Kur’an je izvor našeg prosperiteta

Preveo: Smail L. Handžić
Kur'an je izvor našeg prosperiteta minber 20 285 29Allahova knjiga je izvor vijesti o prijašnjim narodima, i o onome što će se odvijati nakon nas. U njoj su Allahovi propisi, i ona je, zaista, istinsko rješenje, a ne nešto što trebamo zanemariti! Ko je ostavi zbog svoje oholosti, Allah će ga upropastiti, a ko bude tražio uputu mimo nje, Allah će ga u zabludu odvesti! Ona je čvrsto Allahovo uže, jasno svijetlo, mudra opomena i pravi put! Ljudske strasti joj, a niti njihovi jezici, ne mogu uopće nauditi. Zbog nje ne može doći do podjeljenih mišljenja. Učenjaci se ne mogu zasititi beskrajnih koristi koje nudi, niti ona može dosaditi bogobojaznima. Čuda na koja ukazuju se ne mogu ograničiti…

Zbog svega navedenog, ali i onih stvari koje ovdje nismo naveli, mi, zaista, imamo veliku obavezu da se družimo sa njenim ajetima, razmišljajući i istinski se vezujući za njih! Osim toga, u ovom vremenu imamo posebno velike poticaje za svim spomenutim! U ovom članku ću se zadržati na jednom među najvećim poticajima, a on je važnost tumačenja ljudske svakodnevnice sa Kur’anom.

U današnje vrijeme mi živimo takvim tempom koji diktira svakom pametnom čovjeku – daiji, islamskom učenjaku, odgajatelju, neophodnost vezivanja ljudi za Kur’an i Sunnet, obzirom da ta dva izvora imaju veliki uticaj na život, kako na pojedinca tako i na čitav narod! Ummet se danas nalazi u nezavidnom stanju jer ga je obuzela slabost (vehn) i nemoć koja mu se, u ovim razmjerima, nikad još nije dogodila u čitavoj njegovoj historiji. Svi tragamo za lijekom koji će nas izvući iz tog stanja, a lijek je u Kur’anu, jer Uzvišeni kaže: „Ovaj Kur’an vodi jedinom ispravnom putu…“ (El-Isra’, 9) Također, svi želimo da budemo spašeni, odnosno, da se izbavimo iz zabluđujućih ponora nereda i kušnji koje se svakodnevno ponavljaju, a spas je jedino sa Kur’anom, jer je Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi we selleme, rekao: „Ostavio sam vam nešto, što, ako se toga budete pridržavali, nikada, nakon mene, nećete zalutati: Allahovu knjigu i moj sunnet!“

Prosperitetan život je opisan Kur’anom, a i liječenje životnih problema sa kojima se susreću pojedinci i narodi, porodice i zajednice, je osvjetljeno kur’anskim svijetlom, jer je Kur’an naveo najvažnije razloge izbavljenja iz istog! Čak šta više, naveo je najveće razloge koji će ovaj ummet dovesti do uzdignuća, i koji će ga vratiti u nekadašnje stanje, u vrijeme kada su živjeli naši ispravni prethodnici! Međutim, to se neće dogoditi sve dok ne razmislimo o Knjizi našega Gospodara, i o Njegovom govoru kojeg je objavio kako bi popravio baš naše stanje!

Zaista naš ummet u ovom vremenu preživljava velike teškoće, i nalazi se u odlučujućem periodu svoje cjelokupne historije, naročito nakon ratnih pohoda od strane Zapada na islamski ummet i povratka vjetrova kolonizacije. Onda kada je ummet bio malaksao uticajem kolonizatorskog pritiska, tada se okrenuo proučavanju šerijatskih znanosti koje su bile prisutne u narodu, pa je obruč kolonizacije počeo da slabi, jer je se rodilo islamsko buđenje i na Istoku i na Zapadu. Tada neprijatelji nisu vidjeli za shodno da ponove napad i ispriječe se između ummeta i njegovog uspona i renesanse!

Kada je bila čvrsta veza između prijašnjih i naroda koji su dolazili nakon njih, a upravo zbog sličnosti prilika i stanja u kojem su bili, zatim, zbog iste prirodnosti tadašnjeg čovječanstva, bez obzira na različitosti vremenskih perioda, i za očekivat je tada bilo da će ajeti iz Veličanstvene Knjige – kojoj neistina ne može nauditi ni sa koje strane, jer je to Objava od Mudrog i Hvaljenog – biti proučavani identično sa stanjem onih kome su oni objavljeni. Isto tako se ti isti ajeti podudaraju sa stanjem muslimana u svakom vremenu i podneblju!

