112

Nadriučenjaštvo i želja omladine za isticanjem

Preveo: Abdullah Nasup

Nije rijetkost vidjeti čovjeka koji se, iako oskudnog znanja, bavi krupnim vjerskim pitanjima, iznosi svoja rješenja, daje fetve, odgovara učenjacima i daijama, omalovažava njihove stavove.

Ebu Hamid Muhammed el-Gazali rekao je: “Čovjek usvoji nešto logičkog i šerijatskog znanja, pa kad bude upitan o nečemu počne, zbog svoje gluposti, kritikovati velikog učenjaka koji je čitav život proveo u okrilju logičkog i šerijatskog znanja. Ovako postupa zato što ne posjeduje znanje.”[1]

Muavija b. Kurra el-Muzeni[2] rekao je: “Najlakše se obmanu mladić, rob i žena, koji vide čovjeka kako nepravilno uči Kur’an, pa ga poduče, a onda, obmanuti time što su učinili, počnu raspravljati sa ulemom.”[3] Dakle, umišljajući sebi da su učeni jer su, eto, nekoga podučili nečemu.

Ismijavajući se sa ovom vrstom “učenjaka” halifa Me’mun b. Harun rekao je: “Neki (ljudi) nakon tri dana učenja hadisa pomisle: ‘Ja sam muhadis!’”[4]

Hatib el-Bagdadi u svom djelu El-Džami li ahlakir-ravi ve adabis-sami, svojim lancem prenosilaca, navodi da je Muhammed b. Sehl b. Asker rekao: “Bio sam sa Me’munom b. Harunom u el-Mesisijem (Mopsuestija, Mamistra) kad je pred njim ustao jedan čovjek i, držeći pero u ruci, kazao: “Vladaru vjernika, ja sam jedan od tragalaca za hadisom.”

Me’mun ustade i upita ga: “Koje hadise pamtiš iz tog i tog poglavlja?” Čovjek je šutio, pa Me’mun reče: “Pričao nam je Ibn Alija od toga i toga (taj i taj hadis), i pričao nam je Hadžadž el-Eaver od Ibn Džurejdža taj i taj hadis” – i tako mu je citirao nekoliko hadisa sa senedom o temi o kojoj ga je pitao, a onda ga je upitao: “A koje hadise pamtiš iz tog i tog poglavlja?” Čovjek je opet šutio, te mu Me’mun opet navede nekoliko hadisa sa senedom iz poglavlja o kojem ga je pitao, a onda reče: “Neki ljudi nakon tri dana učenja hadisa pomisle: ‘Ja sam muhaddis!’ Dajte mu tri dirhema.”[5]

Mutrif je rekao: “Draže mi je da prespavam noć i osvanem žalostan zbog toga, nego da noć provedem u ibadetu, pa osvanem zadivljen sobom.”[6]

Tako je i sa znanjem: čovjeku je bolje da ostane neznalica i da žali zbog toga, nego da nauči nešto, pa se uobrazi. U tom smislu su Ka‘bove riječi: “Ako budeš samodopadljiv, Allah će ti jedino povećati poniženje i manjkavost, makar imao znanja koliko je od zemlje do neba.”[7]

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Tri su stvari upropaštavajuće, a tri spasonosne. Upropaštavajuće su: predavanje pohlepi, slijeđenje strasti i zadivljenost čovjeka samim sobom. A spasonosne su: javna i tajna bogobojaznost, riječ istine i u zadovoljstvu i u srdžbi, te umjerenost i u bogatstvu i u siromaštvu.”[8]

Prenosi se da je Abdullah b. Mesud, radijallahu annu, rekao: “Propast je u dvije stvari: u samodopadljivosti i gubljenju nade.”[9]

Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Neki čovjek je bio zadivljen sobom, i dok se šepurio odjeven u svoja dva ogrtača – Allah je dao da propadne u zemlju i ostat će da se prevrće u njoj do Sudnjeg dana.”[10]

Među dobrim prethodnicima bila je poznata izreka: “Samodopadljivost uništava sve što je lijepo kod čovjeka.”[11]

 

[1] Ejjuhel-veled, str, 34.

[2] Muavija b. Kurra, (ابن قرة) tabiin, Šu‘ba je jedan od onih koji prenose od njega.

[3] Džami bejanil-ilmi ve fadlihi, br. 1672.

[4] Hatib el-Bagdadi, El-Džami li ahlakir-ravi ve adabis-sami, str. 76, valorizacija: dr. Mahmud et-Tahhan, Mektebetul-Mearif, er-Rijad, 1983. Također, Zehebi u Sijeru a‘lamin-nubela, Sujuti u Tarihul-hulefa.

[5] Hatib el-Bagdadi, El-Džami li ahlakir-ravi ve adabis-sami, str. 76.

[6] Ibn Kudama, Muhtesaru Minhadžil-Kasidin, str. 254.

[7] Džamiu bejanil-ilmi ve fadlihi, br. 698.

[8] Taberani u El-Mudžemul-evsat, a Albani ga smatra hasenom. Albani, Silsiletu-sahiha, br. 1802.

[9] Muhtesaru Minhadžil-Kasidin, str. 254.

[10] Sahihul-Buhari, br. 5789, Sahihu Muslim, br. 2088.

[11] Džamiu bejanil-ilmi ve fadlihi, str. 191.

Print Friendly  Nadriučenjaštvo i želja omladine za isticanjem pf button both



X