Mnogi ljudi su kao krave

Piše: Amir Durmić

Svjestan sam da naslov zvuči izuzetno grubo i surovo, međutim, poslušajte sljedeću anegdotu:

Omer el-Verrak pripovijeda: “Vidio sam Kulsuma b. Amra el-Attabija[1] kako idući putem jede kruh, pa mu rekoh: ‘Šta ti je, bolan? Zar te nije stid ljudi?’, a on mi odgovori: ‘Šta misliš da se nalaziš u nekoj prostoriji u kojoj se nalaze samo krave, da li bi se, prilikom jela, iz bilo kojeg razloga, zaklonio od njih da te ne vide?’ ‘Ne bih’, odgovorio sam. ‘Eh, onda se malo strpi dok ti ne dokažem da su ljudi poput krava’, reče mi.

Nakon što je stigao u grad, on stade pred nekolicinu okupljenih ljudi i poče im pričati i pripovijedati, opominjati ih i savjetovati, sve dok se oko njega ne okupi mnoštvo ljudi, a onda im reče: ‘U mnogim predajama koje su nam prenesene, kaže se da u džehennemsku vatru neće ući ona osoba koja svojim jezikom može dotaći vrh svoga nosa.’”

“I ne ostade niko među njima”, kazuje dalje Omer el-Verrak, “a da nije isplazio svoj jezik i grčevito pokušavao da njime dodirne svoj nos, a kako to nikome od njih nije pošlo za rukom, oni se polahko raziđoše. Kada je i posljednji od njih otišao svojim putem, Attabi mi reče: ‘Eto, pokazao sam ti da su ljudi kao krave.’” (Muhammed b. Salih Salahuddin, Fevatul-vefejat, 3/221)

Iako bi se Attabiju, kao glavnoj ulozi u ovom događaju, sa šerijatske strane imalo šta prigovoriti, ova anegdota iz njegovog života samo pokazuje i dokazuje da je u svim historijskim epohama i razdobljima većina ljudi bila uglavnom primitivna, lahkomislena i naivna, i da je, bez ikakvih provjera originalnosti i kvaliteta, bila spremna slasno i halapljivo konzumirati sve ono što joj se velikodušno ponudi na šarenim pladnjevima laži i obmane. Ni danas situacija nije nimalo drugačija. Štaviše, usudit ćemo se kazati da je “savremeni čovjek” u mnogočemu primitivniji i naivniji nego što su to bili njegovi preci, jer kako inače objasniti prisutni fenomen da ljudi i dan-danas, u famoznom dvadeset prvom vijeku, i dalje krajnje naivno nasjedaju na toliko prozirne priče raznoraznih prevaranata u vidu nadriljekara, iscjelitelja, gurua, šamana, duhovnih vođa, licemjernih političara, slatkorječivih trgovaca, i naravno globalnih masmedija, od kojih, svako na svoj način, ne samo da većini ljudi vrlo uspješno uspijeva skupo “prodati maglu”, već ih i ubijediti da su svojim izborom (da slijede neke od pobrojanih ili da kupe njihove proizvode ili vjeruju informacijama koje im plasiraju) učinili najbolju stvar u životu.

Da ne idemo dalje iz naše avlije, razmislimo na trenutak o događaju iz bliske prošlosti.

Sjećate li se marokanskog vrača Mekkija Turabija, koji je prije samo nekoliko godina, baš poput zemljotresa, svojim tragikomičnim seansama potresao cijeli region? Desetine hiljada ljudi sa svakojakim zdravstvenim problemima i tegobama, hrlile su u susret samoproglašenom mesiji i iscjelitelju, te bespogovorno i strpljivo satima pa i danima čekali u redovima kako bi njihova napaćena tijela konačno dobila priliku da se barem na trenutak povežu s njegovim “magičnim” rukama koje su na stotinama hiljada odanih fanova usavršile vještinu pipanja. Da je vrač Turabi, u trenucima metafizičkog zanosa i kolektivnog ludila koji su tih dana vladali Zetrom, svojim pacijentima rekao da, u cilju njihovog čudotvornog ozdravljenja, dube na glavi, urliču, mekeću, trče, hukću, galame, mjauču, reže ili laju…, mislite li da ga ne bi poslušali? Gotovo je izvjesno da bi mu se većina prisutnih, uz možda rijetke izuzetke, bespogovorno pokorila, baš kao što su mu se pokorili i onda kada im je rekao da flaše i kanistre s vodom (pakovane u Sarajevskoj pivari) podignu visoko u zrak, kako bi je on, mlatarajući rukama i rabeći energiju s pet planeta koje su smještene negdje izvan Sunčevog sistema, kroz svoj ritual s daljine mineralizirao.

Da se razumijemo, primitivizam i naivnost o kojima ovdje govorimo, nemaju veze sa formalnim obrazovanjem ili stručnom spremom, već su oni prvenstveno produkt nepoznavanja temeljnih postulata i načela ispravnog islamskog vjerovanja, ali i mudrosti i pronicljivosti koje Uzvišeni Allah ne uskraćuje Svojim iskrenim i bogobojaznim robovima. Da ni visokoobrazovani pojedinci nisu bili imuni na magične podvige vrača Turabija, dokazao nam je tadašnji premijer Federacije Bosne i Hercegovine koji je upriličio sastanak sa ovom varalicom, te mu uz prigodan poklon, “u ime građana zahvalio što je velikom broju ljudi vratio osmijeh na lice”. Pored premijera, među Turabijevim fanovima našao se i nemali broj fakultetski obrazovanih ljudi, a opće je poznato da su čak i neki imami i profesori islamskih nauka blagonaklono gledali na Turabijeve pustolovine.

Hvala Allahu, Mekki Turabi je u Bosni boravio kratko, ali domaćih varalica njegovog kalibra ima u izobilju. Slobodno možemo kazati da u Bosni ne postoji grad, selo, pa ni zaseok, koji nemaju svog lokalnog Turabija, tj. vračara i sihirbaza, kojeg, u potrazi za brzim rješenjima svih životnih problema, obilaze i bolesni i zdravi, i bogati i siromašni, i školovani i neškolovani, odnosno svi oni koji sebe, svoje mentalno zdravlje i svoje dostojanstvo nisu zaštitili najboljom zaštitom protiv svih vrsta obmana, prevara i laži, a to je ispravno islamsko vjerovanje.

Zato je najbolji lijek protiv naivnosti i primitivizma svake vrste – povratak Uzvišenom Allahu. Ispravno islamsko vjerovanje i bogobojaznost – utemeljeni na slijeđenju Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, te prvih generacija muslimana, tj. ashaba i tabiina, kao i učenjaka koji se smatraju nasljednicima Allahovih vjerovjesnika – uz Allahovu pomoć, zaštita su od svih obmana i prevara koje nam gotovo svakodnevno, u različitim formama i pakovanjima, velikodušno nude šejtani u ljudskom ili džinskom obliku. Bez ovih temelja, ljudi su, baš kao što to reče Attabi, poput krava, ili kako mi u našem podneblju kažemo, ovaca, koje će svako “šišati” na koji god način želi, dok će one, nesvjesne da su prevarene i obmanute, blejanjem i pogledom punim divljenja, zdušno zahvaljivati onima koji su ih iskoristili i nasamarili.

 

 

 

[1] Kulsum b. Amr el-Attabi je poznati pjesnik, lingvističar i mudrac iz ere Abasija. Umro je 220. hidžretske godine.

Print Friendly  Mnogi ljudi su kao krave pf button both



X