Lejla u crvenim pantalonama…

Priredila: Amina Hadžić – Jahić

Običavale su zajedno provesti pauzu između časova. Selma je ovaj put uspjela izaći prije nje i pronaći slobodno mjesto. Lejla se probijala kroz gužvu, podizala na prste, u potrazi za sestrom.

– Gdje li je mogla nestati…?! – čudila se.

Po načinu odijevanja, moglo se primjetiti da je Lejla imala neke propuste u pokrivanju. Crna tunika, jasno ocrtavajući struk, jedva je prekrivala crvene pantalone. Osim što su pripijene uz tijelo, drečava crvena boja bila im je glavni atribut. Privlačila je poglede, kako žena tako i muškaraca. Izvukla se iz gužve i krenula prema hodniku..

-Eno je! Selmaaa! – dozivala je i lagano potrčala prema njoj.

Sa Selmom je stajala Sara, koja se isticala po propisnoj odjeći, širokim suknjama i dugim mahramama. Iako su se razlikovale u mnogo čemu, voljela je njeno društvo.

-Esselamu alejkum! Gdje ste vas dvije? Tražila sam vas..

-Eee we alejkumusselam we rahmetullah! Tu smo, evo, skoro smo stigle. – odgovorila je Sara.

Već prije, dok se približavala, čula je kako njih dvije razgovaraju o pravima žene. Nije se mogla strpiti, nego se uključila u razgovor.

-Saro, danas imamo žene koje su uspješnije od mnogo muškaraca. Pametnije od dosta njih. Nije mi jasno, zašto ti i neki ljudi poput tebe, uporno pravite razliku između muškarca i žene?! Ne želite priznati jednakost između nas, uprkos jakim argumentima. I stalno: muškarci, muškarci…

Sara joj kroz osmijeh odgovori:

-Stalno žene, žene.. Znaš Lejla, Allah je stvorio muškarca i ženu, te ih učinio različitim izgledom i sposobnošću. Muškarca je odlikovao snagom i jačinom i žena je slabija od njega, ali je nju nadahnuo nježnošću i osjećanjima, kao što im je u životu dao uloge čijim sposobnostima su odlikovani.

-Kako misliš? , upita Lejla.

– Priroda žene je posebna. Zadesi je menstrualni ciklus ili trudnoća. Poslije porod i postporođajni ciklus. Zatim dojenje i briga o dojenčetu. Zbog toga je stvorena od krivog rebra Adema, alejhisselam, ispod ruke i blizu srca. Dok je muškarac zadužen za brigu o porodici, o supruzi i djeci. Na njemu je da ih zaštiti i brine o opskrbi. Shodno tome stvoren je od zemlje.

Allah, subhaehu we te’ala, učinio ih je različitima i odredio im različite šerijatske propise. Kada stavim muškarca ispred žene, to ne znači da je pametniji i skloniji uspjehu od nje, nego da je po prirodi snažniji i hrabriji, pa kao takav učinjen je pastirom u svojoj porodici. Dužan je da zaštiti suprugu i djecu. Na ženi je briga o kući. Shodno njenoj blagoj prirodi, pripalo joj je majčinstvo i briga o djeci. Zaista je to spoznala Merjem, radijallahu anha, kada je rekla: ‘ A muško nije što i žensko.’ ( Ali Imran, 36)

Lejla kao da nije željela da, po ko zna koji put, sluša istu priču, jednostavno ti argumenti nisu bili dovoljni da promijene njeno ubjeđenje. Sara je primjetila nezadovoljstvo na njenom licu, te reče:

-Lejla, oprosti, zamislimo da si profesorica i zadužena si za organizaciju manifestacije u svojoj školi. Sve obaveze su pripale tebi, od ljepljenja plakata, čišćenja sale, rasporeda stolica, do same organizacije programa, uvodne riječi, glavnog govora i završnice… Na raspolaganju imaš dvadeset učenica, različitih profila i sposobnosti. Među njima imaš mršavije, deblje, izvanredne naratore i one koje to nisu, kreativne, odvažne, snalažljive, plašljive..

Koju ćeš odrediti za ljepljenje plakata uz pomoć ljestvi? Jednu od punijih i plašljivijih učenica , je li tako?

Lejla se nasmija, pa reče:

– Neću, naravno! Na ljestve će se penjati najmršavija i najsposobnija.

-Koju učenicu ćeš odabrati za raspored stolica? Izvanrednu naratoricu, zar ne? , ponovo je upita Sara.

