Musa, a.s., i faraon (1. dio)

Hatib: Dr. Aid el-Karni
U današnjoj hutbi smo sa Musaom, a.s., sinom Imrana, tim svijetlim i blistavim primjerom između svih onih koji su druge Allahu pozivali. On je junak i heroj kur’anskih kazivanja koje je Allah objavio Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovim ashabima, kako bi ih obradovao, utješio i učvrstio, i kako bi iz tih priča opomenu i pouku  uzeli:
”U kazivanju o njima je pouka za one koji su razumom obdareni. Kur’an nije izmišljena besjeda, on priznaje da su istinite knjige prije njega objavljene, i objašnjava sve, i putokaz je i milost naroda koji vjeruje.”  (Jusuf, 111.)

Neki mislioci rekli su: ”Diskusija koja se vodila između Musaa, a.s., i faraona bila je u isto vrijeme dijalektička, teoretska, vojnostrateška, ekonomska i pedagoška.” Zato neka je Allahova milost na ovog heroja i junaka, predvodnika onih koji su pozivali u Allahovu vjeru, koji je vodama da’ve, tog najčasnijeg poziva, plovio više od pedeset godina.

Dođite zato da zajedno poslušamo Kur’an kako nam kazuje priču o ovom plemenitom vjerovjesniku.
Musa, a.s., je u pustinji, štap njegov mu je u desnici i sjedi u hladu drveta, izmoren od čuvanja svojih ovaca i malaksao od umora. U tom trenutku Allah mu ukazuje Svoju pažnju i milost te mu Svojom Božanskom objavom naređuje da ode kod velikog zemaljskog silnika i koljača, teroriste i zločinca, kod faraona zalutalog, koji je žene ubijao, djecu tek rođenu klao, koji je generacijama sjeme zatirao, narode porobljavao, i koji je po Zemlji nered veliki sijao:
”A da li je do tebe doprla vijest o Musau, kad je vatru ugledao pa čeljadi svojoj rekao: ‘Ostanite vi tu, ja sam vatru vidio, možda ću vam nekakvu glavnju donijeti ili ću pored vatre naći nekoga ko će mi put pokazati” (Taha, 9-10). Zatim  je doživio šok kojem se nikako nije nadao:
”A kad do nje dođe, neko ga zovnu: ‘O Musa, Ja sam, uistinu, Gospodar tvoj! Izuj, zato, obuću svoju, ti si, doista, u blagoslovljenoj dolini Tuva. Tebe sam izabrao, zato ono što ti se objavljuje slušaj!”’ (Taha, 11-13.)

Musa, a.s., se pitao: ”Ko si Ti, šta je Tvoja bit i šta želiš od mene?” Allah mu je tada rekao:
”Ja sam, uistinu, Allah, drugog boga, osim Mene, nema; zato se samo Meni klanjaj i molitvu obavljaj – da bih ti uvijek na umu bio!” (Taha, 14.)

Ovo je Gospodar svjetova! Ovo je njegova bit i suština kod sljedbenika ehli-sunneta vel-džemata, pa kada te neko upita: ”Ko je Allah?”, ti mu odgovori: ”Allah je Bog pored koga drugog božanstva nema!” Uzvišeni Allah predstavlja se Musau, a.s., pa kao da mu kaže: ”Upoznaj Me prije nego što Me spoznaš i prije nego što počneš druge Meni pozivati:
”Ja sam, uistinu, Allah, drugog boga, osim Mene, nema; zato se samo Meni klanjaj i molitvu obavljaj – da bih ti uvijek na umu bio!” Čas oživljenja će sigurno doći – od svakog ga tajim – kad će svaki čovjek prema trudu svome nagrađen ili kažnjen biti.” (Taha, 14-15.)

