HadisISTAKNUTO

Komentar 7. hadisa: Vjera je savjet… (priča o Dedžalu)

1.5Kpregledi

Priredio: Nermin Avdić

Od Ebu Rukaje Temim ibn Evs ed–Darija, radijallahu anhu se prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Vjera je savjet.“ Rekosmo: „Kome, o Allahov poslaniče?“, Reče: „Allahu, Njegovoj knjizi, Njegovom poslaniku, predvodnicima muslimana i svim muslimanima.“

Bilježi Muslim.

1. Biografija ashaba koji prenosi hadis

Nadimak mu je Ebu Rukaja, Temim ibn Evs ibn Haridže el–Filistini ed–Dari.

Bio je kršćanin pa je prešao je na islam 9. god. po Hidžri zajedno sa svojim bratom Nuajmom.

Bio je pobožnjak, mnogo je učio Kur’an. Spominje se da je znao proučiti hatmu za sedam dana.

Od Ibn Sirina se prenosi da je Temim ponekad proučio cijeli Kur’an na jednom rekatu.

Od Mesruka se prenosi: „Rekao mi je jedan od stanovnika Mekke: ‘Ovo je mjesto tvog brata Temima ed–Darija, klanjao bi tu sve do pred svanuće i učio bi ajet ponavljajući ga kroz plač:

‘Misle li oni koji čine zla djela da ćemo s njima postupiti jednako kao s onima koji vjeruju i dobra djela čine, da će u ovom životu i nakon smrti biti isti? Kako loše rasuđuju!”“  )El–Džasije, 21)

Činjenica koja ukazuje na njegovu brigu za ibadetom je i to što se jedne noći nije probudio da klanja noćni–namaz, te je ostatak godine proveo cijele noći čineći ibadet kako bi na taj način preodgojio svoju dušu.

Jedne prilike došao mu je čovjek, pa su razgovarali i upita ga: „Koliko učiš džuzeva?“ (Misleći na noćni–namaz) Pa mu reče: „Da nisi ti od onih koji uče Kur’an, a zatim osvane i govori ljudima: ‘Proučio sam sinoć cijeli Kur’an.’ Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, da klanjam tri rekata nafile draže mi je nego da proučim cijeli Kur’an u jednoj noći, zatim da osvanem i govorim o tome ljudima.“

Prenijeo je od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, 18 hadisa, a jedan od njih se nalazi u Sahihu Muslima.

Od njega su prenosili hadise: Abdullah ibn Abbas, Enes ibn Malik, Ata ibn Jezid el–Lejsi, Zurare ibn Evfa i drugi.

Od Ibn Sirina se prenosi da je rekao: „Za vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, Kur’an su sakupili: Ubejj, Osman, Zejd i Temim ed–Dari.

Od njega je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prenio događaj o Dedžalu, te je govorio s minbera o tome. Spada u one prenosioce kada učeniji prenosi od manje učenih. Ovo je jedna od velikih počasti za njega, da se kaže: „Pričao mi je Temim…“

Bio je u Medini sve do ubistva Osmana, radijallahu anhu, te se preselio nakon toga u Šam, u Palestinu gdje je umro 40. god. po Hidžri.

Događaj Temima i Dedžala

Čudno je da Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prenosi od nekog ashaba jer osnova je suprotno. Međutim, u ovom događaju se to upravo desilo.

Dakle, bio je kršćanin a zatim prešao na islam.

Krenuo je na putovanje brodom sa 30 prijatelja te su došli na sredinu mora. Ovaj događaj nam prenosi Fatima bintu Kajs, radijallahu anha, pa se prepustimo njenoj priči:

„Bili smo u našim kućama, pa smo čuli mujezina kako doziva: Es–Salatu džami’a! Pa smo se uputili ka džamiji i poredali smo safove, a ja sam stala u prvi saf odmah nakon muškaraca, a nakon što smo klanjali, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Neka svako ostane na svom mjestu! Čuo sam hadis od Temima koji se podudara s onim o čemu sam vam ranije govorio.’

