HUTBE

Namaz – koristi klanjanja i štete neklanjanja

Hatib: Sead ef. Jasavić
Sve hvale i zahvale pripadaju Allahu dž.š., Gospodaru svih svjetova. Samo se Njemu klanjamo i samo od Njega pomoći tražimo. Koga On uputi niko ga u zabludu ne može odvesti, a koga On u zabludi ostavi niko ga na pravi put ne može izvesti! Neka je salevat i selam na posljednjeg Poslanika i Allahova miljenika Muhammeda, na njegovu časnu porodicu i na njegove ashabe i na sve one koji slijede njegov put, do Sudnjega Dana! Govoreći o idolopoklonicima-nevjernicima, Allah dž.š., kaže sljedeće: ”Ali, ako se oni budu pokajali, i namaz obavljali i zekat davali, braća su vam po vjeri, a Mi dokaze objašnjavamo ljudima koji razumiju”. (el-Tewba: 11)

Pokajali od širka-idolopoklonstva i kufra-nevjerstva, i počeli se pridržavati islamskih principa i načela, na prvome mjestu klanjanja namaza i davanja zekata – braća su vam po vjeri! Ovaj ajet je decidan i jasan i ukazuje na nužnost tri komponente:

1.Tevba – pokajanje.
2.Klanjanje namaza.
3.Davanje zekata.

…i ove tri komponente moramo u potpunosti ispuniti ako mislimo biti braća ostalim vjernicima i muslimanima, a isto tako i ostali muslimani moraju ispunjavati ove komponente da bi nam bila braća!

Mi imamo velik broj onih koji su tevbu učinili i Allaha dž.š., su za Gospodara prihvatili riječima svojim, ali tu tvrdnju nisu potkrijepili namazom srca i tijela, a imamo i onih koji su se Allahu dž.š., povratili i počeli su namaz obavljati ali svoju tevbu i svoj namaz nisu zekatom potvrdili, a neki svoju vjeru ne potvrdiše ni običnom sadakom, niti skromnom članarinom, niti na bilo koji drugi način! Pravi vjernik je onaj koji je spojio između svo troje: tevbe-i-pokajanja, klanjanja namaza i devanja zekata. Takvi se imaju čemu nadati!

Enes r.a., je rekao: «Njihovo pokajanje će se ogledati u napuštanju kipova i idola, prihvatanju pokornosti njihovome Gospodaru, obavljanju namaza i davanju zekata!» (Tefsir Ibnu Kesir, prijev. na bos.)

Allahov Poslanik s.a.w.s. je rekao: «Islam se zasniva na pet temelja: Šehadetu (svjedočenju da niko nema pravo biti obožavan mimo Allaha dž.š., i da je Muhammed, Allahov Poslanik); klanjanju namaza, davanju zekata, obavljanju Hadždža, i postu mjeseca Ramazana.» Muttefekun alejh.

Dakle, musliman je onaj koji čuva svoj šehadet i tevhid, i s vremena na vrijeme se podsjeća na njega i obnavlja ga; musliman je onaj koji se Allaha dž.š., sjeća jutrom i večerju i u sred dana, klanjajući Mu namaz, kojeg Allah dž.š., izričito zaslužuje, a kojeg smo mi obavezni Mu izvršavati; musliman je onaj koji u postu provede mjesec Ramazana, bilo mu hladno ili vruće, teško ili lahko; musliman je onaj koji zekatom čisti svoj imetak od harama svake godine, ne dozvoljavajući sebi i svojoj porodici da se hrane haramom; musliman je onaj koji makar jednom u životu posjeti Allahovu dž.š., kuću – Bejtullah, i na ‘Arefatu, zajedno sa svim muslimanima, Allahu dž.š., uputi dovu za sebe i svoju familiju i čitav islamski ummet!

Muhammed s.a.w.s. je rekao Mu’azu r.a. onda kada ga je kao da’iju – misionara, poslao u Jemen, slijedeće: «Znaj da ideš međ’ sljedbenike prijašnje Knjige, s toga neka bude prvo u što ćeš ih pozivati obožavanje i robovanje (‘ibadet) samo Allahu dž.š, pa kada budu spoznali i povjerovali u Allaha dž.š., obavijesti ih da im je Allah propisao pet namaza u toku jednog dana i noći.» Muttefekun alejh. U drugoj predaji se kaže: «Na početku ih pozivaj sve do trenutka kada budu povjerovali da je Bog Jedan, i da se niko mimo Njega ne smije obožavati!»

