Komentar Ebu Zerrovog hadisa

Preveo: Salih ef. Haušić

Allahu pripada svaka hvala, Njega hvalimo, od Njega pomoć i oprost tražimo. Utječemo se Allahu od zla naših duša i naših loših djela. Koga Allah uputi, nema nikog ko ga može na stranputicu okrenuti, a koga ostavi u zabludi, njemu nema nikog ko će ga uputiti. Svjedočim da nema istinskog boga osim Allaha, Jednog Jedinog, koji nema sudruga i svjedočim da je Muhammed Njegov poslanik i Njegov odani sluga.

”O vjernici, bojte se Allaha onako kako se treba bojati i umirite samo kao muslimani!” [1]

”O ljudi, bojte se Gospodara svoga, koji vas od jednog čovjeka stvara, a od njega je i drugu njegovu stvorio, i od njih dvoje mnoge muškarce i žene rasijao. I Allaha se bojte – s imenom čijim jedni druge molite – i rodbinske veze ne kidajte, jer Allah, zaista, stalno nad vama bdi.” [2]

”O vjernici, bojte se Allaha i govorite samo istinu, On će vas za vaša dobra djela nagraditi i grijehe vam vaše oprostiti. A onaj ko se Allahu i Poslaniku Njegovu bude pokoravao – postići će ono što bude želio.” [3]

Poslušajte hadis koji ću vam kazati i o njemu dobro razmislite, jer taj hadis ukazuje na dobro dunjaluka i ahireta, donosi zadovoljstvo u prsima, smirenost u srca, široku opskrbu, veliko dobro i mnoštvo blagodati. Ebu Zerr el-Gaffari, r.a., prenosi od Poslanika, s.a.v.s., da Uzvišeni Allah, kaže: “O robovi Moji! Ja sam Sebi nasilje zabranio, a zabranio sam ga i među vama, pa nemojte jedan drugom nasilje činiti.

O robovi Moji, svi ste vi zalutali osim onog koga Ja uputim, pa tražite od Mene da vas uputim, Ja ću vas uputiti.

O robovi Moji, svi ste vi gladni osim onog koga Ja nahranim, pa od Mene tražite da vas nahranim, i Ja ću vas nahraniti.

O robovi Moji, svi ste vi neodjeveni osim onoga koga Ja odjenem, pa od Mene tražite da vas odjenem, i Ja ću vas odjenuti. O robovi Moji, vi danju i noću griješite, a Ja sam onaj koji sve grijehe prašta, pa od Mene tražite da vam oprostim, Ja ću vam oprostiti.

O robovi Moji, vi nikada ne možete doći do onoga čime biste Meni štetu nanijeli, pa da Mi je nanesete, niti ikad možete doći do onoga što će Meni korist donijeti, pa da Mi je donesete.

O robovi Moji, kad biste vi, i prvi i zadnji, i ljudi i džinni, imali srce najpobožnijeg čovjeka, to ništa ne bi povećalo Moje imanje. O robovi Moji, kada biste vi, i prvi i posljednji, i ljudi i džinni, imali srce najgoreg grješnika, to ništa ne bi umanjilo Moje imanje.

O robovi Moji, kada biste vi, i prvi i posljednji, i ljudi i džinni, stali na jedno mjesto, pa Meni svoje molbe i želje uputili, te Ja udovoljio svačijoj molbi i želji, to ne bi umanjilo ono što Ja imam ni onoliko koliko igla oduzme od mora kad se u njega zamoči.

O robovi Moji, sve zavisi od vaših djela, koja su kod Mene sačuvana i prebrojana; i za koja ću Ja vama dati zaslugu. Ko nađe nagradu i dobro, nek Allahu zahvali, a ko nađe kaznu i zlo, nek ne kori nikog osim sebe.” [4]

Ovaj hadis je veoma koristan i vrlo značajan. Imam Ahmed, r.h., rekao je: ”Ovo je najveličanstveniji hadis koji prenosi neko iz Šama. Jedan od prenosilaca hadisa je Ebu Idris el-Havlani i kada bi on navodio ovaj hadis, kleknuo bi na koljena.”

