Koristi izgovaranja ”la ilahe illallah”

Preveo: Salih ef. Haušić

Sva hvala pripada Allahu, Njega hvalimo i samo od Njega pomoć i oprost tražimo, Njemu se utječemo se od zla duša naših i od naših loših djela. Koga Allah uputi, niko ga u zabludu ne može odvesti, a koga On u zabludi ostavi, niko ga na pravi put ne može izvesti! Svjedočim da nema drugog istinskog boga osim Allaha, Jedinog, On nema sudruga, i svjedočim da je Muhammed, Allahov rob i Njegov poslanik, s.a.v.s..

O vi koji vjerujete, bojte se Allaha iskrenom bogobojaznošću, budite Allahu pokorni i ne suprotstavljajte Mu se, sjećajte se vi Njega pa će se i On vas sjetiti, i zahvaljujte Mu, a nemojte Mu biti nezahvalni.

Allahovi robovi, Allah vam naređuje da Ga, u svim vremenima, mnogo spominjete, pa kaže:

”O vjernici, često Allaha spominjite i hvalite, i ujutro i naveče Ga veličajte.” [1]

U nekim vremenima je, zbog njihove odabranosti, propisan poseban zikr, kao što je vrijeme poslije namaza i poslije ……… drugih ibadeta, kao što kaže Uzvišeni Allah:

”A kada namaz završite, Allaha spominjite, i stojeći, i sjedeći, i ležeći. A u bezbjednosti obavljajte molitvu u potpunosti, jer vjernicima je propisano da u određeno vrijeme molitvu obavljaju”[2];

”A kad završite obrede vaše, opet spominjite Allaha, kao što spominjete pretke vaše, i još više Ga spominjite! Ima ljudi koji govore: ‘Daj Ti nama, Gospodaru naš, na ovom svijetu!’ Takvi na onom svijetu neće imati ništa.” [3]

Zikr podrazumijeva sve vrste ibadeta: one koji se čine jezikom i one koji se čini ostalim organima. Mu’min se uvijek sjeća Allaha i najčešće Ga spominje tehlilom[4], tesbihom[5], tahmidom[6] i tekbirom[7].  Izgovor tih riječi je lahak i taj zikr se može činiti u svim prilikama, jašući, hodajući, stojeći, sjedeći i ležeći. Tim zikrom se jezik ne umara, za razliku od ostalih napora koje ulažu drugi organi pri obavljanju raznih ibadeta. Najbolji zikr su riječi la ilahe illallah i treba ih što više izgovarati.

Vjerovjesnik, s.a.v.s. , u hadisu koji bilježi imam Muslim, kaže: “Najbolja dova je dova na dan Arefata, najbolje što sam rekao i što su govorili poslanici prije mene jeste ‘la ilahe illallahu vahdehu la šerike lehu, lehul-mulku ve lehul-hamdu ve huve ‘ala kulli šej’in kadir’ (Nema istinskog božanstva osim Allaha Jedinog, On nema saučesnika, Njemu pripada vlast i zahvala, On oživljava i usmrćuje i On sve može).” [8]

