Kur’anska metoda vođenja spoljne i unutrašnje politike

Preveo: Sead ef. Jasavić

Kur'anska metoda vođenja spoljne i unutrašnje politike minber 20 288 29Kur’anska metoda za vođenje unutrašnje i spoljne politike je najnaprednija moguća metoda i najbrža i najefikasnija kada je u pitanju ostvarenje svih životnih dobara i interesa kao i anulacija svih mogućih šteta i zala. Da se u plemenitom Kur’anu, ovim povodom, ne spominje ništa drugo osim ajeta: „Konsultuj ih u svim životnim pitanjima (el-emr)!“ (Alu Imran, 159.) – uz obavijest o vjernicima u suri el-Šura, 38. ajet: „…i koji se o poslovima svojim dogovaraju…“ (bilo bi dovoljno)što bi značilo da sva životna pitanja vjernika – ostvarivanje svih mogućih interesa i koristi uz anulaciju svih mogućih šteta i zla – je uslovljeno ostvarenjem principa Šure – međusobnog savjetovanja i dogovaranja, uz međusobno potpomaganje radi rješavanja svih aktuelnih problema u kojima se ljudi nalaze, uz pružanje ruke pomoći vlastima i udaljavanje od svake vrste strančarenja i razilaženja koje zna oslabiti snagu i razbiti redove.

Ljudi od škole i razuma su se složili na tome da je princip Šure – međusobnog savjetovanja i dogovaranja, jedini put i način za ostvarenje prosperiteta dina i dunjaluka.

Allah dž.š., je uputio muslimane pravom načinu ostvarenja njihovih interesa i koristi koristeći se u praksi udruženim idejama i dogovorima; ako primjete interes (dina i dunjaluka), na nekom putu odmah se njime zapute, a ako primjete štetu (dina i dunjaluka), na nekome putu, odmah sa njega skrenu i zapute se drugim putem, a ako im se na put ispriječe i korist i šteta zastanu i sagledaju koje je od njih teže i jače, preče ili korisnije i ljepše, pa ako procijene da im je nešto interes i korist, gledaće kako će najlakše ostvariti navedeno na način koji neće biti koban i štetan.

Ako procjene da se njihovi interesi baziraju na savremenim naučnim dostignućima i tehnološkim izumima – radiće na putu ostvarenja toga svim raspoloživim sredstvima, i neće na tom putu očajavati, neće posustajati i neće se u tim stvarima oslanjati na druge što ih može propasti odvesti. Ako spoznaju – a već jesu, da je jedinstvo političkog stava i riječi, i da je jedinstvo muslimana (ummeta), najbolja metoda kojom se održava snaga njihova duha – maksimalno će se založiti radi ostvarenja toga, svim raspoloživim sredstvima. Ako procjene da im je interes davanje otpora ili napad, ili sklapanje mirovnih sporazuma i odbrana – shodno svojim mogućnostima – angažovaće se na planu ostvarenja onoga što su zajednički procijenili da im je u tome interes – ako je odluka za naprijed – naprijed, a ako je odluka za nazad – nazad.

Sve u svemu, neće ostaviti ni jednu korist niti interes, vanjski ili nutarnji, krupni ili sitni – a da se po tom pitanju neće međusobno dogovarati, i o načinu njihova ostvarenja i unapređenja, uz otklanjanje svih mogućih smetnji koji anuliraju ili ometaju ostvarenje istog. Ovaj sistem djelovanja, kojem nas je uputio Kur’an-i-Kerim, je taj koji odgovara svakom prostoru i vremenu, kao i svakom narodu.

Allah dž.š., kaže: „I protiv njih pripremite koliko god možete snage i konja za boj…“ (el-Enfal, 60.) Ovaj ajet je izričit i jasan u tome da je ljudima obaveza da protivu svojih neprijatelja pripremaju svaku moguću snagu bilo intelektualnu, bilo moralnu ili materijalnu, što nije moguće sve posebice nabrajati, i u svakom vremenu pripremati ono što je odgovarajuće i aktuelno za to vrijeme: „O vjernici, budite oprezni!“ (el-Nisa’, 71.) – uz sve ostale ajete u kojima Allah dž.š., upozorava ljude na to da se maksimalno čuvaju i paze od svojih neprijatelja. Svaki način i metoda koja je neophodna radi čuvanja od neprijatelja spada u značenje navedenih ajeta – a svako vrijeme ima i svoju odjeću.

