HadisISTAKNUTO

Komentar jedanaestog hadisa ‘’Ostavi ono što je sumnjivo a prihvati ono što nije sumnjivo”

452pregledi

Priredio: Nermin Avdić

Od El–Hasan ibn Alijj, unuka Allahovog poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, njegovog mirisnog cvijeta, radijallahu anhuma, se prenosi da je rekao: „ Zapamtio sam od Allahovog poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: ‘Ostavi ono što je sumnjivo a prihvati ono što nije sumnjivo‘“.

Bilježe Nesai i Tirmizi, i kaže: hasen–sahih.

  1. Biografija ashaba koji prenosi hadis

To je El–Hasan ibn Alijj ibn Ebi Talib ibn Abdulmuttalib, imam, gospodin, mirisni cvijet Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i unuk s majčine strane, predvodnik omladine u Džennetu, el–Kureši.

Nadimak mu je bio Ebu Muhammed.

Rodio se u mjesecu ša’banu 3. godine po H. Zapamtio je hadise od svog djeda, oca i majke.

Mnogo je ličio na svog djeda Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.

Kaže Alijja, radijallahu anhu: „El–Hasan je više ličio na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u predjelu od prsa do glave, a El–Husejn mu je više ličio što je ispod toga.“

Prenosi se od El–Hasana da je rekao: „Podučio me je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, riječima koje se izgovaraju na stajanju na vitr–namazu: ‘Allahummme ihdini fi men hedejte…’“

Prenosi se od Alije, radijallahu anhu, da je rekao: „Kada se El–Hasan rodio došao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao: ‘Pokažite mi sina, kako ste mu dali ime?’ Rekoh: ‘Harb.’ Ne, nego je hasen (dobro)“, te je spomenuo hadis u kojem se spominje da je Alija, radijallahu anhu, volio ratovanje pa je kada mu se rodio El–Hasan htio mu dati ime Harb (rat), pa je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reagovao da tako ne učini, pa kada se rodio El–Husejn desilo se isto.

Rekao je Ibn Zubejr, radijallahu anhuma: „Vidio sam El–Hasana kada je došao Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, dok je bio na sedždi, te mu se popeo na njegova leđa. Došao mu je i dok je bio na ruku’u pa mu je raširio noge tako da je prošao na drugu stranu.“

Kaže Usame ibn Zejd, radijallahu anhuma: „Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, bi imao običaj uzeti mene i El–Hasana i reći: ‘Allahu moj, ja ih zaista volim, pa ih zavoli i Ti.’“

Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, se prenosi da je rekao Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, El–Hasanu: „Allahu moj, ja ga zaista volim, pa ga zavoli i Ti, i volim onoga ko njega voli.“ Rekao je Ebu Hurejre, radijallahu anhu: „Nisam vidio El–Hasana a da mi oči nisu zarosile.“

Rekao je Ebu Bekre, radijallahu anhu: „Vidio sam Allahovog poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, dok je bio na minberu a El–Hasan pored njega, te reče: ‘Ovaj moj sin je predvodnik, a možda će Allah njime popraviti stanje među dvije muslimanske skupine.’“ (Zaista se tako i desilo nakon što je prepustio hilafet Muaviji, radijallahu anhuma.)

Prenosi se od Huzejfe, radijallahu anhu, da je čuo Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: „Ovaj melek nije nikada sišao prije ove noći, tražio je dozvolu od svog Gospodara da me poselami i da me obraduje da je Fatima predvodnica žena u Džennetu, a da su El–Hasan i El–Husejn predvodnici omladine u Džennetu.“ (Tirmizi ga je ocjenio kao hasen.)

Što se tiče El–Hasana, on je bolji od svog brata El–Husejna, međutim, rafidije su se više vezale za El–Husejna zbog njegovog ubistva jer to ima žalosne i tužne utjecaje na ljude, a da su bili iskreni u poštivanju i uvažavanju Poslanikove porodice, više bi se vezali za El–Hasana jer je vrijedniji.

  1. Komentar hadisa

U hadisu se spominje da je El–Hasan sibtur–resulillah, to znači sin od kćerke, a sin od sina se naziva hafid (حفيد  ).

Takođe se spominje ( و ريحانته ) a Er–Rejhana je lijepa mirisna biljka, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je opisao El–Hasana i El–Husejna da su njegova dva mirisna cvijeta.

El–Hasan je bio dječak za vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a učio je hadise, pa šta je reći za one koji su bili stariji?

To nam ukazuje da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vodio računa o podučavanju djece vjeri i propisima, te da ih nije zapostavljao ni u kom pogledu. Stoga, ne treba reći da su djeca mala i da ne razumiju nego ih treba postepeno podučavati jer ponekad ljudi podcijene sposobnosti svoje djece a oni su u stanju uraditi mnogo više.

Takođe je primjer poduke i ostalih omladinaca i djece a jedan od tih je i podučavanje Abdullah ibn Abbasa, radijallahu anhuma, riječima: „O dječače, podučit ću te nekoliko riječi, čuvaj Allaha čuvat će te…“.

Koliko je značajan ovaj hadis pokazuje činjenica da su mnogi učenjaci komentarisali ga a napisano je i posebno djelo o njegovom komentaru: Nurul– iktibas fi miškati vesijjetin–nebijji, sallallahu alejhi ve sellem, libni Abbas, od Ibn Redžeb el–Hanbelija, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, se obraćao dječaku, jer je imao 14. godina kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, preselio na ahiret.

Dakle, djeca se ne smiju zapostavljati i potcjenjivati nego slijediti metod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, najboljeg odgajatelja.

