ISTAKNUTOSira

Milost svjetovima

550pregledi

Slova se nižu i r’ječi lete,
Miljenika hvale kad god ga se sjete.

Trudeć’ se reći kol’ko ga vole,
vjernici smišljaju kaside nove.

Srca si naša vez’o za sebe,
duše ne uživaju istinski bez tebe.

Donio si ljubav, blagost i sreću
i znanje što najavi radost najveću.

Moral i svjetlost do Pravoga puta
što obasja stazu onom ko luta.

Allah te odabr’o, Resule mili,
putem smo tvojim krenuli i mi.

Najdraži druže, da tebe ne bude
vječno bi trajale laži i zablude!

A staza je tvoja k’o sunce jasna,
tmine sve tjera Istina krasna.

Milostiv, blag, prepun dobrote,
ogledalo ti si znanja, ljepote.

Dosta ti hvale od Rabba Milostiva,
koji te nazva Milost svjetovima![1]

 

Svrha slanja poslanika

Svevišnji je Allah ljudima slao poslanike kako bi im saopćili radosne vijesti, ali i kako bi ih opomenuli i pozivali na Pravi put i da obožavaju samo Allaha, Jednog i Jedinog. Također, Allah im je slao poslanike kako niko od njih na Sudnjem danu ne bi imao opravdanja da o Njemu ništa nije znao. Uzvišeni je Allah rekao: “Poslanici koji su radosne vijesti i opomene donosili, da ljudi poslije poslanika ne bi nikakvog opravdanja pred Allahom imali. A Allah je silan i mudar.” (En-Nisa, 165)

Svi poslanici imali su istu misiju

Uzvišeni je Allah za ljude odabrao vjeru islam: “Allahu je prava vjera jedino – islam…” (Alu Imran, 19). To je bila vjera svih Allahovih vjerovjesnika, koji su ljude pozivali u islam i ostavljali ga jedni drugima u emanet: “I Ibrahim ostavi u emanet sinovima svojim, a i Jakub: ‘Sinovi moji, Allah vam je odabrao pravu vjeru, i nipošto ne umirite drugačije nego kao muslimani! Vi niste bili prisutni kada je Jakubu smrtni čas došao i kada je sinove svoje upitao: ‘Kome ćete se, poslije mene, klanjati?’  ‘Klanjat ćemo se’, odgovorili su, ‘Bogu tvome, Bogu tvojih predaka Ibrahima i Ismaila i Ishaka, Bogu jednome! I mi se Njemu pokoravamo!’” (El-Bekara, 132–133)

Misija svih Allahovih poslanika bila je identična: svi su ljude pozivali u čisti i ničim natrunjeni monoteizam, da samo Allaha priznaju za Apsolutnog Gospodara i da samo Njega iskreno obožavaju, da slijede Istinu i Uputu i da čine dobra djela. O tome je Svevišnji Allah rekao:

“Mi smo svakom narodu poslanika poslali: ‘Allahu se klanjajte, a kumira se klonite!’” (En-Nahl, 36)

“Prije tebe nijednog poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili: ‘Nema boga osim Mene, zato se Meni klanjajte!’” (El-Enbija, 25)

U tom kontekstu, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Vjerovjesnici su djeca različitih majki, a njihova je vjera jedna” (Buhari, 3443, i Muslim, 2365). Ovim riječima Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, htio je kazati da su svi vjerovjesnici bili djeca jednog oca, odnosno da je vjera svih vjerovjesnika bila ista i da su svi ljude pozivali da ispravno vjeruju u Allaha, Jednog i Jedinog, a da su njihove majke bile različite, odnosno da su se njihovi vjerozakoni razlikovali u nekim propisima obredoslovlja.

