ISTAKNUTORazličite teme

Ljubavni katanac

52pregledi

Piše: mr. Irfan Kasumović

U svojoj potrazi za ljubavlju čovjek je spreman uraditi sve kako bi bio sretan, ne razmišljajući o kobnosti svojih postupaka, te bude lahkomislen pa i sujeveran i čini određene stvari koje mogu biti upropaštavajuće i za njega i za njegovu vjeru.

Neprijatelji muslimana i islama, koriste upravo ovu ljudsku želju za srećom i na razne načine pokušavaju muslimane da odvedu na stranputicu.

Tako da smo svjedoci dešavanja pod pokroviteljstvom raznoraznih nevladinih organizacija pod plaštom ljubavi, mira i prosperiteta ili pak samoinicijativno od strane neukih muslimana da se u muslimanskim sredinama propagira sujevjerje, širenje razvrata i ideologija koje su strane muslimanima i islamu.

Sigurno ste na nekim mostovima ili mostićima vidjeli već mnogo katanaca zavezanih za most i jedne za druge i na njima ispisana imena “parova” i datume. A ako niste objasnit ću vam o čemu se radi.

“Ljubavni katanci” vode porijeklo iz Italije. Odatle se ovaj običaj proširio na cijelu Evropu. Ista poruka važi u svim gradovima – katanac se zaključa, a ključ se baca u vodu. Na katancu su upisana ili urezana imena “para“ i datum kada od kada su u “vezi“ ili datum kada je zaključan katanac. Oni koji ovo čine vjeruju da kada je nečija ljubav zaključana na ovakav način ona je vječna i taj par ne može da raskine. Katanac se zaključa, a ključ se baci u rijeku ili na neko mjesto gdje niko ne može da ga pronađe.

Običaj “zaključavanja dviju duša” navodno potječe još iz drevne Kine, gdje se katanci mogu pronaći u kineskim hramovima, na planinama, pa čak i na metalnim lancima pričvršćenima na Kineski zid.

Također, koristi se i za pravljenje sihra – ljubavne magije. Opšte poznata je Vlaška ljubavna magija sa katancem. Naime, Vlasi, pogotovo Vlahinje su poznate po tome da svom partneru ili nekoj osobi putem sihira (crne magije) zavežu muškost i da on izgubi interesovanje za druge žene i bude samo njihov.

Pojava ovakvog vida sujevjerja u muslimanskim sredinama i gradovima je alarmantna i zaslužuje odgovore islama po ovom pitanju.

Islam traži od svojih sljedbenika udaljavanje od svake vrste grijeha nebitno da li je u pitanju širk (idolopoklonstvo), kufr (nevjerstvo), bid’at (novotarije) ili fisk (griješenje). Islam zabranjuje sljedbenicima svojim sve ono u čemu je oponašanje nevjernika, njihovih običaja, simbola itd…

  1. Praktikovanje zaključavanja ljubavnih katanaca je oblik poistovjećivanja sa nemuslimanima.

Allah, dželle š’anuhu., zabranio je muslimanima poistovjećivanje sa nemuslimanima, te slijeđenje njihovih običaja i prakse njima svojstvene. Uzvišeni Allah, kaže: “I ne povodi se za prohtjevima njihovim, i ne odstupaj od Istine koja ti dolazi.“ (Kur’an, 5:48.)

Oponašanje nevjernika i poistovjećivanje sa njima najveći oblik pokoravanja njima.

Od Abdullaha b. Omera, radijallahu ‘anhu, prenosi se da je Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem, rekao: “Ko oponaša neki narod – on pripada njima!” (Ebu Davud u Sunenu, br.4031)

Šejhul-islam Ibnu Tejmijje, rahimehullah, rekao je: “Ono na šta nam u najmanju ruku ukazuje ovaj hadis jeste da je oponašanje nevjernika haram – strogo zabranjeno djelo, i ako nam hadis svojom vanjštinom ukazuje na nevjerstvo muslimana koji oponaša nevjernike!“ (Iktida’us-Siratil-Mustekim, 1/270.)

Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem, rekao je: “Ne pripada nama onaj koji oponaša druge! Nemojte se poistovjećivati sa jevrejima i kršćanima!“ (Tirmizi, br.2965.)

Na razne načine musliman se može poistovjetiti sa nevjernicima, a to se negativno odražava na vjerovanje jednog muslimana, te njegovu ljubav i mržnju spram onoga što Allah, dželle š’anuhu, voli ili ne voli. Poistovjećivanje sa nevjernicima čini to da vjernik počne voljeti i podržavati nevjernike i prestane se odricati njih i njihovih nedjela.

