HUTBE

Neka su prokleti dželati naroda mog

Hatib: Nezim Halilović Muderris

Braćo i sestre u islamu! Tema današnje hutbe je Neka su prokleti dželati naroda mog! Za pomenutu temu sam se opredijelio između ostaloga i zbog prošlosubotnjeg protuzakonitog obilježavanja Dana Republike Srpske koji za nas Bošnjake i sve patriote naše Domovine označava početak stravičnog genocida, koji se na kraju XX stoljeća nad nama provodio na očigled dvolične Međunarodne zajednice, koja je sve nijemo posmatrala, a onda nas krajem 1995. godine kada smo iz faze odbrane prešli u fazu oslobađanja Domovine prisilila da potpišemo Dejtonski sporazum, koji provodimo samo mi Bošnjaci i do besvijesti činimo ustupke onima koji su ubijali, uništavali, pljačkali i okupirali našu Domovinu.

Zašto i uprkos odluci Ustavnog suda niko od nadležnih institucija i odgovornih pojedinaca nije reagirao i 09. januara spriječio nelegalno proslavljanje Dana genocidne tvorevine zvane Republika Srpska? Zašto nisu u skladu sa Bonskim ovlastima od strane OHR-a sankcionisani predstavnici RS-a koji ne poštuju odluke Ustavnog suda? Zašto nisu uhapšeni četnici koji su 9. januara širom manjeg bh entiteta, pa i na putu Sokolac – Mokro iz automatskih pušaka pucali u zrak i time ugrožavali javni red i mir? I zašto bošnjački predstavnici vlasti šute ili mlako reagiraju kao da se sve to nas ne tiče i kao da nam sve više nisu ugroženi Država i narod?!

Zadatu temu hutbe tretiram inša-Allah kroz prvih 12 ajeta Sure El-Burudž i hadis Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji bilježi imam Ahmed. Kaže Allah, dželle še’nuhu na početku Sure El-Burudž:

وَالسَّمَاءِ ذَاتِ الْبُرُوجِ(1) وَالْيَوْمِ الْمَوْعُودِ(2) وَشَاهِدٍ وَمَشْهُودٍ(3) قُتِلَ أَصْحَابُ الْأُخْدُودِ(4) النَّارِ ذَاتِ الْوَقُودِ(5) إِذْ هُمْ عَلَيْهَا قُعُودٌ(6) وَهُمْ عَلَى مَا يَفْعَلُونَ بِالْمُؤْمِنِينَ شُهُودٌ(7) وَمَا نَقَمُوا مِنْهُمْ إِلاَّ أَنْ يُؤْمِنُوا بِاللَّهِ الْعَزِيزِ الْحَمِيدِ(8) الَّذِي لَهُ مُلْكُ السَّمَاوَاتِ وَالْأَرْضِ وَاللَّهُ عَلَى كُلِّ شَيْءٍ شَهِيدٌ(9) إِنَّ الَّذِينَ فَتَنُوا الْمُؤْمِنِينَ وَالْمُؤْمِنَاتِ ثُمَّ لَمْ يَتُوبُوا فَلَهُمْ عَذَابُ جَهَنَّمَ وَلَهُمْ عَذَابُ الْحَرِيقِ(10) إِنَّ الَّذِينَ آمَنُوا وَعَمِلُوا الصَّالِحَاتِ لَهُمْ جَنَّاتٌ تَجْرِي مِنْ تَحْتِهَا الْأَنْهَارُ ذَلِكَ الْفَوْزُ الْكَبِيرُ(11) إِنَّ بَطْشَ رَبِّكَ لَشَدِيدٌ(12)

Tako mi neba sazviježđima okićenog,(1) i Dana već određenog,(2) i prisutnih i onoga što će biti prisutno,(3) prokleti neka su oni koji su rovove iskopali,(4) i vatrom i gorivom ih napunili,(5) kada su oko nje sjedili,(6) i bili svjedoci onoga što su vjernicima radili!(7) A svetili su im se samo zato što su u Allaha, Silnoga i Hvale dostojnoga, vjerovali,(8) Čija je vlast i na nebesima i na Zemlji, a Allah je svemu Svjedok.(9) One koji vjernike i vjernice budu na muke stavljali pa se ne budu pokajali, čeka patnja u Džehennemu i isto tako prženje u ognju,(10)  a one koji budu vjerovali i dobra djela činili čekaju bašče džennetske kroz koje će rijeke teći, a to će veliki uspjeh biti.(11) Odmazda Gospodara tvoga će, zaista, užasna biti!(12) 

Ovo je kazivanje o jednom nevjerničkom narodu koji je pohvatao one koji su među njima vjerovali u Allaha, dželle še’nuhu, zlostavljali ih i mučili, kako bi ih prisilili da se vrate u njihovu vjeru. Kada su vjernici to odbili učiniti, nevjernici su u zemlji iskopali jamu, napunili je vatrom i gorivom i zaprijetili im mučenjem i smrću. Kada ni tada nisu prihvatili da odbace svoju vjeru, nevjernici su ih bacili u vatru i svi su pomrli.

