114

Muškost u islamu

Piše: Mr. Osman Smajlović

Rudžule – muškost jedna je od Allahovih mnogobrojnih blagodati na koju se ukazuje u ajetu u kojem jedan vjernik vodi dijalog sa nevjernikom i u kojem ga podsjeća na Allahove blagodati. Kao prvo, podsjeća ga da Allahu ne čini nevjerstvo, jer ga je On učinio “redžulan sevijjan”, tj. potpunim muškarcem: “Zar ne vjeruješ u Onoga koji te od zemlje stvorio, zatim od kapi sjemena, i najzad te potpunim čovjekom (muškarcem) učinio?” (El-Kehf, 37)
Uzvišeni Allah poslao je Svoje poslanike kao milost svim svjetovima. Emanet dostavljanja vjere čovječanstvu iziskivao je da svi poslanici i vjerovjesnici budu muškarci, a ne žene: “A Mi smo i prije tebe samo ljude (muškarce) slali, kojima smo objave objavljivali.” (Jusuf, 109) Plemeniti Kur’an i časni sunnet definirali su muškost (rudžule) i pojasnili njene temeljne karakteristike.

Istinski čuvari menhedža – ispravnog pravca

Istinski muškarci (ridžal) ljubomorno čuvaju svoju vjeru i menhedž – ispravni pravac. Čuvaju zavjet dat Allahu. Žive između dvije činjenice: šehadeta i smrti na putu istine ili postojanosti na istini sve do smrti, bez mijenjanja pravca: “Ima vjernika koji ispunjavaju zavjet dat Allahu, ima ih koji su poginuli, i ima ih koji to očekuju – nisu ništa izmijenili.” (El-Ahzab, 23)

Pomaganje Allahovih poslanika

Uzvišeni Allah rekao je: “I s kraja grada žurno dođe jedan čovjek (muškarac) i reče: ‘O narode moj, slijedite one koji su poslani, slijedite one koji od vas ne traže nikakvu nagradu, a na Pravom su putu! Zašto da se ne klanjam Onome koji me je stvorio, a Njemu ćete se vratiti? Zašto da prihvaćam druge bogove mimo Njega? Ako Milostivi hoće da me snađe neko zlo, njihovo posredovanje neće mi biti ni od kakve koristi i oni me neće moći spasiti, a ja bih tada bio u pravoj zabludi; ja vjerujem u Gospodara vašeg, čujte mene!’ I reći će se: ‘Uđi u Džennet!’ – a on će reći: ‘Kamo sreće da narod moj zna zašto mi je Gospodar moj oprostio i lijep mi prijem priredio!’” (Ja-sin, 23–27)
Zašto je žurno sa kraja grada došao spomenuti muškarac? Da li zbog postizanja nekog dunjalučkog dobra? Ne, došao je zbog plemenite i uzvišene stvari: da pomogne Allahovog poslanika i istinu sa kojom je poslat i zbog tog njegovog dobrog djela rečeno mu je da uđe u Džennet i u njemu je bio počašćen.
Istinski muškarci odlučni su da pomognu Allahove poslanike i istinu sa kojom su došli, čak i po cijenu da dovedu svoj život u opasnost. Potpomoći Allahovog poslanika u vrijeme kada je na vlasti osoba koja za sebe tvrdi da je božanstvo, velik je i hrabar postupak. Trebalo biti muško i reći istinu u vrijeme faraona: “I jedan čovjek (muškarac) s kraja grada dotrča: ‘O Musa’, reče, ‘glavešine se dogovaraju da te ubiju; zato bježi, ja sam ti zbilja iskren savjetnik.’” (Kasas, 20)

Njihovi domovi su džamije i mesdžidi

Pravi muškarci istinske su džematlije džamija i mesdžida. Njihova su srca čvrsto vezana za njih. Dunjaluk i njegovi ukrasi ne mogu ih udaljiti od džamija i ne mogu ih zaukupiti: “Ti u njoj (džamija koju su sagradili munafici) nemoj nikada molitvu obaviti! Džamija čiji su temelji, već od prvoga dana, postavljeni na strahu od Allaha zaista više zaslužuje da u njoj obavljaš molitvu. U njoj su ljudi (muškarci) koji se vole često prati, a Allah voli one koji se mnogo čiste” (Et-Tevba, 108), “U džamijama, koje se Allahovom voljom podižu i u kojima se spominje Njegovo ime – hvale Njega, ujutro i navečer, ljudi (muškarci) koje kupovina i prodaja ne ometaju da Allaha spominju i koji molitvu obavljaju i milostinju udjeljuju, i koji strepe od Dana u kojem će srca i pogledi biti uznemireni, da bi ih Allah lijepom nagradom za djela njihova nagradio i da bi im od dobrote Svoje i više dao. A Allah daje kome hoće, bez računa.” (En-Nur, 36–38)