S obzirom da ove  velike riječi zauzimaju uzvišeno mjesto među ostalim zikrovima , za njih se vežu određeni propisi, uvjeti ispravnosti, određena značenja i zahtjevi. Nisu su to samo riječi koje se izgovaraju. Ove riječi muslimani javno izgovaraju u ezanu, ikametu i hutbama i zbog tih riječi stvoreni su Zemlja i nebesa, zbog njih su slate Objave i suhufi, poslanici i vjerovjesnici, i zbog njih su uspostavljani vjerozakoni, i zbog njih će se, na Sudnjem danu, postaviti mizani (vage), knjige djela  i otvarati džennetska i džehennemska pijaca. Na temelju tih riječi, ljudi će se razvrstavati na vjernike i nevjernike i zbog njih će …… biti pitani i pozvani na odgovornost, jer o njima ovisi njihova nagrada i kazna. Zbog riječi ”la ilahe illallah” uspostavljena je kibla, utemeljen islamski ummet i zbog njih se pokreće džihad (borba na Allahovom putu), i ove riječi sadrže najveće Allahovo pravo kod Njegovih stvorenja. Riječi ”la ilahe illallahu” su najveličanstvenije riječi u islamu, ključ su Dženneta i bogobojaznosti, najjača su veza koja povezuje ljude, tim riječima razlučuje se istina od neistine, i u tim riječima je spas od nevjerstva i Vatre džehennemske, a onaj ko ih izgovori, zaštitio je svoj život i imetak na ovom svijetu, a ako pri njihovom izgovoru bude iskren, bit će spašen od Džehennema na drugom svijetu i ući će u Džennet. Allahov Poslanik, s.a.v.s. , rekao je: ”Allah je, uistinu, zabranio Vatri onoga koji izgovori ‘la ilahe illallah’, želeći time zadobiti Allahovo lice” [9]

Riječi šehadeta su kratke, sa malo slova, lahke su za izgovor, a teške su na Mizanu – Vagi na Sudnjem danu. Od Ebu Seida el-Hudrija, r.a. , bilježi se da je Poslanik, s.a.v.s. ,rekao: ”Musa, a.s. , rekao je: ‘Gospodaru moj, poduči me nečemu čime ću Te spominjati i obraćati Ti se.’ Allah, mu reče: ‘Reci: la ilahe illallah.’ Musa,  a.s. , reče: ‘Gospodaru moj, to svi Tvoji robovi izgovaraju.’ Allah, reče: ‘Reci: la ilahe illallah.’ Musa, a.s. , reče: ‘Želio bih da mi daš nešto posebno za mene.’ Allah, reče: ‘O Musa, kada bi svih sedam nebesa   i oni koji ih, osim Mene, nastanjuju, i svih sedam zemalja stali na jedan tas vage, a la ilahe illallah na drugi tas – te riječi bi pretegle!“’ [10]

Prenosi Abdullah ibn Amr, y , i kaže: ”Jedne prilike bili smo kod Allahova Poslanika  r , pa mu je došao neki čovjek iz pustinje koji je na sebi imao zeleni perzijski plašt zakopčan brokatom i rekao: ‘Ovaj vaš prijatelj ponizio je svakog konjanika (viteza), a uzdigao je svakog pastira.’ Allahov Poslanik s.a.v.s. uhvatio ga je za krajeve ogrtača i rekao: ‘Ne vidim na tebi ogrtač onoga koji ne razumije’, a zatim je rekao: ‘Kada je Allahovom poslaniku Nuhu, a.s. , došao smrtni čas, rekao je sinu: ‘Ostavljam ti u emanet dvije stvari, a dvije ti zabranjujem: od tebe tražim da izgovaraš riječi la ilahe illallah – jer kad bi se svih sedam nebesa i svih sedam zemalja stavile na jedan tas, a la ilahe illallah na drugi tas – prevagle bi riječi la ilahe illallah; kada bi svih sedam nebesa i sedam zemalja bile jedna halka – krug – riječi la ilahe illallah i subhanallahi ve bihamdihi bi je prekinule. Te riječi su molitva svakog živog stvorenja, i zbog njih Allah, hrani stvorenja. Zabranjujem ti širk – idolopoklonstvo i kibur – oholost.”’ Prisutni upitaše: ”Allahov Poslaniče, širk nam je jasan, ali u čemu se ogleda kibur – oholost? Da li je kibur kada neko ima dobre cipele s jakim kopčama?” Poslanik, r  , reče: ”Ne.” ”A da li je kibur kada neko stavi dobru narukvicu?” Poslanik reče: ”Ne.” ”Da li je kibur kada neko ima bijesnu jahalicu?”, upitaše opet prisutni, a Poslanik ponovo reče: ”Ne.” ”Da li je kibur kada neko ima dosta društva s kojim se druži?”, ponovo ga upitaše, a on reče: ”Ne.” Zatim oni upitaše: ”Pa dobro, Poslaniče, šta je to kibur?”, a Poslanik, s.a.v.s. , reče: ”Kibur je pobijanje istine i potcjenjivanje ljudi.”[11]

Veličanstvene riječi ”la ilahe illallah’[12] imaju dva temelja.