Zatim je Uzvišeni Allah sa Musaom, a.s., započeo blag, interesantan i prijateljski razgovor, kako bi od njega otklonio začuđenost i strah, jer je situacija u kojoj se nalazio bila vrlo komplikovana i teška koju ljudsko biće ne podnosi lahko. Zamisli da razgovaraš sa Allahom Uzvišenim i da slušaš naređenja Vladara svih vladara! Srce Musaovo htjelo je iz grudi iskočiti pa mu se Allah obratio blagim govorom kako se ne bi uplašio i kako ružne stvari ne bi pomišljao, pa mu je rekao:
”A šta ti je to u desnoj ruci, o Musa?” (Taha, 17.)
Shvatio je Musa, a.s., zbog čega mu se Allah tako obraća pa nije rekao: ”To je moj štap”, a zatim zašutio. Svidjelo mu se što mu se Allah tako lijepo, jednostavno i blago obraća, pa je i on svoj odgovor malo proširio i dotjerao kako bi sa Gospodarom veličanstvenosti što duže razgovarao:
“Ovo je moj štap” – odgovori on – “kojim se poštapam i kojim lišće ovcama svojim skidam, a služi mi i za druge potrebe.” (Taha, 18.)

Rekao je Ibn Abbas, r.a.: ”Allah se smilovao Musau, a.s.! Dovoljno je bilo da na Allahovo pitanje o tome šta mu je u ruci, odgovori i kaže: ‘Ovo je štap!’ Međutim, on je u razgovoru sa svojim Gospodarom uživao, pa je svoj govor malo odužio.”

Allah ga pita o štapu njegovom, jer će taj štap postati dio historije kao i lekcija za nadolazeće naraštaje iz koje će generacije uzimati pouku:
‘Baci ga, reče On. I on ga baci, kad on, zmija koja gmiže.” (Taha, 19.) Hvaljen neka je Allah! Musa, a.s., do tada nije znao za ovakva čuda i nadnaravne stvari. Za njega su nebesa bila nebesa koja se ne mijenjaju niti u njima vidi velike promjene, a i Zemlja je bila samo Zemlja po kojoj hodi, i štap je za njega bio samo štap, a i zmija za njega nije bila ništa više od zmije. Pa zbog čega se štap pretvara u zmiju koja gmiže? I pobježe Musa prestravljen! Možemo li ga zamisliti kako prestrašen želi pobjeći od Gospodara svjetova, a On ga umiruje i želi ga spokojnim učiniti:    ”Uzmi je i ne boj se! – reče On – Mi ćemo je vratiti u ono što je bila i prije.” (Taha, 21.) I zbilja se tako i desilo, pa Musa uze svoj štap.

Pored toga što je Musa, a.s., pobjegao prestrašen od svoga štapa, Uzvišeni Allah ga je poslao tom silniku, zločincu i krvoloku koji je držao propovijedi skupinama tupoglavaca i glupana pa im govorio: ”…ja ne znam da vi imate drugog boga osim mene…”, a oni su mu pljeskali i tako mu podršku izražavali. I govorio im je: ‘‘O narode moj, zar meni ne pripada carstvo u Misru i ovi rukavi rijeke koji ispred mene teku – shvaćate li?”, (Zuhruf, 51), a oni su samo svojim glavama ushićeno mahali i u poniznosti svojoj pred njim su na sedždu ničice padali.

Neki komentatori Kur’ana rekli su: ”Faraonov dvorac čuvalo je 36 hiljada čuvara, a svaki od njih vjerovao je da je faraon njegov Bog i Stvoritelj, i da ga faraon hrani, i da je on taj koji ga je oživio i koji će ga usmrtiti!” Da nas Allah Uzvišeni sačuva od zablude!

Zatim Allah reče Musau: ”…i uvuci ruku pod pazuho svoje, ruka će se pojaviti bijela, ali ne bolesna; i eto – znamenje drugo, da ti pokažemo neka od Naših velikih čuda.” (Taha, 22-23.) Ovo je bio drugi jasan znak od Allaha Uzvišenog, jer nakon što je svoju ruku ispod pazuha izvukao, vidio je da je bijela u potpunosti, ali ne od neke alergije ili bolesti.

