Nekoliko primjera pogrešnog razmišljanja

Piše: Muhamed   Ikanović
Razmišljanje zauzima važnu i nezanemarivu poziciju u čovjekovom životu, toliku da se čak u određenim situacijama smatra i ibadetom. Proučavajući Allahovu knjigu Kur’an, možemo zapaziti da nas Uzvišeni u određenim ajetima podstiče na razmišljanje, tako da se neki ajeti završavaju riječima: ”…kako bi oni razmislili…”. Poznato je da su djela plod čovjekove nutrine, stoga ako uspijemo urediti nutrinu, to će rezultirati ispravnim postupcima. Da bismo uspjeli u tome, pokušajmo da ne razmišljamo i zaključujemo na sljedeće načine:

1-    Sve mora biti kako treba pa ćemo raditi, a ukoliko ima manjkavosti, sve se prekida i nećemo nikako nastaviti. Čovjek je stvoren s manjkavostima, iz čega zaključujemo da će i njegova djela i poslovi koje radi nekada biti manjkavi i s greškom. Apsolutna savršenost pripada samo Allahu i sve osim Njega je manjkavo. Mi danas uglavnom živimo u sredinama koje obiluju grijehom, nasiljem, prevarama, ubistvima itd., što nije razlog da sebi i drugima kažemo: ”Ja sam manjina i šta ja imam tražiti u svemu ovome jer je nemoguće sve popraviti” itd. U takvim sredinama pozivanje ljudi ka vjeri i moralu je vrlo zahtjevno i teško je to raditi na 100% ispravan način po islamskim normama. U svemu tome naša dužnost i obaveza jeste da se izgrađujemo i ulažemo maksimalan trud i više od toga ne traži se od nas. Međutim, zapostavljanje onoga što je u našoj mogućnosti, pa makar bilo i malo, odgovornost je na koju ćemo biti pozvani na Sudnjem danu. U hadisu stoji: Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Jak vjernik bolji je i Allahu draži od slabog vjernika, a u obojici je hajr (dokle god su vjernici). Žudi za onim što će ti koristiti, od Allaha pomoć traži i nemoj biti kukavica. Ako te šta neprijatno zadesi, nemoj reći: ‘Da sam uradio drugačije, ne bi do ovoga došlo’, nego reci: ‘Allah je odredio ono što je htio, i to i uradio, jer riječ ‘da’ (sam) otvara šejtanska vrata.”  (MUSLIM)
Jedno je sigurno – islam nas uči ustrajnosti, radu i optimizmu kakvo god stanje bilo ili u kakvoj god se situaciji našli. Čovjeka vrednujemo shodno djelima, a ne na osnovu mjesta u kojem živi ili sposobnosti da kritizira. Kur’an nas uči: ”Reci: ‘Vi radite, a vaš trud će vidjeti Allah….”

2-    Uopćeno zaključivati bez pojašnjenja, kao naprimjer: ”mi uvijek griješimo, ni za šta nismo sposobni” i sl. Ljudi su skloni da zapadaju u dvije krajnosti: opću kritičnost i opću hvalu. Muslim bilježi hadis u kojem je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Onaj koji kaže: ‘Propao je narod’, on je prvi koji će propasti.” U ovom primjeru imamo dvije krajnosti, jedna je pretjerana samohvala, a druga je pretjerana samokritika.

3-    Preokupacija jednim detaljem ili jednim segmentom projekta ili nečije ličnosti. U svakom poslu, pored dobrih strana, naći ćemo nešto što je podložno kritici. Ukoliko se samo koncentriramo na taj dio, onda ćemo zanemariti kompletan posao ili projekat. U istom slučaju imamo situaciju kada se neko fokusira samo na jednu osobinu nekoga iz njegovog okruženja. Najčešće se to dešava u bračnoj zajednici kada jedna strana gleda slabu tačku druge strane i sve ostalo potiskuje se u drugi plan. Ljudi imaju svojih manjkavosti, ali one su najčešće zanemarive u odnosu na pozitivne strane. Pa recimo, ukoliko se suprug koncentrira samo na jednu lošu osobinu svoje supruge, a zapostavlja mnoge njene pozitivne strane, to će sigurno biti uzrok čestih svađa. Isto je i u obrnutom slučaju. Ovo je važno i kada su u pitanju međuljudski odnosi gdje ćemo naći pojedince koji uživaju u zanimanju i otkrivanju tuđih mahana. Bilježi Ebu Bekr el-Ismaili od Ibn Omera, radijallahu te’ala anhuma, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”O vi koji vjerujete samo jezikom i u čija srca iman još nije ušao, ne pratite i ne istražujte mahane muslimana, jer onome ko istražuje tuđe mahane, Allah će istražiti njegove mahane. A čiju mahanu Allah istraži, razotkrit će ga među njegovim najbližim.”