Jedna od velikih smutnji današnjice i iskušenja jeste oponašanje i povođenje za običajima i praksom specifičnom za jevreje, kršćane i ostale vrste nemuslimana! Veliki broj muslimana se počeo ponašati onako kako se ponašaju nevjernici, oponašajući ih u njihovim običajima, postavši opsjednuti njima i načinom njihovog života.

Ovo je sušto obistinjenje Poslanikovih, sallallahu ‘alejhi we sellem, riječi, koje nam prenosi Ebu Hurejre, radijallahu ‘anhu: “Neće nastupiti Sudnji Dan, sve dok moj ummet, pedalj po pedalj, lakat po lakat, ne počne oponašati i imitirati prijašnje narode! Bi rečeno: O Allahov poslaniče, je li u pitanju oponašanje Persijanaca i Bizantijaca? Poslanik, alejhisselam, reče: Pa koga drugo osim njih?!“ (Buhari, br.7319.)

U drugoj predaji od Ebu Se’ida, radijallahu ‘anhu, stoji da je Poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem, rekao: “Oponašat ćete običaje i praksu prijašnjih naroda, pedalj po pedalj, lakat po lakat, pa i kad bi u gušterovu rupu zavukli se – vi bi ste tamo otišli za njima. Rekosmo: O Allahov poslaniče, jesu li u pitanju jevreji i kršćani? Poslanik, ‘alejhisselam, reče: Ko bi drugi do oni?!“ (Buhari, br.7320.)

Imam Ibnu Bettal, rahimehullah, rekao je: “Poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem, dao je svome ummetu do znanja da će se povoditi za izmišljotinama jevrejsko-kršćanskim, za njihovim novotarijama i nemoralom, kao što se dešavalo i ranije. U brojnim hadisima, Poslanik, ‘alejhisselam, nagovjestio je da će u posljednje vrijeme na Zemlji biti zlo, i da će Sudnji Dan nastupiti nad najgorim ljudima, i da će vjera opstajati samo na odabranim među ljudima!“ (Fethul-Bari, 13/301.)

Imam en-Nevevi, rahimehullah, rekao je: “Pod pedljom, laktom i gušterskom rupom se misli na detaljnost opisa muslimanskog oponašanja nevjernika, a oponašanje i imitiranje će se odnositi na njihove grijehe i nemoral i izmišljotine i novotarije – ne na klasični prelazak u njihovu vjeru. Ovaj hadis je očita nadnaravnost poslanstva Muhammeda, ‘alejhisselam, jer nas je obavijestio o onome što će se dešavati nakon njegove smrti!“ (Šerhun-Nevevi ‘ala Muslim, 16/219.)

Imam el-Muhelleb, rahimehullah, rekao je: “Poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem, nas je obavijestio da će njegov ummet, prije nastupa Sudnjega Dana, slijediti razne izmišljotine, novotarije i običaje nemuslimana, kao i njihov upropaštavajući nemoral, kako su to činili Persijanci i Vizantijci – sve dok se vjera kod ljudi nije oštetila!“ (Šerhu Sahihil-Buhari, Ibnu Bettal, 10/366.)

Svjedoci smo tome da su se muslimani našega doba, umnogome poveli za jevrejima i kršćanima, za zapadom ili istokom. Umislili su da ne mogu postići kulturno-civilizacijski nivo ako se ne odreknu Kur’ana i Sunneta Allahovog poslanika, sallallahu ‘alejhi we sellem?!

Ko je upoznat na pravi način sa islamom i njegovom historijom, on zna kako su prvi muslimani uspjeli da pomoću islama – Kur’ana i Sunneta, dođu na najviši mogući nivo kulturno-civilizacijskog zemaljskog života, i zna kako su potonje generacije muslimana spale na najniži mogući nivo kulturno-civilizacijskog zemaljskog života, zbog njihovog udaljavanja od islamskog nauka, i kur’ansko-sunnetskih principa, koji su sušta Božija pravila i zakoni važeći do Sudnjega Dana!

Muslimani potonjih generacija, ostavljajući islamsko znanje i ne slijedeći učenjake, postali su neznalice kako u pitanjima vjere tako i u pitanjima ovosvjetskih nauka. Zbog napuštanja učenja islama – veliki broj muslimana je zastranio u svome vjerovanju, tako da se neki od današnjih muslimana znaju pomoliti i nekom drugom mimo Allaha i zatražiti od njega sreću, nafaku ili zdravlje – što je klasična vrsta širka (idolopoklonstva), a imamo i nekih koji apsolutno niječu postojanje i pravo na obožavanje Allaha – što je klasična vrsta kufra (ateizma) i nevjerstva!

2. Sam čin kačenja i zaključavanja ljubavnog katanca i vjerovanje da ovim ljubav postaje vječna i neraskidiva je oblik sujevjerja i potpada pod širk (idolopoklonstvo).

Musliman ne smije biti sujevjeran.

Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao je u hadisu kojeg prenosi Abdullah b. Mes’ud: “Sujevjerje je širk. Sujevjerje je širk.” (Ebu Davud i Tirmizi)

Širk (idolopoklonstvo) je, prema jednoglasnom mišljenju učenjaka, djelo koje izvodi iz vjere i najveći grijeh. “Allah neće oprostiti da Mu se širk čini, a oprostit će drugo mimo toga.” (Kur’an, 4:48; 4:116).

Širk može biti veliki širk, koji izvodi iz islama, a može biti i mali, shodno uvjerenju onoga koji kači ljubavni katanac. Ako čovjek zakači katanac zato što je uvjeren da će mu on otkloniti zlo i donijeti vječnu ljubav voljene, čini širk u rububijetu. Ako se obraća tim istim za pomoć, čini širk u uluhijetu.

Isa b. Abdurrahman b. Ebu Lejla kazuje: “Došao sam kod Abdullaha b. Ukajma el-Džuhenija, da ga obiđem u bolesti koja ga zadesila, pa sam kazao: ‘Zašto ne okačite nešto?’, a on je rekao: ‘Smrt je bliža od toga. Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao je: ‘Onaj ko okači nešto, tome će biti i prepušten.’” (Hadis bilježe Ahmed i Tirmizi, a šejh Albani ocijenio ga je hasenom – dobrim u djelu Sahihut-tergib vet-terhib, 3/ 348, broj hadisa 3456)

Sujevjerje se smatra širkom, jer sujevjerni ljudi smatraju da određeni postupci mogu donijeti štetu ili korist, pa su te postupke pripisali Allahu kao druga. Ovakvo uvjerenje je suprotno onome što Allah potvrđuje u Svojoj Knjizi: “Ako ti Allah dadne kakvu nevolju, niko je osim Njega ne može otkloniti, a ako ti zaželi dobro, pa – niko ne može blagodat Njegovu spriječiti…” (Kur’an, 10:107)

Od Abdullaha b. Amra prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: ”Koga sujevjerje odvrati od izvršenja potrebe, počinio je širk.” (Ahmed u Musnedu)

3. Oni koji ovim djelom tj. zaključavanjem ljubavnih katanaca žele spravljanje ljubavnog sihira i time misle zadržati voljenu osobu rizikuju da postanu nevjernici.

Kao što smo spomenuli na početku, postoji vlaška ljubavna magija (sihir) sa katancem. Naime, Vlasi, pogotovo Vlahinje su poznate po tome da svom partneru ili nekoj osobi putem sihira zavežu muškost i da on izgubi interesovanje za druge žene i bude samo njihov.

Sihir postoji, i u to se mora vjerovati, a osoba koja se bavi sihirom je nevjernik! Osnovni zadatak sihira je spajanje između muškog i ženskog ili razdvajanje između muškog i ženskog (es-sarfu vel-‘atfu).

Uzvišeni Allah rekao je:Oni se povode za onim što su šejtani o Sulejmanovoj vladavini kazivali. A Sulejman nije bio nevjernik,nego su nevjernici šejtani koji ljude uče vradžbini u Babilonu, Haruta I Maruta, a to nije objavljeno dvojici meleka. Njih dvojica nikoga nisu učili dok mu ne bi rekli: ‘Mi samo iskušavamo, a ti nemoj biti nevjernik!’ I ljudi su od njih dvojice učili kako će muža od žene rastaviti, ali oni nisu mogli nikome bez Allahove volje nauditi. Učili su ono što će im nauditi i od čega koristi neće imati, iako su znali da onaj ko to sebi pribavi, na drugome svijetu nikakve sreće neće imati. A doista je jadno ono za što su se prodali, kada bi samo oni to znali. (Kur’an, 2:102)

Ibn-Hadžer, rahimehullah, rekao je: “Ovim ajetom se dokazuje da je sihr i poučavanje sihru nevjerstvo. To je jasno kada su neke vrste sihra u pitanju, jer se u tom slučaju moraju obožavati šejtani ili sazviježđa, za razliku od puke magije (ono što čine mađioničari) koje ne izvodi iz islama.” (Fethul-Bari, 10/224.).

Imam Zehebi, rahimehullah, rekao je: “Vidimo mnoge koji su zalutali bave se sihrom smatrajući da čine samo zabranjeno djelo (haram), a nisu ni svjesni da čine nevjerstvo (kufr).” (El-kebair, str. 32.).

Rekao je Ibnul-Arebi el-Maliki, rahimehullah: “Pojasnili smo da ima sihr koji rastavlja i koji spaja supružnike, i obje vrste su nevjerstvo.” (Ahkamul-Kur’an, 1/39.).

