Hutbe

Kur’an o jevrejima (1 dio)

2.49Kpregledi
Hatib: Nezim Halilović Muderris

Braćo i sestre u islamu! Danas 19. muharrema 1430.h., što odgovara 16. januaru 2009. godine, hutbu sam naslovio sa “Kur’an o Jevrejima”. Govorim na pomenutu temu u vrijeme kada se vode žestoke borbe izmeðu Cionista i njihovih pomagača, naoružanih najsavremenijim naoružanjem, sa jedne strane i muslimana Gaze, slabo opremljenih i još slabije naoružanih, koji svojim tijelima zaustavljaju napade “ubica Allahovih poslanika”, s’ druge strane.

Sinoć je u Gazi šehadet postigao Seid Sijam, ministar unutrašnjih poslova Vlade u Gazi, zajedno sa bratom Ijadom, sinom Muhammedom i još devet Palestinaca. Cionisti su iz aviona F16 raketirali kuću Seidova brata Ijada i potpuno je uništili. Da Allah, dž.š., primi njihov šehadet, a ubice ponizi i uništi i učini ibretom za one koji imaju pameti!

Na Gazu Cionisti upotrebljavaju najrazornije oružje, oni koriste fosforne i napal bombe iza kojih ostaju ugljenisana tijela Palestinaca i spaljeni objekti, oni koriste i kasetne bombe, koje imaju veliku razornu snagu, a zabranjene su po meðunarodnom pravu, oni koriste nervne i bojne otrove i oni sve pred sobom ravnaju sa zemljom. U Gazi se krše sva meðunarodna pravila, u Gazi je na sceni najteži zločin na početku XXI stoljeća, u Gazi je prava humanitarna katastrofa, u Gazi je sve na udaru Cionista i ništa nije pošteðeno. Cionisti prkose cijelome svijetu, a na prvom mjestu Arapima, koji osim demonstracija, strogo kontroliranih od strane njihovih režima, novca koji prikupljaju i ne znaju kako ga najsigurnije proslijediti onima kojima je namijenjen, bojkota jevrejskih proizvoda i dove upućene Gospodaru, ne znaju šta da urade.

Stravični su snimci i slike iz Gaze i potresni su izvještaji nepristrasnih novinara koji se otuda javljaju.

“Šehd, četvorogodišnja palestinska djevojčica je prije nekoliko dana ubijena jevrejskom granatom u dvorištu njene izbjegličke kuće u Džabaliji, na sjeveru Gaze. Cionisti su držali tu lokaciju pod snajperskom vatrom punih pet dana, tako da su gladni psi lutalice rastrgale njeno tijelo, od kojeg je ostao samo mali djelić. Ebu Eukel, ljekar iz Hitne pomoći kaže: “Vidjeli smo zastrašujuće prizore u proteklih 18 dana. Kupili smo dječija tjela koja su bila razmrskana ili ugljenisana, ali nikada nešto ovako.” (www.islamonline.com)

I ne nazire se kraj ovom strašnom zločinu. U Gazi čovječanstvo pada na ispitu, u Gazi se pokopava iluzija muslimana u svjetsku pravdu, meðunarodno pravo i meðunarodne institucije. Gaza svjedoči nemoć Arapske lige, arapskih vlada i općenito nemoć ummeta. Gaza umire, a nije ni čudo, jer prije nje su na očigled svijeta na isti način umirali muslimani: Kašmira, Avganistana, čečenije, Bosne i Hercegovine i Iraka.

Jevreji trenutno kreiraju svjetsku politiku, oni drže u svojim rukama novac i medije, a najveća briga aktuelne američke administracije, a plašim se i naredne, u pogledu vanjske politike je kako sačuvati Izrael. Zbog toga Amerika godišnje pomaže Izrael sa pet milijardi Američkih dolara, što je više od pomoći cijelom Afričkom kontinentu.  

Ko su onda Jevreji i šta Kur’an govori o njima?

Jevreji su jedan malobrojni narod, koji je kao takav bio i ostao kroz cijelu historiju. Po toj logici bi i Kur’an o Jevrejima trebao govoriti malo. Meðutim, mnogo Kur’anskih ajeta govori o njima, ističući njihove osobine, spletke kojima su se služili i zločine koje su činili.

Na više mjesta u Kur’anu se kaže da je Allah, dž.š., počastio Jevreje nad ostalim narodima. Tako Allah, dž.š., kaže u 47. ajetu Sure El-Bekare:

“O sinovi Israilovi, sjetite se blagodati Moje koju sam vam podario i toga što sam vas nad ostalim ljudima bio uzdigao!” (Suretu El-Bekare: 47)

Iz tih ajeta može se razumjeti da je Allah, dž.š., Jevreje odlikovao nad ostalim narodima do njihovog vremena, davši im blagodati koje nije dao drugim narodima do tada.

Tumačeći te ajete, mufessiri navode stav da je ummet Muhammeda, s.a.v.s, odabraniji od toga naroda, jer za to postoje jasni Kur’anski ajeti, a odlikovanje Jevreja odnosi se na period dok su slijedili svoje poslanike, dok ih nisu počeli ubijati i dok nisu iskrivili objavu.