4-    Negiranje pozitivnosti. Veliki je problem raditi sa osobom koja je po prirodi pesimistična, a još gora situacija od toga je raditi ili živjeti sa osobom koja negira pozitivnost u potpunosti i u mnogim situacijama ne vidi ništa osim negativnog. Koliko god nešto bilo negativno, ono u sebi ima dozu pozitivnosti, odnosno čak i kada nas zadesi neka nedaća, mi iz toga nešto naučimo. Otuda islamski učenjaci kažu da nekada i sam grijeh za čovjeka može biti pozitivan jer može uzrokovati da se njegov počinilac probudi iz gafleta, učini iskreno pokajanje i poboljša svoje postupke.

5-    Požurivanje sa zaključcima. Ponekad se postupak ili riječi neke osobe na prvi pogled mogu protumačiti negativno, a isto tako postupak ili riječi bez znanja o razlogu njihovog nastanka mogu zvučati vrlo negativno. Slična situacija je kada čujemo verziju događaja od samo jedne strane. Požurivanje sa zaključcima u ovim situacijama može biti pogrešno, stoga je potrebno sagledati stvar sa svih strana, shvatiti zašto je to neko rekao ili uradio ili saslušati i verziju događaja druge strane kako bismo pravedno prosudili. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, donosio je sud nakon što bi saslušao obje strane i na osnovu njihovih argumenata bi presudio.

6-    Nerealno uveličavanje problema. Problemi ili iskušenja su neminovnost dunjalučkog života i vrlo je važno prema njima se ophoditi na pravilan način. O samom pristupu problemu može se dosta govoriti, ali ovdje se akcenat stavlja na nerealno uveličavanje problema, pogotovo kada je u pitanju stanje muslimana. Nekada imamo priliku da slušamo kako je sve crno i samo čekamo dan kada će vjernici biti zbrisani sa zemlje. Naravno, stanje je teško, ali ne toliko. Neka nam na umu bude hadisi-kudsijj u kojem nam Gospodar poručuje: “…ko uznemirava Moga evliju, Ja ću mu objaviti rat…“.  Da nam se to ne bi desilo u privatnom životu, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, savjetuje nas da po pitanju dunjalučkog života gledamo uvijek na one koji su u lošijoj situaciji od nas kako bismo bili zadovoljni onim što imamo.

7-    Izvoditi zaključke na osnovu ličnih osjećaja. Čovjek je osjećajno biće, ali ti osjećaji ne smiju prevladati u situacijama donošenja suda i zaključivanja. Zbog toga su određeni propisi u ovom poglavlju šerijata malo različiti od propisa vezanih za muškarca, iz razloga što je žena sklona tome da osjećaji u njoj prevladaju prilikom rasuđivanja i donošenja suda. Potrebno je da budemo što je više moguće realni i da vodimo brigu o argumentima.

8-    Izričitost u radu, što znači: ”ili ovako ili nikako”. Bračna zajednica, kolektiv, grupa, džemat i sl. traži fleksibilnost tj. da budemo spremni na kompromis. Ne može uvijek biti po našemu, niti u zajednici može biti samo jedna glava uvijek pametna. Čak je i Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, primao savjete i uvažavao mišljenja drugih onda kada po određenom pitanju nije primio objavu. I u braku trebamo biti spremni da prihvatimo mišljenje našeg supružnika. A pravilo je jednostavno: važni su argumenti, a nije važno čije je mišljenje.

9-    Bazirati uspjeh na našim parametrima. Nekada pojedinci vide uspjeh samo ukoliko se ostvari ono što su oni zacrtali i definirali kao uspjeh. Međutim, nekada i ne biva tako jer nije uspjeh samo ono što mi smatramo uspjehom. U našoj okolini uvijek postoje i drugi čije stavove treba uvažavati i koje trebamo konsultirati u većini stvari.

Print Friendly  Nekoliko primjera pogrešnog razmišljanja pf button both



X