PITANJA I ODGOVORI

Način obračunavanja zekata na imovinu u zajedničkom ulaganju

570pregledi

Pitanje: Jedan čovjek i ja poslujemo tako što je on uložio imetak, a ja obavljam poslove. Nakon prve revizije, to jest godinu dana i tri mjeseca od početka poslovanja izdvojio sam zekat na taj period, te je uslijedio još jedan toliki vremenski ciklus na koji sam izdvojio zekat. I eto, poslujemo dvije i po godine i ostvarili smo određenu zaradu, pa kako ćemo dalje obračunavati zekat, imajući u vidu da sam zekat izdvojio unaprijed?

Odgovor: Allahu, Tebi pripadaju hvala i zahvala! Na vaše pitanje možemo odgovoriti s nekoliko aspekata.
Prvo, nije dozvoljeno da onaj ko ima imetka u visini nisaba, a koji pregodini u njega odlaže davanje zekata, osim u prijekoj potrebi. Nije uredu to što ste zekat izdvojili tri mjeseca nakon što je njegovo izdvajanje postala vaša obaveza. Revizija treba biti na kraju godine kako biste odmah po isteku te godine mogli dati zekat, ili zekat trebate izdvojiti na kraju godine a prije revizije, i to onoliko imetka za koliko mislite da je dovoljno i da ste, davši toliko, izvršili svoju obavezu. Ako pak nakon revizije ustanovite da niste dali zekata onoliko koliko ste morali dati, naknadno ćete dati taj dio. Od početka vašeg poslovanja proteklo je dvije i po godine i izdvojili ste zekat na zaradu koju ste stekli u dvjema godinama, a za treću ćete godinu zekat dati nakon pola godine, da bi odsad revizija bila na kraju svake godine. A možete zekat za treću godinu dati unaprijed, i to onoliko imetka za koliko vjerujete da je dovoljno i da ste, davši toliko, izvršili svoju obavezu. Ukoliko nakon nakon revizije ustanovite da niste dali zekata onoliko koliko ste morali dati, naknadno ćete dati taj dio.

Drugo, davši zekat za dvije godine, izvršili ste dužnost, a za višak ćete imati nagradu na ahiretu; ako ste, dajući više nego što je potrebno, imali namjeru dati zekat unaprijed, odbit ćete to od zekata koji ćete dati za treću godinu poslovanja. Vaš poslovni partner dužan je davati zekat na glavnicu i na zaradu, a vi, koji svojom zaradom raspolažete tek nakon revizije, počinjete brojati vrijeme od trenutka kad dobijete zaradu, te ćete na taj imetak, ukoliko dostiže visinu nisaba uz ostalu svoju imovinu, dati zekat nakon što isti taj imetak pregodini u vas; niste obavezni dati zekat na taj imetak ako ga potrošite prije nego što protekne godina dana. Razlika između vas i vašeg poslovnog partnera leži u tome što se njegova zarada pridodaje glavnici imetka, a vi nemate glavnice, pa joj se zarada ne može ni pridodati. Ibn Kudama zapisao je: “Ako čovjek dā nekom hiljadu srebrenjaka da ih obrće pod uvjetom da zaradu prepolove, i nakon godinu dana taj imetak bude iznosio tri hiljade, vlasnik imetka dat će zekat na dvije hiljade jer se zekat na zaradu daje onda kad i na glavnicu. A kad je riječ o onom koji obrće novac, on će zekat na svoj dio početi računati od trenutka preuzimanja zarade. Prema verziji koju su prenijeli Salih i Ibn Mensur, imam Ahmed rekao je: ‘Nakon što dobije svoj dio zarade, onaj koji obrće novac dat će zekat na njega, i to godinu dana otad, jer njegov imetak nije zaseban i jer će gubitak snositi vlasnik imetka akoli se dogodi bankrot’” (el-Mugni, 4/160). Dakle, nakon što onaj koji obrće novac uzme svoj dio i dogodi se bankrot, on ne snosi štetu; oštećen će biti vlasnik glavnice. Šejh Ibn Usejmin veli: “Kad je riječ o zajedničkom poslovanju, onaj koji obrće novac ne daje zekat na svoju zaradu zato što je zarada zaštita i garancija očuvanja glavnice. Naprimjer, dao si nekome stotinu hiljada konvertibilnih maraka da ih obrće i zaradio si deset hiljada, od kojih pola pripada tebi, a pola tvom poslovnom partneru – on na svoj dio ne daje zekat, tim prije jer je taj njegov dio izložen bankrotu, i jer je jamac očuvanja glavnice imetka, i jer mu ništa ne bi ostalo poslije bankrota. Međutim, vlasnik glavnice imetka daje zekat na svoju zaradu, koja se pridodaje glavnici imetka koja je stalna i osigurana od bankrota” (eš-Šerhul-mumti, 6/17). A Allah, dželle šanuhu, opet, najbolje zna.

Izvor: www.islamqa.info

X