Prvi temelj sadrži negaciju bilo kakvog božanstva osim Allaha, izrečenu riječima ‘la ilahe” (nema istinskog boga), a drugi sadrži potvrdu božanstvenosti Allaha  izrečenu riječima ”illallah” (osim Allaha).

Kroz negaciju i potvrdu, značenje ovih riječi biva jasno. Njima se ograđuje od svih vidova širka (idolatrije) i idolopoklonika, i potvrđuje da je samo Allah dostojan da bude obožavan. Na to ukazuju riječi Ibrahima, a.s.:

A kad Ibrahim reče ocu svome i narodu svome: ‘Nemam ja ništa s onima koje vi obožavate,  osim s Onim Koji me je stvorio, jer će mi On, doista, na Pravi put ukazati”[13],

kao i riječi Uzvišenog:

”U vjeru nije dozvoljeno silom nagoniti – pravi put jasno se razlikuje od zablude! Onaj ko ne vjeruje u taguta, a vjeruje u Allaha – drži se za najčvršću vezu, koja se neće prekinuti. – A Allah sve čuje i zna.”[14]

Kada musliman izgovori te riječi, on obznanjuje da se u potpunosti ograđuje od mušrika, da je čist od svih oblika idolatrije, te da jedino Allahu iskreno ispovijeda vjeru i da samo Njemu ibadete čini. Ako u tome bude dosljedan, on je istinski pripadnik islama i ući će u Kuću spasa (Džennet), a ako se zadovolji samo njihovim izgovorom, a ne živi u skladu s njima, to mu neće biti od koristi. Riječi šehadeta izgovarali su munafici (dvoličnjaci) svojim jezicima, a srcima nisu u njih vjerovali, pa im njihov izgovor nije bio od koristi. Uzvišeni Allah kaže da će oni na dnu Džehennema biti, a tako će biti i sa onima koji ih danas izgovaraju, a prizivaju mrtve, obilazeoko kabura i turbeta, traže naklonost mrtvih evlija i dobrih ljudi, i vjeruju da im oni mogu pomoći, te u njihovo ime prinose žrtve i kolju kurbane. Takvima neće od koristi biti izgovor riječi ‘‘la ilahe illallah”, zato što ne rade po njima, ne ograđuju se od širka i mušrika s jedne strane, i ne čine ibadet isključivo Allahu, Gospodaru svjetova, s druge strane. Riječi ‘‘la ilahe illallah” isključuju ibadet kaburima i traženje naklonosti mrtvih, jednako kao i ibadet kipovima poput Lata, Uzata i Menata, jer nema nikakve razlike između ibadeta koji se čini kipovima i ibadeta koji se čini kaburima. Te riječi, zapravo, znače: ”Niko nema pravo biti obožavan mimo Allaha. Onaj koji istinski i jedino zaslužuje da mu se robuje, i da mu se ibadet čini jeste Allah Jedan, Jedini, a sve osim Njega nije dostojno da bude obožavano!”

