“Mulla Sadra” – pojašnjenje vjerovanja ove šiitske organizacije i upozorenje na nevjerstvo koje širi među bh. muslimanima

Piše: hfz. Dževad Gološ

Od najvećih iskušenja koja mogu zadesiti pojedinca ili zajednicu jest iskušenje u vjeri. Ova vrsta iskušenja smatra se iskušenjem koje je veće od bilo kojeg drugog. Od tih iskušenja jeste da muslimani budu izloženi pozivu u pravce koji su suprotni učenju Kur’ana i sunneta, a koji se pozivaju upravo na ove izvore. Ranije sam pisao o šiitima i šiizmu u djelima učenjaka hanefijskog mezheba, a u redovima koji slijede pokušat ću pojasniti i objelodaniti učenje i aktivnosti ove sekte na našim prostorima, koja je jedno od najvećih iskušenja koje je zadesilo muslimane ovih prostora od dolaska islama do danas.

Učenje ove sekte na našim prostorima datira još od vremena prije posljednjeg rata, a oglédalo se kroz aktivnosti ambasade “Islamske Republike Iran”, koja je prevela i nekoliko djela, od kojih je Islamska vlast od Homeinija. Ono što nas najviše zanima jeste njihovo današnje djelovanje i institucije kroz koje djeluju i šta propagiraju i na koji način. Trenutne aktivnosti šiita odvijaju se kroz sljedeće institucije:

– Iranski kulturni centar u Sarajevu

– Naučnoistraživački institut “Ibn-Sina”

– Fondacija “Mulla Sadra”.

Ove tri institucije su glavne institucije kroz koje se širi šiitsko učenje, a pored njih postoji još i Perzijsko-bosanski koledž te nekoliko fondacija i organizacija, kao i internetska aktivnost. U ovom tekstu dotaći ću se samo nekoliko djela iz kojih sam citirao i naveo njihovo učenje kako bih pokazao o kakvom se učenju radi, a nije mi namjera bila studiozni pristup svim aktivnostima. Najviše sam se osvrnuo na djela koja su prevedena od strane Fondacije “Mulla Sadra” jer je njena aktivnost usmjerena na obični svijet.

Na samom početku moram naglasiti da u redovima koji dolaze želim spomenuti citate iz njihovih djela koji ukazuju na devijacije u vjeri, a koje se mogu okarakterizirati kao jasno nevjerstvo i mnogoboštvo (kufr i širk). Namjera mi nije da govorim o novotarijama, nego, prije svega, o stvarima koje izvode iz vjere.

Mnogoboštvo i idolopoklonstvo u djelima Fondacije “Mulla Sadra”

Među najvećim negativnostima ovih djela jesu jasni širk i otvoreno nevjerstvo. Od glavnih djela kroz koja se promovira šiitsko vjerovanje jeste Osnove vjerovanja Poslanikove porodice. Na veliku žalost, na prvi pogled čitalac može pomisliti da se zaista radi o vjerovanju Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, porodice i tako nasjesti na zablude koje se nalaze u ovom djelu. Također je veoma važno napomenuti da su djela spomenute Fondacije napisana na jedan filozofski način, što znatno otežava običnom čovjeku da razotkrije njihova krivovjerja koja plasiraju kao učenja Kur’ana i sunneta ili Ehlul-bejta, kako sam kazao.

U tom djelu, u govoru o Božijoj jednoći, između ostalog, kaže se:

“Samo po sebi postalo je jasno da vjerovanje u stvaralačko starateljstvo (velajet tekvini) nekih sposobnih Božijih robova, ali ne na način neovisnog stvaranja i gospodarenja, nije u suprotnosti sa monoteizmom, kao što ni zakonodavno starateljstvo (velajet tešrii) našeg dragog Poslanika, s. a. v. s, i čistih imama nije u oprečnosti sa zakonodavnim gospodarenjem Božijim, zbog toga što se dešava Božijom dozvolom i potječe od Njega.”[1]

Potom se kaže:

“Moguće je da nakon ovih objašnjenja bude rečeno: ‘Pa kada već potpuni tevhid zahtijeva da se ni od koga osim od Boga ne traži pomoć, to znači da nije ispravno ni uzimati za posrednike Božije evlije.'”

