Kako u Zagrebu unajmiti stan, ili zaposliti se, ako ste Romkinja ili muslimanka?!!!

alt  Kako u Zagrebu unajmiti stan, ili zaposliti se, ako ste Romkinja ili muslimanka?!!! hrvatskaMersiha stoji pred modernističkom zgradom u strogom centru Zagreba, u Varšavskoj ulici, i nervozno pritišće ulazno zvono po tko zna koji put, istovremeno uzastopno nazivajući jedan te isti broj mobitela. Vidi svjetlo na četvrtom katu, gdje bi trebao biti njen mogući budući dom. Čini joj se i da se zavjese na prozorima pomiču, pa i da netko pogledava prema dolje, ali joj nitko ne otvara vrata i nitko se ne javlja na mobitel. Devet i trideset je uvečer, prošlo je pola sata od dogovorenog vremena za razgledavanje stana koji se u toj zgradi iznajmljuje. Mersiha konačno odustaje.

Gospodin iz centra

Naziva me, ljuta je. – Sigurno me vidio pa mi zato nije htio otvoriti – kaže. Pri tome misli da je vidio maramu na njenoj glavi, a ne nju.

Kada joj se sutradan konačno javio na mobitel, ispričavao se i tvrdio da je stan, nažalost, već iznajmljen. Nekoliko minuta kasnije ga nazivam i ljubazno mi kaže da je stan slobodan i da ga mogu odmah doći vidjeti.

“Odlično”, kažem mu rezigniranim glasom, već navikla na takve ishode.

Taj uglađeni, sredovječni gospodin iz centra Zagreba jedan je od mnogih koji su u dvomjesečnom “undercover” novinarskom istraživanju odbili iznajmiti stan, poslovni prostor, primiti za cimericu ili dati posao dvjema hrvatskim državljankama samo zbog njihove vjerske ili etničke pripadnosti: jedna je muslimanka, a druga Romkinja. Mersiha i Dilfa.

Mersiha, Dilfa i ja okupile smo se na moju inicijativu, kako bismo u timu i na konkretnim primjerima provjerile kolika je razina diskriminacije u Hrvatskoj i kako se manifestira. Odlučila sam se za muslimanku i Romkinju zato što njihove različitosti mogu biti vidljive zbog boje kože i marame, zato što je diskriminacija po etničkoj i vjerskoj osnovi među najčešćima u Hrvatskoj i zato što Roma i muslimana u Hrvatskoj ima približno sličan broj.

Njih se dvije ranije nisu poznavale i nijedna nikada nije sudjelovala u novinarskom istraživanju. Dilfa je rođena i školovala se u Zagrebu, Mersiha u Zagrebu živi već 17 godina.

Plan je bio da se javljamo na oglase, uglavnom iz najvećeg domaćeg tiskanog oglasnika, Plavog oglasnika. Većinom su to bili oglasi kojima su se iznajmljivali stanovi i sobe, a u manjem broju oni u kojima se tražila radna snaga.
Slične karakteristike

Naš je cilj bio provjeriti kolika je razina diskriminacije prvenstveno u sferi gdje se dotiče privatno i poslovno, kao što je to u području najma nekretnina. Na koliko su bliske izvaninstitucionalne odnose građani spremni s pripadnicima drugih grupa? Da bismo dobile odgovor, javile smo se na ukupno stotinu oglasa.

Romkinja pod za ovo istraživanje izmišljenim romskim imenom Dilfa Oršuš, muslimanka kao Mersiha Alihodža i ja pod svojim, dosta običnim hrvatskim imenom. Sve tri smo se predstavljale s vrlo sličnim karakteristikama – da smo u kasnim dvadesetim godinama, srednje stručne spreme, zaposlene i neudane – kako se ne bi moglo neku od nas na temelju razlika favorizirati. S obzirom na to da romska imena nisu jako poznata u Hrvatskoj, a i na Dilfi Oršuš se nužno ne primjećuje da je Romkinja, svima je u razgovoru nakon nekog vremena usput spomenula da radi u udruzi “Romi za Rome”, za koju je svojedobno i radila. Ime Mersiha Alihodža je prepoznatljivo kao muslimansko, a k tome je i pri susretima nosila maramu. Obje su svima rekle tko su i pitale je li im to možda problem, kako bismo dobile jasan odgovor. Ja sam uvijek zvala i odlazila na dogovore zadnja kako se ne bi dogodilo da se već odluče za mene pa da njih zbog toga odbiju. Javljale smo se uglavnom na oglase koji su se odnosili na razne zagrebačke kvartove i nema neke velike razlike u toleranciji u različitim dijelovima grada.

Ljudi koje smo kontaktirali iskazivali su više predrasuda prema Dilfi nego Mersihi, vjerojatno zato što muslimani nisu stigmatizirani u Hrvatskoj kao što su to Romi. No, Mersiha je u konačnici dobila više direktnih odbijenica, premda su uglavnom oni koji su odbili jedni, odbili i drugu. Mene nije nitko odbio.

Izbjegavanje stigme

Među 4,4 milijuna stanovnika Hrvatske 89,6% je Hrvata i 88 posto katolika, prema popisu stanovništva iz 2001. godine. Roma je tek 9463, no procjenjuje se da ih ima približno koliko i Muslimana i Bošnjaka (43.469 prema popisu iz 2001.), nakon Srba, druge najveće nacionalne manjine u Hrvatskoj. No, Romi se u velikom broju izjašnjavaju kao Hrvati, upravo kako bi izbjegli stigmu.

Muslimani su dobro integrirani u društvo i po socijalnim se karakteristikama značajnije ne razlikuju od ostalih stanovnika Zagreba, pokazuje anketa koju je ove godine objavilo Vijeće bošnjačke nacionalne manjine Grada Zagreba.

Ured Pučkog pravobranitelja, krovno tijelo za borbu protiv diskriminacije, izvijestio nas je da su najviše pritužbi u prošloj godini zaprimili zbog diskriminacije na osnovi rasne ili etničke pripadnosti, boje kože i nacionalnog podrijetla.

(jutarnjihr)

Print Friendly  Kako u Zagrebu unajmiti stan, ili zaposliti se, ako ste Romkinja ili muslimanka?!!! pf button both



X