59

Medijsko masiranje moždanih vijuga

Piše: Nermin Spahić

Nakon brojnih nekontrolisanih halabuka oko trenutno najpoznatijih novina na svijetu, razmišljam u kojoj mjeri našim učmalim i umrtvljenim umovima upravljaju mediji, a posebno televizija i internet. Mnogi primjeri svakodnevno ukazuju da su naše maglovito rasuđivanje i nepoznavanje osnovnih logičkih principa, pored lijenosti najveći neprijatelj našem narodu. Čak najgrotesknije i najlošije konstruisana glasina je dovoljna da javno mnijenje dovede do usijanja i poput zemljotresa uzdrma naše televizore i monitore.

Zdrav rezon na godišnjem odmoru i totalno odsustvo kritičkog pristupa realnosti imaju za posljedicu da našim stavovima i emocijama često manipuliše neko drugi. Prosječnog stanovnika Bosne i Hercegovine je očigledno moguće putem medija ubjediti u najveću nebulozu, a da se on i ne počeše po tintari. Opaka masonka Kolinda Grabar-Kitarović i Nutella od svinjskih papaka su teme koje poput magneta privlače naše moždane vijuge.

Da ne karikiram, zaista postoje brojni stvarni primjeri ove mentalne pošasti. Općeprihvaćena je praksa u našem društvu da se aluzije, glasine i pretpostavke uzimaju zdravo za gotovo i na osnovu njih grade stavovi prema ljudima i pojavama.

Najgore prolaze političari, ideološki protivnici, takozvane vehabije i nepodobni pripadnici konstitutivnih naroda. Kada televizija kaže da je neko lopov, terorista ili mason, onda dotični ako to i nije bio, od tog trenutka zvanično postaje.

Inače smo kao narod poznati po tome da rijetko kad imamo mjeru u svojim reakcijama. Mozgova izmorenih sapunicama, kuharskim emisijama i reality programima nismo u stanju sami bilo šta rezonovati, već se po inerciji prepuštamo ponuđenim emocijama i mišljenjima. Poslije emocionalne traume u obliku Dile ili Sile i hormonalnog udara razgolićenih zvjezdica „Granda“ granica između jave i sna postaje mutna, a istina i laž relativne kategorije. Dovoljno nas je tada poput čopora lovačkih pasa nahuškati na metu i mi smo već u trku.

Bilo da se radi o aferi sa otrovnom koricom limuna, Erdoganovoj izjavi da su mu Bošnjaci bitniji od Turaka ili nekom bukvalno shvaćenom satiričnom osvrtu, zaista morate biti žešći intelekualni zombi da bi vam nepotpisani članak sa anonimne internet stranice ili mahalske televizije koju vode studenti predstavljali relevantan izvor informacija.

Spomenut ću samo dva reprezentativna primjera ovog medijskog šablona. Slučaj prošlogodišnjeg dvostrukog ubistva u Trnopolju kod Prijedora otkriva sav apsurd ovakvog ponašanja. Prvo su se objektivni Bošnjaci zaletjeli kao bik na crveno osuđujući ubistva na nacionalnoj osnovi, a nakon što su držali lekcije Bošnjacima zbog toga, isto rade i srpski mediji šovinističkim izmišljotinama o islamskoj prijetnji i terorizmu jer je uhapšen izvjesni Bošnjak kojem, naravno, još uvijek nije suđeno. Kako to obično biva, cijeli slučaj je bio okidač za gomilu glasina, laži i teorija nakon kojih je teško bilo šta razlučiti ili povjerovati.

Drugi primjer su nedavni napadi na imama Selvedina Beganovića u Velikoj Kladuši. Javnost se inspirisana neprofesionalnim senzacionalističkim medijima već složila da napadač može biti jedino pomahnitali muslimanski fanatik u stilu Ali Babe koji navodno radi hutbi o odlasku naših građana u Siriju već tri puta napada ovog imama. Bez ikakvog dokaza, pa čak i najmanje naznake ko bi počinilac stvarno mogao biti, mimo policije, tužilaštva i suda već su kao fakti plasirane razne teze o navodnom sukobu Islamske zajednice i takozvanih selefija, o „autonomaškoj“ i „našoj“ struji u toj istoj Islamskoj zajednici, o efendiji kao inicijatoru ekonomskog razvoja, tobožnjoj namještaljci i tako dalje. Svi pišu, izvještavaju i pričaju, a činjenica ne možete naći ni da ih lupom tražite. Kao i u slučaju većine drugih „senzacija“, svako ima svoju omiljenu verziju događaja u koju i druge pokušava bezuslovno ubjediti. U intelektualno i moralno neodgovornom društvu poput našeg, priče za jednokratnu upotrebu o herojima i antiherojima nastaju preko noći.

Izgleda da je u današnjim burnim medijskim vremenima najveći problem sačuvati hladnu glavu. Ovakvim neodgovornim ponašanjem smo poput čavki na grani koje samo dodatno raspiruju ionako apsurdnu situaciju općeg medijskog, a rekao bih i društvenog haosa. Sve ovo razara zdrav društveni ambijent, hrani nepovjerenje i stvara među ljudima razdor, tjeskobu i mržnju. Zato kada čitamo, gledamo ili pišemo budimo korektni i objektivni o kome god se radilo. Uzimajmo neprovjerene informacije uvijek s neophodnom rezervom. Ne osuđujmo nikoga unaprijed na osnovu rekla-kazala medijskih ili mahalskih tračeva. Ni neprijatelj kojeg mrzimo ne zaslužuje da lažemo o njemu i tovarimo mu ono za šta nije kriv. To je minimum društvene odgovornosti i ljudskosti koju bi trebali pokazivati prema drugima da bi isto dobili zauzvrat.

 

 

Print Friendly  Medijsko masiranje moždanih vijuga pf button both



X