U odgovoru se kaže da “obraćanje preko Božijih evlija ne odgovara tevhidu ako se smatra da su oni nezavisni i da bez potrebe za Božijom dozvolom mogu nešto učiniti za molitelja.”[2]

Iz ovog govora se razumije da je ispravno vjerovanje da neko može upravljati stvarima osim Allaha i da se dova i ibadet mogu uputiti nekom drugom osim Allaha ako vjerujemo da toj osobi uzvišeni Allah daje dozvolu za upravljanje i ako daje dozvolu da ibadet uputimo nekom drugom sem Allaha!

Kad bismo upitali čak i nekog nemuslimana o karakteristikama islama, od prvih stvari koje bi spomenuo bilo bi da je to vjera čistog i direktnog odnosa između čovjeka i Allaha. Ako vjerovanje da se upravljanje može pripisati nekome drugom osim Allaha i da se dova i ibadet mogu upućivati nekome drugom osim Allaha nije širk (mnogoboštvo) i idolatrija, pa onda širk na Zemlji i ne postoji. Ako pogledamo u kur’anski govor o mušricima (mnogobošcima) za vrijeme objave Kur’ana i njihovim božanstvima, vidjet ćemo da oni nisu smatrali da njhova božanstva upravljaju niti su im pripisivali atribute božanstvenosti, nego su im samo usmjeravali neke vrste ibadeta vjerujući da će ih oni približiti Uzvišenom Allahu. Njihovo obožavanje Lata i Uzzata svodi se na ovu vrstu širka. Niko od tadašnjih mušrika nije smatrao da neko drugi mimo Allaha upravlja, kako to možemo vidjeti iz citiranog govora. Kaže poznati učenjak hanefijskog mezheba Ibn-Ebil-Izz El-Hanefi:

فإن المشركين من العرب كانوا يقرون بتوحيد الربوبية

“Zaista su mušrici priznavali tevhidu-rububijjet (tj. da je Allah Gospodar, Tvorac i Upravitelj svega).”[3]

تارة يعتقدون أن هذه تماثيل قوم صالحين من الأنبياء والصالحين، ويتخذونهم شفعاء، ويتوسلون بهم إلى الله، وهذا كان أصل شرك العرب

” (…) a nekada bi vjerovali da su ovi kipovi dobri ljudi, iz reda poslanika i evlija – dobrih ljudi, i uzimali su ih kao posrednike i putem njih se približavali Allahu i ovo je temelj širka kod Arapa.”[4]

I zato kad bismo ovu knjigu umjesto Osnove vjerovanja Poslanikove porodice nazvali Osnove vjerovanja mušrika u vremenu objavljivanja Kur’ana, ovim naslovom nanijeli bismo im nepravdu. Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, časna i čista porodica daleko je od onoga što im pripisuje ova sekta.

U spomenutom djelu ovaj širk čak se više tretira kao sami tevhid:

“Ako to bude sa sviješću da ih je Allah učinio sredstvima stizanja do Njegove milosti i da je ljudima naredio da ih uzimaju za sredstvo stizanja do Njega, to ne samo da se protivi tevhidu već je jedan od vidova tevhida u ibadetu i pokoravanju.[5]

 

Pripisivanje Allahovih svojstava stvorenjima u djelima Fondacije “Mulla Sadra”

Iz ovakvog vjerovanja proizlazi pripisivanje osobina Uzvišenog Allaha stvorenjima. Tako, ako pogledamo u šiitski opis “bezgrešnih imama”, vidjet ćemo da ih opisuju atributima Uzvišenog Allaha, poput upravljanja stvarima, poznavanja gajba i slično.

Tako se u spomenutom djelu navode predaje i opisi “bezgrešnih imama”. Od ovakvih predaja jest ona koja se pripisuje Aliji, radijallahu anhu (a od koje je Alija, radijallahu anhu, čist), u kojoj se kaže da je rekao:

“Zaista me Poslanik poučio hiljadu poglavlja, a svako poglavlje otvara hiljadu drugih, a to je milion znanja, sve dok nisam naučio šta je bilo i šta će biti do Sudnjeg dana.”[6]

Zatim autor ovog djela kaže:

“Zahvaljujući tom znanju, neki su imami još u doba djetinjstva stizali do položaja imameta. Već tada su sve znali i nisu imali potrebe za poučavanjem i sticanjem znanja od drugih ljudi.”[7]

Od predaja koje je naveo jest i to da je imam Sadik rekao: “Imam koji ne zna kakva će ga nesreća zadesiti i šta će se s njim desiti neće biti Božiji dokaz nad Njegovim robovima”[8], kao i predaja: “Kad god imam želi nešto znati, Bog mu daje znanje o tome”[9].

