Način obavljanja namaza

Kad neko hoće da klanja, ustat će i okrenuti se prema kibli (Meki). Kibla je u našoj zemlji Bosni i Hercegovini na jugoistočnoj strani. Zatim će naumiti (u mislima) koji namaz hoće da klanja i, ako je muško, okrenuvši dlanove prema kibli dignut će ruke naspram ušiju, a ako je žensko, naspram ramena i izgovorit će “Allahu ekber”, odnosno početni tekbir, i od tog trenutka čovjek se nalazi u namazu i nije mu dozvoljeno ni da se okreće ni da izgovara riječi koje nisu sastavni dio namaza.

Nakon izgovaranja početnog tekbira, desnom šakom obuhvatit će zglob lijeve ruke i muškarci će ruke vezati ruke ispod pupka, a žene na prsa. Lijepo je da gledaju u mjesto gdje će licem biti na sedždi da bi bolje razmišljali o onome što će izgovarati pred Allahom u namazu. Nakon toga proučit će: “Subhanekallahumme ve bihamdike, ve tebarekesmuke, ve teala džedduke ve la ilahe gajruke!”, što u prijevodu znači: “Uzvisujem Te, Bože, nad svim onim što Ti ne dolikuje i zahvaljujem Ti, Tvoje je ime blagoslovljeno, Tvoje je veličanstvo uzvišeno, i nema drugog boga osim Tebe!” Svaki će klanjač zatim proučiti: “Euzu billahi mineš-šejtanir-radžim! –  Utječem se Allahu od prokletog šejtana!” a onda: “Bismillahir-Rahmanir-Rahim! – U ime Allaha, Svemilosnog, Samilosnog!” Nakon toga, proučit će Fatihu.

 Fatiha glasi: “El-hamdu lillahi rabbil-alemīn. Er-Rāhmanir-Rahīm. Māliki jevmid-dīn. Ijjāke n’abudu ve ijjāke nesteīn. Ihdines-sirātal-mustekīm, sirātallezine en’amte alejhim, gajril-magdūbi alejhim ve led-dāllīn! – Hvala Jedinom Bogu, Gospodaru svih svjetova, Sveopćem Dobročinitelju, Milostivom. Gospodaru Sudnjeg dana. Samo Tebi robujemo i samo od Tebe pomoć tražimo. Ti nas napućuj na pravi put, na put onih koje si Ti obasuo Svojim blagodatima, a ne na put onih na koje je pala Tvoja srdžba niti onih koji su zalutali!” Nakon Fatihe, u sebi će izgovoriti: “Amin!”, što znači: “Uslišaj (Bože)!” Zatim će proučiti jednu kratku suru ili nekoliko ajeta iz bilo koje duže sure. Nakon toga, izgovarajući “Allahu ekber”, odlazi na rukū. Na rukūu će izravnati glavu i leđa, rastavljenih prstiju šakama obuhvatiti koljena i ispraviti noge, i tri puta će izgovoriti: “Subhane Rabbijel-azim! – Neka je slava mome Veličanstvenom Gospodaru!” Zatim će se podići sa rukūa izgovarajući: Semiallāhu limen hamideh! – Allah se odaziva onome ko Ga hvali!” Kad se uspravi u stojeći položaj, reći će: “Rabbenā lekel-hamd! – Gospodaru naš, Tebi hvala!” Zatim će otići na sedždu, položivši na tlo najprije koljena, pa ruke (ako za to ne bude kakve smetnje), zatim lice, tako da mu čelo i nos dotiču tlo i da budu među šakama. Na sedždi će tri puta izgovoriti: “Subhāne Rabbijel-A‘lā! – Neka je slava mome Uzvišenom Gospodaru!”

Na sedždi će muškarac rastaviti trbuh od stegana i ruke od bočne strane tijela odignuvši laktove od zemlje, ako nema za to smetnje, dok žene to neće činiti. Prste ruke i noge okrenut će prema kibli.

