ISTAKNUTOSira

Muhammed, s.a.v.s., vrlo jednostavan i pristupačan čovjek

935pregledi

Priredio: Selman Hadžić

Zaista ljudska srca imaju svoje ključeve, i ne otključavaju se osim s njima, a najvažniji ključ do ljudskih srca jeste jednostavnost. Zasigurno ono što nam prvo uđe u podsvijest i ono što prvo zapamtimo kod susreta sa drugim ljudima jeste upravo jednostavnost. Otuda jednostavnost je ponašanje kojim osoba ne želi postići pohvale od strane drugih ljudi, niti položaj, odlikovanost i priznanje.

Poznato je da svako onaj ko ne posjeduje neku lijepu osobinu, priželjkuje da bude njome opisan i okarakterisan, tako škrtica priželjkuje da ga ljudi prepoznaju kao dobročinitelja, a strašljivac, opet želi da ga drugi nazivaju hrabrim, a slabić opet nije zadovoljan time da ga smatraju slabim. A jednostavnost je upravo osobina suprotna svemu ovom, jer se jednostavna osoba pred svim ljudima predstavlja upravo onakvom kakva je u stvarnosti, bez obmane, šepurenja, kočoperenje, izvještačenosti, krivotvorenosti, lažnosti i neispravnosti.

Uzvišenom Allahu nema ništa draže, a ni Allahovim stvorenjima od toga da čovjek bude čist od pretvaranja te da pokazuje i na javu iznosi od riječi i djela ono što se uistinu i nalazi u njegovoj unutrini, te da se ne pretvara niti da laže, da ne obmanjuje i da nije usiljen.

A kad bi pogledali u ličnost Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pronašli bi da je on bio čovjek najudaljeni od usiljenosti, a kako da ne bude takav kad je on sam ljudima učio ono što mu je Njegov Gospodar naredio od riječi Uzvišenog Allaha:

قُلْ مَا أَسْأَلُكُمْ عَلَيْهِ مِنْ أَجْرٍ وَمَا أَنَا مِنَ الْمُتَكَلِّفِينَ

 „Reci: Ne tražim ja od vas za ovo nikakvu nagradu i ja nisam izvještačen.“1

Sam Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je u hadisu rekao: „Vatri je zabranjen svaki onaj (čovjek) koji je jednostavan, blag i lahak, i uz to blizak drugim ljudima.“2

On nam je pripovjedao: “ Jedan je čovjek iz prethodnih naroda ušao u džennet, zato što je bio velikodušan i popustljiv, i kada on presuđuje a i kada se njemu sudi.“3

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,  živio je životom dalekim od izvještačenosti, čak šta više on sam je mnogo puta kritikovao i upozoravao svoje ashabe na ovu ružnu osobinu i podsticao na udaljavanje od nje, toliko da su mnogi ashabi  Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a među njima i  Omer b. Hattab,  radijalllahu anhu, kazali: “ Bila nam je zabranjena izvještačenost.“4 Slično prenosi i Abdullah sin Omerov, radijallahu anhuma.

Kada su jedne prilike Selmanu el-Farisiju, radijallahu anhu, došli gosti on je pred njih iznio pogaču i so, te im je kazao: „Da nam Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije zabranio pretjerivanje i preopterećivanje ja bih vas bolje ugostio.“5

Iz navedenog  vidimo da se osobina jednostavnosti i prirodnosti usađivala u srca i strijih a mlađih naraštaja kako bi ona bila naučena od malih nogu i kako bi se odgojili da budu udaljeni od svake izvještačenosti.

Primjeri jednostovnosti u životu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem

U narednim redovima pokušat ćemo pokazati praktične primjere iz života najjednostavnijeg čovjeka koji je hodao ovom planetom, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.

1-Jednostavnost u govoru

Ima ljudi koji misle da se mudrost i njihovo znanje pokazuje u tome što koriste najčudnije i najnerazumnije izraze i termine, i time se mnogo opterećuju i izvještavaju, smatrajući da ako ih niko ne razumije da je to pokazatelj velikog znanja i mudrosti.

Međutim naš najboolji uzor nije bio takav. Govor Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, bio je lagan, jednostavan,  razumljiv i odgovarajući za svakog slušaoca, uprkos tome što je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio u stanju da dođe sa najčudnijiim riječima i izrazima, jer je bio riječiti i od najvećih arapskih govornika, ali on je htio da njegov govor bude jednostavan i razumljiv, kako bi ga mogao shvatiti starac a i mladić, učen i neuk, muškarac i žena, pa čak i maleno dijete.

