HadisISTAKNUTO

Komentar hadisa „Ko uvede nešto novo u islam što nije od njega to mu se odbija.“

134pregledi

Priredio: Nermin Avdić

Od majke vjernika Ummu Abdillah Aiše, radijallahu anha, se prenosi da je rekla: „Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ‘„Ko uvede nešto novo u islam što nije od njega to mu se odbija.“

Bilježe ga Buharija i Muslim.

A u rivajetu kod Muslima: „Ko bude radio djelo koje nije od islama to mu se odbija.“

  1. Kratka biografija ashaba koji prenosi hadis

Ona je Aiša bintu Ebi Bekr, kćerka prvog halife muslimana Ebu Bekra, Abdullah ibn Ebi Kuhafe, kurejšijka, rodila se u Mekki, majka vjernika, supruga Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, najučenija žena na svijetu uopće po pitanju šerijatskih propisa.

Majka joj se zvala Ummu Ruman bintu Amir.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ju je oženio zajedno sa Sevdom, radijallahu anhunne, nakon smrti prve supruge Hatidže bintu Huvejlid, radijallahu anha, na oko godinu dana prije Hidžre. Sa Sevdom je živio 3 godine a nakon Bitke na Bedru doveo je i Aišu, radijallahu anha, u mjesecu ševvalu 2. god. po H. a imala je tada 9. godina.

Prenijela je od svog muža mnogo korisnog znanja, ali i od svog oca Ebu Bekra, zatim Omera, Fatime, Sa’da, Hamze ibn Amra el–Eslemija i drugih.

Od nje su takođe prenosili znanje mnogi, kao što su: Ibrahim ibn Jezid en–Nehai, Ibrahim ibn Jezid et–Tejmi kao mursel, zatim Ishak ibn Talha, Ishak ibn Omer, El–Esved ibn Jezid, Ibn Omer, Ibn Abbas, Ibn Zubejr i drugi.

Prenijela je 2210 hadisa, a Buharija i Muslim su zajedno zabilježili 174 hadisa. Buharija je zabilježio zasebno 54, a Muslim 69 hadisa.

Rođena je u islamu, mlađa je od Fatime 8 godina.

Bila je bijele puti i lijepa, pa su je prozvali El–Humejra (arapi su imali običaj reći ahmer ili hamra za nešto što je bijelo, a hamra ustvari znači crvena).

Jedina je koju je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, oženio kao djevicu, nju je najviše volio, najučenija od svih žena na svijetu.

Imam Tirmizi bilježi hadis od Aiše, radijallahu anha, da je došao Džibril sa njenim likom (slikom) u zelenoj svili kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao: „Ovo je tvoja supruga i na dunjaluku i na ahiretu.“

To je dokaz koji upućuje da je prednost Aiše, radijallahu anha, u odnosu na ostale majke vjernika Allahova odredba a što je razlog Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, ljubavi prema njoj.

Od Ebu Musa, radijallahu anhu, se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Mnogi muškarci su dostigli svoju potpunost, a od žena su dostigle samo: Merjem bintu Imran i Asija supruga Faraona, a prednost Aiše nad ostalim ženama je kao prednost serida nad ostalom hranom.“

Bilježe Buharija i Muslim hadis od Amr ibn Asa, radijallahu anhuma, da je pitao Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: „Ko ti je najdraži od ljudi?“ Pa je rekao: „Aiša“, „A od muškaraca?“ Reče: „Njen otac.“

Od njenih vrlina su i sljedeće koje je sama spomenula:

„Odlikovana sam nad ostalim suprugama Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, sa devet činjenica, pa su joj rekli: ‘Koje su to, majko vjernika?’ Rekla je: ‘Nije oženio nijednu kao djevicu osim mene, nije oženio nijednu ženu kojoj su roditelji obavili hidžru osim mene, Allah Uzvišeni je objavio ajete sa nebesa koji su me opravdali (ukazali da nisam učinila nemoral), došao mu je Džibril sa nebesa s mojim likom te mu je rekao: ‘Oženi je, jer to ti je supruga’, kupala sam se s njim iz jedne posude a nije to činio ni sa jednom od supruga osim sa mnom, silazila mu je Objava a on kod mene a nije silazila dok je bio s nekom drugom suprugom, uzeo mu je Allah dušu dok je bio u mom krilu, preselio je na ahiret u mojoj noći i ukopan je u mojoj kući’.“ (Et–Tabekatul–kubra)

  1. Komentar hadisa

„Ko uvede nešto novo… tj. uvede u islam nešto što nije bilo.