Nakon toga, izgovarajući “Allahu ekber” podići će se i sjesti tako da mu lijevo stopalo bude položeno, a desno uspravljeno sa prstima savijenim prema kibli. Stavit će šake na stegna, malo sjesti i uz tekbir će otići na drugu sedždu, koju će obaviti kao i prvu. Zatim će, ne odupirući se rukama na zemlju (osim u nuždi),  izgovarajući “Allahu ekber” ustati na drugi rekat.

Drugi rekat klanjat će kao i prvi, samo što na njemu neće učiti “Subhaneke” ni euzu. Pošto se obavi i druga sedžda na drugom rekatu, sjedne se na način kako je prethodno opisano i prouči se tešehud, a mi ga često zovemo “Ettehijjatu”. Tešehud glasi: “Ettehijjatu lillahi ves-salevātu vet-tajjibātu. Es-selāmu alejke ejjuhen-nebijju ve rahmetullahi ve berekātuhu! Es-selamu alejna ve ala ibadillahis-salihin. Ešhedu en la ilahe illallah ve ešhedu enne Muhammeden abduhu ve resuluhu! – Pozdravi, molitve i sva dobra pripadaju Allahu! Neka su na tebe, Vjerovjesniče, selam i Allahova milost i Njegovo dobro. Neka je selam na nas i na dobre Allahove robove. Svjedočim da nema drugog boga osim Allaha i svjedočim da je Muhamed Njegov rob i Njegov poslanik!” Kada bude izgovarao: “Ešhedu en la ilahe illallah”, tada će podići kažiprst desne ruke i nakon toga ga spustiti.

Ako klanja sabah, onda će poslije tešehuda proučiti “salavat”, koji glasi:

Allāhumme salli alā Muhammedin, ve alā āli Muhammedin, kemā sallejte alā Ibrāhīme ve alā āli Ibrāhīme, inneke hamīdun medžīd! – Allahu moj, obaspi Svojom milošću Muhammeda i njegov rod, kao što si obasuo Ibrahimov rod, Ti si uistinu hvaljen i slavljen!”

Poslije toga može proučiti dovu, kao što su, naprimjer, dove: “Rabbena ātinā fid-dun’jā haseneten ve fil-āhireti haseneten, ve kinā azāben-nār! – Allahu moj, podari nam dobro na ovom i na budućem svijetu, i sačuvaj nas patnje u Vatri!”

“Allahummagfir lī ve li vālidejje ve lil-mu’minīne jevme jekūmul-hisāb! – Allahu, oprosti grijehe meni, mojim roditeljima i vjernicima onoga dana kad se bude polagao račun!”

“Rabbena lā tuzig kulūbena ba‘de iz hedejtenā ve heb lenā min ledunke rahmeh, Inneke entel-vehhāb! – Gospodaru naš, ne dopusti našim srcima da skrenu pošto si ih Ti već uputio pravim putem, i podari nam Svoju milost. Ti si zaista vrlo darežljiv!”

Poslije proučene dove, okrenut će lice na desnu stranu i predati selam riječima: “Es-selamu alejkum ve rahmetullah! – Neka su spas i Božija milost na vas!”, a zatim će lice okrenuti na lijevu stranu i izgovoriti isto.

Predajom selama završen je namaz.

Ako klanja neki drugi namaz: podne, ikindiju, akšam ili jaciju, odmah nakon proučenog tešehuda i prije salavata, ustat će na treći rekat. Treći i četvrti rekat klanjanju se kao i drugi rekat, samo što se poslije Fatihe neće učiti sura, nego će se odmah ići na rukū. Ako klanja akšam, selam će predati poslije trećeg rekata, a ukoliko klanja podne, ikindiju ili jaciju, selam će predati poslije četvrtog rekata. Na posljednjem sjedenju nakon posljednjeg rekata i prije predaje selama proučit će tešehud, salavate i dove.

X