Zadivljujuće je i to na koji način Kur’an upozorava vjernike riječima: „Muhammed je samo poslanik, a i prije njega je bilo poslanika. Ako bi on umro ili ubijen bio, zar biste se stopama svojim vratili?“ (Alu Imran, 144.) – upućujući ih na to da moraju biti mudri i stabilni na svome putu tako da ih ne može skrenuti sa njega ni smrt njihovog imama i vođe pa makar im bila i teška! To neće moći ostvariti osim ako ne budu, u svakoj sferi dina i dunjaluka, imali po nekoliko spremnih i jakih ljudi, pa ako nekog od njih izgube da odmah na njegovo mjesto stupi drugi, tako da ummet uvjek bude jedinstven u svojim željama i namjerama i ciljevima i svim životnim pitanjima. Cilj svih njih jeste taj da Allahova dž.š., riječ bude gornja, i da sve funkcioniše u skladu sa njihovim mogućnostima.

Allah dž.š., kaže: „Allaha se boj’te onoliko koliko ste u mogućnosti!“ (el-Tegabun, 16.) tj. čuvajte se srdžbe Allaha dž.š., i Njegove kazne sprovodeći u praksu ono što je On naredio od dobra i koristi za sve vas, kako pojedince tako i skupine. Svako dobro čije ostvarenje je Allah dž.š., naredio, a ovisi o nečemu – to nešto nam je obaveza ostvariti u skladu sa svojim mogućnostima. Allah dž.š., ne obavezuje ljude na nešto što oni nisu u stanju ostvariti, a po istom sistemu ide i anulacija šteta i zla – obaveza nam je ostvariti sve ono što je neophodno radi anulacije određene štete i zla, što će također spadati u oblast takvaluka i bogobojaznosti, sve shodno svojim sebebima; obaveza je sve ono bez čega se neka obaveza ne može ostvariti (lazimul-hakki hakk), dok sredstva uvijek dobijaju status cilja! Allah dž.š., je omogućio ljudima da se mogu sačuvati od svega onoga što im je On zabranio, i dao im je halala koji im je u životu dovoljan.

Jedni od sveobuhvatnih ajeta, kada je riječ o vođenju politike, jesu i ajeti: „Allah vam zapovijeda da odgovorne službe onima koji su ih dostojni povjeravate i kada ljudima sudite – da pravično sudite. Uistinu je divan Allahov savjet! – A Allah doista sve čuje i vidi.“ – kao i ajet koji slijedi za njim: „O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i predstavnicima vašim. A ako se u nečemu ne slažete, obratite se Allahu i Poslaniku, ako vjerujete u Allaha i u onaj svijet; to vam je bolje i za vas rješenje ljepše.“ (el-Nisa’, 58-59.)

U emanete – povjereništva, spadaju brojne stvari, od kojih su najodabranija velike, srednje i male funkcije i položaji, kako dinski-vjerski, tako i dunjalučki. Allah dž.š., je naredio da se povjereništva i službe samo stručnim i odgovornim licima predaju – ljudima koji likom i prilikom odgovaraju tim pozicijama; svaka djelatnost i funkcija također traži i posebne i stručne ljude. Ovakav način, kojeg nam Allah dž.š., naređuje, kada su Vilajeti i državne funkcije i službe u pitanju – je najbolja metoda uspjeha i prosperiteta u svim životnim pitanjima.

Život cvjeta i napreduje onda kada pretpostavljeni, nadležni, šefovi i predsjednici, budu dobri, onda kada planeri životnih aktivnosti budu dobri, kao i svi oni koji rade na sprovedbi i izvršenju svega toga. Standardna obaveza svakog muslimana jeste da na odgovorne funkcije postavlja boljeg od boljeg: „…najbolje je da unajmiš snažna i pouzdana.” (el-Kasas, 26.) Dakle, stručnost, dobrota i ispravnost nadležnih ljudi u vilajetima i državnim organima, kako visokim tako i onim nižim – u tome je ključ uspjeha i prosperiteta jednog naroda, u suprotnom će im se desiti suprotno!