Riječi: ”O robovi Moji! Ja sam Sebi nasilje zabranio…”, znače: ”Ja nikome nepravdu ne činim i to sam Sebi zabranio.” Zulum (nasilje) znači staviti nešto na mjesto koje mu ne pripada. Uzvišeni Allah kaže:

”A Gospodar tvoj nije nepravedan prema robovima Svojim” [5];

”Gospodar tvoj neće nikome nepravdu učiniti.” [6]

Riječi: ”… zabranio sam ga i među vama, pa nemojte jedan drugom nasilje činiti…”, znače: Postoje dvije vrste nasilja:

  • nasilje koje čovjek čini sam sebi, a najveće nasilje je širk – pripisivanje Allahu druga. Uzvišeni Allah kaže: ”…mnogoboštvo je, zaista, velika nepravda” [7];
  • nasilje koje čovjek čini drugim ljudima. Vjerovjesnik, r , rekao je na Oprosnom hadždžu: ”Allah Uzvišeni zaista je učinio svetim vaše živote, vaše imetke i vaše časti, kao što vam je svet i častan ovaj vaš dan, u ovom vašem mjesecu, u ovom vašem gradu.” [8] Haram je činiti nepravdu bratu, oštetiti njegov imetak ili uznemiravati njegovu porodicu. Nepravda samom sebi može se učiniti i tako što se optereti preko mogućnosti, ili pak, činjenjem grijeha i radeći ono što je zabranjeno.

Allahovi robovi, bojte se Allaha, jer će zulum biti tmina na Sudnjem danu.

”O robovi Moji, svi ste vi zalutali osim onog koga Ja uputim, pa tražite od Mene da vas uputim, Ja ću  vas uputiti” O robovi Moji, svi ste vi gladni osim onog koga Ja nahranim, pa od Mene tražite da vas nahranim, i Ja ću vas nahraniti. O robovi Moji, vi danju i noću griješite, a Ja sam onaj koji sve grijehe prašta, pa od Mene tražite da vam oprostim, Ja ću vam oprostiti. Kako su divne i veličanstvene ove riječi i kako je velika Allahova blagodat prema stvorenjima! Uzvišeni stvara stvorenja pa ih upućuje na pravi put i zbog njih objavljuje Knjige, šalje poslanike, a zatim nagrađuje one koji istraju na pravom putu. Nagrađuje ih, iako ih je On uputio, i to nagradom kakvu oko nije vidjelo, o kojoj uho ništa nije čulo i kakvu mašta ne može zamisliti. Sva stvorenja su u opasnosti ako ih Allah ne uputi i zato trebaju uporno Allaha moliti da ih učini Svojim iskrenim i skrušenim robovima. Uzvišeni Allah obećava da će uputiti one koji Ga iskreno mole za uputu i kaže: ”Tražite da vas uputim pa ću vas uputiti.” Onaj kome bude darovana uputa, spašen je i bit će s vjerovjesnicima, iskrenim Allahovim robovima, šehidima i dobrim ljudima u Džennetu. Ibn Redžeb rekao je: ”Svaki mu’min treba da moli Allaha da ga uputi ka poznavanju islamskih propisa, temelja imana i da mu pomogne da u skladu sa njima živi.”

Ovaj hadis je dokaz da Uzvišeni Allah voli da Njegovi robovi od Njega traže i dunjalučka i ahiretska dobra: hranu, piće, odjeću i sl. Naši dobri prethodnici činili su sve ono zbog čega se dova prima, a potom su Allaha u dovi iskreno i uporno prizivali, izbjegavajući sve ono zbog čega se dova odbija.

Što se tiče istigfara – traženja oprosta za grijehe, to je neophodno svakom čovjeku, jer ljudi griješe i danju i noću. U Kur’anu je na mnogim mjestima naređeno da se traži oprost za grijehe.

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ”Svaki čovjek, sin Ademov, je grješnik, a najbolji od grješnika su oni koji se kaju“.

Ja, zaista, u jednom danu, tražim od Allaha da mi oprosti i kajem Mu se za grijehe i više od sedamdeset puta.”[9]

Zato, braćo, požurite na kapiju istigfara – traženja oprosta za grijehe, ugledajte se u odabranog Vjerovjesnika, s.a.v.s., jer istigfar briše grijehe, povećava čovjekov ugled, čisti srce i odstranjuje nečist iz duše. Onaj ko bude mnogo istigfar činio i nastojao da ga posebno čini u odabranim vremenima, taj se može nadati džennetima ispod kojih će rijeke teći, a malo Allahove naklonosti bolje je i od toga. Uzvišeni Allah kaže:

”Ljudima se čini da je lijepo samo ono za čim žude: žene, sinovi, gomile zlata i srebra, divni konji, stoka i usjevi. To su blagodati u životu na ovom svijetu; a najljepše mjesto povratka je u Allaha. Reci: ‘Hoćete li da vam kažem šta je bolje od toga? Oni koji se budu Allaha bojali i grijeha klonili imat će u Gospodara svoga džennetske bašče, kroz koje će rijeke teći, u njima će vječno boraviti, i čiste žene, i Allahovu naklonost’ – a Allah dobro poznaje robove Svoje – oni koji budu govorili: ’Gospodaru naš, mi, zaista, vjerujemo; zato nam oprosti grijehe naše i sačuvaj nas patnje u ognju!’; oni koju budu strpljivi, i istinoljubivi, i Allahu poslušni, i oni koji budu milostinju udjeljivali, i koji se budu u posljednjim časovima noći za oprost molili.” [10]

Riječi: ”O robovi Moji, vi nikada ne možete doći do onoga čime biste Meni štetu nanijeli, pa da Mi je nanesete, niti ikad možete doći do onoga što će Meni korist donijeti, pa da Mi je donesete”, ukazuju na sljedeće: Uzvišeni Allah je silan i mudar, i Njemu ne može naškoditi grijeh nepokornog roba. Neovisan je, hvale dostojan i čist od potrebe za pokornošću Svog dobrog roba. Ko čini dobro, u svoju korist ga čini, a ko radi zlo, na svoju štetu ga radi. Svi će jednoga dana stati pred svog Gospodara, i tada će pametan biti onaj ko pred Njega dođe s mnogo dobrih djela i sačuva se od harama, a onaj ko pred Njega dođe s malo dobrih i mnogo loših djela, neka ne kori nikoga osim sebe:

”Onaj ko bude uradio koliko trun dobra – vidjet će ga, a onaj ko bude uradio koliko trun zla – vidjet će ga.”[11]

Hadis ukazuje na to da Milostivi Allah više voli da vas nagrađuje nego da vas kažnjava. On se raduje vašem pokajanju: ”Allah se više obraduje kada se neko od Njegovih robova pokaje, nego neko od vas ko na jahalici putuje kroz pustinju, pa mu ona pobjegne odnijevši na sebi svu njegovu hranu i piće, pa se, izgubivši svaku nadu da će je naći, uputi prema drvetu i, skrhan i očajan, legne u njegov hlad, i dok je u takvom položaju, odjednom ugleda da ona stoji pored njega, pa je uhvati za ular i od prevelike radosti kaže: ‘Bože, Ti si moj rob, a ja sam Tvoj Gospodar’, tj. zbuni se od silne radosti pa pogriješi.”

Fudajl ibn Ijad, Allah mu se smilovao, rekao je: ”Nema noći u kojoj tmina prekrije zemlju a da Uzvišeni Allah ne pita: ‘Ko je od Mene plemenitiji!? Moja stvorenja su mi nepokorna, a Ja ih čuvam kao da Mi i ne griješe. Ja sam dobar i dobrota je od Mene, Ja sam dobročinitelj i dobročinstvo je od Mene, Ja sam plemenit i od Mene je plemenitost.”’

”O robovi Moji, kad biste vi, i prvi i zadnji, i ljudi i džinni, imali srce najpobožnijeg čovjeka, to ništa ne bi povećalo Moje imanje. O robovi Moji, kada biste vi, i prvi i posljednji, i ljudi i džinni, imali srce najgoreg grješnika, to ništa ne bi umanjilo Moje imanje.”

Ovaj hadis je snažan dokaz da se bogobojaznost i razvrat kriju u srcu, i kada je srce čisto i bogobojazno, tada su i organi dobri i bogobojazni, kao što kaže Vjerovjesnik, r: ”Bogobojaznost je ovdje”, pokazujući na svoja prsa. [12]

Robovi Allahovi, budite bogobojazni, očistite svoja srca, liječite ih od bolesti zvanih sumnje i strasti, i ne približavajte se granici zabranjenog.

Srca se popravljaju iskrenim odnosom spram Allaha. Mu’min je prema Njemu iskren i u riječima i u djelima, svoje srce štiti traženjem utočišta kod Allaha, na lijep način, bez osvrtanja na mišljenja drugih, na Njega se bezrezervno oslanja i živi između straha i nade, Njegov Kur’an mnogo uči i pri tome je skrušen i o njegovim ajetima mnogo razmišlja, stalno Allaha moli za oprost grijeha, slavi Ga, zahvaljuje Mu, veliča Ga i Njegovu jednoću potvrđuje, i, napose, zadovoljan je Allahovom odredbom i sudbinom koju mu je propisao, i za sve što ga zadesi očekuje nagradu kod svog Gospodara.

