Ahlak

Moralne vrline – lijepi ahlak (mekarimu-l-ahlak)

278pregledi
Piše: Selvedin Haskić

Hvala Allahu Gospodaru svjetova i neka je salavat i selam na posljednjeg Allahovog poslanika, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, na njegovu porodicu, sve ashabe i  sve one koji ga slijede.

Huluk ili moral je priroda i ćud. To je čovjekov unutarnji izgled. čovjek ima dva izgleda, vanjski i unutarnji. Vanjski je izgled onaj koji mu je Allah, subhanehu ve te’ala,  dao. Taj izgled nekada prepozanjemo kao lijep, a nekada manje lijep ili ružan. Unutarnja slika čovjekova je njegovo nutarnje stanje koje rezultira riječima i djelima, tj. ponašanjem. Tako i ova slika moža imati lijep ili ružan oblik. Lijepa je ako ona rezultira lijepim ponašanjem, a loša ili ružna, ako rezultira lošim ponašanjem. Tako možemo zaključiti da je moral (ahlak) unutarnja čovjekova slika s kojom je stvoren.
Svakom muslimanu je dužnost okititi se lijepim i plemenitim moralom. Plemenito od svake stvari je ono najljepše od nje. U tom kontekstu jesu Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: ”Nemojte uzimati najbolji dio imetka (keraime emvalihim),”  kada je posalo sakupljače zekata po zekat.
Tako vjernikova nutrina mora biti plemenita, da voli plemenitost, hrabrost, blagost, strpljivost, da ljudima pruža osmijeh, da im prilazi širokogrudno, da bude staložen jer sve je to plemenit moral.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,  je rekao: Vjernici najpotpunijeg imana su oni koji su najljepšeg morala.  Ovaj hadis mora biti vjernikova vodilja. Jer kada vjernik zna da njegov iman neće biti potpun osim  ako je lijepog morala to će biti snažan motiv da se okitimo plemenitim moralom i uzvišenim svojstvima, ali i da se klonimo loših djela i svojstava.

Savršenstvo islama u sferi morala

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je kazao da je jedan od ciljeva njegovog poslanstva upotpunjavanje lijepog morala. Zaista, poslan sam da upotpunim plemenitu ćud (moral).
Prethodni vjerozakoni su takoðer, promovirali lijep moral, zato su učenjaci rekli da je težnja za plemenitim moralom zajednička za sve vjerozakone. Meðutim, potpunost ove sfere se desila u Muhammedovom, sallallahu alejhi ve sellem,  vjerozakonu. Da navedemo primjer.
Primjer kisasa (odmazde): učenjaci ovo pitanje navode za primjer, tj. kada osoba ubije drugu osobu da li će biti izvršena odmazda ili ne. U Musaovom vjerozakonu odmazda je bila obavezna. I onaj prema kome je učinjena nepravda nije imao izbora. Dok na drugoj strani u Isaovom vjerozakonu je oprost bio obavezan, tj. nije za izvršavala odmazda. Muhammedov vjerozakon je upotpunje s ove strane tako da je dozvoljena i odmazda, ali i praštanje, jer kazniti zločinca za ono što je učinio je sprječavanje da počini zločin u budućnosti, ali i u praštanju je dobročinstvo i lijep postupak prema takvoj osobi i pružanje prilike za popravak. Tako je ovaj potpuni vjerozakon, osobi kojoj je učinjena nepravda, ostavio pravo izbora izmeðu odmazde i oprosta. Oni mogu oprostiti u situaciji kada se zaključi da je praštanje prioritet, ali mogu i da zahtijevaju odmazdu kada to situacija nalaže. Tako da je ovo bolje od slučaja gdje je odmazda obavezna, a situacija možda zahtijeva da se oprosti i suprotno.

Prvi put objavljeno: ponedjeljak, 30 Travanj 2007 03:39

X