To značenje su dobro znali idolopoklonici od kojih je Vjerovjesnik, s.a.v.s. , tražio da izgovore riječi ‘‘la ilahe illallah”, pa su rekli:

”Zar on da bogove svede na Boga jednog? To je, zaista, nešto veoma čudno! I oni ugledni između njih krenuše: ‘Idite i ostanite pri klanjanju bogovima svojim, ovima se uistinu, nešto veliko hoće! Za ovo nismo čuli u vjeri predaka naših, ovo nije ništa drugo već namještena laž.’“ [15]

Idolopoklonici iz Poslanikovoga, s.a.v.s. , vremena razumjeli su da riječi ‘‘la ilahe illallah” znače odbacivanje širka i činjenje ibadeta samo Allahu. Nažalost, današnji poklonici turbeta i kabura to ne razumiju, pa istovremeno čine širk i izgovaraju riječi ‘‘la ilahe illallah” misleći da one znače da je samo Allah Stvoritelj i Opskrbitelj i da je dovoljno to značenje potvrditi da bi se bilo pravim vjernikom, dakle, oni smatraju da je to pravo značenje riječi ”la ilahe illallah”.

Današnji poklonici turbeta i kabura smatraju da nema nikakve zapreke da prinose žrtve mrtvima i traže naklonost mrtvih činjenjem raznih ibadeta, isto kao da ne znaju da su idolopoklonici od kojih je Vjerovjesnik, s.a.v.s. , tražio da izgovore ‘‘la ilahe illallah”, svjedočili da je samo Allah Stvoritelj i Opskrbitelj, a dokaz za to su riječi Uzvišenog Allaha.

”A ako ih upitaš ko je stvorio nebesa i Zemlju, oni će sigurno reći: ‘Stvorio ih je Allah!’ – Da, Silni i Sveznajući”[16];

”Upitaj: ‘Ko vas hrani s neba i iz zemlje, čije su djelo sluh i vid, ko stvara živo iz neživog, a pretvara živo u neživo, i ko upravlja svim’? – ‘Allah’! – reći će oni – a ti reci: ‘Pa zašto Ga se onda ne bojite?’“ [17]

Da ovo pogrešno razumijevanje riječi ‘‘la ilahe illallah” dolazi od običnog svijeta, problem ne bi bio tako velik, jer obični svijet može se poučiti i oni će istinu prihvatiti, više nego drugi. Međutim, problem je što takvo vjerovanje i razumijevanje promoviraju ljudi koji sebe smatraju učenim, muftije koje ljudima izdaju fetve i vjeroučitelji, i takve je teško urazumiti i ubijediti, i objasniti im šta je u tome ispravno, iako je istina tako jasna i i mnogo puta ponovljena od strane Vjerovjesnika,  s.a.v.s. , njegove prethodne braće poslanika i njihovih pravovjernih sljedbenika. Uzvišeni Allah je rekao:

”…mi se nećemo pored Njega drugom bogu klanjati, jer bismo tada ono što je daleko od istine govorili.” [18]

 Allahov Poslanik, r , rekao je malom dječaku Ibn Abbasu, r.a. O dječače, naučit ću te sljedećem: čuvaj Allaha, pa će On tebe čuvati, traži Allaha, naći ćeš Ga ispred sebe, kada se obraćaš, obraćaj se Allahu, kada tražiš pomoć, traži je od Allaha, znaj da se svijet čitav sakupi da ti učini neko dobro, ne može ti učiniti osim ako je to Allah odredio, i da se cijeli svijet sakupi da ti naškodi, ne može ti naškoditi, osim ako ti je Allah odredio.” [19]

Poslanik, s.a.v.s. , upućuje dječaka, iako je malen, na iskreno oslanjanje na Allaha, na upućivanje dove isključivo Allahu i na traženje pomoći samo od Allaha, a nije mu rekao: “Kada budeš imao problema, dođi kod mene i traži šta ti treba i na mene se osloni.“ Ne, takvo nešto Poslanik, r , nije nikada rekao. Naprotiv, kada mu je jedan beduin rekao: ”Bit će ono što hoće Allah i što ti hoćeš”, žestoko se naljutio i rekao: ”Zar da mene izravnaš sa Allahom!? Ne govori tako, nego reci: ‘Bit će onako kako Allah hoće.”’  

Braćo, onaj ko iskreno izgovori riječi ‘‘la ilahe illallah’‘, to ga obavezuje da obavlja namaz, daje zekat, posti ramazan, obavi hadždž kod Mesdžidul-harama ako je u mogućnosti, te bude pokoran Allahu i da se kloni griješenja.