Imran b. Husajn, radijallahu ‘anhu, prenosi da je Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: “…i ne pripada nam onaj ko se bavi sihrom ili traži da se nekome napravi sihr.” (el-Bezzar)

Sihir je jedan od najvećih grijeha kod Uzvišenog Allaha. Stoga nije dozvoljeno muslimanu koji vjeruje u Allaha i Sudnji dan baviti se sihirom. Onaj ko se bavi sihirom mora počiniti djelo nevjerstva, jer je nemoguće da njegov sihir bude djelotvoran i da su mu džinni na usluzi osim nakon slijepe pokornosti i ibadeta njima, što izvodi iz islama po konsenzusu učenjaka.

Čisto monoteističko vjerovanje temelj je zdravog i pouzdanog islamskog društva. Islam je u svojoj osnovi došao da ljude udalji od svih zabludjelih i neutemeljenih (izmišljenih) vjerovanja, da ih udalji od robovanja ljudima, stvarima i strastima te da uputi ljude ispravnom vjerovanju i postupcima kojima će postići i zaslužiti konačnu sreću, ovodunjalučko  zadovoljstvo kao i ahiretsko spasenje.

Dragi brate i cijenjena sestro, na tebi je da spoznaš osnove svoje vjere i šta je to neophodno jednom muslimanu (muslimanki) u životu. Tim prije ćeš spoznati pogubnost djela kao što je kačenje ljubavnih katanaca po mostovima i drugim mjestima.

Zar misliš da će ti zaključavanje ljubavnih katanaca po mostovima donijeti ljubav? Zar misliš da ćeš u vezama koje odstupaju od islama naći sreću i smiraj?

Najveća prepreka između Allaha i Njegovog roba je neznanje o Uzvišenom Allahu.

Allah, ‘azze ve dželle, pozvao je na znanje prije svega drugog i rekao je: ”Znaj da nema boga osim Allaha! Traži oprosta za svoje grijehe i za vjernike i vjernice!”(Kur’an, 47:19)

Jedina alternativa neznanju je istinska spoznaja Allaha, ‘azze ve dželle, i slijeđenje sunneta Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi we sellem.

Kaže Uzvišeni Allah: ”Reci: ‘Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti!’ – a Allah prašta i samilostan je. Reci: ‘Pokoravajte se Allahu i Poslaniku!’ A ako oni glave okrenu – pa, Allah, zaista, ne voli nevjernike.” (Kur’an, 3:31-32)

“A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj će teškim životom živjeti i na Sudnjem danu ćemo ga slijepim oživiti.” (Kur’an, 20:124).

Onaj ko se okrene od islama, taj živi tjeskobnim životom, nesumnjivo, makar izgledao sretan i bezbrižan – ljudi ne vide ono šta on osjeća, a takav se trudi da svoje osjećaje i tu tjeskobu u prsima sakrije. Takav slijedi svoje strasti, sujevjeran je, luta tminama i trudi se da druge u zabludu odvede.

Dakle, ko god bude tražio ponos i uzdignuće u nečemu mimo islama, Allah će ga poniziti, kako je kazao i vođa pravovjernih Omer b. el-Hattab, radijallahu anhu: “Mi smo zajednica koju je Allah uzvisio islamom, pa kada god budemo tražili ponos u nečem mimo njega, Allah će nas poniziti.”  (El-Hakim u El-Mustedrek ‘ales-Sahihajn  1/130 br. 207, 208; Ibn Ebi Šejbe u El-Musannaf fil-Ehadis wel-Asar 7/10  br.33847)

Naravno, islam je vjera ponosa i na dunjaluku i na ahiretu. To je univerzalna vjera koja čini uspješnim onoga ko se pridržava njenih principa. Ova vjera savršeno je uredila i organizovala svaki segment života i ne postoji nijedno dobro a da nas nije uputila na njega, niti ijedna pokuđena stvar a da nas nije upozorila i odvratila od toga. Islam je savršen kada je u pitanju vjerovanje, ibadet, politika, međuljudski odnosi, moral i karakter… Savršen je za sve ljude u svakom vremenu i na svakom mjestu. U njemu je Allah obznanio i najmanju stvarčicu za kojom čovjek ima neku potrebu.

Allah je posvjedočio savršenost vjere islama rekavši: “Sada sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera.” (Kur’an, 5:3)

Allah je oporučio da se čvrsto držimo islama sve dok smo živi, te da u islamu okončamo svoj život.

Kaže Uzvišeni: “O vjernici, bojte se Allaha istinskom bogobojaznošću i umirite samo kao muslimani!” (Kur’an, 3:102)

Jer, islam je jedini put spasa na onom svijetu: “A onaj koji želi neku drugu vjeru osim islama, neće mu biti primljena, i on će na onom svijetu nastradati.”   (Kur’an, 3:85)

X