Obaveza je vjerovati u sve vjerovjesnike i poštivati ih

Uzvišeni Allah u Kur’anu na najljepši način govori o svim vjerovjesnicima, hvali ih i ljudima naređuje da vjeruju u sve njih, bez ikakvog izuzetka:

“Recite: ‘Mi vjerujemo u Allaha i u ono što se objavljuje nama, i u ono što je objavljeno Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku, i Jakubu, i unucima, i u ono što je dato Musau i Isau, i u ono što je dato vjerovjesnicima od Gospodara njihovog; mi ne pravimo nikakve razlike među njima, i mi se samo Njemu pokoravamo.” (El-Bekara, 136)

“Poslanik vjeruje u ono što mu se objavljuje od Gospodara njegovog, i vjernici – svaki vjeruje u Allaha, i u meleke Njegove, i u knjige Njegove, i u poslanike Njegove: ‘Mi ne izdvajamo nijednog od poslanika Njegovih.’ I oni govore: ‘Čujemo i pokoravamo se! Oprosti nam, Gospodaru naš, Tebi ćemo se vratiti!’” (El-Bekara, 285)

Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, najdosljednije je slijedio ove upute i u ovom je pogledu svim muslimanima bio najbolji primjer. On je u duše svojih sljedbenika usadio ljubav prema svim vjerovjesnicima i naučio ih da poštuju i uvažavaju sve vjerovjesnike, da na njih donose salavate, da čuvaju njihovu čast i da među njima, u pogledu istinitosti i autentičnosti njihovog poslanstva, ne prave nikakve razlike. Također, Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, u mnogim je hadisima svome ummetu navodio vjerovjesnike kao najljepši primjer ustrajnosti u ibadetu i dobrim djelima, te im pripovijedao različite događaje iz njihovih života. Jednom prilikom, Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Primjer mene i vjerovjesnika koji su bili prije mene je kao primjer čovjeka koji je izgradio kuću i u potpunosti je uredio i uljepšao, osim mjesta jedne cigle na uglu te kuće koje je ostalo prazno. Ljudi su obilazili oko nje i, čudeći se i diveći se, govorili: ‘Samo da je još ova cigla postavljena!’ Ja sam uistinu ta cigla i ja sam pečat svih vjerovjesnika!” (Buhari, 3525, i Muslim, 2286). Također, iako je on najodabraniji od svih vjerovjesnika, iz skromnosti i poniznosti, govorio je:  ”Nemojte neke vjerovjesnike odlikovati nad drugima!” (Buhari, 3414, i Muslim, 2373)

Ibrahim, alejhis-selam

On je otac vjerovjesnikā, predvodnik pravovjernih i čestitih vjernika kroz sva vremena, i nosilac baklje tevhida – istinskog monoteizma. Uzvišeni je Allah rekao:

“Reci: ‘Allah govori istinu! Zato slijedite vjeru Ibrahimovu, pravog vjernika, koji nije bio od onih koji Allahu druge smatraju ravnim.’” (Alu Imran, 95)

“Ibrahim je bio primjer čestitosti, pokoran Allahu, pravi vjernik, nije druge smatrao Allahu ravnim.” (En-Nahl, 120)

Ibrahim, alejhis-selam, došao je u Meku vodeći sa sobom sina Ismaila i njegovu majku Hadžeru, koja je porijeklom bila iz Egipta. Allahovom voljom, ispod Ismailovih nogu poteći će vrelo Zemzem te će se on i njegova majka nastaniti u dolini Meke. Kada je jednom prilikom, mnogo godina kasnije, Ibrahim posjetio Meku, Uzvišeni Allah naredio mu je da podigne temelje Kabe, da Drevni hram očisti od idolatrije i da ljude pozove da hodočaste Kabu. O izgradnji Kabe, Uzvišeni je Allah rekao:

“I dok su Ibrahim i Ismail temelje Hrama podizali, oni su molili: ‘Gospodaru naš, primi od nas, jer Ti, uistinu, sve čuješ i sve znaš!’” (El-Bekara, 127)

“I kada smo Ibrahimu pokazali mjesto Hrama, rekli smo: ‘Ne smatraj Meni nikoga ravnim, i očisti ovaj Hram Moj za one koji će ga obilaziti, koji će tu stajati, i koji će na rukūu i sedždi biti. I oglasi ljudima hadž!’ – dolazit će ti pješke i na devama iznurenim; dolazit će iz mjesta dalekih.” (El-Hadždž, 26–27)