U današnje vrijeme ima mnogo onih koji izgovaraju kelimei-šehadet, ali ne obavljaju namaz, ili pak, ne daju zekat, a Kur’an i sunnet Allahovog Poslanika , s.a.v.s. , ukazuju na to da nije musliman onaj ko ne klanja namaz, pa i ako jezikom izgovori ‘‘la ilahe illallah”. Uzvišeni Allah kaže:

”…Pa ako se pokaju i budu namaz obavljali i zekat davali, ostavite ih na miru, jer Allah zaista prašta i samilostan je” [20];

”Ali ako se oni budu pokajali i namaz obavljali i zekat davali, braća su vam po vjeri. – A Mi dokaze objašnjavamo ljudima koji razumiju.”[21]

Vjerovjesnik,  s.a.v.s. , rekao je: ‘Između čovjeka i nevjerstva je ostavljanje namaza“[22]

Poslije Vjerovjesnikove,  s.a.v.s.  , smrti, jedna skupina ljudi odbila je da izdvoji zekat iz svojih imetaka, pa su Ebu Bekr, r.a. , i ashabi protiv njih pokrenuli rat, iako su izgovarali riječi ‘la ilahe illallah”. Izgovaranje riječi ”la ilahe illallah” nije bilo prepreka da se protiv njih ratuje, zato što izgovor ‘‘la ilahe illallah‘ podrazumijeva i davanje zekata. Allahov Poslanik, s.a.v.s. , rekao je: ”Naređeno mi je da se borim protiv ljudi sve dok ne kažu: ‘Nema istinskog boga osim Allaha’, a kada to kažu, sačuvali su svoje živote i imetke, osim s pravom tih riječi.” [23]

Kada su Hasanu Basriju rekli: ”Ljudi govore da će onaj ko izgovori la ilahe illallah‘ ući u Džennet”, on je rekao: ”Da, onaj ko ih izgovori, i ispuni njihove zahtjeve, i izvrši njihove naredbe, taj će ući u Džennet.”

Jedan čovjek pitao je Vehba b. Munebbiha da li su riječi ‘‘la ilahe illallah” ključ od Dženneta, pa je odgovorio: ”Da, samo što nema nijednog ključa bez zubaca, pa ako dođeš sa ključem koji ima zupce, otvorit će se pred tobom vrata, a u protivnom se neće otvoriti.”

Allahovi robovi, bojte se Allaha i budite dostojni riječi ‘‘la ilahe illallah’‘. Allaha molim da i nas učini sljedbenicima tih riječi. U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

”Znaj da nema istinskog  boga osim Allaha! Traži oprosta za svoje grijehe i za vjernike i za vjernice! Allah zna kud se krećete i gdje boravite.” [24]

Allahu moj, svima nam podari blagoslov u Svojoj časnoj Knjizi i učini nam od koristi njene ajete i mudre opomene!

Drugi dio hutbe

Hvala pripada Allahu koji je stvorenja stvorio da Ga obožavaju i da Mu nikoga i ništa ne smatraju ravnim. Samo Njega hvalimo i Njemu zahvaljujemo, od Njega pomoć i oprost tražimo. On nije Svoja stvorenja ostavio bez dokaza i upute, nego im je objavio Knjige i slao poslanike.Neka je Allahov blagoslov na Muhammeda b. Abdullaha, najboljeg pozivača ka Allahu; niko nije ispravnije od njega Allahu ibadet činio i niko kao on nije ulagao napor da poziva k Allahu i da Mu ibadet čini. Preko njega je Uzvišeni Allah iznova ljude poučio značenju riječi ”la ilahe illallah’‘. Međutim, Uzvišeni Allah i njemu kaže:

”Znaj da nema istinskog boga osim Allaha!” [25]

