FikhISTAKNUTO

Nekoliko pravnih propisa vezanih za pritvrđene sunnete

2.26Kpregledi

Priredio: mr. Elvedin Pezić

U toku dana i noći postoje dobrovoljni namazi, poznati kao pritvrđeni sunneti, koji se klanjaju uz obavezne farz namaze, nekada prije a nekada poslije farza, a za čije kontinuirano obavljanje se obećavaju posebne nagrade.

Majka pravovjernih Ummu Habiba Remla bint Ebu Sufjan, radijallahu anhuma, prenosi da je čula Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kaže: ’Nema nijednog pokornog muslimana koji svaki dan Uzvišenom Allahu klanja dvanaest rekata nafile – dobrovoljnog namaza, mimo farzova, a da mu Allah zbog toga neće sagraditi kuću u Džennetu – ili je rekao: a da mu neće biti sagrađena kuća u Džennetu.’” ([1])

Postoji više mišljenja kod islamskih učenjaka u pogledu preciziranja koji sunneti su dvanaest pritvrđenih rekata za koje se obećavaju posebne nagrade.

Prema odabranom mišljenju pritvrđeni sunneti su: dva rekata prije sabahskih farza, četiri rekata prije podnevnog farza i dva rekata nakon podnevnog farza, dva rekata poslije akšamskog farza i dva rekata nakon jacijskog farza.

Za spomenute sunnete vezuje se nekoliko pravnih propisa koje bi trebao da poznaje svaki musliman:

A -Vrijednije je da se pritvrđeni sunneti klanjaju kod kuće nego da se klanjaju u džamiji, stim ako bi se pritvrđeni sunneti klanjali u džamiji insan ne bi na taj način napravio nikakav prekršaj.

Zejd b. Sabit, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”O ljudi, klanjajte u svojim kućama! Uistinu je najbolji onaj namaz koji čovjek klanja u svojoj kući, osim obaveznih, farz-namaza.” ([2])

Ibn Omer, radijallahu anhuma, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Klanjajte neke dobrovoljne namaze i u svojim kućama, nemojte svoje kuće pretvarati u mezarluke!” ([3])

Džabir, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Kada neko od vas klanja namaz u džamiji, neka dio namaza i klanja  u svojoj kući, jer uistinu će Allah u kući, zbog njegovog namaza, dati veliko dobro.” ([4])

B -Svaka nafila koja se klanja prije farza može se klanjati od nastupanja namaskog vremena pa sve do učenja ikamate za farz namaz, dok svaka nafila koja se klanja nakon farza može se klanjati nakon farza pa sve do pred istek namaskog vremena tog farza.

Kazao je Ibn Kudame: „Svaki dobrovoljni namaz koji se klanja prije farza njegovo vrijeme nastupa nastupanjem namaskog vremena pa sve dok se ne počne klanjati obavezni farz namaz, a svaki dobrovoljni namaz koji je propisan da se klanja nakon farza njegovo vrijeme počinje od završetka farz namaza pa sve do pred isticanje namaskog vremena.“ ([5])

C -Osoba koja ima naviku da kontinuirano klanja pritvrđene sunnete ako se desi da bude spriječena da ih klanja u njihovom propisanom vremenu može ih naklanjati naknadno.

Aiša, radijallahu anha, prenosi da ukoliko ne bi klanjao četiri rekata sunneta prije podnevskog farza, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao bi ih nakon njega. ([6])

D –Pritvrđeni sunneti koji se klanjaju nakon farza treba da bude odvojena od farza; zikrom, govorom, pomjeranjem sa mjesta, izlaskom iz džamije.

Prenosi se da je Muavije, r.a., kazao: ”Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,  nam je naredio da ne spajamo namaz sa namazom, sve dok ne progovorimo ili izađemo.” ([7])

Kazao je imam En-Nevevi: „U ovom hadisu je dokaz za ono što tvrde naši učenjaci (misli na učenjake šafijskog mezheba) da je pohvalno prilikom klanjanja pritvrđeni sunneti ili  druge nafile da se promijeni mjesto na kojem je klanjan farz namaz, a najbolje pomjeranje je da insan ode kući, ili da se pomakne na neko drugo mjestu u mesdžidu ili na neko drugo mjesto općenito, kako bi se povećao broj mjesta na kojima je insan činio sedždu, i kako bi se napravila pauza / razmak između nafile i obaveznog namaza. Riječi Poslanika ‘sve dok ne progovorimo’ su dokaz da se rastavljanje između farza i nafile postiže i govorom, ali je pomjerane bolje zbog onoga što smo spomenuli. A Allah najbolje zna.“  ([8])

Rastavljanje farza i nafile može biti na nekoliko različitih načina:

  • Zikrom, tako što će insan sjediti nakon farza i proučiti zikrove prenesene od Poslanika, a koje je on učio nakon namaza. Nakon završenog zikra čovjek će klanjati nafilu.
  • Izlaskom iz džamije i klanjanjem nafile kod kuće.
  • Razgovorom između klanjača.
  • Pomjeranjem sa mjesta gdje se klanjao obavezni farz namaza.

Mudrost rastavljanja dobrovoljnih i obaveznih namaza

Islamski učenjaci spomenuli su dvije mudrosti od rastavljanja nafile / dobrovoljnog namaza od farza:

  • Da bi se povećao broj mjesta na kojima se čini sedžda, jer će to svjedočiti čovjeku na Sudnjem danu.
  • Da bi se razlikovao dobrovoljni namaz od farza. Iz tog razloga u islamu je u više situacija propisano rastavljanje dobrovoljnih ibadeta od obaveznih.

Kazao je Ibn Tejmijje: „Sunnet / pohvalno je rastaviti između obaveznog i dobrovoljnog namaza na džumi namazu, a i u drugim namazima. Na osnovu onoga što je zabilježeno u ‘Sahihu’ da je Poslanik zabranio da spajamo namaz sa namazom, sve dok ne progovorimo ili izađemo. Shodno tome ne treba činiti ono što čine mnogi, da spajaju preselamljivanje sa dva rekata dobrovoljnog namaza. Na taj način insan jasno krši zabranu Allahovog Poslanika. Mudrost spomenute zabrane je razlikovanje između obaveznog i drugog dobrovoljnog, kao što razlikuje ibadet od onoga što to nije. Iz spomenutog razloga propisano je požurivanje sa iftarom i odgađanje sehura, jedenje na dan ramazanskog bajrama prije klanjanja bajram namaza, i zabrana da se dan ili dva dana prije ramazana posti dobrovoljni post. Sve spomenuto propisano je kako bi se obavezni post rastavio i razlikovao od dobrovoljnog, i kako bi se ibadet rastavio od onoga što to nije.“ ([9])

 

______________________

[1] Hadis bilježi Muslim, broj hadisa: 728.

[2] Muttefekun alejhi: Buhari, broj hadisa: 731, i Muslim, broj hadisa: 781.

[3] Muttefekun alejhi: Buhari, broj hadisa: 432, i Muslim, broj hadisa: 777.

[4] Hadis bilježi Muslim, broj hadisa: 778.

[5] El-Mugni, 2 / 95

[6] Hadis bilježi Tirmizi, broj hadisa: 426, koji kaže da je hasen. Šejh Albani ovu predaju je ocijenio dobrom / hasen. Pogledat: Sahih Sunen Et-Tirmizi, broj hadisa: 426

[7] Hadis bilježi Muslim, broj hadisa: 1129

[8] Šerh Nevevi ala Muslim, 6 / 170-171 str.

[9] El-Fetava el-kubra, 2 / 359 str.

X