Tajna davanja prednosti pozivanju u «Šehadet i Tewhid» leži u onome što nam šejh Ebul-Hasan el-Nedewi rhm., detaljnije pojašnjava, pa kaže: «Namaz je spona između roba i Rabba (Gospodara), i toj vezi premca nema. Ne zna je i neće je spoznati, niko osim onaj koji spozna svojstva i osobenosti sebe kao roba i Allaha dž.š., kao Rabba. Veze prate svojstva i osobine, i ona izvire iz njih. Sve Nebeske Knjige (objave), su govorile o svojstvima i opisima, prije nego li su određivale bilo kakve veze ili relacije. ‘Akida’ (ubjeđenje), je prethodilo djelima i ‘ibadetu (robovanju). Svi poslanici su prvo pozivali vjerovanju u Allaha dž.š. i Njegovoj jednoći „Tewhid-u“, i to u svim njegovim pogledima: imenima, svojstvima, djelima, ‘tenzihu’ (ubjeđenje da je Allah dž.š. uzvišen od svake mahane), Njegovom veličanju i slavljenju, putem prave spoznaje Njega, Uzvišenog – prije nego li su pozivali u bilo što drugo, a sam Kur’ani-Kerim je najveći svjedok tome!» (Pogledaj: El-erkanul-erbe’a, str.14..)

I ovo je pravilo vezano za nemuslimane, one koji nisu spoznali značenja Šehadeta i Tevhida, a mi, koji tvrdimo za sebe da smo na Šehadetu i Tevhidu, treba da prionemo drugom dijelu hadisa u kojem stoji: «pa kada budu spoznali i povjerovali u Allaha dž.š., Jedinog, obavijesti ih da im je Allah propisao pet namaza u toku jednog dana i noći.»

Rekao je Allahov Poslanik s.a.w.s.: «Naređeno mi je da se borim protivu ljudi sve dok ne posvjedoče da nema niko pravo biti obožavan mimo Allaha (la ilahe illallah), i da je Muhammed – Allahov Poslanik (Muhammedur-resulullah), te dok ne počnu obavljati namaz i davati zekat, pa, kada prema navedenom postupe, zaštitili su od mene svoju krv i imetak, osim u slučaju ako se ogriješe o nekome, a krajnji račun im je kod Allaha.» Muttefekun alejh.

Od Ebu Se’id el-Hudrija r.a., se prenosi da je neki čovjek rekao Muhammedu s.a.w.s., onda kada je On s.a.w.s., dijelio ratni plijen: «Allahov Poslaniče, boj se Allaha!? Poslanik s.a.w.s., mu odgovori: Teško tebi, zar nisam ja preči od svih stanovnika zemaljske kugle da se bojim Allaha?! U to Halid b. el–Welid r.a., reče: Allahov Poslaniče, da mu odrubim glavu? Poslanik s.a.w.s. reče: Nemoj, možda obavlja namaz!» Muttefekun alejh.

Iz ovog hadisa se može razumjeti i shvatiti to da namaz čuva i čini vrijednim život, čast i imetak, osobi koja ga obavlja.

Namaz je taj koji ne dozvoljava ni pobunu protivu nepravednih emira i vođa sve dok ga oni budu obavljali i javno i tajno. Poslanik s.a.w.s. je rekao: «Biće vam postavljani emiri/vođe, pri kojima će biti djela koja su vam draga, ali i onih koja su vam mrska, tako da ko srcem bude mrzio (takve postupke) – biće pošteđen; ko protivu takvih djela bude govorio – biće spašen, ali loše je ko (takva djela) bude prihvatio i njima zadovoljan bude bio…?! Rekoše: Zar se nećemo boriti protivu takvih? Reče: Ne, sve dok budu obavljali namaz! (Muslim) U drugom hadisu se navodi: «…Rekosmo: Božiji Poslaniče, zar nećemo protivu takvih ustajati? Reče: Ne, sve dok sa vama budu obavljali namaz!» (Muslim)

Ova dva hadisa nam daju jednu veliku životnu smjernicu i pravilo, a ona je da mi kao muslimani sebi za vođe i prvake i predstavnike smijemo birati samo one ljude koji klanjaju i Allahu dž.š., na sedždu padaju, dok oni koji ne znaju šta je tahret, i abdest ne uzimaju, i ne klanjaju, i namaz Allahu dž.š., ne obavljaju, i džemat muslimana ne posjećuju, i u džamije, Allahove kuće, na zalaze – takvome se ne treba davati podrška, i takav ne smije biti na čelo muslimana, shodno prethodnim riječima Allahova Poslanika s.a.w.s.! Komponenta koju smo sada spomenuli je puno bitna, a ona je da čovjek praktikuje vjeru u svome životu i klanja namaz, i da dolazi u džemat muslimana i posjećuje Allahove dž.š., kuće – džamije, i Allahove džematlije, jer imamo mnogo onih koji bi da praktikuju vjeru a da ne sarađuju sa džamijama i džematima, koji na vjeru gledaju kao na privatnu i individualnu stvar svakog čovjeka. Spašeni su samo oni koji slijede sunnet Muhammeda s.a.w.s., i propise koje nam je On ostavio, i drže se džemata i džamija muslimana, i ummeta Muhammeda s.a.w.s., držeći uvjek interes džemata i ummeta pred svojim očima, dajući mu prednost nad ličnim prohtjevima i interesima.

Molim Allaha dž.š., da nas učini jednim od iskrenih vjernika, koji će neprestano tevbu činiti, namaz klanjati, i zekat davati. Amin, ja Rabbel-‘Alemin!

Print Friendly  Namaz – koristi klanjanja i štete neklanjanja pf button both



X