Komentar Džibrilovog hadisa (1. dio)

Priredio: Nermin Avdić

Komentar Džibrilovog hadisa (1. dio) hadisOd Omera, Allah bio zadovoljan njime, prenosi se da je rekao: “Kada smo jednog dana sjedili kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pojavi se čovjek u izrazito bijeloj odjeći, s jako crnom kosom, nisu se na njemu vidjeli tragovi putovanja, a niko od nas ga nije poznavao, te sjede kod Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, prisloni svoja koljena uz njegova, stavi svoje dlanove na stegna i reče: ‘O Muhammede, obavijesti me o islamu!’ Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Islam je da svjedočiš da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik, da obavljaš namaz, daješ zekat, postiš ramazan i da obaviš hadždž ako si u mogućnosti.’ Reče čovjek: ‘Istinu si rekao.’ Mi smo se začudili (tome što) ga pita i potvrđuje (njegove odgovore)’, (rekoše ashabi).

Ponovo reče (čovjek): ‘Obavijesti me o imanu!’ (Poslanik) reče: ‘Da vjeruješ u Allaha, u Njegove meleke, u Njegove knjige, u Njegove poslanike, u Posljednji dan i da vjeruješ u odredbu dobra i zla.’

Čovjek reče: ‘Istinu si rekao.’

Zatim reče: ‘Obavijesti me o ihsanu!’ (Poslanik) reče: ‘Da obožavaš Allaha kao da Ga vidiš, jer ako ti Njega ne vidiš, On tebe zaista vidi.’

Čovjek reče: ‘Obavijesti me o Sudnjem danu!’ (Poslanik) reče: ‘Upitani ne zna ništa više od onoga koji pita.’

(Čovjek) opet reče: ‘Obavijesti me o njegovim predznacima!’ (Poslanik) reče: ‘Kada robinja rodi sebi gospodaricu i kada vidiš gole i bose čobane, čuvare stada, kako se nadmeću u izgradnji palača.’

Zatim je čovjek otišao, a nakon izvjesnog vremena (Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem) reče mi: ‘O Omere, znaš li ko je bio onaj čovjek što je pitao?’ Rekao sam: ‘Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju.’ Reče: ‘To je bio Džibril, došao vam je da vas poduči vašoj vjeri.’”

Bilježi imam Muslim.[1]

1. Biografija ashaba koji prenosi hadis, tj. Omera ibnul-Hattaba, Allah bio zadovoljan njime, navedena je u prethodnom tekstu u komentaru hadisa “Djela se vrednuju prema namjerama…”

2. Vrijednost hadisa

Kaže Ibn Dekik El-‘Id, Allah mu se smilovao: “Ovo je veličanstven hadis, u kojem  se nalaze obaveze (zadaće) vanjskih i unutrašnjih djela, a sve šerijatske nauke vraćaju se na njega (kao izvor)…”

Rekao je Ibn Redžeb, Allah mu se smilovao: “Ovo je veličanstven hadis i njegova važnost je velika. Tu se nalazi objašnjenje cijele vjere, kao što je i Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao na kraju hadisa:

‘To je bio Džibril, došao vam je da vas poduči vašoj vjeri’.”

Također, imam Nevevi, Allah mu se smilovao, kaže: “Znaj da su u ovom hadisu sadržane sve vrste znanosti, spoznaje, morala, ljubaznosti, štaviše, on je osnova islama.”

U ovom hadisu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pojasnio je stubove islama i imana, objasnio šta je ihsan, te neke od predznaka Sudnjeg dana. U njemu je objašnjena cijela vjere koja je izgrađena iz više dijelova.

Stoga ljudi nisu na istom stepenu u vjeri; jedan od njih je musliman, drugi je mu’min, a treći je muhsin. Ovo su stepeni po gradaciji, jedan je opširniji od drugog.

3. Razlog (sebeb) izgovorenog hadisa

Spominje se od Abdullaha ibn Burejde, a on od Jahjaa ibn Ja‘mera da je rekao: “Prvi ko je počeo da govori o kaderu (odredbi) u Basri bio je Ma‘bed el-Džuheni.  Kada sam krenuo sa Muhammedom ibn Abdurahmanom el-Himirijjom na hadždž ili ‘umru, rekli smo: ‘Kada bismo sreli jednog od ashaba (prijatelja) Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i pitali ga o tome šta govore ovi ljudi o kaderu. Tada je u mesdžid ušao Abdullah ibn Omer ibnul-Hattab, pa smo ga ja i moj prijatelj okružili, jedan sa lijeve, a drugi sa desne strane… te sam upitao:

‘O Ebu Abdurrahmane, pojavili su se ljudi koji uče Kur’an i rade (slijede) po znanju’, pa je spomenuo problem da ti ljudi misle da nema kadera te da Allah o nekom događaju ne zna dok se on ne dogodi.

