vođstvom je, kasnije,  svjetlo islama obasjalo tadašnje dvije imperije, Perziju i Bizantiju.  I ne bi bilo nikakvo čudo da sutra čujemo da je utočište u okrilju islama pronašao i Geert Wilders, zatim, mnogi zapadni političari, novinari, svećenici i drugi nemuslimani koji su danas poznati po islamofobičnosti i širenju mržnje prema islamu. Allah, dž.š., upućuje ljude i On jedini zna šta se krije u ljudskim srcima.

 

Bitno je samo skinuti naslage prašine koje su prekrile fitru (prirodu) po kojoj je Allah stvorio ljude, a koje su djelo ljudskih ruku, prije svega roditelja i okoline u kojoj se čovjek odgaja i živi. Kada se te naslage ateizma, idolatrije, zabludjelih ideja i vjera, zbog kojih ljudi ne mogu da raspoznaju istinu od zablude, dobro od zla, skinu sa srca, onda će ona biti spremna za prihvatanje svjetla islama koje će ih oživjeti nakon što su bila mrtva i unijeti u njih smiraj i istinsku sreću i zadovoljstvo.

 

A, uistinu, čovjekov život prije i nakon primanja islama, nije isti niti može biti isti, jer nisu isti svjetlo i tama, uputa i zabluda, pravi put i stranputica. To najbolje znaju oni koji su kušali gorčinu zablude i koji su tumarali u tminama nevjerstva, pa su, Allahovom milošću i dobrotom, primili islam. Njihove ispovijesti su toliko dirljive da vjerničko srce ganu do suza, ali su istovremeno i poučne i inspirativne, pa ćemo neke od njih citirati.

 

Tako američki intelektualac, dr. Džefri Lang, u svojoj knjizi Dobio sam Muhammed,a a.s., a nisam izgubio ni Isaa, a.s., o svom prihvatanju islama, priča: ”Izgovaranje šehadeta doživio sam kao kapi čiste hladne vode koje se spuštaju niz grlo čovjeka koji je zbog silne žeđi bio na izdisaju. Kad su me pitali kako objašnjavam moju tvrdnju da me slušanje Kur’ana smiruje, odgovorio sam: ‘Vama je dobro poznato da se novorođenče smiri i raduje kad čuje glas svoje majke. Slušajući Kur’an ja osjećam još veću smirenost i sigurnost i poželim da cijeli život budem u okrilju i pod zaštitom tog glasa.”’

 

A švedski stručnjak za međunarodnu ekonomiju, Sebastian Blasco, o svom primanju islama, veli: ”Islam mi je dao ono što sam bio izgubio od života i što sam, kad sam ga našao, poželio da vječno traje. Islam me je vratio mojoj ljudskoj prirodi, sa islamom sam spoznao tajnu života i smrti i onoga što slijedi nakon smrti. Sada slobodno i ponosno mogu reći: ja sam musliman, a znate li šta to znači? To znači: ja postojim. Prije islama bio sam jedinka koja nije bila vrijedna spomena.”

 

Zašto se samo u okrilju islama ljudi tako osjećaju? Zato što je samo islam vjera tevhida, čistog monoteizma koji znači da su svi ljudi Allahovi robovi, robovi istinskog i jedinog Stvoritelja, koji jedini zaslužuje obožavanje i robovanje. Da bi se čovjek uvjerio u tu odliku islama, dovoljno je da ode u džamiju, a zatim u bilo koju drugu bogomolju, pa da vidi tu razliku, da osjeti šta znači tevhid, monoteizam, kroz ibadet, kroz namaz, ali i kroz islamsku arhitekturu i kompletnu civilizaciju, a šta znače kipovi, ikone i slike po drugim bogomoljama i može li su tu uopće govoriti o bilo kakvom monoteizmu. Zatim, islam odlikuje veličanstveni društveni moral koji štiti čast i dostojanstvo svakog čovjeka podjednako. Temelji islama su postojani i jaki, daleko od pretjerivanja i fanatizma, zasnovani na naučnoj metodologiji i promišljanju, a tolerancija je utkana u same temelje islamske civilizacije.

 

Zbog svega spomenutog, i pored mnogobrojnih smutnji kojima je izložen savremeni čovjek i pored sveopće antiislamske porpagande, ne možemo a da se ne složimo sa riječima engleskog pisca Bernarda Šoa, koji je rekao: ”U sadašnje vrijeme mnogo mojih iz Europe prelazi u Muhammedovu vjeru i može se reći da je vraćanje Europe u islam već počelo.” Mi se silno radujemu novim zvijezdama islama na europskom nebu i učimo im dovu koju je učio dr. Džefri Lang, nakon što je primio islam: ”Moj Allahu, ako bi se ikad moja duša ponovo poželjela vrati u nevjerstvo, usmrti me prije toga i oslobodi me takvog života. Moj Allahu, ja ne mogu živjeti ni jednog trena bez vjere u Tebe.”

 

Saff br. 346.

Print Friendly  Neodoljivi zov Allahove upute – boreći se protiv islama postao musliman pf button both



X