Poslanik, s.a.v.s. , vjerovao je u te riječi i na temelju tih riječi je prijateljevao s jednima, a pokazivao neprijateljstvo prema drugima. Poslanik, r s.a.v.s., govorio je: ”Naređeno mi je da se borim protiv ljudi sve dok ne kažu: ‘Nema istinskog boga osim Allaha’, a kada to kažu,  sačuvali su svoje živote i imetke, osim s pravom islama. A Allah će s njima svidjeti račun.”[26]

Allahov Poslanik, s.a.v.s. , pozivao je Allahu i javno i tajno, noću i danju, sve dok značenje riječi ‘la ilahe illallah” nije postalo potpuno jasno. Allahu moj, blagoslovi Svoga roba i poslanika Muhammeda, njegovu porodicu i drugove.

O ljudi, Allaha se bojte, i svoj iman jutrom i večeri obnavljajte tako što ćete razmišljati o značenjima riječi šehadeta. O vi, zdravim razumom obdareni, kojima je sposobnost vida darovana i koji se nadaju spasu, znajte da spasa nema bez življenja u skladu sa riječima ”la ilahe illallah”, jer te riječi su temelj islama i ključ od Kuće spasa[27].

Da nije tih riječi, ne bi postojala nebesa i Zemlja. Bez tih riječi nisu ispravni ni farzovi i sunneti, i bez njih nema spasa na Sudnjem danu. Sablje su isukivane i borba na Allahovom putu vođena je zbog tih riječi. Poslanici su slati da ljude pouče postupanju po njima i zbog njih su se ljudi podvajali u dvije oprečne skupine: one koji slijede ‘‘la ilahe illallah” i one koji se bore protiv riječi ‘‘la ilahe illallah”, jer nisu u suglasju s onim u šta su vjerovali njihovi preci. Slavljen neka je Onaj koji je iz Svoje milosti i mudrosti podijelio ljude zbog riječi ‘‘la ilahe illallah”. Blago onome ko spozna njihovo značenje, bude njima zadovoljan i javno i tajno, i ko svoje postupke uskladi sa njima, i taj istinski živi u skladu sa ‘‘la ilahe illallah”, a teško onome ko padne u zamku šejtanovu i Allahu nekoga ili nešto smatra ravnim, te odbije da slijedi tu veliku istinu. Zar niste čuli Allahove riječi:

”Oni kojima se oni, pored Njega, klanjaju – neće moći da se za druge zauzimaju; moći će samo oni koji Istinu priznaju, oni koji znaju.” [28]

Suština riječi “la ilahe illallah” je vjerovanje da je samo Allah dostojan da Mu se ibadeti čine i vezivanje namjera i želja samo za Njega i vjerovanje da to nijedno drugo izmišljeno božanstvo ne zaslužuje. Onaj ko riječi “la ilahe illallah” izgovara jezikom, a svojim postupcima ih ruši, njemu neće biti od koristi njihov izgovor, jer onaj ko bilo šta od ibadeta uradi nekome drugom umjesto Allahu, ili pak, nešto stavi na stepen Uzvišenog Allaha, sva dobra djela će mu biti poništena i nikakve koristi od njih neće imati na Sudnjem danu.

Allahovi robovi, požurite Gospodaru svome, Njegovom oprostu i Džennetu prostranom koliko su nebo i Zemlja prostrani, koji je pripremljen za one koji su bogobojazni i koji poštuju riječi “la ilahe illallah” i njene obaveze ispunjavaju. Ne stavljajte uz Allaha nekog drugog boga. Iskreno vam savjetujem da se čvrsto držite užeta “la ilahe illallah”, jer onoga ko poriče ono što se u njima poriče, potvrđuje ono što se u njima potvrđuje i zbog njih prijateljuje i neprijateljuje, Uzvišeni će uzdići na  najviše stepene, koje mogu dostići samo istinski sljedbenici “la ilahe illallah”.