Onda ga je Allah obavezao time da poziva u Njegovu vjeru, pa je počelo teško i iscrpljujuće putovanje: ”Idi faraonu jer je u zlu svaku mjeru prevršio!” Zamislimo Musaa, a.s., dok sluša ovo Božansko naređenje, a znamo da je od faraona pobjegao, jer mu se zamjerio tako što je osobu iz njegovog klana ubio, pa ga je faraon u odsutnosti na smrt osudio. Pored toga, Allah mu naređuje da mu ode: ”Idi faraonu jer je u zlu svaku mjeru prevršio!” (Taha, 24). Nije mu naredio da ode faraonovoj sviti ili njegovoj vojsci, niti mu je naredio da mu napiše pismo ili slično tome, već mu jasno naređuje da se direktno uputi ovom nasilniku jer je on u zlu svaku mjeru prevršio.

Prešao je mjeru, krv nedužnih ljudi je prolijevao, djecu ubijao, smutnju je posijao, robove Allahove u strah utjerao, gradove je uništio, i generacije mnoge svojim stopalima gazio i tlačio.
Šta je Musa zatražio od svoga Gospodara?
Svi oni koji rade na polju da’ve – islamskog misionarstva, trebali bi na ovo obratiti pažnju: “Gospodaru moj” – reče Musa – “učini prostranim prsa moja i olakšaj zadatak moj, odriješi uzao sa jezika mog, da bi razumjeli govor moj.” (Taha, 25-28.)
Musa, a.s., nije bio rječit i elokventan u svome govoru, već je ”gutao” pojedina slova kada bi pričao, što mu je smetalo i pravilo mu poteškoće u dostavljanju Allahove vjere. Stoga je postojala  mogućnost da će mu se zbog toga ovaj okorjeli zločinac smijati, što se u stvarnosti i desilo. Sebe je usporedio sa Musaom, a.s., te se smatrao boljim od ovog Allahovog vjerovjesnika, jednim od petorice najodabranijih poslanika, te je rekao: ”I zar nisam ja bolji od ovog bijednika koji jedva umije da govori?” (Zuhruf, 52.)

Kao da je želio reći: ”Ja sam od njega bogatiji, imam veću vlast, elokventniji sam od njega, ja sam taj koji drži govore i organiziram skupove, a Musa ništa od toga nema niti je išta od toga u stanju učiniti.” Sve je ovo faraon rekao nakon što je Musa, a.s., od svog Gospodara tražio da mu odriješi uzao sa jezika i da ga učini boljim govornikom, pa šta bi se desilo da mu je otišao prije toga?!

Musa, a.s., nije tražio da bude najbolji i najelokventniji govornik između svih ljudi, niti je tražio da bude najbolji propovjednik ikada, već je tražio da njegov govor bude razumljiv kako bi mogao iznijeti dokaze protiv faraona, što je i uspio učiniti. Međutim, ovako se ponašaju oni koji na Zemlji siju nered, koji čeprkaju i traže najmanje greškice i propuste kod iskrenih pozivača u Allahovu vjeru, pa se ne ustručavaju da ih potvore najcrnjim potvorama i lažima od kojih su oni  potpuno čisti.

Isto tako, Musa, a.s., je od Allaha tražio pomagača, koji će mu pomoći u tim teškim momentima, pa ga je po imenu spomenuo: ‘‘…i podari mi pomoćnika iz porodice moje, Haruna, brata moga”, pojašnjavajući svoju molbu riječima: ”osnaži me njime i učini ga drugom mojim u zadatku mome”, kao da želi reći: posla je mnogo, napor je ogroman, pa želim svoga brata da pazi na mene i da bude onaj koji će me osnažiti i učvrstiti kod tog oholog nasilnika, a sve to: ”…kako bismo Te mnogo hvalili i da bismo Te mnogo spominjali”, jer dvojica više Allaha hvale i spominju od jednoga. Brat koji je dobar i bogobojazan opominje brata kada zaboravi, i ulije mu novu snagu kada ga obuzmu očaj i beznađe: ”Ti, uistinu, znaš za nas” (Taha, 29-35). Ti si, Gospodaru, Onaj koji si nas poslao i Ti najbolje znaš naše slabosti, pa nam zbog toga budi na pomoći u izvršenju tog teškog zadatka.  