Nakon ovoga, Allah dž.š., naređuje da se ljudima vlada i sudi pravedno, jer na principu pravde počivaju čitavi sistemi nebesa i Zemlje. Pravda je srž i duša svega dobrog, i sve se u životu kvari i šteti gubitkom pravde, i bez pravde je svaka vaga pokvarena!

Da bi čovjek bio pravedan prema drugim ljudima, sami on mora imati znanja i mora dobro poznavati pravdu u svakom životnom pitanju. Kada jedan narod shvati suštinu bitnosti pravde, i sazna za njene granice, i svaku stvar postavi na svoje mjesto, i kada predpostavljeni i ljudi na položajima budu najbolji odabranici svoga mjesta i vremena, kao i najstručniji ljudi u svojim poslovima – i svoje odluke i postupke budu bazirali na pravdi i srednjem putu, kloneći se svakog zuluma i nepravde – taj narod će prosperirati i stanje će mu se popraviti, a vrhunac svega toga leži u pokoravanju (dobrim) predpostavljenim i nadležnima: „O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i predstavnicima vašim…“ (el-Nisa’, 59.) Da li ima mudrijeg i korisnijeg načina vođenja politike od ovog, čije su posljedice jedne od najljepše mogućih posljedica!?

Ajeti koji su u uskoj sprezi sa islamskom politikom jesu i ajeti koji govore o načinima sankcioniranja kriminalaca, ajeti koji govore o kaznama za one koji uskraćuju tuđa prava, prava ljudi – Allahovih robova, a koji predstavljaju sami vrhunac pravde, savršenstva i ljepote, i koji na najbolji mogući način liječe društvene anomalije, i suzbijaju strah kojeg šire kriminalci i štetočine. Jedino se na taj način neko društvo čisti od fesada i zla, i od kriminala čuvaju ljudska čast, život i imetak.

Ajeti u kojima se govori o naređivanju dobra i odvraćanju od zla, i u kojima se preporučuje isticanje istine ne bitno na koga se odnosila, kao i ajeti koji zabranjuju nanošenje zuluma i nepravde – u svemu tome su upute ljudima ka načinima ostvarenja lične slobode koja će im omogućiti da govore istinu i da ljude pozivaju svemu dobrom i stvarima koje nisu štetne.

Putem kazni i kažnjavanja i zabrane štetnog govora i postupanja se suzbija lažna i štetna sloboda koju sebi dozvoljavaju lude i glupe osobe, slijepe i gluhe, koje se ne mogu poučiti na štetnim primjerima Zapada koje je lažna i pokvarenjačka sloboda uvukla u probleme u kojima grcaju i dan danas. Jedino ispravno mjerilo korisne slobode jeste ono čemu nas je uputio Kur’an, i Allahov Poslanik s.a.w.s. (koji je bio živi i praktični primjer onoga što Kur’an hoće od jednog čovjeka, op.prev.). Davanje za pravo ljudima na neznalačko i nepravedno ponašanje, kao i štetan i pokvaren govor, koji rastakaju svaku moralnu vrijednost – to je jedan od glavnih razloga produkcije i širenja zla i nemorala, koji vodi čistoj anarhiji, perverzijama i uništenju ahlaka i morala o kojem ovisi postojanje svakog naroda.

Dakle, plodovi ispravne slobode su najljepši i najukusniji plodovi, dok su plodovi neispravne slobode najgorčiji plodovi. Zakonodavac (el-Šari’u), je otvorio vrata prvim slobodama, a zatvorio vrata drugim „slobodama“, radi ostvarenja svih koristi i dobara po ljudstvo, i anulacije svih šteta i zla, a Allah dž.š., najbolje zna!“

(Pogledaj: el-Kava’id el-Hisan fi Tefsiril-Kur’an, 1/88-93, autor šejh Abdurrahman b. Nasir el-Sa’adi rhm.)

Prijevod sa arapskog jezika: Sead ef. Jasavić, prof.fikha

Imam „Sultanija“ džamije, Plav, Sandžak, Crna Gora

Print Friendly  Kur'anska metoda vođenja spoljne i unutrašnje politike pf button both



X