-Naravno da ne.. Naratorici ću predati mikrofon.. Nekoga drugog ću zamoliti za čišćenje i raspored stolica..

-Dobro, postoji li nepravda u tvom odabiru?, nastavi Sara.

– Naravno da ne postoji! Svaka od njih je dobila veoma bitan zadatak i bez i jedne od njih manifestacija ne bi uspjela., odgovori Lejla.

-A šta bi se desilo ako bi naratorica odbila da drži govor, nego htjela da čisti, ako najsposbnija među njima ne bi htjela da polijepi plakate, a ona sa najviše kreativnosti izrazila neko nezadovoljstvo.

-Ne, ne bih pristala na to.. jednostavno, zaduženja su shodno njihovim sposobnostima. Tu nema razloga za nezadovoljstvo, prekinula ju je Lejla.

U dubini duše, Sara je osjećala da je postigla ono čemu je težila. Željela je da Lejla sama donese zaključak, pa je upitala:

-Vidiš, zbog čega, onda, poričemo različitost između muškarca i žene?! Svakom od njih je dato ono za šta je stvoren.

-Saro, znači li to da je ženi zabranjen izlazak iz kuće?, prekinula je Selma, Lejlina sestra, koja je sa njom dijelila isto mišljenje.

-Ne! Naravno da ne! , začudila se Sara, nisam to htjela reći.

– Ali, danas imamo neke poslove, koje obavljaju muškarci, a koje bi , isto tako, mogle žene da obavljaju.. Možda bi, čak u tome bile bolje od njih, nastavila je Selma.

Sara: – Slažem se s tobom. Ali, šta misliš da žene rade kao vulkanizeri, da mijenjaju gume i popravljaju auta? Možeš li zamisliti da žene rade u komunalnim preduzećima, da kopaju zemlju i mijenjaju kanalizacione cijevi? Ili kao građevinski radnici, osam sati da stoje pored mješalice, a zatim prenose kante cementa? Ili u željezarama, da podižu teške komade željeza stavljajući ih u vrele peći za topljenje?! Ili, zamisli ženu koja vozi bagere sa katranom gradeći autoput!

Lejla i Selma su se već glasno smijale. Sarini primjeri su bili i više nego smiješni.

Bilo je jasno da svaki razuman čovjek , bio on musliman ili ne, zna da ovakvi poslovi ne odgovaraju prirodi žene. Ne samo to, već niti jedan uspješan poslovođa za ovakve poslove u svoju firmu nikada ne bi uposlio ženu. Njena priroda nije stvorena za ovako grube poslove. Težak i mukotrpan rad ponizio bi njenu ženstvenost, povrijedio njene osjećaje i nježnost. Možda bi čak, ovako naporan posao, korak po korak, narušio njenu ljepotu, čistu i blistavu kožu.

Selma i Lejla su još uvijek smijale zamišljajući ženu u tim poslovima, a Sara je nastavila:

-Suprotno tome, zamislite muškarca koji sjedi u kući, hrani bebu i brine o djeci. Kada njegova kćerka dobije prve znake punoljetstva on joj objasni da je kročila u novu etapu života, koja podrazumijeva mnogo toga. Zamislimo muškarca koji naveče spava pored svoje supruge, pa kada im, ne dao Allah, lopov pokuša provaliti kuću, on počne da vrišti od straha, krijući se iza svoje supruge. Šta mislite o muškarcu koji..

Selma se ponovo počela smijati, te reče:

-Sigurno da je žena ta koja vrišteći podigne paniku, a muškarac je taj koji treba urazumiti provalnika.

-Zašto? Zar ne želimo jednakost?! Svako od njih dvoje treba da radi isti posao, mudro je odgovorila Sara.

– Čudno!! Muškarac koji hrani bebu, uspavljuje je i brine o njoj. Razgovara sa kćerkama o menstrualnom ciklusu i drugim stvarima, koje su stvojstvene samo ženama. Nije mu ostalo ništa osim trudnoće i dojenja, – već kroz smijeh govorila je Lejla.

Rukom je pokrivala usta, glasno smijući se – Zamišljam muškarca u devetom mjesecu trudnoće!

Nastaviće se, inšaAllah.

 

 

Prema knjizi Džami’u resail, dr. Muhammed Abdurrahman El-‘Arifi

 

Print Friendly  Lejla u crvenim pantalonama... pf button both



X