Allahov odgovor bio je sljedeći: ”Udovoljeno je molbi tvojoj, o Musa! – reče On.” Uzvišeni Allah rekao je da je udovoljeno njegovoj mobi (u jednini), a nije rekao ”udovoljeno je tvojim molbama” (u množini), jer bez obzira koliko bilo molbi i zahtjeva, ispunjenje svih njih je Allahu vrlo lahko i jednostavno: ”…i zaista On može, kada nešto hoće, samo za to rekne: Budi!, i ono bude” (Jasin, 82).
Onda je Allah podsjetio Musaa, a.s., na njegovu prošlost i nebrojene blagodati kojima ga je neprekidno obasipao, spominjući mu događaje iz ranog i kasnijeg djetinjstva: “…a ukazali smo ti milost Svoju još jednom, kada smo majku tvoju nadahnuli onim što se samo nadahnućem stiče: ’Metni ga u sanduk i u rijeku baci, rijeka će ga na obalu izbaciti, pa će ga i Moj i njegov neprijatelj prihvatiti.’ I Ja sam učinio da te svako voli i da rasteš pod okom mojim” (Taha, 37-39).
Kao da Allah kaže Musau, a.s.: ”Ne boj se faraona i ne strahuj od njega, jer Mi smo te od njega već sačuvali kad si novorođenče bio, i Mi smo te uistinu u zidinama njegovog dvorca odgojili. U lice si ga udarao dok si još dječačić bio, pa zar da ga se sad bojiš a četrdeset godina cijelih si napunio? Zato ga se nemoj bojati, jer bi prezreno i bijedno bilo, strah i jezu pred njim osjećati.”

Kur’an dalje nastavlja nabrajati mnoge blagodati kojima je obasut Musa, a.s.: ”Kada je sestra tvoja otišla i rekla: ’Hoćete li da vam pokažem onu koja će se o njemu brinuti?’ – Mi smo te majci tvojoj povratili da se raduje i da više ne tuguje”, a zatim mu spominje i ono što je davno učinio: ”A ti si ubio jednog čovjeka”, i kao da mu se želi reći: ”Mi nismo zaboravili onog čovjeka kojeg si ubio, i to je sve u Knjizi već zapisano koja: ”…ni mali ni veliki grijeh nije propustila i sve je nabrojala” (Kehf, 49). Međutim, sve to smo ti oprostili i tvoje brige od tebe odagnali: ”A ti si ubio jednog čovjeka pa smo te Mi brige oslobodili i iz raznih nevolja te spasili. I ti si ostao godinama među stanovnicima Medjena, zatim si, o Musa, u pravo vrijeme došao, i Ja sam te za Sebe izabrao” (Taha, 40-41)

Ovo je Musaova, a.s., prošlost koja je pred njega iznesena, pa kao da mu Uzvišeni Allah želi kazati: ”Ovo je tvoja historija, o Musa, i sve su to događaji kroz koje si prošao, a Mi smo se, u svakom trenutku onoga kroz šta si prolazio, o tebi brinuli i na svakom mjestu o tebi računa vodili:
”Idite ti i brat tvoj, sa dokazima Mojim, i neka sam vam Ja uvijek na pameti. Idite faraonu, on se doista osilio” (Taha, 42-43).

Na ovom mjestu ćemo zastati, da bismo se nakon stanke preselili u faraonov dvorac, kako bismo poslušali vrući dijalog koji se vodio između njih dvojice, o čemu ćemo, uz Allahovu pomoć i blagoslov, govoriti u sljedećoj hutbi. Neka je na Musaa, a.s., selam i spas, a neka je na faraona Allahovo prokletstvo.  

Iz knjige hutbi: El-Misku vel-anber fi hutabil-minber
Preveo i prilagodio: Amir Durmić

Print Friendly  Musa, a.s., i faraon (1. dio) pf button both



X