Muškost u vrijeme kriza

U vrijeme kriza vrlo je važna muškost. Važno je ko će ohrabriti, usmjeriti i voditi ljude. Velika je potreba za osobama koje će reći istinu u vrijeme krize. Čak možemo reći i da se u vremenu krize otkriva ko su pravi muškarci: “Dva čovjeka (muškarca), koja su se Allaha bojala i kojima je On darovao milost Svoju – rekoše: ‘Navalite im na kapiju, pa kad kroz nju prođete, bit ćete, sigurno, pobjednici; a u Allaha se pouzdajte, ako ste vjernici!’” (El-Maida, 23) Muškarci iz Musaovog naroda savjetuju svoju braću da navale na kapiju grada i govori im da će, sa Allahovom dozvolom, oni biti pobjednici. Ogromna je razlika između njih i onih koji su govorili: “O Musa”, rekoše oni, “dok god su oni u njoj mi nećemo u nju ulaziti! Hajde idite ti i Gospodar tvoj pa se borite, mi ćemo ovdje ostati!” (El-Maida, 24)

Muškarci se brinu o svojim porodicama

Muškarci se brinu o svojim kućama, suprugama, djeci, na način kojim je Allah zadovoljan: brinu se o njihovim dunjalučkim i ahiretskim interesima, o njihovom odgoju, namazu, postu: “Muškarci vode brigu o ženama zato što je Allah dao prednost jednima nad drugima i zato što oni troše imetke svoje.” (En-Nisa, 34)

Primjeri ashaba

Jednom prilikom Omer je sjedio u društvu ashaba, pa im je rekao: “Neka svako od vas zaželi određenu stvar.” Svako od njih zaželio je određeno dobro djelo i spomenuo ga je, na što im je Omer rekao: “Svi ste zaželjeli određenu stvar, a ja bih volio pun ovaj prostor ljudi (muškaraca) kao što je Ebu Ubejda.” Ovo je Omer rekao ciljajući na sposobnosti, herojstva i druge vrline Ebu Ubejde.
Abdullah b. Mesud odgajan je u poslaničkoj medresi. Iako je bio slabe tjelesne građe, kao muškarac imao je veliku vrijednost. Ashabi su se znali nasmijati njegovim tankim i mršavim potkoljenicama, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, govorio bi: “Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša! Njih dvije (potkoljenice) teže su na vagi od brda Uhuda.” (Ahmed, hadis je vjerodostojan)
Kada je Halid b. Velid, radijallahu anhu, stavio grad Hira (grad u današnjem Iraku) pod opsadu, zatražio je pomoć od Ebu Bekra, halife muslimana, koji mu je u pomoć poslao jednog muškarca Ka‘ka‘a b. Amra et-Temimija, obrazloživši svoj postupak riječima da vojska u kojoj je Ka‘ka‘ ne može biti poražena. Njegov glas u vojsci bolji je od hiljadu ratnika.
Amr b. As, radijallahu anhu, prilikom osvajanja Egipta zatražio je pomoć od Omera, radijallahu anhu, halife muslimana, koji mu je u pomoć poslao četiri hiljade mudžahida: Zubejra b. Avvama, Mikdada b. Amra, Ubadu b. Samita i Meslemu b. Mahleda, radijalalhu anhum. Dakle, poslao mu je četvericu ashaba koji su vrijedili kao hiljadu mudžahida.
Muškost se iskazuje na način koji je definiran u Kur’anu i sunnetu, a ne na osnovu različitih vidova grubosti i sile, jer: “Nije jak onaj ko u hrvanju nadvlada druge, već je jak onaj ko nadvlada sebe.”
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Na Sudnji dan doći će ogroman i gojazan čovjek, koji kod Allaha neće težiti koliko krilo komarca. Čitajte ako hoćete: ‘oni na Sudnjem danu neće imati nikakvu težinu’ (El-Kehf, 105).” (Buhari)

(El-Asr)

Print Friendly  Muškost u islamu pf button both



X