Majka pravovjernih, Aiša, radijallahu anha, kazala je: „Govor Allahovog Poslanika, bio je takav da ga je mogao razumjeti svako ko ga čuje.“6

Tj. Njegov način govora bio je jednostavan i potpuno udaljen od dubokih, teško shvatljivih i masama  nepoznatih izraza.

Također je rekla: „On bi nam govorio takvim govorom, kad bi neko htio da pobroji mogao bi ga pobrojati, a njegov govor nije bio (serdun) nabrajanje i brzo čitanje kao što vi brzo nabrajate.“7 Tj. On ne bi mnogo a ni brzo govorio, već bi govorio jasnim, čistim  jednostavnim lahkim i razumljivim jezikom.

Ashab Allahovog Poslanika, Enes b. Malik, radijallahu anhu, kaže: „Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada bi izgovorio neku riječ ponovio bi je po tri puta, kako bi je ljudi razumjeli.“8

Tj. Kada bi se obraćao ljudima u skupovima ponekad ga ne bi mogli svi čuti, pa bi ponavljao svoj govor kako bi ga i oni koji su udaljeni čuli i razumili. A zaista jedna riječ ako je lahka i jednostavna, i ako je pravilno odabrana može ostaviti velikog traga na ljudska srca, zato su oduvjek, vođe i refrmatori veliku pažnju posvećivali svojim govorima, te bi ih dugo i pomno pripremali, izmjenjujući, dodajući i izostavljajući sve riječi čije razumjevanje je teško. Otuda su njihovi prioriteti uvjek bili da pronađu jednostavne riječi, putem kojih će poruka doći brzo do ljudi, a vrlo često državnici imaju i stručnjake koji im pomažu da sastave govore.

2-Jednostavnost u izgledu

Ono što danas najviše zaokuplja ljudsku pažnju jeste briga o vanjskom izgledu, i kako će se obući  pred drugim ljudima, na uštrb brige o unutrašnjosti, od čije ispravnosti ovisi naš uspjeh na oba svijeta. Svakako i Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, brinio se o svom vanjskom izgledu, te je nastojao pred ljudima lijepo izgledati, jer čovjekov lijep izgled ukazuje na poštivanje ljudi i njegovo nastojanje da im se prdstavi u najboljem stanju, s biranim riječima, lijepim ponašanjem, svakako uz jednostavnost i skromnost pri biranju odjeće. Allahov Poslanik, sallalahu alejhi ve sellem, češljao bi svoju kosu i bradu, a od odjeće obalačio bi ono što bi imao, a nikome nije naređivao da nosi grubu, poderanu ili prosjačku odjeću kako bi se predstavio pred ljudima kao pobožan ili skroman, jer je Allah svakom čovjeku dozvolio da se nakiti i lijepo obuče s onom što mu je dozvoljeno. Rekao je Uzvišeni:

„Reci: Ko je zabranio Allahove ukrase koje je on za svoje robove stvorio, i ukusna jela. Reci: Ona su za vjernike na ovom svijetu, a na ahiretu su samo za njih, eto tako mi izlažemo dokaze ljudima koji znaju.“9

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio je najljepšeg ponašanja ali i najljepšeg izgleda, vodio bi računa o čistoći svoje odjeće i upotrebi parfema i mirisa, ali i pored toga ne bi u tome pretjerivao, pa da zbog oblačenja, uljepšavanja ili mirisanje zapostavi svoje svakodnevne obaveze, pretjeruje u mirisanju, zadužuje se radi lijepe odjeće, predstavlja ljudima da pripada višoj klasi. Muhammed, sallalahu alejhi ve sellem, oblačio bi se skromno i jednostavno s onim što bi imao, a najljepšu odjeću bi čuvao za posebne prilike poput bajrama, susreta s arapskim delegacijama. Bera b. Azib, radijallahu anhu pripovjeda: „Jedanput sam vidio Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u crvenom ogrtaču, i od tada nikada nisam vidio ništa ljepše od njega.“10

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranjivao je oblačenje neobične odjeće, koja nije poznata u jednoj sredini te tako  skreće i privlači pažnju običnog svijeta, zaprijetivši: „Onaj ko obuče odjeću prepoznatljivosti na ovome svijetu, Allah će ga na Sudnjem danu zaodjenuti odjećom poniženja, a zatim će u njoj se rasplamsati vatra.“11

U pretjerivanje svakako ubaraja se i bacanje ispravne odjeće samo zato što je zastarila ili izmodila, a najpreče je da se još nosi ili da se poklonio onome ko će je oblačiti, jer je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, krpio svoju staru odjeću kada se pocjepa, te bi je ponovo oblačio ili bi je kao sadaku potrebnima darovao.