„…što nije od njega…“, tj. što nisu propisali Allah Uzvišeni i Njegov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.

„…to mu se odbija.“, tj. to mu se odbija i ne prihvata, pa makar bilo urađeno iskreno radi Allaha Uzvišenog.

A u rivajetu kod Muslima: „Ko bude radio djelo koje nije od islama to mu se odbija.“ Ova predaja je općenitija od prethodne, a znači: onaj ko bude radio, ibadet ili djelo u međuljudskim odnosima ili nešto mimo toga, koje nisu propisali Allah i Njegov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, to mu se odbija.

Ovaj hadis je jedan od osnovnih hadisa u islamu a na to upućuje govor Allaha Uzvišenog: „A ovo je Moj Pravi put pa ga slijedite, a nemojte slijediti druge puteve koji će vas odvojiti od Njegovog puta.“ (El–En’am, 153)

Islamski učenjaci su se usaglasili da ibadet nije ispravan osim ako ispuni dva uvjeta:

  1. Iskreno samo radi Allaha Uzvišenog i
  2. Slijeđenje sunneta Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.

3. Koristi iz hadisa:

  1. Zabrana uvođenja nečega novog u islam pa čak ako bi to bilo iz lijepe namjere, čak ako bi se srce razniježilo i to prihvatilo jer je to šejtanovo djelo.

Pitanje:

Ako bi neko uveo nešto novo u islam što već ima svoju osnovu ali nema takvo svojstvo, da li će takvo djelo biti odbijeno?

Odgovor:

Da, biće odbijeno, kao što su neki ljudi uveli u ibadete neke zikrove, određena ponašanja i slično.

Što se tiče slijeđenja sunneta, neće se upotpuniti osim ako djelo bude u skladu sa šerijatom u šest stvari: uzrok, vrsta, količina, kakvoća, vrijeme i mjesto.

  1. Da djelo bude u skladu sa šerijatom po pitanju uzroka.

Kada bi čovjek učinio ibadet zbog nekog razloga kojeg Allah Uzvišeni i Njegov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nisu učinili razlogom.

Npr.

Kada bi neko učinio praznikom Dan Bedra zbog velike pobjede muslimana to ne bi bilo prihvaćeno jer nisu to učinili razlogom za ibedet Allah i Njegov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.

  1. Da bude djelo u skladu sa šerijatom po pitanju vrste.

Npr. Kada bi neko zaklao za kurban konja to mu ne bi bilo prihvaćeno i bilo bi odbačeno djelo jer je u suprotnosti sa šerijatom u vezi vrste koja je tražena jer za kurban se zahtijeva posebna vrsta životinja, a to su: deve, krave i sitna stoka tj. ovce i koze.

Međutim, ako bi neko zaklao konja i podijelio kao sadaku bilo bi ispravno djelo jer ne želi time kurban nego opću sadaku.

  1. Da djelo bude u skladu sa šerijatom po pitanju količine.

Npr. Kada čovjek uzima abdest da opere određene dijelove tijela koje treba tri puta da ih opere četiri puta. To pranje četvrti put mu ne bi bilo prihvaćeno jer je višak u odnosu na ono kako je objasnio šerijat.