 

Traženje pomoći od nekoga drugog mimo Allaha u djelima Fondacije “Mulla Sadra”

Zbog svega rečenog, fenomen upućivanja dove i traženja pomoći od nekoga drugog osim Allaha i jest od glavnih karakteristika ove sekte. Ovaj fenomen je uočljiv kako kod obične šiitske mase, tako isto i kod njihovih vjerskih lidera.

Tako se u biografiji jednog od najvećih autoriteta koga priznaju bosanski šiiti, Muhammeda Huseina Tabatabaija, navodi da ga je prilikom studiranja u Nedžefu zadesilo veliko siromaštvo dotle da je prodao sve što je imao u kući. Na vrhuncu tog iskušenja otišao je na kabur Alije, radijallahu anhu, gdje je rekao: “Zar ovako vodiš računa o studentima?”

Zar je Alija, radijallahu anhu, taj koji daje opskrbu i vodi računa o ljudima ili Uzvišeni Allah?

U djelu koje nosi naslov Dova u baštini Poslanikove porodice autora Muhammeda Mehdija El-Asifija nalazi se mnogo dova kojima se traži pomoć od nekog drugog mimo Allaha, a kao primjer toga navest ću sljedeće: na veliko čudo, kad sam napravio poređenje između originala ovog djela, koji je na arapskom jeziku, i prijevoda, našao sam da je veliki broj dova ove vrste izostavljen, tj. nije preveden. Inače, bitno je napomenuti da se šiitski izdavači služe ovim metodama, a to je izostavljanje onoga što u datom trenutku može otkriti njihovo pravo lice. Kao opravdanje možemo navesti različitost izdanja, ali u svakom slučaju isti autor koji je preveden na naš jezik spominje ovakve dove. Tako od dova koje se pripisuju Poslanikovoj, sallallahu alejhi ve sellem, porodici jesu i sljedeće:

– dova koja se upućuje imamima koji su zakopani u Bekiju:

“…. I budite mi zagovarači; došao sam vam kad su vas ljudi napustili…”

– dova koja se upućuje hazreti Hamzi kad se posjeti njegov kabur, koja glasi:

“Došao sam ti izdaleka tražeći da oslobodiš moj vrat od vatre, grijesi su mi se natovarili na leđa i činio sam ono što srdi moga Gospodara i nisam našao nikoga boljeg od vas kome ću se obratiti, o, Ehlul-bejte, pa mi budi zagovarač.”[10]

Na još veću žalost, ovo traženje pomoći od ljudi pripisuje se Poslanikovoj, sallallahu alejhi ve sellem, porodici!

Na veb-stranici “Mulla Sadre” nalazi se pitanje u kojem se kaže:

“Selam. Ako imam problem, ako mi je teško, mogu li zvati hazreti Fatimu da mi pomogne?”

Kao odgovor na ovo pitanje kaže se i sljedeće:

“Hazreti Fatima jedna je od članova Ehlul-bejta, čiju je čistotu i svetost Uzvišeni Bog sačuvao od svake vrste zaprljanosti, pa zašto onda ona ne bi bila posrednik uz koga će čovjek postići svoju želju?”[11]

Od mnogih prejasnih ajeta koji govore o zabrani traženja pomoći od nekoga drugog osim Allaha naveo bih samo nekoliko:

– “Ko je u većoj zabludi od onih koji se, umjesto Allahu, klanjaju onima koji im se do Sudnjeg dana neće odazvati i koji su prema njihovim molbama ravnodušni?”[12]

– “Onaj koji se nevoljniku, kad mu se obrati, odaziva i koji zlo otklanja.”[13]

– “Ako ti Allah dadne kakvu nevolju, niko je osim Njega ne može otkloniti, a ako ti zaželi dobro – pa, niko ne može blagodat Njegovu spriječiti.”[14]

Više sam puta rekao koliko je pogubno da se ovakve izmišljotine pripisuju časnoj porodici Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Uz Allahovu pomoć, namjera mi je da napišem o tome kako je Ehlul-bejt daleko od onoga što im šiiti pripisuju i da je vjerovanje i uvjerenje Ehlul-bejta potpuno u skladu s učenjem ehli-sunneta, tačnije, učenjem Kur’ana i sunneta. Zar je moguće da porodica Allahovog Resula ostavi vjerovanje svog djeda, a prihvati vjerovanja koja su se pojavila desetljećima ili stoljećima poslije njegove smrti? Ovdje ću sada spomenuti samo jedan primjer udaljenosti Ehlul-bejta od šiitskog učenja, tačnije, od mnogoboštva i idolatrije.