Zatim je rekao (Abdullah ibn Omer): ‘Kada budete sreli takve, obavijestite ih da sam ja čist od njih i da su oni čisti od mene.’ Zatim se zakleo da kada bi neko od njih imao zlata koliko brdo Uhud i to podijelio kao sadaku, ne bi im to Allah primio sve dok ne bi vjerovali u kader.’

Nakon toga, rekao je: ‘Pričao mi je moj otac Omer ibnul-Hattab, pa je rekao: -Kada jednog dana smo sjedili kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem…’, te je naveo kompletan hadis.

Dakle, cijeli hadis spomenut je samo zbog govora o kaderu.

4. Komentar hadisa

Postoje i drugi rivajeti (putevi dolaska ovog hadisa), u nekim od njih ima dodataka na ovaj hadis, a u nekim nedostataka određenih izraza.

U nekim predanjima spomenuto je prvo pitanje o islamu, a u drugim o imanu, kao što spominje npr. imam Tirmizi i drugi od Ebu Hurejre, Allah bio zadovoljan njime. Također, ima predanja od Omera, Allah mu se smilovao, da je pitanje o ihsanu bilo između pitanja o islamu i imanu.

“Kada smo jednog dana sjedili kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pojavi se čovjek u izrazito bijeloj odjeći, s jako crnom kosom, nisu se na njemu vidjeli tragovi putovanja, a niko od nas ga nije poznavao, te sjede kod Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem.

Prisloni svoja koljena uz njegova, stavi svoje dlanove na stegna i reče…”

Običaj ashaba, Allah im se smilovao, bio je da su sjedili kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako bi se podučili, te su ga pitali o vjerskim propisima i o dunjalučkim činjenicama. Tako je jedne prilike u takvo društvo došao čovjek čudnog izgleda, a i kompletna situacija bila je čudna. Jer, da je bio iz Medine, ljudi bi ga znali, pa je to dokaz da je dolazio iz nekog mjesta van granica grada. Međutim, na njemu se nisu primjećivali nikakvi tragovi putovanja, a obično bi putnik dolazio raščupan i prašnjav zbog putovanja kroz pustinju.

Dakle, čovjek nije stranac, a nije ni stanovnik Medine, jer nema niti tragova putovanja niti ga ljudi poznaju… Čudno!?

Na kraju hadisa Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, spomenuo je da je to bio melek Džibril koji je došao u ljudskom obliku da bi podučio ljude vjeri.

Inače, melek nije dolazio ljudima osim u ljudskom obliku, jer čovjek nije u stanju da gleda meleka u njegovom stvarnom obliku kako ga je Gospodar stvorio, tako da je dolazio u obliku čovjeka kako se ljudi ne bi prepali i razbježali. Izuzetak je kada melek dođe u trenutku čovjekove smrti ili kažnjavanja i tada se pojavi u stvarnom obliku, kako kaže Allah Uzvišeni:

“Onoga dana kada ugledaju meleke, neće biti tada radosti zločincima.” (El-Furkan, 22)

Međutim, kada meleki dolaze u stanju u kojem vlada mir i sigurnost, dolaze u različitim oblicima koji su poznati ljudima.

Što se tiče činjenice da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vidio meleka Džibrila u stvarnom obliku u kojem je i stvoren, to se desilo samo dva puta.

Prvi put ga je vidio u Mekki nakon što se povećalo uznemiravanje Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, od strane njegovog naroda te mu je došao u stvarnom obliku kako bi mu olakšao iskušenja podstičući ga na smirenost i strpljenje.

Drugi put ga je vidio u stvarnom obliku u noći Miradža kod Sidretul-Muntehaa[2], kao što spominje Allah Uzvišeni: “On ga je i drugi put vidio kod Sidretul-Muntehaa” (En-Nedžm, 13 i 14).