Esbat, od Es-Sudija, prenosi da je rekao: ”Ibn Ebi Hatim prenosi da su rovovi kopani u Iraku, Šamu i Jemenu.”

Imam Ahmed, bilježi predaju od Suhejba, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nekada davno, prije vas, živio je jedan vladar koji je imao svoga čarobnjaka. Kada je čarobnjak ostario, rekao je vladaru: “Ja sam ostario i smrt mi se približila, pa mi daj jednog dječaka da ga poučim čarolijama!” Tako mu je vladar dao jednog dječaka da ga pouči čarolijama. Na putu, između vladara i čarobnjaka, živio je jedan pobožnjak. Dječak je, jednom prilikom, prolazeći pored pobožnjaka, navratio kod njega, pa mu se svidjelo kako govori. Kada bi došao čarobnjaku, istukao bi ga i pitao gdje se zadržao. Kad bi se vratio svojima kod kuće i oni bi ga istukli i pitali gdje se zadržao. Dječak se na to požalio pobožnjaku, koji mu reče: “Kada te bude htio istući čarobnjak, reci da si se zadržao kod kuće, a kada te budu htjeli istući kod kuće reci da si se zadržao kod čarobnjaka!” Jednoga dana dječak je naišao na veliku životinju, koja se ispriječila ispred ljudi tako da nisu mogli prolaziti, pa je pomislio: “Danas ću provjeriti da li je Gospodaru draži pobožnjak ili čarobnjak.” Uzeo je kamen i rekao: “Gospodaru, ako ti je draži pobožnjak od čarobnjaka, usmrti ovu životinju i neka ljudi prođu!” Zatim je bacio kamen, pogodio životinju i ubio je, pa su ljudi počeli prolaziti. Poslije je o ovome obavijestio pobožnjaka, koji mu reče: “Sinko moj, ti si bolji od mene i bićeš stavljen na veliko iskušenje. Ako budeš iskušan, nikome me ne spominji!”

Dječak je Allahovom voljom liječio slijepce, gubavce i druge bolesnike. Vladar je imao jednog bliskog prijatelja, koji je oslijepio. Čuvši za dječaka, ode mu s’ bogatim darovima i reče: “Izliječi me i tvoje je sve što ovdje vidiš!” Dječak reče: “Ja nikoga ne liječim, već liječi Uzvišeni Allah. Ako u Njega vjeruješ, ja ću Allaha zamoliti da te izliječi.” Ovaj je povjerovao, pa je dječak zamolio Allaha i izliječio ga. Zatim je ovaj otišao kod vladara i ponovo sjeo u njegovo društvo kao i ranije, pa ga je vladar upitao: “Hej ti! Ko ti je vratio vid?” Reče: “Moj Gospodar!” Na to je vladar rekao: “Jesam li to ja?” Ovaj odgovori: “Ne, nego Allah, moj i tvoj Gospodar.” Vladar je zatim upitao: “Zar ti imaš drugog gospodara osim mene?” Reče: “Imam! Moj i tvoj gospodar je Allah!” Zatim ga je počeo mučiti dok mu nije kazao za dječaka. Vladar naredi da mu dovedu dječaka. Kad ga dovedoše, vladar ga upita: “Kako svojim čarolijama liječiš slijepce i gubavce i sve ove bolesnike?” Dječak reče: “Ja ne liječim nikoga, nego Uzvišeni Allah.” Vladar upita: “Jesam li to ja?” Odgovori: “Ne.” Upita: “Zar ti imaš drugog gospodara mimo mene?” Dječak odgovori: “Moj i tvoj Gospodar je Allah.” Onda je i njega počeo mučiti dok mu nije kazao za pobožnjaka. Potom je doveden i pobožnjak, kojem vladar reče: “Poreci svoju vjeru!” Kada je ovaj odbio, to učiniti, uzeo je testeru i razrezao mu glavu na dva dijela, koja su pala na zemlju. Zatim je slijepom prijatelju koji je Allahovom voljom progledao rekao da porekne svoju vjeru, pa kada je i ovaj to odbio, uzeo je testeru i njemu razrezao glavu na dva dijela, koja su pala na zemlju.