U hadisu je spomenuto da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, oprao tri puta u abdestu i rekao: „Ko doda na ovo takav je pogriješio, prešao granicu i učinio nepravdu.“ (Ahmed, Nesai i drugi)

  1. Da djelo bude u skladu sa šerijatom po pitanju kakvoće.

Npr. Kada bi čovjek u namazu učinio sedždu prije ruku’a takav namaz bi bio neispravan i ne bi bio prihvaćen jer nije u skladu sa šerijatom u vezi kakvoće tog djela.

Ili kada bi se neko abdestio pa prvo oprao noge, pa potrao po glavi, pa ruke, zatim lice takav abdest takođe ne bi bio ispravan i bio bi odbačen iz spomenutog razloga.

  1. Da djelo bude u skladu sa šerijatom po pitanju vremena.

Npr. Ako bi čovjek klanjao namaz prije nastupanja njegovog vremena takav namaz bio bio neispravan i ne bi bio prihvaćen jer šerijat nije tako propisao.

Ili ako bi neko ibadet koji je određen vremenom odgodio van tog vremena, te ga obavio bez šerijatskog opravdanja, kao npr. da klanja sabah–namaz nakon izlaska sunca, takav namaz neće biti prihvaćen jer nisu tako naredili Allah Uzvišeni niti Njegov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.

  1. Da djelo bude u skladu sa šerijatom po pitanju mjesta.

Npr. Kada bi neko obavio i’tikaf u školi, kući i sl. takav i’tikaf ne bi bio ispravan jer nije u skladu sa šerijatom jer mjesto za i’tikaf je džamija.

– A u rivajetu kod Muslima: „Ko bude radio djelo koje nije od islama to mu se odbija.“

Tj. ako ne bude djelo u skladu sa Allahovom naredbom i naredbom Njegovog poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, to se odbija.

Ovo se svakako odnosi na ibadete jer je osnova kod njih zabrana sve dok ne dođe dokaz za njegovu propisanost.

Stoga, kada bi čovjek obožavao Allaha nekim ibadetom te mu drugi čovjek to negirao i kritikovao, pa mu rekao: „Šta je dokaz da je to zabranjeno (haram)?“ To bi bilo pogrešno, jer dokaz je da je osnova za ibadete zabrana sve dok se ne uspostavi dokaz o propisanosti.

Međutim, što se tiče radnji mimo ibadeta osnova je dozvoljenost.

Npr. Čovjek ulovi pticu da bi je pojeo, pa mu drugi čovjek to negira. Pa, onaj koji negira treba da dostavi dokaz o zabrani jer je osnova dozvoljenost, kao što kaže Uzvišeni: „On je Onaj Koji vam je sve na Zemlji stvorio.“ (El–Bekare, 29)

Ili npr. da čovjek restaurira svoju kuću, popravi auto, sašije odjeću ili nešto drugo u vezi dunjalučkih aktivnosti sve je to dozvoljeno i neće se smatrati uvođenjem nečega novog u vjeru, kao što je spomenuto u hadisu.

Na kraju, spomenut ćemo dva velika pravila:

  1. Po pitanju ibadeta postoje tri situacije:

a) ako znamo da je neko djelo od ibadeta šerijat propisao, smatra se propisanim.

b) ako znamo da je neko djelo od ibadeta šerijat zabranio, smatra se zabranjenim.

c) ako ne znamo o njemu ništa, smatra se zabranjenim.

2. po pitanju međuljudskih odnosa, takođe tri situacije:

a) ako znamo da je šerijat to dozvolio, to je dozvoljeno, kao što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jeo meso zebre.

b) ako znamo da je šerijat nešto zabranio, kao npr. meso grabežljivaca i sl., to je zabranjeno.

c) ako ne znamo onda je dozvoljenost jer je osnova u djelima koji nisu ibadeti dozvoljenost.

4. Ocjena hadisa

Hadis bilježe imami Buharija 2697, Muslim 1718, Ahmed 6 / 73, 240, 270, Ebu Davud 4606, Ibn Madže 14, dakle hadis je vjerodostojan (sahih).

(Ovo je komentar 5. hadisa iz 40 Nevevijevih hadisa)

X