Prenosi se od više članova Ehlul-bejta slična predaja, od Hasana ibn Alije ibn Ebu-Taliba i od Alije ibn Huseina ibn Alije ibn Ebu-Taliba (i verzija koju ću navesti vezana je za njega) da je vidio čovjeka koji je dolazio kod kabura Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i dovio kod njega, pa mu je Ali ibn Husein to osporio i rekao: “Hoćeš li da ti ispričam hadis koji sam čuo od oca (Huseina), a on od mog djeda (Alije, radijallahu anhu), a on od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem? Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ‘Nemojte moj kabur uzeti za mjesto okupljanja i nemojte vaše kuće činiti mezarlucima i donosite salavat na mene jer on dođe do mene gdje god da bili’.”[15]

Ovo je jedan od sunneta i praksa i vjerovanje Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, porodice, o čemu ćemo govoriti, uz Allahovu pomoć. Zabranjivali su svaki čin koji vodi ka širku, poput dove Allahu u blizini kabura, pa kako da se njima pripisuje upućivanje dove i traženje pomoći od mrtvih?

 

Određena vjerovanja i uvjerenja koja su suprotna Kur’anu i sunnetu, pored širka, u koja poziva Fondacija Mulla “Sadra”

Osim fenomena širka (mnogoboštva) i idolatrije, koji je prisutan u djelima ovih institucija, a posebno fondacije “Mulla Sadra”, postoje i druge devijacije u vjerovanju, koje ću ukratko spomenuti. Na samom početku želim reći da su današnji šiiti veliki broj uvjerenja prihvatili od sekte mu’tezila, s tim što su tome dodali širk o kojem smo govorili i onda sve to pripisali časnoj porodici Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, od čega je ona čista.

1) Sumnje u originalnost kur’anskog teksta

Jedan od najvećih šiitskih autoriteta čija se djela prevode na bosanski jezik jeste Muhammed Husein Tabatabai. Kod šiita se smatra jednim od najvećih mufesira. Pisac je tefsira El-Mizan, koji se prevodi i na naš jezik, a dosad su prevedena dva djela. Ovaj veliki šiitski autoritet i mufesir, govoreći u svom tefsiru o originalnosti Kur’ana, kaže:

وبالجملة الذي تدل عليه هذه الروايات أن الموجود فيما بين الدفتين من القرآن هو كلام الله تعالى ، فلم يزد فيه شيء ، ولم يتغير منه شيء ، وأما النقص فإنها لا تفي بنفيه نفيا قطعيا

“Općenito, ono na što ukazuju ove predaje jeste da je ono što se nalazi među koricama mushafa Kur’an, Allahov Govor, kojem ništa nije dodano niti je izmijenjeno, međutim, da li je oduzeto – to ne možemo kategorički tvrditi.”[16]

Na veliku žalost, jedan broj profesora islamskih nauka pohvalno je govorio o ovom tefsiru, a da nisu upoznali suštinu ovog tefsira i ono što on sadrži.

2) Vjerovanje da Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije pojasnio sve propise i zakone islama, nego da su to učinili “bezgrešni imami”

Šiitsko vjerovanje u “nepogrešive imame” ima svoju dubinu i svoje velike ciljeve. Tako šiiti znaju reći da Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije mogao u potpunosti dostaviti vjeru, pa su to poslije njega učinili spomenuti imami. Tim imamima pripisuju razne predaje koje nemaju nikakve veze s islamom ni s Kur’anom ni sunnetom, koje čak i neki šiitski autoriteti ocjenjuju lažnima. Kako sam već kazao, naposlijetku te izmišljene predaje (čitaj: izmišljenu vjeru) pripisuju imamima, tačnije, članovima Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, porodice – Ehlul-bejtu. Naravno, to čine namjerno kako bi na takav način ubacili svoju vjeru među muslimanski svijet jer je dobro poznato koliko svaki musliman voli i poštuje Ehlul-bejt.

Ovo što sam naveo argumentirat ću citatima iz djela koja su prevedena na bosanski jezik. Tako se u djelu Osnove vjerovanja Poslanikove porodice, u poglavlju “Neophodnosti postojanja imama”, kaže:

“Ipak, teški uvjeti Poslanikovog života, poput nekoliko godina provedenih u izolaciji u Ebu-Talibovom tjesnacu, kao i deset godina ratovanja protiv neprijatelja islama, nisu dozvoljavale da svim ljudima objasni sve propise i zakone islama te čak ni za ono što su ashabi preuzeli od njega nije bilo jamstva da će biti sačuvano.”