Prva džamija na Zemlji

Uzvišeni je Allah rekao: “Prvi hram sagrađen za ljude jeste onaj u Meki, blagoslovljen je on i putokaz svjetovima. U njemu su znamenja očevidna – mjesto na kojem je stajao Ibrahim.” (Alu Imran, 96–97)

Ebu Zerr, radijallahu anhu, jednom je prilikom upitao Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koja je prva džamija izgrađena na Zemlji, a on mu je odgovorio: “Sveti hram u Meki.” “A koja poslije nje?”, opet ga je upitao Ebu Zerr, radijallahu anhu, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovori: “Mesdžidul-aksa u Jerusalemu.” “A  koliko je vremena proteklo između gradnje prve i druge džamije”, opet ga upita Ebu Zerr, radijallahu anhu, a Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovori: “Četrdeset godina.” (Buhari, 3366, i Muslim, 520)

Ibrahimova blagoslovljena dova

Sa časnog mjesta na kojem je stajao, Ibrahim, alejhis-selam, skrušeno je zavapio i svome Gospodaru uputio iskrenu dovu, rekavši: “Gospodaru naš, pošalji im poslanika, jednog od njih, koji će im ajete Tvoje kazivati i Knjizi ih i mudrosti učiti i očistiti ih, jer Ti si, uistinu, silan i mudar!” (El-Bekara, 129). Uzvišeni Allah odazvao se Ibrahimovim dovama i odredio da se baš u potomstvu njegovog sina Ismaila pojavi Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, najodabraniji čovjek i pečat svih vjerovjesnika i poslanika. Kada su Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, upitali na koji je način počelo njegovo poslanje i misija, odgovorio je: “Dovom poslanika Ibrahima.” (Ahmed, 22261)

Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, o poslaniku Ibrahimu

Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, podučio je muslimane da stalno u namazu, dok se nalaze na tešehhudu, uče dovu: “Allāhumme salli alā Muhammedin, ve alā āli Muhammedin, kemā sallejte alā Ibrāhīme ve alā āli Ibrāhīme, inneke hamīdun medžīd. Allāhumme bārik alā Muhammedin, ve alā āli Muhammedin, kemā bārekte alā Ibrāhīme ve alā āli Ibrāhīme, inneke hamīdun medžīd! – Allahu moj, obaspi Svojom milošću Muhammeda i njegov rod, kao što si obasuo Ibrahimov rod, Ti si uistinu hvaljen i slavljen! Allahu moj, Ti obaspi obiljem Svoga blagoslova Muhammeda i njegov rod, kao što si blagoslovio Ibrahimov rod, Ti si, uistinu hvaljen i slavljen! Allahu moj, Ti obaspi obiljem Svoga blagoslova Muhammeda i njegov rod kao što si tako blagoslovio Ibrahima i njegov rod. Ti si, uistinu, hvaljen i slavljen!’” (Buhari, 3370, i Muslim, 406)

Jednom prilikom, neki se čovjek obratio Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, rekavši: “O ti najbolje od svih stvorenja!”, a on mu odgovori: “To je poslanik Ibrahim.” (Muslim, 2369) Kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dobio sina, sretan i radostan, rekao je: “Sinoć sam dobio sina i nazvao ga imenom svoga pretka Ibrahima.” (Muslim, 2315)

Ibn Abbas, radijallahu anhuma, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Prvi čovjek koji će na Sudnjem danu odjenuti odjeću bit će poslanik Ibrahim.” (Buhari, 4625, i Muslim, 2860)

 

Nastaviće se….

Iz knjige:

Upoznaj Poslanika u nekoliko minuta

Naslov originala: اَلسِّيرَةُ النَّبَوِيَّةُ فيِ دَقَائِقٍ           / Es-Sīretun-nebevijja fī dekāik

Autor: Dr. Nasir b. Musfir el-Kureši ez-Zehrani

Prijevod: Amir Durmić

Recenzija: Prof. dr. Zuhdija Hasanović i prof. dr. Fuad Sedić

________________

[1] Odlomak iz kaside koju je napisao autor.

X