”O robovi Moji,  kada biste vi, i prvi i posljednji, i ljudi i džinni, stali na jedno mjesto pa Meni svoje molbe i želje uputili, te Ja udovoljio svačijoj molbi i želji, to ne bi umanjilo ono što Ja imam ni onoliko koliko igla oduzme od mora kad se u njega zamoči.”

Ovaj hadis ukazuje na Allahovu moć, neograničenu vlast, da je Njegova moć apsolutna, a Njegova riznica nepresušna. Kada bi u jednom trenu dao svim ljudima i džinnima, od njihovog nastanka pa do danas, sve što zatraže, blago u Njegovoj riznici ne bi se zbog toga umanjilo. Tako Uzvišeni Allah, zapravo, podstiče Svoja stvorenja da od Njega traže ono što im treba.

U tom smislu Allahov Poslanik, r , rekao je: ”Allahova je ruka (uvijek) puna. Njeno bogatstvo ne smanjuje ni neprekidno, obilno i danonoćno dijeljenje. Šta mislite koliko je On samo podijelio otkako je stvorio nebesa i Zemlju a da se od onoga što je u desnici Njegovoj ništa nije umanjilo.” [13]

Ebu Seid el-Hudri, r.a., kaže: ”Kada Allaha molite, tražite od Njega mnogo, jer se Njegove riznice zbog toga neće isprazniti. Kada Mu se u dovi obraćate, nemojte misliti da vam se neće odazvati”

”…to ne bi umanjilo ono što Ja imam ni onoliko koliko igla oduzme od mora kad se u njega zamoči.” Ovaj dio hadisa je dodatni dokaz da se ono što je kod Allaha nikada ne umanjuje. Tako je i sa plodovima Dženneta, koji se nikada ne mogu potrošiti, kao što kaže Uzvišeni Allah:

ﮖ ﮗ ﮘ ﮙ ﮚ ﮛ ﮜ ﮝ

”…i usred voća svakovrsnog, kojeg će uvijek imati i koje neće zabranjeno biti.”[14]

Od Allaha oprosta tražim, pa i vi tražite od Gospodara svoga oprosta, jer On, doista, mnogo prašta i milostiv je.

 

Drugi dio hutbe

Zahvala pripada Allahu i neka je Allahov blagoslov i selam na posljednjeg Vjerovjesnika , s.a.v.s.,

Još uvijek smo s ovim veličanstvenim i korisnim hadisom:

”O robovi Moji, sve zavisi od vaših djela, koja su kod Mene sačuvana i prebrojana i za koja ću Ja vama dati zaslugu. Ko nađe nagradu i dobro, nek Allahu zahvali, a ko nađe kaznu i zlo, nek ne kori nikog osim sebe.” Ove riječi ukazuju na veličinu Allahove milosti i Njegovu apsolutnu pravednost, o čemu govore i ovi ajeti:

”…i naći će upisano ono što su radili. Gospodar tvoj neće nikome nepravdu učiniti”[15];

”…na Dan kada ih Allah sve oživi, pa ih obavijesti o onome šta su radili; Allah je o tome račun sveo, a oni su to zaboravili – Allah je svemu svjedok.” [16]

Sve blagodati su od Allaha i niko od ljudi nije ih zaradio. Sve su to darovi Plemenitog, a svako zlo je od ljudi i od slijeđenja strasti, kao što to kaže Allah:

”Sreća koja ti se dogodi od Allaha je, a nesreću koja te zadesi sam si zaslužio.”[17]

Naši dobri prethodnici, ashabi i tabiini, trudili su se da što više čine dobra djela, kako se ne bi kajali nakon smrti i prestanka mogućnosti da čine dobra djela, zbog toga što su malo dobrih djela uradili.