Ostavi ono što je sumnjivo a prihvati ono što nije sumnjivo“, i ovo je jedan od hadisa dževamiul–kelim u kojima sa malo riječi kaže se mnogo značenja. Kako je samo divno i korisno kada čovjek živi pridržavajući se ovog hadisa, ostavlja sve ono što je sumnjivo, od čega nema nikakve koristi a prihvata se onoga što mu koristi ili koristi zajednici.

Ostavljanje sumnje u ibadetima:

Npr. Ako čovjek zna da je uzeo abdest, te počne sumnjati da li je izgubio ili nije, u tom slučaju će postupiti po ovom hadisu i ostaviti sumnju, tj. takav ima abdest jer je osnova da ga je uzeo ali sumnja da li je izgubio, pa će tu sumnju ostaviti i prihvatiti osnovu.

Međutim, ukoliko ne zna da li je uzeo abdest ili nije onda će opet ostaviti sumnju i vratiti se na osnovu, tj, da nema abdesta jer sumnja da li je uzeo.

Npr. u vezi dojenja, dojilja sumnja da li je podojila dijete četiri ili pet puta. Osnova je da je podojila četiri puta a sumnja u peti put, tako da će se vratiti na osnovu a napustiti sumnju, tj. računat će se da je podojila dijete četiri puta i time neće biti zadovoljen propis dojenja, a to je pet dojenja.

Ove sumnje su vezane za osobe koje nemaju vesvese (šejtanska došaptavanja),  a oni koji imaju vesvese takvi se neće osvrćati na te sumnje uopće.

Zato kažu učenjaci: „Ako se sumnja pojavljuje mnogo onda ona nema nikakve pouke“, jer je to vesvesa.

Neki znakovi vesvesa su: kada čovjek npr. abdesti se nije u mogućnosti abdestiti se do kraja a da ne sumnja, kada klanja namaz ne može da obavi do kraja a da ne sumnja. To su te vesvese na koje se ne treba osvrćati, te će na taj način raditi po hadisu: „Ostavi ono što je sumnjivo a prihvati ono što nije sumnjivo“.

Rekao je Hassan ibn Sinan, rahimehullah: „Nema ništa lakše od el–vera’ (posebna vrsta bogobojaznosti u kojoj čovjek ostavlja ono što je dozvoljeno da ne bi uradio zabranjeno), ako ti nešto bude sumnjivo ostavi ga.“

Međutim, ove činjenice su lahke ljudima kao što je Hassan, rahimehullah, i njemu slični jer su odgojili svoje duše na pokornost Gospodaru svih svjetova.

S druge strane, onaj ko čini zabranjene stvari koje su očigledne zatim želi da bude ‘bogobojazan’ po pitanju detaljnih djela u kojima ima sumnja, tako nešto je nepojmljivo i čak treba ukoriti, kao što je rekao Ibn Omer, radijallahu anhuma, za onoga iz Iraka koji je pitao o krvi komarca: „Pitaju me o krvi komarca a ubili su El–Husejna, a čuo sam Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: ‘Njih dvojica (El–Hasan i El–Husejn) su dva mirisna cvijeta na dunjaluku.’“ (Bilježi Buharija)

Bilježe Nesai i Tirmizi, i kaže: hasen – sahih.

Ako znamo da je osnovna podjela po vjerodostojnosti: prihvatljiv (sahih li zatihi, sahih li gajrihi, hasen li zatihi, hasen li gajrihi) i odbačen (daif sa svim svojim vrstama), kako onda da hadis bude i hasen i sahih, zar to nije kontradiktornost?

Učenjaci su odgovorili na sljedeći način: ako je hadis došao samo jednim putem značenje je da hafiz Tirmizi sumnja da li je dostigao stepen sahiha ili je na stepenu hasena. A ukoliko je došao sa dva puta onda je jedan sahih, a drugi hasen.

  1. Koristi iz hadisa
  1. Vjera islam ne zahtjeva od svojih sljedbenika da budu u bilo kakvim sumnjama zbog riječi: „Ostavi ono što je sumnjivo a prihvati ono što nije sumnjivo“.
  2. Ako čovjek želi da bude rasterećen u životu treba da ostavi sumnje, a posebno u vezi ibadeta nakon što ih obavi.

Npr. Nakon što čovjek obavi tavaf, te dođe kod Mekamu Ibrahima da klanja dva rekata zatim posumnja da li je obavio šest ili sedam krugova oko Kabe, šta treba uraditi?

Odgovor: Ne treba ništa, jer se sumnja pojavila nakon obavljenog ibadeta, osim ako bi bio ubjeđen da je obavio šest krugova tada će upotpuniti i sedmi krug ako nije prekid bio dug.

Drugi primjer:

Čovjek obavi namaz i preda selam zatim posumnja da li je klanjao tri ili četiri rekata, šta će uraditi?

Odgovor: Neće se osvrtati na tu sumnju jer je osnova ispravnost namaza sve dok ne bude ubjeđen da je klanjao tri rekata, te će upotpuniti četvrti rekat ako nije bila velika pauza, zatim će predati selam, učiniti sehvi–sedždu i predati selam.

  1. Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, je dat dževamiul–kelim tj. jezgrovit govor u kojem sa samo malo riječi iskaže veoma mnogo značenja, kao što su ove dvije rečenice: „Ostavi ono što je sumnjivo a prihvati ono što nije sumnjivo“, pa kada bi čovjek pisao na šta sve upučuju mogao bi napisati tomove knjiga.
  2. Ocjena hadisa

Hadis je sahih (vjerodostojan) a bilježe ga: Ahmed 1/200, Tirmizi br. 2518, Nesai 8/327 i drugi stručnjaci hadisa (muhaddisi).

X