3-Jednostavan kao domaćin i kao  gost

U današnje vrijeme zbog preopterećenosti neislamskim običajima i nepotrebnim obavezama ljudi se sve manje druže, posjećuju i jedni druge ugošćuju, jer je rašireno mišljenje da se u goste ne može ići bez određenih skupocjenih poklona, niti se gosti mogu primiti što se za njih neće poseban doček pripremiti, čak se pojedinci i zaduže samo da ne bi prekršili nakardnu tradiciju i ružni običaj. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio je jednostavan i nagodan, kao  domaćin a i gost. Prihvatao bi poziv u goste i starih i mladih, ne uslovljavajući da to bude poziv od uglednih, bogatih i utjecajnih osoba, već naprotiv rado se odazivao pozivu i roba i slobodnog čovjeka, i bogataša i siromaha, i muslimana i nemuslimana. Sjetimo se kazivanja kada je Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, došao Selman el-Farisi, dok je još bio rob, porijeklom iz Perzije, noseći sa sobom posudu s datulama, pa je rekao: „Ovo je poklon.“ Pa je to Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prihvatio, te je sabarao svoje ashabe te im je rekao: „Spomenite  Allahove ime i jedite.“ 12
Drugi put u goste ga je pozvao Džabir b. Abdullah, radijallahu anhu, pa je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sabrao svoje ashabe i odazvao se njegovom pozivu.13

Jedan put ga je u goste pozvao i Talha koji je bio viđeniji čovjek među ensarijama, pa mu se također Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odazvao.14

U goste se odazvao i jevrejinu, kod kojeg je jeo pogaču i maslo, a hrane je bilo malo i nije bila baš dobra.15

Allahov Poslanik, sallallahu aleji ve sellem, odazvao se i pozivu jedna jevrejke kod koje je jeo jagnjeće meso, koje je bilo otrovano, te je zbog njega umro jedan od asahaba. 16

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prihvatao bi poziv od svih, ne praveći razliku među ljudima niti među njihovom hrane, a tako se ponašao i kod ugošćavanja gostiju, počastio bih ih kada dođe vrijeme obroka s onom hranom koja se zadesila bez da ikoga dodatno  opterećuje. Jedanput Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, došao ke gost, a u cijeloj njegovoj kući  nije bilo nikakve hrane, pa je upitao sve svoje supruge, ali ni kod ijedne od njih nije bilo hrane kojom bi mogle ugostiti gosta. Tada je poslao glasnika koji je glasno vikao među muislimanima: „Imali neko kod sebe dovoljno hrane da ugosti gosta Allahovog poslanika, sallallahui alejhi ve sellem?“Pa ga je ugostio Ebu Talha el-Ensari, radijallahu anhu.17

4-Jednostavnost u odnosu sa ljudima

Ima danas ljudi do kojih običan  čovjek teško može doći, jer su na položaju, poznati, ugledni i bogati, njih od ostalog svijeta čuvaju stražari. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije bio takav, on se susretao s običnim ljudima na svakom namazu pet puta dnevno, predvodio je ljude u namazu, a nakon toga bi se okrenuo pa bi ih slušao, i sa njima razgovarao, pitao o njihovim problemima, stanjima, raspitivao se o odsutnima. Odlazio bi na ispraćaj dženaze umrlih muslimana, ponekad bi korio svoje ashabe, ako bi neko umro a da on  nije bio obavješeten o dženazi. Učio bi dovu umrlima, klanjao im dženazu bez obzira na njihov položaj, bili stari ili mladi, ugledni ili siromašni