Kaže Temim: Bilo nas je 30 na brodu putujući sredinom mora, ljudi iz različitih arapskih plemena, nisu bili muslimani. Talasi mora su se s nama igrali mjesec dana (mjesec dana na sred mora bez izlaza, vjetar, oluja, talasi…) Zatim smo došli do nekog nepoznatog ostrva. (Od Allahove mudrosti je da zbog tog velikog talasanja na moru došli su na ostrvo za koje uopće ne znaju gdje se nalazi).

Sišli smo u čamce i nakon zalaska Sunca ušli smo na ostrvo. Počela noć da se nadvija nad ostrvom kad odjednom ugledasmo čudnu životinju sa veoma mnogo dlake na sebi, toliko mnogo da se nije moglo raspoznati njen prednji kraj od zadnjeg. Nakon što joj se približismo progovori. Uhvati nas strah. Životinja koja govori…šejtan. Rekosmo: ‘Ko si ti?’ Kaže: ‘Ja sam Džessasa’ (koja prenosi vijesti iz unutrašnjeg dijela ostrva) Rekoše: ‘Ko si ti, šta radiš ovdje?’ Reče: ‘Idite u onaj diir (mjesto za ibadet) tamo je čovjek koji vas sa čežnjom isčekuje!’ (Sa čežnjom čeka da mu bilo ko dođe) Spomenu tog čovjeka po imenu i to ime mu je kao jedan od nas.

Zatim njih 30 odoše i stigoše do tog mjesta, kada ga ugleše rekoše: ‘Nikad u životu nismo vidjeli veće stvorenje.’ Ogroman čovjek. Ruke su mu vezane za vrat, a pete s koljenima vezane željezom. (Zamisite, toliko ogroman čovjek unutar te građevine za molitvu vezan željezom).

(Kako živi, ko ga hrani, možda ova životinja…Allah najbolje zna.

Zašto je vezan, ko ga je vezao…Allah najbolje zna.)

Kaže: ‘Nakon što smo ušli upitasmo: ‘Ko si ti?’

Reče: ‘S obzirom da ste već čuli za mene, otkrili me,  reći ću vam ali mi odgovorite na pitanja: Odakle ste?’

Rekoše: ‘Mi smo arapi iz tih i tih plemena.’

Upita: ‘Obavijestite me o Nahl bejsan?’

Rekoše: ‘Nahl bejsan, šta te zanima u vezi toga?’

Reče: ‘Je li prestala rađati plodove?’

Rekoše: ‘Još uvijek ima plodova.’

Reče: ‘Uskoro će doći vrijeme kada će prestati rađati plodove.’

Zatim upita: ‘Obavijestite me o Taberijskom jezeru.’

Rekoše: ‘U vezi čega pitaš?’

Kaže: ‘Ima li u njemu vode?’

Rekoše: ‘Da, ima.’

Reče: ‘Uskoro će doći vrijeme kada će presušiti.’

Upita: ‘Obavijestite me o Ajni Zugar ‘(mjesto koje se nalazi u pravcu Šama)

Rekoše: ‘U vezi čega?’

Kaže: ‘Ima li u njemu vode kojom se ljudi napajaju?’

Kažu: ‘Ima u njemu vode.’

Reče: ‘Uskoro će presušiti.’

(Zar nisu sva ova pitanja veoma čudna?!)

Zatim ih upita: ‘Obavijestite me o vjerovjesniku koji ne zna čitati i pisati, je li se pojavio?’ (Prve tri činjenice nisu se još desile)

Rekoše: ‘Da, pojavio se u Mekki i odselio u Jesrib (Medinu).’

Reče: ‘Jesu li se arapi borili protiv njega?’

Rekoše: ‘Da, borili su se.’

Kaže: ‘ I šta se desilo?’