“… pojavi se čovjek u izrazito bijeloj odjeći…”, tj. njegova je odjeća bila čista.

“… s jako crnom kosom…”, tj. bio je lijepog izgleda. Ovo je dokaz da učenik kada želi da dođe kod učitelja da stječe znanje treba da bude lijepo i pristojno obučen, te da uljepša svoj izgled shodno toj prilici, jer je Džibril došao na ovo druženje u svojstvu učitelja i učenika i tom prilikom podučio ih je kakav učenik treba da bude kada dolazi na mjesto u kojem se podučava znanju.

Dakle, druženje sa učenjacima je ozbiljno druženje tako da se za njega treba pripremiti shodno mogućnostima.

“… te sjede kod Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem…”

U ovom postupku Džibrila nalazimo nekoliko odgojnih karakteristika učenika koji traži znanje, a neki od njih su:

1. Da učenik uljepša svoje tijelo i odjeću,

2. Da sjedi ispred učitelja okrenut u njegovom pravcu kako bi od njega stjecao znanje,

3. Da se ne okreće suprotno od učitelja,

4. Da se ne šali,

5. Da se ne zanima nečim drugim što bi mu odvratilo pažnju od slušanja predavanja[3] .

“… Prisloni svoja koljena uz njegova, stavi svoje dlanove na stegna i reče…”, tj. Džibril je prislonio svoja koljena uz Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, usmjerena prema njemu, sasvim blizu Poslanikovih koljena, te stavio svoje dlanove na svoja stegna. Ovaj postupak nam pokazuje da učenik treba da bude pred učiteljem smiren, odgojen, u sjedećem položaju te da ne pravi bespotrebne pokrete koji će ga odvratiti od pažljivog slušanja.

Nakon svih pripremnih postupaka koji je Džibril obavio, a tako i nas podučio, postavio je Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, nekoliko pitanja, ne iz razloga da se on poduči, nego kako bi podučio ashabe, Allah im se smilovao.

Ovo je bila metoda pitanje – odgovor u podučavanju, veoma bitna metoda, u kojoj se naglašava i upozorava na odgovor koji slijedi nakon pitanja; jer ako bi učitelj samo izlagao materiju koju predaje, postoji mogućnost da učenik ne obraća pažnju u datom trenutku, da je nečim “zaposlio” svoje misli, te neće usvojiti to znanje, dok u slučaju kada učitelj postavi pitanje, tada učenik usmjerava pažnju na pitanje i veća je mogućnost da usvoji naredne informacije (znanje).

“… i reče: ‘O Muhammede, obavijesti me o islamu!’

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Islam je da svjedočiš da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik, da obavljaš namaz, daješ zekat, postiš ramazan i da obaviš hadždž ako si u mogućnosti.’ Čovjek reče: ‘Istinu si rekao.’ Pa smo se začudili, pita ga i potvrđuje mu…”

“… i reče: ‘O Muhammede…’”, a nije rekao: “O Allahov poslaniče”, kako bi pomislili da je pustinjak, jer su pustinjaci dozivali Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ličnim imenom, a stanovnici grada su ga dozivali imenom kojim su mu pripisivali vjerovjesništvo ili poslanstvo, kao npr. Allahov Poslanik ili Allahov Vjerovjesnik.

Napomena

U sljedećem tekstu, uz Allahovu pomoć, bit će komentar na Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, odgovor koji je uputio Džibrilu, a time i svima nama.



[1] Hadis također bilježe imam Ahmed, Ebu Davud, Et-Tirmizi, En-Nesai, Ibn Madže i mnogi drugi.

[2] Hafiz Ibn Kesir, Allah mu se smilovao, spominje ovaj izraz u svom Tefsiru kada komentariše suru El-Isra, kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio na Miradžu, pa kaže: “…Vidio je Sidretul-Munteha koga su prekrivale Allahove veličanstvene stvari: ležaji od zlata i različite boje, kao i meleki…” Također kaže: “…Zatim sam dignut (Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem) do Sidretul-Muntehaa i ugledao njene plodove u obliku zemljanih vrčeva iz sela Hedžer, dok su joj listovi bili kao uši od slona, pa je rekao: ‘Ovo je Sidretul-Munteha.’”

[3] Kao npr. poigravanje sa mobitelom, olovkom i sl.

Print Friendly  Komentar Džibrilovog hadisa (1. dio) pf button both



X