Dalje se kaže:

“Uzevši u obzir ove činjenice, postaje jasno da islam može biti posmatran kao potpuna vjera koja nudi odgovore na sve čovjekove potrebe do kraja svijeta tek kada unutar nje budu predviđeni načini osiguravanja neophodni za dobrobit društva, koji su nakon Poslanikove smrti izloženi opasnosti i nestanku. Taj put nije ništa drugo doli postavljanje dostojnog nasljednika Poslanika, nasljednika koji ima od Boga dato znanje.”[17]

Iz prethodnog govora jasno možemo vidjeti da:

– Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem nije objasnio sve propise

– ni za ono što su ashabi prenijeli nema jamstva da će biti sačuvano

– islam kao islam može opstati jedino postojanjem imama.

Ne želim se mnogo osvrtati na ovaj govor jer mislim da je onome ko imalo poznaje život Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, poznat ajet u kojem Uzvišeni Allah naređuje Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, da ovu vjeru prenese te da je od posljednjih ajeta koji su objavljeni onaj u kojem nas Uzvišeni Allah podsjeća na blagodat upotpunjavanja ove vjere, kao i ajeti u kojima Uzvišeni Allah hvali generaciju ashaba i obavještava nas da je zadovoljan njima. Od ajeta koji ukazuju na spomenuto jesu sljedeći:

“O, Poslaniče, kazuj ono što ti se objavljuje od Gospodara tvoga! Ako ne učiniš, onda nisi dostavio poslanicu Njegovu.”[18]

– “Sada sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera.”[19]

– “Allah je zadovoljan prvim muslimanima, muhadžirima i ensarijama i svima onima koji ih slijede dobra djela čineći, a i oni su zadovoljni Njime.”[20]

Ovdje se neću osvrtati i komentirati ove ajete, nego ću samo postaviti pitanje: postoji li ijedan ajet iz kojeg se na bilo koji način može razumjeti da Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije dostavio vjeru iz bilo kojeg razloga ili da ova vjera nije potpuna? Ili da li možda postoji ijedan ajet iz kojeg se može razumjeti da Allah nije zadovoljan ashabima?

Prethodno spomenuti govor potpuno je u skladu s onim što ističe vođa iranske revolucije, Homeini, koji kaže da nijedan poslanik nije uspio u svom dostavljanju misije, pa ni Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem.

Kaže Homeini:

“Pitanje odsutnosti imama (gajbetul-imam) veoma je važno pitanje, koje nam objašnjava mnoge stvari. Između ostalog, otkriva nam da za ostvarivanje velikog zadatka i misije kao što je ova – a to je sprovedba istinske pravde u cijelom svijetu – od svih ljudi, niko za to nije bio sposoban, osim očekivanog Mehdija – neka je Allahov spas na njega – koga je Uzvišeni Allah sačuvao i ostavio za čovječanstvo. Svaki vjerovjesnik došao je da uspostavi pravdu i njegov cilj bio je da je praktično u svijetu i sprovede, međutim, nijedan od njih u tome nije uspio, pa čak ni Pečat svih vjerovjesnika, koji je, također, poslan radi reforme i popravljanja čovječanstva, moralnog odgoja ljudi i praktičnog uspostavljanja pravde. Međutim, ni on u tome nije uspio. Onaj ko će uspjeti u pravom smislu te riječi i praktično uspostaviti pravdu u svim dijelovima svijeta jeste Mehdi.”[21]

3) Nijekanje Allahovih svojstava

Što se tiče velikog broja pitanja vezanih za akidu (islamsko vjerovanje), bitno je istaći da su mnoge stvari šiiti preuzeli od sekte koja se zove mu’tezile, poput pitanja svojstava, nijekanje viđenja Uzvišenog Allaha na Sudnjem danu, uvjerenje da je Kur’an stvoren i slično. Veliki šiitski autoriteti ukazali su na ovu činjenicu i potvrdili je, a posebno kad je u pitanju poimanje Allahovih svojstava, kao što je na to ukazao veliki šiitski autoritet Ibnul-Mutahhir u djelu Nehdžul-musteršidin.[22] Tako, kad su u pitanju Allahova svojstva, Uzvišenom Allahu pripisuju tri svojstva ili naglašavaju da su tri svojstva najbitnija, a značenja ostalih svojstava vraćaju na značenje ovih triju svojstava, a to su Život, Znanje i Moć.[23] Kad se radi o poimanju svojstava kakvo je kod ehli-sunneta, poput toga da se Allah može vidjeti okom na Sudnjem danu, naglašavaju: “Ili ga, pak, smatraju vidljivim tjelesnim okom ili promjenjivim i usavršavajućim, Boga nisu na valjan i ispravan način spoznali.”[24]