U Medini je bila jedan starica koja je dobrovoljno mela i čistila mesdžid, Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Pošto je neko vrijeme Poslanik, sallalahu alejhi ve sellem, nije viđao, upitao je za nju. Rekli su mu da je umrla. On im je tada prigovorio: „Zašto me niste obavijestili.“ Ashabi su pomislili da ta žena nije važna i bitna pa da zbog njene smrti trebaju opterećivati Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. On ih je tada ukorio, a zatim je rekao: „Pokažite mi njen kabur.“ Pa kad su mu pokazali klanjao joj je dženazu.“ 18

Na vratima Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nije bilo vratara niti  stražara, već su njegova vrata stalno bila otvorena za svakoga ko je imao kakvu potrebu.19 Resul, sallallahu alejhi ve sellem, živio je među ljudima, onako kako oni žive a da nije imao tjelesnu gardu koja ga prati, čuva i štiti, kao što danas to imaju vladari, politačari, ugledni i imućni.

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, među ashabima bi sjedio tamo gdje ima mjesta, a ne bi sebi uzimao neko posebno i uzdignuti mjesto, čak šta više sjedio bi poput svih njih na goloj zemlji. 20

Kada bi dolazio u društvo svojih ashaba na mjesta gdje se okupljaju muslimani, oni bi pred njim kao znak pozdrava i iz poštovanja ustajali, a on bi im to zabranjivao. 21

Kada bi jeo, jeo bi poput svih ostalih ljudi bez posebnog  i izdvojenog mjesta za njega lično, a često bi i govorio: „Ja sam samo rob, jedem kao što robovi jedu, a i sjedim kao što robovi sjede.“ 22

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kao prevozno sredstvo jahao bi ono što ima da jađe, nekada konja, a nekada kamilu, a znao bi jahati i magarca a i mulu, a vrlo često bi na istoj jahalici s njim zajedno jahali i njegovi ashabi, a posebno djeca.

Resul, sallallahu alejhi ve sellem, družio bi se sa svim ljudima, i sa svima njima bi sjedio, ne praveći razliku između bogatih i siromašnih, uglednih i neuglednih, nego čak šta više najviše bi sjedio u društvu siromaha, te bi nekada i govorio: „ O Allahu proživi me siromahom, a i usmrti me kao siromaha, i proživi me u skupini siromaha.“ 23

U društvu bi Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem sjedio bi tamo gdje se halka završava, tj. gdje ima mjesta, a on nije imao posebno mjesto,  niti  bi mu se ono čuvalo. 24

Isto tako na putovanju nije se opterećivao posebnim pripremama niti zahtjevima, nego je bio jednostavan i nagodan kao kad je i svoje kuće. Enes b. Malik, radijalllahu anhu pripovijeda: „Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obavio je hadž na kamili koja je bila mršava i stara, koja je vrijedila 4 srebnjaka a možda nije vrijedila ni toliko, zatim je rekao: „Odazivam ti se Allahu hadžom u kome nema pretvaranja niti traganja za slavom i ugledom.“ 25

Preuzeto sa portala: Nebbijjur-rahmeti

_______________________

1 Prijevod značenja, Sad, 86.

2 Ahmed, 3928, Tirmizi, 2488.

3 Ahmed, 11/169, Munziri, Tergib ve-t-terhib, 3/26, Dimjati, Mutedžiru-r-rabih, 307. Ahmed Šakir predaju je ocijenio vjerodostojnom.

4 Buhari, 7293.

5 Silssiletu-s-sahiha, 5/511.

6 Ebu Davud, 4839, Tirmizi, 3639.

7 Buhari, 3568, Muslim, 2493.

8 Buhari, 95.

9  Prijevod značenja, El-E’araf, 32.

10 Buhari, 3551, Muslim, 2337.

11 Ahmed, 5631, Ebu Davud, 4029, Ibn Madže, 3697.

12 Ahmed, 23200.

13 Buhari, 4102, Muslim, 2039.

14 Buhari, 3578, Muslim, 2040.

15 Ahmed, 12789.

16 Muslim, 2190.

17 Buhari, 3798, Muslim, 2054.

18 Buhari, 458, Muslim, 956.

19 Buhari, 1283, Muslim, 926.

20 Taberani, Mu’adžemu-l-kebir, 12494.

21 Ahmed, 21677, Ebu Davud, 5230, Ibn Madže, 3836.

22 Ebu Ja’la, Musned, 4920.

23 Tirmizi, 2352, Ibn Madže , 4126.

24 Taberani, Mu’adžemu-l-kebir, 414, Bejheki, Šu’abu-l-iman, 1430.

25 Ibn Madže, 2890.

X