Onda je dječaku naredio da porekne svoju vjeru, pa kada je i on odbio to učiniti, poslao ga je sa grupom svojih ljudi na jednu planinu i rekao im: “Kada se popnete na vrh brda, ako porekne vjeru, poštedite ga, a ako odbije da to učini, onda ga gurnite s’ planine.” Kada su ga odveli i s’ njim se popeli na vrh planine on je uputio dovu: “Allahu, spasi me od njih, onako kako Ti hoćeš!” Brdo se zatreslo i svi su se survali osim dječaka, koji je došao do vladara. On ga upita: “Šta je sa tvojim društvom?” Reče: “Allah Uzvišeni me je od njih spasio.” Onda je s’ njim na lađi poslao drugu grupu i rekao im: “Kada se otisnete na pučinu, ako porekne svoju vjeru, poštedite ga, a ako ne, bacite ga u more!” Kada su otišli na more i ukrcali se u lađu, dječak je uputio dovu: “Allahu, spasi me od njih, onako kako Ti hoćeš!” I svi su se utopili osim dječaka, koji se vratio kod vladara. On ga upita: “Šta je sa tvojim društvom?” Odgovori: “Uzvišeni Allah me od njih spasio.” Zatim je rekao vladaru: “Ti me ne možeš ubiti dok ne uradiš ono što ću ti kazati. Ako tako postupiš, ubićeš me, a ako ne, nećeš me moći ubiti!” Upita: “A šta to trebam uraditi­?” Dječak reče: “Okupi sav narod na jedno mjesto, razapni me na jedno stablo, a onda uzmi strijelu iz mog tobolca i reci: “U ime Allaha, Gospodara ovog dječaka! Ako to uradiš ubićeš me.” Tako je i uradio. Uzeo je strijelu, postavio je u luk i rekao: “U ime Allaha, Gospodara ovog dječaka!” Kada je odapeo strijelu, ona je dječaka pogodila pravo u slijepoočnicu. Dječak je na mjesto gdje ga je pogodila strijela stavio ruku i ispustio dušu.

Tada je prisutni svijet povikao: “Mi vjerujemo u Gospodara ovog dječaka!” Potom rekoše vladaru: “Tako nam Allaha, zadesilo te baš ono čega si se plašio. Svi smo uzvjerovali!” Onda je vladar naredio da se iskopaju jame i u njima nalože vatre i rekao: “Ko se odrekne svoje vjere, pustite ga, a ko odbije da to učini, gurnite ga u vatru!” Svijet se gurao i utrkivao da posvjedoči svoju vjeru. Jedna žena sa dojenčetom, koje je upravo dojila, izgledalo je da se opire da padne u vatru, pa joj je dijete reklo: “Majko strpi se! Ti si na Istini!”

Smatra se da je vladar bio Zu Nuvas, a zemlja Nedžran, čiji su stanovnici primili kršćanstvo. Zu Nuvas kao i jedan broj Jemenaca su primili judaizam, a kada su ovi primili kršćanstvo, kaznio ih je vatrom upaljenom u iskopanim jamama. Tako je u samo jednom danu ubijeno dvadeset hiljada ljudi, od kojih se spasio samo jedan čovjek po imenu Devs Zu Sa’leban, koji je uzjahao na konja i pobjegao.

Ali, dželati naroda moga su u grijesima i zločinima premašile i pomenutog vladara i njegovu svitu, jer su dželati iz Bosne i Hercegovine i susjednih nam agresorskih zemalja pored vjernika ubijali i one Bošnjake koji su se izjašnjavali kao ateisti i one koji su se od njih ženili ili za njih udavali i one koji su sa njima zajedno lokali alkohol, žderali krmetinu i koristili kamatu. Zbog toga su ubice naroda moga najgore ubice i zločinci, a ja sa ovog časnog mjesta molim Allaha, Silnog i Mudrog da zločince još na dunjaluku kazni i pokaže ibretom, a ahiretska kazna je teža i vječna!

Braćo i sestre, budimo od onih koji se istinski boje Allaha, subhanehu ve te’ala, nikome ne činimo nasilje i ne dozvolimo da se nama i našoj braći čini nasilje i pripremajmo se za Dan polaganja računa!

Gospodaru, učvrsti nas na Putu islama, pomozi svoj našoj ugroženoj braći, ma gdje bili, a posebno braći i sestrama u Palestini i Siriji, pomozi nam da sačuvamo našu Domovinu Bosnu i Hercegovinu i učini je sigurnom za veličanje Tvoga imena na svakom njenom pedlju, sačuvaj nas nasilja nasilnika, vrati spletke spletkaroša i zločinaca na njih i njihove porodice, oprosti našim roditeljima i našim dobrim precima, uputi i učvrsti na Istini našu djecu i potomke i učini ih boljim čuvarima vjere i Domovine od nas, oprosti nam grijehe i počasti nas u Džennetu društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!

وَالسَّلَامُ عَلَيْكُمْ وَرَحْمَةُ اللهِ!

Print Friendly  Neka su prokleti dželati naroda mog pf button both



X