4) Nijekanje viđenja Uzvišenog Allaha na Sudnjem danu

Iz prethodno spomenutog vidi se da šiiti poriču viđenje Allaha na Sudnjem danu, kao što to čine mu’tezile. Tako se u spomenutom djelu kaže:

“Također, na ovaj način dokazujemo da je nemoguće Boga vidjeti okom”[25], a već su prethodile riječi za one koji potvrđuju viđenje Allaha da “Boga nisu na ispravan način spoznali”.

5) Vjerovanje da je Kur’an stvoren

Od šiitskog vjerovanja jeste da je Kur’an stvoren, kako smo već rekli, u čemu se slažu s mu’tezilama. U navedenom djelu se kaže:

“Što se tiče Kur’ana u smislu ispisanih redova, riječi, umnih pojmova ili, pak, svjetlosti i apstraktne zbilje, tada je on jedno od stvorenja.”[26]

6) Vjerovanje u povratak određenih osoba s ahireta na dunjaluk

Šiiti vjeruju da postoje osobe koje će se s ahireta vratiti na dunjaluk. U spomenutom djelu se kaže:

“Ovaj svijet, jer kako je već ranije rečeno, bilo je ljudi koji su se nakon smrti ponovo vratili na Ovaj svijet, a nakon pojavljivanja hazreti Mehdija, također će doći do ponovnog dolaska određenih pojedinaca.”[27]

Od ajeta koji jasno ukazuju na nemogućnost povratka spomenut ću samo neke:

“Kako oni ne znaju koliko smo prije njih naroda uništili od kojih im se niko vratio nije?”[28]

“…pa neće moći ništa oporučiti, niti se čeljadi svojoj vratiti.”[29]

“Kad nekome od njih smrt dođe, on uzvikne: ‘Gospodaru moj, povrati me da uradim kakvo dobro u onome što sam ostavio!’ – Nikada! To su riječi koje će on uzalud govoriti”[30]

U spominjanju ovih stvari nije mi bila namjera navoditi dokaze koji ukazuju na neispravnost ovog vjerovanja, tačnije, nevjerovanja, već samo ukazati na to koje se sve stvari nude bh. muslimanima pod izgovorom da je to vjerovanje Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem porodice.

 

[1] Osnove vjerovanja Poslanikove porodice, str. 78.

[2] Isto, str. 83.

[3] Šerhul-akide et-tahavijje, 1/29.

[4] Isto, 1/29.

[5] Osnove vjerovanja Poslanikove porodice, str. 83.

[6] Isto, str. 193.

[7] Isto, str. 193, 194.

[8] Isto, str. 196.

[9] Isto, str. 196.

[10] Ed-du’au ‘inde ehlil-bejt, str. 323, Džamiatu el Mustafa el-alemijje, Kom, Iran, 1387.

[11] http://www.mullasadra.ba/pitanja-i-odgovori/pitanja/1160-trazenje-pomoci-od-hazreti-fatime

[12] El-Ahkaf, 5.

[13] En-Neml, 62.

[14] Junus, 107.

[15] Buharija u djelu Tarihul-kebir (3, 186), Ebu-Ja’la u Musnedu (1/361) i Ed-Dija u djelu El-Muhtare (2, 49).

[16] El-Mizan fi tefsiril-Kur’an, 12/123, “Muessetu el-‘alemi lil-matbuat”, Bejrut.

[17] Osnove vjerovanja Poslanikove porodice, str. 183.

[18] El-Ma’ide, 67.

[19] Isto, 3.

[20] Et-Tevbe, 100.

[21] Muhtarat min ehadisi ve hitabat el-imam El-Homeini, 2/43.

[22] Osnove vjerovanja Poslanikove porodice, str. 32.

[23] Pogledaj str. 44.

[24] Isto, str. 40.

[25] Isto, str. 39.

[26] Isto, str. 56

[27] Isto, str. 242.

[28] Ja-sin, 31.

[29] Isto, 50.

[30] El-Mu’minun, 99, 100.

Print Friendly  "Mulla Sadra"  - pojašnjenje vjerovanja ove šiitske organizacije i upozorenje na nevjerstvo koje širi među bh. muslimanima pf button both



X