Doista je Kur’an objavljivan u vremenu kada je tadašnji ummet bio rascjepkan i u neprijateljstvu, pa je Allah spojio njihova srca i učinio ih da budu jedinstveni. Današnji ummet opstoji kao mnoštvo grupacija, razjedinjen i neprijateljski okrenut jedan prema drugom, a sve zbog netrpeljivosti, intolerancije, zagovaranja nacionalnosti, prisustva vještačkih granica, baš kao što je bilo sa prvom generacijom.

U vrijeme kada se pomolila svijetlost kur’anske zore i svitanja, tadašnji Arapi nisu imali jedinstvenu državu, niti snagu, a pogotovo nisu bili okupljeni oko jedinstvenog stava. Naprotiv, živjeli su u divljaštvu, kao obična rulja koja je svojim simpatijama bila naklonjena prema Rimljanima ili Bizantijcima. Kada ih je Kur’an oplemenio, postali su vlasnici i Kisrinog i Kajsarovog obilatog blaga. I današnji muslimani su naklonjeni zapadnom uticaju kao njegovi prvi zagovarači!

Kur’an je, zaista, objavljen narodu koji nije imao svoje zabilježeno stvaralaštvo, ili civilizaciju koja se mogla porediti sa civilizacijama tadašnjih naroda. Međutim, nakon samo nekoliko godina, islamska civilizacija je prosvijetlila Španiju i zemlje tadašnje zapadne Evrope. Nakon što ljudi ostaviše pravi put, ta ista civilizacija postade jedna obična i derogirana partikula…

Jeste!!! Pa, da li će se više ikada vratiti ponos naše prošlosti kojeg često dozivamo? Odgovor je: DA! Vratiti će se tek onda kada se mi vratimo izvoru koji je prosperitetnim učinio i prve generacije; ka Knjizi koja „vodi jedinom ispravnom putu“, i Sunnetu koji je odgojio najodabraniju zajednicu.

O ovome govore jasni i nedvosmisleni kur’anski ajeti i oko ovoga postoji koncenzus islamskih učenjaka i svih vjernika, ljudi i džina! Uzvišeni Allah prenosi njihove riječi kada rekoše: „Mi smo, doista, Kur’an, koji izaziva divljanje, slušali, koji na pravi put upućuje – i mi smo u njega povjerovali i više nikoga nećemo Gospodaru našem ravnim smatrati!“ (El-Džin, 1,2) I kaže: „Kada ti poslasmo nekoliko džinnova da Kur’an slušaju, kada dođoše da ga čuju, oni rekoše: “Pst!” A kad se završi, vratiše se narodu svome da opominju. “O narode naš,” – govorili su – “mi smo slušali Knjigu koja se poslije Musaa objavljuje, koja potvrđuje da su istinite i one prije nje, i koja ka istini i na pravi put upućuje.“ (El-Ahkaf, 29. 30) Knjiga našeg Gospodara obiluje velikim naukom o narodima koji su egzistirali prije nas! Ko njom bude govorio, takav govori suštu istinu. Ko iz nje argumente iznosi, takav je sretni pobjednik. Ko pomoću nje drugima sudi, takav pravednu presudu donosi. Ko po njoj postupa, biva obilato nagrađen, a ko njoj poziva, takav je upućen na pravi put!
Dakle, prvi korak kojeg trebamo učiniti ka prosperitetu ovoga ummeta, a kojeg posebno trebaju biti svjesni islamski misionari (daije) i odgajatelji, jeste poziv ljudi u čvrsto pridržavanje za smjernice Knjige njihova Gospodara, na povratak ka tome i povinovanje njenim uputama. Allaha molimo da nas učini istinskim sljedbenicima Kur’ana, koji će ga iščitavati i razmišljati o njegovim ajetima, postupajući po njegovim propisima i praktikujući njegove smjernice! Zahvaljujem Allahu i na početku i na kraju, i neka su salavati i selami na našeg poslanika Muhammeda, na njegovu porodicu, ashabe…
Piše: Nasir ibn Sulejman El-‘Umer

Print Friendly  Kur'an je izvor našeg prosperiteta pf button both



X