Reče Temim: ‘Pojavio se i rasprostranio nad arapima.’

Zatim ovaj čovjek reče: ‘Njima je bolje da ga slijede.’ (Arapima je bolje da slijede tog vjerovjesnika)

(Ljudi se pobojaše. Šta to govori ovaj čovjek, ko ga je obavijestio, kakve su to sve čudne stvari o kojima pita…?!)

A onda ga upitaše: ‘A ko si ti?’

Reče: ‘Ja sam Dedždžal.’ (Temim i njegovi prijatelji su ga znači zaista vidjeli) ‘Samo što nisam izašao među vas.’ (Približilo se vrijeme njegovog izlaska)

‘Nema mjesta na Zemlji a da neću doći do njega u roku 40 dana, osim Mekke i Medine.’

Kaže Temim: ‘Zatim smo izašli, brzo se popeli na brod i krenuli.’

Temim je odmah otišao u Medinu do Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i odmah ušao kod njega i obznanio svoj islam i iman u njega, ispriča mu šta se desilo. Nakon što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, čuo događaj obradova se Temimovom imanu, obrati se ashabima s onim što mu je Temim ispričao, a u ruci Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, štap, te udari štapom u minber i reče ashabima: ‘Ovo je Tajjiba, ovo je Tajjiba, ovo je Tajjiba (Medina).’“

Dakle, Temim je vidio Dedždžala, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mu je to potvrdio, te obavijestio ljude kako bi ih podučio o blizini izlaska ovog stvorenja koji se zove Dedždžal.

Šta da radimo, kako da se spasimo, kako da se zaštitimo od njega?

– dova poslije salavata na posljednjem tešehudu:

Allahumme inni euzu bike min azabil kabr, ve min azabi Džehennem, ve min fitnetil mahja vel memati ve min šerri fitnetil mesihi Dedždžal.

(Allahu moj, utječem Ti se od patnje u kaburu, od patnje u Džehennemu, od smutnje života i smrti, i od zla smutnje mesihi Dedždžala.)

– ako čujemo da je izašao trebamo pobjeći što dalje od njega, a po mogućnosti u Mekku ili Medinu.

Slijedit će ga ljudi slabog imana, židovi, mnoge žene će biti iskušane njime zbog neizučavanja svoje vjere, ljudi neuki po pitanju vjerskih propisa.

Drugo, ako se suočimo s njim treba proučiti istiazu (euzu billahi minešejtanirradžim) a zatim učiti početak sure El–Kehf, prvih 10 ajeta i dalje nastaviti.

Znaj da čovjek kada je velika smutnja i nered zaboravi zato nauči napamet dobro i obnavljaj, otkud znaš, možda ti zatreba.

Treće, ukoliko si zaboravio, zbunio se zbog velike smutnje, reci: „Amentu billahi vahdehu ve keffertu bike!“ (Vjerujem u Allaha Jedinog a nevjerujem u tebe!)

Ali: „Ali šta ako me kazni ako ne povjerujem u njega?, jer reći će: „Ako ne vjeruješ u mene uđi u vatru!“

Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: „Zatvori oči, spusti glavu i uđi u tu vatru i popij ukusnu vodu iz nje.“

Međutim, ko će ovako postupiti?

– Samo onaj ko vjeruje u ovaj hadis.

A onaj ko ne vjeruje u hadis, možda će uznevjerovati u Allaha i učiniti kufr, pobojati se Dedždžala i povjerovati mu i dovesti svoju vjeru u iskušenje.

Ashabi se nisu bojali Dedždžala kao bića nego da se ne pojavi kao predznak Sudnjeg dana a da nisu spremni za to.

Zato podučimo se njegovim osobinama kako bismo ga prepoznali ako se pojavi, i onim čime ćemo se zaštiti od njega, jer kada dođe smutnja neće biti vremena za to!

 

Nastaviće se, inšallah.

X