muhammed

Muhammed, s.a.v.s., – najpravedniji čovjek

Preveo: Amir Durmić

Pravednost je sušta suprotnost nasilju i nepravdi. Uzvišeni Allah na mnogo mjesta u Kur’anu naređuje pravdu:

…i kada govorite, pravedni budite, pa makar to bilo i protiv rodbine vaše… (El-En‘am, 152)

Allah vam zapovijeda da odgovorne službe onima koji su ih dostojni povjeravate i kada ljudima sudite da pravedno sudite… (En-Nisa, 58)

Na pravdi opstoje nebesa i Zemlja[1], pa ako nam je to jasno, kakav bi Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, i mogao biti osim besprijekorno pravedan i pravičan? On je kazao: ”Ukazivanje počasti trojici ubraja se u ukazivanje počasti Uzvišenom Allahu…”, pa je među te tri kategorije ljudi spomenuo i pravednog vladara.[2] Isto tako, nabrajajući sedam kategorija ljudi koje će Uzvišeni Allah staviti u hlad Svoga Arša onoga dana kada ne bude drugog hlada osim Njegovog, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, također je spomenuo i pravednog vladara.[3] Rekao i sljedeće: ”Pravedni će na Sudnjem danu biti na minberima od svjetla…”, a potom je pojasnio da se misli na ljude koji donose pravedan sud i koji pravedno postupaju prema onima nad kojima imaju vlast i o kojima brinu.[4]

Zbog svega spomenutog, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pravedno je govorio, pravedno postupao i pravedno sudio. Nikada nije naginjao ni na čiju stranu, niti je bilo kome bio pristrasan. U svemu i uvijek rukovodio se isključivo pravdom, koja je bila njegova vrlina i osobina po kojoj je bio i ostao poznat i prepoznatljiv, pa čak i u predislamskom periodu, kao i nakon njega. Ovdje ćemo spomenuti neke događaje i situacije koje će potvrditi istinitost ovoga što smo rekli.

– Prilikom obnove Kabe u predislamskom periodu, Kurejšije su se žestoko posvađale oko toga kome će pripasti čast da Hadžerul-esved, tj. Crni kamen, vrati na njegovo mjesto. Svađa se razbuktala do te mjere da je oružani sukob bio na pomolu. Uzvišeni Allah je Svojom voljom učinio da Kurejšije odluku u njihovom sporu prepuste prvom čovjeku koji se sutradan pojavi u Časnom Hramu. Idućeg dana, prvi čovjek koji se pojavio bio je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, a Kurejšije, kada su ga ugledale, povikaše: ”Evo El-Emina (tj. Povjerljivog i Pouzdanog)! Bit ćemo zadovoljni njegovom presudom!” Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, zatraži od njih da na zemlju prostru komad platna, a kada to učiniše, on uze Crni kamen i postavi ga na platno. Zatim pozva prvake svih rodova plemena Kurejš, te im naredi da svaki od njih uzme za jedan kraj platna i da Crni kamen tako zajedno ponesu do njegovog odredišta. Kada su ga donijeli i podigli u visinu mjesta na koje je trebao biti postavljen, Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, uze ga svojim plemenitim i blagoslovljenim rukama, te ga lično postavi na njegovo mjesto. Na ovaj način donio je ispravnu i pravednu presudu, kojom su svi bili zadovoljni.

– Nakon što je neka žena iz klana Benu Mahzum ukrala nešto, muslimanima je teško palo da nad njom bude izvršena šerijatska kazna za krađu, koja nalaže da joj se odsiječe ruka, pa su preko Usame b. Zejda, koji je bio Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, miljenik i sin njegovog miljenika, željeli posredovati kod njega, s ciljem da ta žena ne bude kažnjena na spomenuti način. Kada se Usama povodom ovoga obratio Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, on reče: ”O Usama, zar želiš posredovati u vezi s jednom od Allahovih odredbi?! Tako mi Allaha, da je Fatima, kćerka Muhammedova, ukrala, ja bih joj odsjekao ruku!”[5] I ovaj primjer jasno ukazuje na činjenicu da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio neizmjerno pravedan.

– Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio je u braku sa devet žena i maksimalno se trudio da prema svakoj od njih bude jednako pravedan. Međutim, i pored toga, bojeći se eventualnih propusta u tom pogledu, pravdao se svome Gospodaru, te mu se obraćao sljedećim riječima: ”Allahu moj, ja postupam pravedno koliko je u moći mojoj, pa nemoj me koriti zbog onoga što je u Tvojoj, a ne u mojoj moći.”[6]

– Neki beduin mu je rekao: ”Budi pravedan, Muhammede! Ova podjela nije bila zarad lica Allahovog (tj. nije bila iskrena)”, a on mu odgovori: ”Teško tebi! Ako ja nisam pravedan, pa ko je onda?! Propao bih i upropašten bio kada ne bih bio pravedan!”[7]

– Kada je u pitanju jelo i piće, govorio je: ”Sin Ademov nije goru posudu od svoga stomka napunio. Dovoljni su mu (malobrojni) zalogaji kako bi svoju kičmu održao uspravnom, a ako baš mora (jesti više od toga), onda neka jedna trećina (stomaka) bude za hranu, druga za piće, a treća za dušu.”[8] Bio je pravedan i u raspodjeli svoga vremena, koje je dijelio na tri dijela: jedan dio posvetio bi svome Gospodaru, drugi dio posvetio bi svojoj porodici, a treći dio posvetio bi samome sebi, s tim da je taj svoj dio opet dijelio između sebe i drugih ljudi. Također, koristio je ugled i bogatstvo uglednih i bogatih ljudi kako bi pomagao običnom svijetu. Znao je kazati: ”Obavijestite me o potrebama onih koji nisu u stanju da me o svojim potrebama lično izvijeste, jer zaista će onome ko vladara obavijesti o potrebi onoga ko to sam nije u stanju učiniti Allah učvrstiti stopala na Sudnjem danu.”[9]

Hasan el-Basri je znao reći: ”Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ničiju optužbu na tuđi račun nije uzimao zdravo za gotovo, niti bi ikome, ko bi drugoga optužio, povjerovao (sve dok taj ne bi predočio dokaz za svoju tvrdnju).”[10]

Kroz spomenute primjere imali smo priliku uvjeriti se da je pravednost bila jedna od vrlina Allahovog miljenika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, pa bi se i u ovom pogledu svaki vjernik i vjernica trebali ugledati na njega i u stopu ga slijediti.

______________________________

[1] Da na pravdi opstoje nebesa i Zemlja potvrđuju i nemuslimani. O tome nam govori sljedeći događaj. Naime, nakon što je osvojen Hajber, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, njegovim stanovnicima jevrejima posla Abdullaha b. Revahu, radijallahu anhu, koji im se, nakon što su ga pokušali podmititi, obrati riječima: ”O jevrejska skupino, vi ste mi najomraženija Allahova stvorenja, jer ste Allahove poslanike ubijali i na Allaha laži iznosili, ali me moja mržnja prema vama neće navesti da prema vama budem nepravedan…” Nakon što su čuli ove riječi, jevreji su rekli: ”Na ovome (pravdi) opstoje nebesa i Zemlja.” Ahmed, Musned, 3/296, br. 14894.

[2] Hadis sličnog značenja bilježe Ebu Davud, Sunen, br. 4843, kao i mnogi drugi.

[3] Buhari, Sahih, br. 660, i Muslim, Sahih, br. 1031.

[4] Muslim, Sahih, br. 1827.

[5] Buhari, Sahih, br. 3475, i Muslim, Sahih, 1688.

[6] Ebu Davud, Sunen, br. 2134. Ovim riječima Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, htio je kazati da on nije u stanju svaku svoju suprugu voljeti istom mjerom, već da su njegovom srcu neke od njih draže od drugih. Zbog toga se i pravdao Uzvišenom Allahu, govoreći: ”…pa nemoj me koriti zbog onoga što je u Tvojoj, a ne u mojoj moći”, jer je On Taj Koji upravlja ljudskim srcima i kontroliše ih, baš onako kako je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obraćajući Mu se, često u dovi imao običaj reći: ”O Ti, Koji preokrećeš ljudska srca, učvrsti moje srce u Tvojoj vjeri!” Vidjeti: Šereful-Hakk, Avnul-Ma‘bud, 6/121.

[7] Ahmed, Musned, 3/354, br. 14 862.

[8] Tirmizi, Sunen, br. 2380.

[9]  Taberani, Kebir, 22/155, kao i mnogi drugi.

[10] Predaju bilježi Bejheki, Es-Sunenul-kubra, 8/167, br. 16 453.

 

Print Friendly  Muhammed, s.a.v.s., - najpravedniji čovjek pf button both



X