”…na Dan kada Džibril i meleki budu u redove poredani, kada će samo onaj kome Milostivi dozvoli govoriti, a istinu će reći.” [29]

Bože, blagoslovi Muhammeda , s.a.v.s. , i njegovu porodicu kao što si blagoslovio Ibrahima , a.s., i njegovu porodicu! Bože, obaspi Svojim blagodatima Muhammeda , s.a.v.s., i njegovu porodicu kao što si blagodatima obasuo Ibrahima , a.s., i njegovu porodicu! Ti si, uistinu, hvale i slave dostojan!

Gospodaru naš, oprosti vjernicima i vjernicama. Gospodaru naš, olakšaj nam, oraspoloži naša srca, pomozi nam da činimo dobra djela i daj da sa ovog svijeta odemo radeći dobra djela!

Gospodaru naš, daj da se klonimo loših djela i ne dopusti šejtanu da preuzme vlast nad nama, niti da pronađe put do nas!

Gospodaru naš, smiluj nam se zbog naše slabosti, nadomjesti naše nedostatke, oprosti nam grijehe i pokrij naše nedostatke!

Gospodaru naš, plemeniti Kur’an učini proljećem naših srca, svjetlom naših prsa i rješenjem naših problema i briga!

Gospodaru naš, one koji su, od nas, prezaduženi oslobodi duga i učini nas neovisnim o ljudima!

Gospodaru naš, oprosti našim roditeljima i njihovim roditeljima. Smiluj im se i ukaži im počast uvođenjem u džennetske naslade!

Gospodaru naš, popravi stanje muslimanske omladine!

Gospodaru naš, oprosti nam grijehe koje smo uradili i one koje ćemo uraditi, koje radimo tajno i one koje radimo javno!

Gospodaru naš, ne kazni nas ako zaboravimo ili što nehotice učinimo!

Gospodaru naš, ne tovari na nas breme kao što si ga tovario na one prije nas!

Gospodaru naš, ne stavljaj nam u dužnost ono što ne možemo podnijeti, pobriši grijehe naše i oprosti nam, i smiluj nam se, Ti si Gospodar naš pa nam pomozi protiv naroda koji ne vjeruje!

 

 



[1] El-Ahzab, 41-42.

[2] En-Nisa’, 103.

[3] El-Bekare, 200.

[4] Tehlil su riječi ”la ilahe illallah”, što znači: ”Nema istinskog božanstva osim Allaha”.

[5] Tesbih su riječi ”subhanallah”, što znači ”slavljen neka je Allah”.

[6] Tahmid su riječi ”elhamdulillah”, što znači ”hvala Allahu”.

[7] Tekbir su riječi ”Allahu ekber”, što znači ”Allah je najveći”.

[8]  Ovaj hadis bilježi i imam Et-Tirmizi, a kod šejha El-Albanija je na stepenu hasen hadisa.

[9]  Muttefekun alejhi.

[10]  Sahih Ibn Hibban, br. 6218., Mustedrek, br.1936., Sunen Nesai el-Kubra, br. 10670, 10980., Hiljetul-Evlija’, 8/328.

[11] Musned Ahmed b. Hanbel, br. 6583. El-Hakim i El-Albani ga svrstavaju u sahih hadise.

[12] Nema boga osim Allaha.

[13] Ez-Zuhruf, 26. i 27.

[14] El-Bekare, 256.

[15] Sad, 5-7.

[16] Ez-Zuhruf, 9.

[17] Junus, 31.

[18] El-Kehf, 14.

[19] Hadis bilježi Et-Tirmizi, a za šejha El-Albanija je ovo sahih hadis.

[20] Et-Tevbe, 5.

[21] Et-Tevbe, 11.

[22] Muslim.

[23] Buharija i Muslim.

[24] Muhammed, 19.

[25] Muhammed, 19.

[26] Buharija i Muslim.

[27] Dženneta.

[28]Ez-Zuhruf, 86.

[29] En-Nebe’, 38.

Print Friendly  Koristi izgovaranja ''la ilahe illallah'' pf button both



X