Neko je rekao Mesruku: ”Zašto ulažeš tako veliki trud u činjenju dobrih djela?! Umanji to malo”, a on je odgovorio: ”Tako mi Allaha, kada bi mi od Allaha došla vijest da me neće kazniti, ja ne bih manje činio dobra djela.” Upitaše ga: ”A zašto?” On reče: ”Kako bih imao nekakvo opravdanje kazati sebi ako uđem u Džehennem da sam nešto radio” ( Trudio se je, ali to nije bilo dovoljno za ulazak u Džennet)

Mutarif b. Abdullah govorio je: ”Nastojte da što više dobrih djela uradite. Ako nam se desi ono što priželjkujemo od Allahove milosti i oprosta, naši stepeni bit će uvećani u Džennetu. A ako nam se desi ono od čega strahujemo, nećemo reći: ‘Gospodaru naš, vidjeli smo i čuli smo, pa nas povrati da dobra djela činimo’[18], nego ćemo reći: ‘Gospodaru, trudili smo se, ali nam dobra djela nisu bila od koristi.”’

Donosite salavat na Poslanika, s.a.v.s., koga je Allah kao milost i blagodat darovao, na Muhammeda ibn Abdullaha. Bože, blagoslovi Muhammeda, s.a.v.s., i njegovu porodicu kao što si blagoslovio Ibrahima, a.s., i njegovu porodicu! Bože, obaspi Svojim blagodatima Muhammeda, s.a.v.s., i njegovu porodicu kao što si blagodatima obasuo Ibrahima, a.s., i njegovu porodicu! Ti si, uistinu, hvale i slave dostojan!

Allahu, budi zadovoljan i sa suprugama Svoga Poslanika, s.a.v.s., majkama svih muslimana, i sa ashabima, tabiinima i onima koji ih slijede u dobročinstvu do Sudnjega dana. Allahu naš, budi zadovoljan i sa pravednim vladarima: Ebu Bekrom, Omerom, Osmanom i Alijom!

Bože, uputi na pravi put ovaj ummet, tako da u njemu bude ugledan onaj ko je Tebi pokoran, a ponižen onaj ko Tebi prkosi i griješi, i pomozi muslimanima da naređuju dobro, a sprečavaju zlo. Bože, oprosti grijehe vjernicima i vjernicama, muslimanima i muslimankama! Bože, pomozi islam i muslimane! Bože, otkloni nesreće koje su zadesile ummet Muhammeda, r!Bože, smiluj se ummetu Muhammeda, s.a.v.s.! Bože, smiluj im se! Bože, izliječi tužna srca vjernika, vrati muslimanima one koji su nasilno zatvoreni ili protjerani, izliječi njihove bolesnike i ranjenike, pomozi one koji su u teškom položaju i otkloni od njih dugove koji ih opterećuju! Bože, budi milostiv prema nama koji smo tako slabi, sakrij naše nedostatke, oprosti nam grijehe i sačuvaj nas od nesreća! Bože, smiluj nam se i onoga dana kada pred Tebe stanemo radi polaganja računa! Bože, tog dana učini naša srca svijetlim i ukaži nam počast uvođenjem u Svoj Džennet i Svoje zadovoljstvo! Bože, vrati muslimansku omladinu u Svoju vjeru na lijep način! Bože, sačuvaj naše žene, sestre i kćeri od podavanja strastima i smutnjama. Bože, omrazi im uljepšavanje radi onih pred kojima im je uljepšavanje zabranjeno! Uslišaj ove naše dove, Gospodaru svjetova, Ti si naš zaštitnik i samo se na Tebe oslanjamo i u Tebe uzdamo. Bože, budi uz nas, a nemoj biti protiv nas! Bože, daj da život završimo na lijep način, čineći dobra djela s kojima si Ti zadovoljan. Uslišaj nam dove, naš Gospodaru, Ti, uistinu, sve možeš!

 

 

 

 

 

 

[1] Ali Imran, 102.

[2] En-Nisa, 1.

[3]   El-Ahzab, 70-71.

[4]   Muslim.

[5]   Fussilet, 46.

[6]   El-Kehf, 49.

[7]   Lukman, 13.

[8]   Hadis bilježi Ibn Madže, a Albani ga svrstava u sahih hadise.

[9]   Ibn Madže, a Albani ga je ocijenio sahihom – vjerodostojnim.

[10]   Ali Imran, 14-17.

[11]   Ez-Zilzal, 7-8.

[12]   Muslim.

[13] Muslim.

[14] El-Vakia, 32-33.

[15]   El-Kehf, 49.

[16]   El-Mudžadele, 6.

[17]   En-Nisa, 79.

[18] Es-Sedžde, 32.

Print Friendly  Komentar Ebu Zerrovog hadisa pf button both



X