Kur’an nam pojašnjava o kojim se blagodatima radi, sa kojima su odlikovani Jevreji, pa u 16. i 17. ajetu Sure El-Džasije, stoji:

“Sinovima Israilovim smo Knjigu, vlast i vjerovjesništvo dali, lijepim jelima smo ih bili opskrbili, iznad svih naroda ih uzdigli,”(16) “i jasne dokaze o vjeri smo im dali, a oni su se podvojili baš onda kad su do saznanja došli i to zbog neprijateljstva i meðusobne zavisti. Gospodar tvoj će im na Sudnjem danu, sigurno, presuditi o onome oko čega su se razišli.” (Suretu El-Džasije: 16-17)

Kao vrlo važnu blagodat koja je data Jevrejima, Kur’an navodi da im je data Knjiga, tj. objava od Uzvišenog Allaha. Njima i Kršćanima, u odnosu na druge narode prije ummeta Muhammeda, s.a.v.s, to je posebna počast i odlika, pa ih Kur’an često naziva “Sljedbenicima Knjige” (Ehlu-l-Kitab). Pored toga, veliki broj poslanika poslan je upravo Jevrejima.

U Kur’anu se na više mjesta govorio Allahovim poslanicima od kojih vode porijeklo Arapi i Jevreji.

Naime, Ibrahim, a.s, koji je jedan od najodabranijih poslanika uopće, imao je sinove: Ismaila i Ishaka. Ismailovi potomci su Arapi, a Ishakovi Jevreji. Jevreji se najčešće vežu za Ishakovog sina, Jakuba, a.s., čije drugo ime je Israil, tako da Kur’an Jevreje često naziva sinovima (potomcima) Israilovim. Jakub, a.s, je imao dvanaest sinova, meðu kojima je bio i Jusuf, a.s, o kojem se na mnogo mjesta govori u Kur’anu, a posebno u Suri Jusuf. To su neki od bitnih razloga zbog kojih Jevreji smatraju da su iznad drugih naroda, Bogu bliski i narod odabran za sva vremena.    

Već za vrijeme Jakuba, a.s., njegovi sinovi, tj. oni od kojih Jevreji vode porijeklo, skreću sa pravoga puta! U njima se pojavljuje zavidnost prema polubratu Jusufu, za koga su smatrali da ga otac voli više od svih njih, pa smišljaju varku kako da se riješe svoga polubrata, te ga bacaju u bunar! Na prevaru su ga odveli od kuće, varajući na taj način svoga oca, tj. Allahova poslanika, čineći tako nasilje nevinom djetetu i kršeći Allahove, dž.š., odredbe o lijepom odnosu prema roditeljima, rodbini i uopće čovječanstvu!

Nakon toga, da bi prevara uspjela, uveče dolaze plačući ocu Jakubu sa Jusufovom košuljom okrvavljenom lažnom krvlju.  
Po riječima imama Kurtubija, okrilje noći ide u prilog sinovima Jakubovim da sakriju smutnju koju su počinili. Dalje imam Kurtubi navodi predaju Ibn Hibbana u kojoj se veli da je Jakub, a.s, po primanju vijesti o nestanku Jusufovom, zaplakao i onesvijestio se. Sinovi mu donose košulju natopljenu lažnom krvlju, a imam Taberi navodi da je to bila krv svježe zaklanog jagnjeta.

Jakub, a.s., se uvjerio u njihovu laž kada je ustanovio da košulja nije pocijepana.
Interesantan je daljnji slijed predaje koju navodi imam Kurtubi: «Jakub je nakon te vijesti plakao, potom je rekao sinovima: «Pokažite mi njegovu košulju!» Pa su mu je pokazali, a on je pomirisa i poljubi, potom je nastavi ljubiti, ali primijeti da košulja nije pocijepana, pa reče: »Tako mi Allaha, osim kojeg nema drugog Boga, nisam naišao na mudrijeg vuka kao što je ovaj današnji. Pojeo je moga sina i iščupao ga iz njegove košulje, a da je pri tome nije ni pocijepao!» Tako se uvjerio da nije istina ono što su mu sinovi kao opravdanje donijeli.
Ovo kazivanje ukazuje na to da su Jevreji radi ostvarenja ovosvjetskih interesa, spremni pogaziti sve norme i sva pravila. To se pokazuje i u daljem kazivanju Sure Jusuf, gdje se navodi da su bez imalo griže savjesti njegova brata slagali na Jusufa, a.s., pa su kazali:

“Ako je on ukrao’, – rekoše oni – “pa i prije je brat njegov krao!” (Suretu Jusuf: 77)
Iz ove Sure se može razumjeti da je Jusuf, a.s, bez obzira na teške grijehe njegove braće, velikodušno im oprostio i sve ih zajedno sa roditeljima, nastanio u Egiptu.
Braćo i sestre! Gaza obavezuje ummet, a mi smo dio ummeta, pa budimo od onih koje bole rane drugih muslimana i koji im pritiču u pomoć na odgovarajući način! Neka nam ajeti o Jevrejima budu podsjećanje na njihov karakter!  

Molim Allaha, dž.š., da pomogne našoj ugroženoj i obespravljenoj braći u Gazi i na svakom drugom mjestu, da Allah uništi Cioniste i njihove pomagače, koji čine nered na Zemlji, da nas učini svojim iskrenim robovima, koji čine dobra djela radi Njegovog, s.w.t., zadovoljstva, da uputi našu djecu i potomke, da ih se ne zastidimo i da se oni nas ne zastide, da nam bude milostiv na Sudnjem danu i da nas uvede u džennete u društvu sa: poslanicima, šehidima i dobrim ljudima!

Sarajevo: 19. muharrem  1430.h.  16. januar 2009.god.
Hutba: Džamija “Kralj Fahd”                                                        
Nezim Halilović Muderris

Prvi put objavljeno: petak, 16 Siječanj 2009 00:34

X